Oni itekako razumiju da nemaju pravo nikom uskraćivati slobodu izbora, ali ih nitko ništa ne pita.

Informatičke olimpijade prepoznate su na svim svjetskim top institucijama i uspjeh na takvom tipu natjecanja puno je bolji pokazatelj raznih sposobnosti, nego li uspjeh u školi. A upravo informatičari imaju najbolje međunarodne rezultate.  Međutim, to im ništa ne vrijedi jer imaju probleme s neznanjem ‘dirigenata’ koji ne znaju sastaviti ni ljestvice poretka po pravilniku, a druge strane preko noći mijenjaju upute za sva natjecanja te najprije onemogućavaju darovite učenike nižih razreda da u njima sudjeluju, a potom zabranjuju da se u sustav natjecanja unose istiniti podaci o stvarnim mentorima, propisujući da mentor mora imati radnu knjižicu u školi ili učeničkom domu.

Posebna uloga namijenjena je ravnateljima škola, koji bi prema našim ‘agentima’ morali biti partijski komesari koji bi u ime ‘aZOO ormara’ morali uokolo naređivati tko će kome biti mentor te ih sveudilj i imenovati.

Najprije promotrimo članak 1.4. Uputa.

Njegova je bit da je definicija mentora da je to ‘osoba’ koja je učenika pripremila za natjecanje. Ta osoba može biti muško, žensko, nastavnik, učiteljica, stručni voditelj, Kinez, Žužić, Pavuna, roditelj, učenik sam sebi. Naglasak u članku je na dvije stvari: a) ‘u pravilu’ i b) ‘koji/a ga je pripremao/la za natjecanje ili smotru’.

Pogledajmo članak:

1.4.         Jednog ili više učenika/ca na natjecanju ili smotri u pravilu prati mentor/ica (učitelj/ica, nastavnik/ica ili stručni/a voditelj/ica) koji/a ga je pripremao/la za natjecanje ili smotru.

I to je sasvim korektna odredba, osim što iza riječi ‘mentor/ica’  treba dodati ‘menore/ice’, kako bi se naglasila mogućnot da se može evidentirati više osoba.

Jasno je svima osim ‘ormaru’ da iz ove definicije ne proizlazi nikakva isključivost. To se i vidi iz sadržaja donjeg  članka, a prije ‘demokratskih promjena’ koje su ispale iz ormara.

Pogledajmo članak prije ‘demokratskih promjena’:

1.15.       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. U pravilu to je radnik škole koji izvodi redovnu nastavu, izbornu nastavu i izvannastavne aktivnosti. Ako takvog radnika škola nema ili je maksimalno zadužen redovitom nastavom, ravnatelj škole može imenovati vanjskog suradnika koji ima stručna znanja iz odgovarajućeg područja.

U ovom članku je neprirodan samo glagol ‘imenuje ili imenovati’ jer bi umjesto njega moralo pisati ‘potvrđuje i evidentira ili potvrditi i evidentirati’. Uz to ima i isti singular umjesto plurala kod riječi ‘mentora’, trebalo bi pisati ‘mentora/e’ tako da se podrazumijeva mogućnost evedentiranja više osoba. Zašto ne evidentirati sve osobe koje stvarno potiču darovitost, u ovom slučaju kao istinski mentori? Vidljivo je da u točki 1.15. malo razrađen članak 1.4., i da nema  isključivosti koje su na mig ravnatelja Agencije u Upute odjednom ubačene 4.12.

No što se dogodilo s člankom 1.15. nakon što je ‘demokratskom promjenom’ ispao kao kostur iz info ormara?

Pogledajmo izmijenjeni članak nakon ‘demokratskih promjena’:

1.15.       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku    natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).

Pojavila se riječ ‘isključivo’ čime je članak 1.15 poništio smisao članka 1.4., umjesto da ga samo malo razradi, kao što je bio slučaj svih prethodnih godina. Mentor može biti i stručni suradnik zaposlen u školskoj ustanovi, a takvih suradnika sa specijalističkim programerskim znanjima i vještinama nema u Zakonu o odgoju i obrazovanju. Proizlazi da mentor može biti knjižničar, pedagog i slično. Pogledajmo članak 100, stavak (4) Zakona:
(4) Stručni suradnici u školskoj ustanovi su: pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko rehabilitacijskog profila.

Dakle, o čemu je riječ? O nesposobnosti, ili možda i o petljaniji i muteži?

Idemo sada malo razmišljati zdravim razumom obična čovjeka, obrazovnjaka, kulturnjaka, sportaša, novinara ili učenika i roditelja.

Tko sudjeluje u procesu mentoriranja? Ravnatelj, ministar, ‘agenti’ ili samo učenik i mentor(i).

Tko je jedina osoba koja nepobitno znade tko joj je mentor?

UČENIK! ( I njegov roditelj-skrbnik.)

Tko je osoba koja mora znati tko je učenik s kojim radi, priprema ga za natjecanja i mentorira?

MENTOR!

Ako učenik ‘Pero’ kaže da mu je menor osoba ‘Ždero’, i ako zatim osoba ‘Ždero’ izjavi da je za natjecanje pripremila učenika koji se zove ‘Pero’, je li jednoznačno utrvđeno tko je učenika pripremao za natjecanje?

JEST !

I šta onda, odnosno koga, treba ravnatelj ‘imenovati’?

Ništa i nikoga, on mora samo potvrditi i evidentirati točan podatak!

Međutim, što ako osoba  ‘MABA’ napiše da je za natjecanja spremila učenika koji se zove ‘ŽABA’, a učenik ‘ŽABA’ kaže da s njim ni minute nije radila ‘MABA’, što sad? U takvom slučaju bi ravnatelj najprije morao pozvati na red školskog informatičara i reći mu: što to radiš, dužan si mi osigurati istinite podatke o tome tko je mentor ‘ŽABI’! A zatim bi morao zatražiti roditelje da potpišu Izjavu o tome tko je uistinu njihovo dijete pripremio za natjecanje.

I nakon svega toga onda lijepo taj istinit podatak ‘potvrditi i evidentirati’.

Jasno, ako školski informatičar svoj posao obavlja kako valja, onda neće ni nastajati sporne situacije.

A što s Državnim povjerenstvom za informatička natjecanja i s onima koji su ovakve modificirane Upute uz znanje ravnatelja aZOO i suglasnost Ministra stavili na web stranicu Agencije 4.12.2012.?

Objavimo njihova imena, oni su nametnuli odredbe kojima nas sve zajedno vuku nazad!

Te odredbe mogu poslužiti isključivo za utaju stvarnih osoba koje su učenike pripremile za natjecanja. A ne ni za kakvo dobro!

I ne samo to, te iste osobe su u prethodnim godinama djeci oduzimale Oskare znanja i utajile Vladi RH točne podatke o državnim pobjednicima, dakle utajile su identitet izvanserijski darovitih najmlađih učenika u povijesti RH.

Navedene promjene i postupci ne samo da su protuprirodne i suprot Ustava RH, nego se i rugaju međunarodnim normama.

Kakva bi uloga ravnatelja prirodno bi morala biti? Što ravnatelj ne bi smio?

Ravnatelji osnovnih škola ne smiju imenovati (određivati) mentore.

Nitko ta prava ne može putem ‘kvazi uputa’ oduzeti darovitom učeniku ni roditelju.

Što bi ravnatelj morao?

Ravnatelj bi morao osigurati obrazovnoj zajednici UNOS TOČNOG I ISTINITOG PODATKA u sustav natjecanja, te po potrebi provjeravati jesu li podaci o mentorima koje je dostavio školski informatičar točni i istiniti.

On je dakle, nakon školskog informatičara prva karika u provjeri koja skrbi da svi podaci moraju odgovarti stvarnom radu i zaslugama, sukladno odgovarajućem zakonu.

On je taj koji mora narediti školskom informatičaru da pazi kako bi svi prikupljeni podaci bili točni.

A ne osobno naređivati i određivati (izabirati i imenovati) osobu koja će biti upisana kao mentor.

TKO IMENUJE MENTORA?

Mentora imenuje isključivo učenik u dogovoru s roditeljem, a ako željeni mentor ne može prihvatiti mentorstvo onda treba prema odabiru učenika eviedentirati drugonavedenog ili odabrati i potvrditi zamjenskog.

Pogledamo li kako su to godinama rješavali oni najbolji, vidjet ćemo da ima odličnih primjera, još iz 2005. Neki su tada uveli Natjecateljski list u kojem su postojala polja za upis predmetnog nastavnika, zatim osobe koja je učenika prijavila za natjecanje i zasebno polja za unos mentora gdje su se mogla unijeti minimalno dva mentora. Vidjet ćemo i da su se radile provjere upisanih podataka prije sedam osam godina. Nažalost, vidljivo je da je bilo i slučajeva kada je za mentora sama sebe upisivala osoba koja nije ni minute radila s učenikom. Slučajeva, kada su roditelji nakon takvih poteza, morali svojim potpisanim izjavama prokazali ‘obmanicu’ i onda imenovali istinskog mentora, što je i prirodno.

U središtu natjecanja uvijek mora biti učenik i njegova obitelj, oni su ti zbog kojih mi svi postojimo.

Mi njih opslužujemo, i slušamo njihov glas.

Mi smo zbog njih tu, a ne oni zbog nas.

Organizator niti jednog natjecanja nema pravi IMENOVATI odnosno određivati mentore, to pravo pripada natjecatelju!

A zašto poneki ravnatelj šutke provodi ‘čudne stvari’, sam Bog će znati. Na sreću za učenike,  u devedesetpostotnoj  većini  su oni oprezni i korektni ravnatelji koji zaobilaze te neprirodne odredbe, jer ne žele ići protiv svoje savjesti ni svojih učenika.

Oni itekako razumiju da nemaju pravo nikom uskraćivati slobodu izbora, ali ih nitko ništa ne pita. Nadamo se da neće biti razriješeni putem medija, ako stanu na stranu obrane učeničkih i roditeljskih prava. A oni rijetki, koji će se usuditi da mentore imenuju ili promjene bez dogovora i pristanka roditelja – oni će se sami staviti na stup srama, i otići. Njima je ravnateljevanje ionako samo usputni posao (glavni posao je preskakivanje u pobjednički politički tabor).

Bilo je i slučajeva kad su neki školski informatičari većih škola ili inzistirali kod ravnatelja ili prenosili učenicima navodne preporuke ravnatelja da se za mentora upišu isključivo predmetni nastavnici. I činili veliki obrazovni prijestup: utaju istinitih podataka i identiteta zaslužnih ljudi koji su učili darovite. Nažalost.

Ima primjera da su daroviti stariji učenici i bivši natjecatelji godinama mentorirali svoje nasljednike, a nagrade, pa i financijske dobijali su profesori.

Nije li to utaja?

Je li to za STUP SRAMA?

Ili za bodove i promaknuća koje su potom dobivali od našeg ORMARA s kosturima?

Vlasti se mijenjaju, a ormar s kostima je konstanta, negativna.

Opametimo se.

Hrvatsku naprijed može povući samo istina.

Poput one o Domovinskom ratu.

Iz života jednog skupocjenog ormara. (Slikali se s najmlađim sudionicima državnog natjecanja, ‘zamazali’ oči Vladi i Pravobraniteljici, a onda djecu izbacili iz natjecanja!)

Prije deset mjeseci na našem portalu smo objavili donji članak. Molimo da ga pažljivo pročitate nakon kratkog uvoda.

UVOD

U ožujku 2012. ravnatelj Filipović slikao se s Dorijanom Lendvajem iz Popovače i Ivanom Jambrešićem iz Zagreba učenicima 2. i 3. razreda, sudionicima državnog natjecanja, i napravio vijest za svoju web stranicu. 

(Valja se prisjetiti da je samo nekoliko mjeseci ranije g. ravnatelj aZOO bio prisiljen pisati četiri očitovanja tadašnjoj vladi zbog uskraćivanja priznanja za osvojeno prvo mjesto Dominiku Fistriću iz Zaprešića, a vezano s tim i Josipu Klepecu iz Vrbovca. Očitovanja nisu bila istinita na što su tadašnjeg ministra i ured premijerke upozorili roditelji, najbolji mentori i olimpijci te tajnik ZRS-a. Roditelji su bili podnijeli i prijavu Pravobraniteljici za djecu.)

Na ‘slikanje s najmlađim sudionicima’ reagirali smo odmah i donjim člankom ukazali javnosti da je riječ o zamagljivanju i jeftinoj promidžbi, i bili u pravu.

Tri mjeseca kasnije, u lipnju, samo dva dana prije središnje podjele priznanja državnim pobjednicima, ravnatelj AZOO je odaslao pozive učenicima razredne nastave da dođu preuzeti “novouvedena priznanja” za učenike razredne nastave.

Naravno, bila su to prijetvorna i neiskrena priznanja, na što su odmah upozorili roditelji, jer im nije bilo jasno kako se novouvedena prizananja mogu uvoditi nekoliko dana prije kraja školske godine.

Tako je prevaren i najmlađi državni pobjednik u povijesti. Dali su mu tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, napravili foto, no Dorijan Lendvaj još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika, iako je to prema tada važećim propozicijama bio.

Sva ta prijetvorna forografiranja i izmišljena prizanja pokazala su svu svoju raskoš  tamnoga sjaja na mnogo brutalniji način pola godine kasnije.

Naime, u prosincu 2012., neposredno prije idućeg natjecanja, ravnatelj Filipović, uz suglasnost ministra, toj dvojici učenika te mnoštvu drugih najmlađih programerskih poklonika poput trećaša Inkreta, ili četvrtaša Krešimira Nežmaha, Josipa Šareca, zabranio sudjelovanje na natjecanjima dok ne upišu peti razred.

Jedino što nismo bili u pravu jest ‘da je ravnatelj nasjeo’. Ravnatelj Agencije, gospodin Filipović je jahao na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Podsjećamo, kategorija do 5. razreda nije pojam iz Pravilnika, već posve proizvoljno piskaranje ravnatelja agencije. Kategorije su osnove informatike, zatim smotra softverskih radova te programiranje (primjena algoritama), koje se za osnovce dijele na Logo i BASIC/Pascal/C. Učenici koji suse natjecali u kategoriji programiranja očekivali su rangiranje po razredima koje je i te 2012. godine, kako i prethodinih godina.

PODSJEĆAMO NA NAŠ ČLANAK od 20. ožujka 2012.

Prije početka samog natjecanja, na dan otvorenja, na portalu AZOO pronašli smo slijedeći tekst:

Ove godine posebno treba istaknuti učenike koji su pozvani na državno natjecanje, a postigli su izvrsne rezultate na županijskoj razini u kategoriji LOGO do 5. razreda i najmlađi su natjecatelji u posljednjih nekoliko godina koji su svojim izvrsnim rezultatom stekli pravo dolaska na državno natjecanje. To su učenici Dorijan Lendvaj, učenik 2. razreda Osnovne škole Popovača u Popovači te Ivan Jambrešić, učenik 3. razreda Osnovne škola A. G. Matoša iz Zagreba. Na samom otvaranju 21. Državnog natjecanja iz informatike i računalstva (Infokup 2012) ovim učenicima, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović uručio je posebno priznanje.

http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3398:uenici-2-i-3-razreda-osnovne-kole-izborili-pravo-sudjelovanja-na-dravnom-natjecanju-iz-informatike&catid=307:informatika–raunalstvo

No što su tim potezom učinili odgovorni iz AZOO? Umjesto da postupe po propozicijama i pričekaju završetak natjecanja i onda proslave što imaju najmlađeg pobjednika u povijesti, učenika 2.r Dorijana Lendvaja, te Ivana Jambrešića, drugog trećaša u povijesti koji se je izborio za državno natjecanje, oni su odlučili unaprijed podijeliti priznanja koja ne postoje u propozicijama. Dvojici najmlađih učenika u povijesti koji su se uspjeli probiti na državno natjecanje na osnovu za njih nepovoljne jedinstvene liste pozivanja za učenike do 5. razreda, dali su „Priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom natjecanju u kategoriji Algoritmi – Logo do petog razreda“, i napravili vijest za svoj portal!

Inače, Uputama za sva natjecanja je predviđeno da se priznanja mogu podijeliti za postignuti rezultat (1.-3. mjesta), a pohvalnice i zahvale dijele se za sudjelovanje, pri čemu oznaka „do petog razreda“ u pravilniku označava natjecatelje koji rješavaju iste zadatke i koji se temeljem jedinstvene liste (na kojoj mogu biti i mlađi) pozivaju na državno natjecanje. Pa čemu onda učenicima prije natjecanja unaprijed dijeliti priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje i kršiti Upute, točka 12.1, a da na samom natjecanju nisu još ni sudjelovali niti ostvarili ikakav rezultat?

Razlog je jednostavan i lako čitljiv. Bio je to samopromidžbeni potez DP-a u koji se dao uvući i ravnatelj AZOO! Umjesto da se sačeka da natjecanje otpočne i pripremi se za slavlje, organizatori su se odlučili za ceremoniju unaprijed kako bi ublažili ili prikriti pogrešku počinjenu prošle godine, kada je učenik 4.r. Dominik Fistrić, proglašen trećim među petašima, umjesto prvim među četvrtašima. A morali su samo pričekati da natjecanje u kategoriji Primjena algoritama – Logo započne. Jer, čim je natjecanje otpočelo, i čim su mu pristupili Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić – Republika Hrvatska je imala dva nova najmlađa prvaka u programiranju! To bi bili razlozi za pravo slavlje, pa i komadić dodatne ceremonije!!!

Otac Ivana Jambrešića bio je i pononosan i zadovoljan, ali i nadasve ljut i razočaran. A tko ne bi bio, sin mu je dobio priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje prije samog natjecanja (!?!), i to za kategoriju natjecanja koja ne postoji, nije dobio priznanje za osvojeno prvo mjesto, iako je najbolji trećaš u državi, a ravnatelj AZOO se s njime unaprijed slikao.

„I sve unatoč propozicijama u kojima jasno piše da se priznanja za postignuti rezultat za kategorije natjecanja u programiranju moraju dati po razredima. Unatoč činjenici da postoje samo dvije kategorije za natjecanja u programiranju za osnovnoškolce: Algoritmi – Logo, u kojoj je sudjelovao moj sin Ivan, i Algoritmi – Basic/PASCAL/C“, nije krio svoje razočarenje. Uputio je pismo najodgovornijim obnašateljima državne vlasti nadajući se da će brzo reagirati i omogućiti da se sve greške isprave i zaštiti darovite programere te tako osigurati natjecanja dostojna njihove darovitosti.

Znaju li organizatori da ni razred ‘do 5. razreda’ ne postoji?

Sponzor BUG, koji je istu večer prije natjecanja žurno prenio identičnu vijest kao i AZOO, mogao se možda i više potruditi i stručno obraditi problem nepoštivanja propozicija.

A što možemo mi? Možemo se zgroziti postupcima i kritizirati ih jer nisu postupili ni po pravilniku ni u najboljem interesu djece.

Možemo se i našaliti i pohvaliti njihov štedljivi izum: DVA U JEDAN, pohvalnica i ‘priznanje’ na istom komadu kartona.

Pokušat će oni poklonit i Oskara ako treba, samo da prikriju pogrešku!

Ima li smisla sponzorirati one koji uskraćuju prava najdarovitijim učenicima?

O svemu i svačemu, samo ne o biti problema!

Povodom slučaja uskraćivanja Oskara znanja darovitim programerima (Domink Fistrić i Josip Klepec),  tijekom 2011 gospoda iz aZOO su četiri puta neistinito informirala svoje nadređene, uključujući i tadašnju premijerku. To su nastavili i u svoja dva svibanjska očitovanja MZOS-u. Osim opetovanih neistina bilo je prekomično gledati kako zamjenicu ministra oslovljavaju s pomoćnice, a pomoćnicu pak sa zamjenice. Vjerojatno su crpili snagu iz uvjerenja o posebno dobrom odnosu svojeg ravnatelja s novim ministrom, ili iz moguće bliskosti njihovih glasnogovornica, tko zna.

No, da netko može toliko puta davati očitovanja i ponavljati jedne te iste neistine računajući da im se nitko nikada neće posvetiti na nekoliko sati, zaista je pretužno. Uporno pisati o svemu i svačemu, što bi naši stari rekli ‘od majmuna do Avnoja’, a o biti problema niti jednog slova. To su oni, naš skupocjeni ormar. Djeci su ukraćena proznanja zbog nepoštivanja odrebe pravilnika koja je tada glasila: „Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja po razredima, za osnove informatike srednje škole po vrsti škole (prirodoslovno matematičke gimnazije, opće jezične i klasične gimnazije i strukovne škole)“. Da je bilo mogućnosti da MZOS nastavi ustrajavati na objašnjenjima iz aZOO, vjerojatno bi i sada, u svojem petom ovogodišnjem očitovanju morali spomenuti odredbu ‘po razredima’ te je onda nemušto pokušali povezati s dobnim skupinama. Otkada je natjecanja iz informatike dobne skupine su označavale grupe natjecatelja koje rješavaju identične zadatke. U počecima natjecanja su svi osnovci rješavali iste zadatke, a plasman je bio po razredima, zatim su bile dvije grupe zadatka (dobnih skupina, do 6. plus 7. i 8.). Srednjoškolci su uvijek imali dvije dobne skupine s istim zadacima (1. i 2. plus 3. i 4.), a poredak se utvrđivao PO RAZREDIMA. I kada su se odjednom, u šk.god. 2009/2010, novi početnici našli u situaciji kojoj nisu dorasli, počeli su naš nacionalni brend voziti nizbrdo. Najprije iz neznanja, a zatim iz ‘gluhoće i sljepila’.

Pogledajte što sve može napisati jedan visoki državni službenik s primanjima o kojima mogu sanjati oni koji ga plaćaju.

Agencija za odgoj i obrazovanje

Education and Teacher Training Agency

KLASA: 602-02/12-01/0040 URBROJ: 561-07/21-12/01 Zagreb, 23. svibnja 2012.

Donje Svetice 38, ioooo Zagreb, Croatia tel+385 (0)1 2785 000 | fax+385 (0)1 2785 001 WEB www.azoo.hr

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I SPORTA n/p Marija Lugarić, pomoćnica ministra Donje Svetice 38 10 000 Zagreb

Predmet: „Umjesto odgovora na e-mail od 7.5. proslijeđen mi je dopis AZOO bez klase, pečata i potpisa u kojem dominira neistina i nepoznavanje pravilnika“

– odgovor, daje se

VEZA: e-mail Kristijana Burnika od 18. svibnja 2012. upućen MZOS-u

Poštovana,

Agencija za odgoj i obrazovanje više je puta davala očitovanja, između ostalog i Uredu bivše predsjednice Vlade Republike Hrvatske, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, pravobraniteljici za djecu, tajniku Zagrebačkog računalnog saveza (ZRS-a) gospodinu Zdravku Škokiću i mentoru učenika gospodinu Kristijanu Burniku u svezi provedbe državnog Natjecanja iz informatike- računalstva za školsku godinu 2010./2011. povodom pitanja proglašenja učenika 4. razreda državnim prvakom na navedenom Natjecanju. Isto tako, na istu tematiku, a povodom pitanja proglašenja učenika 2., 3. i 4. razreda državnim prvacima na navedenom Natjecanju za školsku godinu 2011./2012. već smo se očitovali Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta 11. svibnja 2012. godine.

U školskoj godini 2010./2011. radilo se o jednom učeniku 4. razreda, dok se ove školske godine 2011./2012. radilo o troje učenika i to po jedan iz 2., 3. i 4. razreda. Iako pod velikim pritiskom mentora učenika Kristijana Burnika te tajnika ZRS-a Zdravka Škokića na AZOO i Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja, a povodom ove problematike, i dalje tvrdimo kako se navedeno Državno povjerenstvo pridržavalo Posebnih uputa za provedbu Natjecanja. Državno povjerenstvo koje se sastoji od visoko obrazovanih ljudi, magistara i doktora znanosti, izradilo je navedene Upute te ih zasigurno i neosporno ispravno tumači i primjenjuje. Obrazloženje slijedi u daljnjem tekstu.

– ni tijekom 2011., ni u svibnju 2012. oni još nisu znali točan naziv svojeg informtičkog pravilnika. Posebne upute za provedbu Natjecanja (kako ih oni zovu) nisu nikada postojale. Nikada ni jedno državno povjerenstvo nije izradilo Upute. Različita povjerenstva mogu tek izraditi prozicije za svoja natjecanja.

OCJENA (1)

Krenimo dalje:

Prema Posebnim uputama za provedbu Natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup 2012) koje su objavljene na intemetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i temeljem kojih je Natjecanje provedeno, ističemo sljedeće:

Učenici 2., 3. i 4. razreda osnovnih škola koji su postigli izvrsne rezultate na županijskoj razini i time stekli pravo dolaska na državnu razinu u ovoj školskoj godini 2011/2012., pripadali su prvoj dobnoj skupini natjecatelja koju čine učenici do petog razreda uključujući peti razred i sukladno tome na državnom Natjecanju osvojili odgovarajuća mjesta. Učenici su se natjecali u ovoj skupini počevši već od školske, preko županijske do državne razine.

– svi najmlađi učenici pripadali su prvoj dobnoj skupini natjecatelja koju čine učenici do petog razreda uključujući peti razred i sukladno tome na državnom Natjecanju su rješavali zadatke namijenjene toj dobnoj skupini, a ne “osvojili odgovarajuća mjesta“, kako iz aZOO non-stop podmeću svim vladama. Natjecatelj odgovarajuća mjesta mogu postići prema poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja (odredba PO RAZREDIMA).

OCJENA (1) I UKOR RAZREDNIKA ZBOG VARANJA

Slušajmo dalje naše mudrace:

Navedeni natjecatelji bili su jedini učenici iz 2„ 3. i 4. razreda koji su sudjelovali na državnoj razini Natjecanja u kategoriji primjena algoritama uporabom programskih jezika LOGO i BASIC/PASCAL/C/C++, što ne znači da su isti mogli automatski bili proglašeni državnim prvacima navedenog Natjecanja za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole jer takva kategorija, odnosno dobna skupina Natjecanja ne postoji. Iz navedenog razloga učenici su se natjecali u skupini učenika do petog razreda uključujući i peti razred. Napominjemo kako je ova dobna skupina namijenjena prvenstveno učenicima petog razreda jer se uosnovnim školama, sukladno Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, Informatika kao izborni predmet uči od 5. do 8. razreda.

“bili su jedini, …, što ne znači da su isti mogli automatski bili proglašeni državnim prvacima”. Ponovno možete uočiti primitivno muljanje prosječnog džepara. Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja ta natjecanja iz programiranja određuje se temeljem ljestvice poretka ‘po razredima’. Nigdje nije pisalo koliko najmanje ili najviše učenika smije/mora biti u bubnju. Ali je važno da se nešto napiše, nije važno što jer ‘ovi gore’ to ne kuže, a tri od četiri tajnice i savjetnice u MZOS-u su ioniako ‘njihove’ pa će ih pokriti. A narod neka plaća, kada postane gusto prešaltat će se kod smjene vlasti.

OCJENA (1), UKOR NASTAVNIČKOG VIJEĆA

Idemo dalje:

Inzistiranje na tome da se učenici proglase prvacima navedenog državnog Natjecanja za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole značilo bi svjesno kršenje propisanih Posebnih uputa za provedbu Natjecanja i propisane procedure donošenja uputa za provedbu učeničkih natjecanja i smotri.

– znači, naš ormar je podmetnuo MZOS-u da bi postupanje u skladu s pravilnikom zapravo bilo “svjesno kršenje” propozicija, te ujedno svi koji traže da se greške isprave te da se pravilnici poštuju, zapravo “inzistiraju da se svjesno krše propisi“.

OCJENA (1), OPOMENA NASTAVNIČKOG VIJEĆA PRED IZBACIVANJE IZ ŠKOLE

Nije li to već previše, a ima toga još? Što nam dalje piše ormar:

Učenicima drugog i trećeg razreda, uz donošenje odluke i suglasnost ravnatelja AZOO-a, dodijeljeno je posebno priznanje kao najmlađim natjecatelj ima za postignut izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom Natjecanju iz informatike – računalstva (Infokup 2012), a koje su osobno potpisali ministar znanosti, obrazovanja i sporta i ravnatelj AZOO-a.

– navedeno “posebno priznanje kao najmlađim natjecatelj ima za postignut izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom Natjecanju iz informatike – računalstva” ne postoji, niti se ikakva priznanja mogu dijeliti prije početka natjecanja, kada bi i postojala. Iako još nije utvrđeno kako je moguće da natjecatelji postignu izvrstan rezultat prije početka natjecanja, malci su dobili ‘papiriće’ potpisane od našeg obrazovnog dvojca. Priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje.

AZOO IZUM – DVA U JEDAN (o tome smo pisali u lipnju 2012.)

Uopće nije važno da se priznanja mogu dati po završenom natjecanju za osvojeno 1.,2. ili 3.mjesto, a pohvalnice se dijele svim ostalim natjecateljima. Žalosno je gledati kako noge posatju sve kraće!

OCJENA (1), UKOR NASTAVNIČKOG VIJEĆA PRED IZBACIVANJE IZ ŠKOLE

Idemo dalje, vidimo što dalje pišu:

“Međutim, unatoč činjenici da smo se dosljedno držali propisanih Posebnih uputa za provedbu Natjecanja, Agencija će u konkretnim slučajevima napraviti presedan u interesu učenika Dorijana Lendvaja, Ivana Jambrešića i Martina Josipa Kocijana i na adekvatan način nagraditi ih za njihov izniman uspjeh na Natjecanju iz informatike u šk. god. 2011./2012. na način da će im biti dodijeljeno posebno priznanje za postignut uspjeh – Oskar znanja.

– u zemlji znanja moraju se poštovati pravila, a presedeni se ne smiju činiti niti podvaljivati kukavičja jaja. Zamislite, oni koji su napravili nezabilježeni presedan u hrvatskoj natjecateljskoj povijesti te učenicima uskratili Oskare znanja te ispravna priznanja za njihove rezultate (devet učenika je oštećeno), sada su ispod stola ponudili: smilovat ćemno se i dati Oskara. Ali kakvog Oskara – kao posebno priznanje.Opet, neistina iz aZOO, jer Oskar znanja je statua koja se može dodijeliti samo državnim pobjednicima. Oskara znanja mogu dobiti samo evidentirani državni pobjednici. (Ista stvar ponuđena je ocu od Dorijana Lendvaja, ali je taj dopis išao pomoćnici i bio naslovljen sa ‘zamjenice’. Usmenu ponudu koja se odnosila na Dominika Fistića dobio je i tajnik ZRS-a od gospođe savjetnice te joj kazao da je jedino ispravno da se sve riješi prema pravilniku i da sve učeničke rezultate najprije ispravno evidentiraju, a onda da se svi zajedno zbog ispravljene pogreška provesele na središnjoj državnoj svečanosti.)

OCJENA (1), IZBACIVANJE IZ ŠKOLE ODGOĐENO ZBOG NOVE ŠKOLSKE GODINE

I na kraju, oni pišu kao da se ništa nije dogodilo, jer su svemogući:

Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja iz informatike-računalstva i Agencija za odgoj i obrazovanje za školsku godinu 2011./2012. tijekom, ali i nakon državnog Natjecanja odgovorilo je pisanim putem na sve žalbe poslane e-mailom. Iako u svom dopisu gospodin Burnik generalizira i preslikava navedeni „problem“ na sve mentore činjenica je da su upravo Kristijan Burnik i Mihaela Piskač, kao mentori, ali i suradnici ZRS-a, jedini mentori koji neprestano e-mailom upućuju žalbe istog sadržaja na navedenu temu i ne prihvaćaju obrazloženje članova Državnog povjerenstva kao stručnih i visoko obrazovanih ljudi imenovanih od strane AZOO-a uz odobrenje MZOS-a za provedbu Natjecanja, iako je Državno povjerenstvo koje je i donijelo Posebne upute za provedbu Natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup 2012) jedino kompetentno i ovlašteno tumačiti iste. Još jednom napominjemo kako je Natjecanje iz informatike u školskoj godini 2011/2012. provedeno prema propisanim Posebnim uputama, a članovi povjerenstva na svim razinama pridržavali su se istih što smo detaljno naveli i u svojem prethodnom očitovanju povodom istog pitanja.

– u lipnju 2012., na podjeli Oskara znanja mladi gospodin Kristijan, koji se dosljedno zalaže da se ovaj problem riješi, doživio je vrlo neugodne verbalne prijetnje od strane gospodina Filipovića. Na prijetnje nije uzvraćao, tek je napomenuo da će prestati pisati kada se ovaj problem riješi.

Imaju li daroviti programeri pravo da im se postignuti rezultat vrednuju temeljem važećih pravilnika, ili će se podjela Oskara znanja i odgovarajućih priznanja i dalje vršiti na osnovu stavova ‘rekla – kazala’?

Je li netko uočio da su krajem studenog osvanule iznenadne promjene pravilnika u kojima se glavna izmjena odnosi na poredak učenika nakon natjecanja i priznanja: umjesto odredne PO RAZREDIMA, ubačena je odredba PO DOBNIM SKUPINAMA.

Mogu li se nove promjene pravilnika, kreirane na relaciji AZOO-MZOS, iskoristiti kao pokriće za prikrivanje starih pogreške!

Ha ha ha. Svi marš na ples!

Pitanje je za najodgovornije ljude u ovoj državi – hoćete li stati na kraj ovom marifetluku nezabilježenom u našoj natjecateljskoj povijesti?

Ormar ima, osim kostura, i nadnaravne moći.

Agenciji za odgoj i obrazovanje je prema Aktu o osnivanju čl. 4, odnosno Zakonu o agenciji, propisano  sudjelovanje u organizaciji i provedbi natjecanja i smotri.

Dakle, ne obavljanje natjecanja i smotri nego sudjelovanje u njihovoj organizaciji i provedbi.

NE OBAVLJA – SUDJELUJE.

Treba li uopće pojašnjavati razliku ta dva oblika ostvarivanja zadaća?

Obavljanje je obilk samostalnog izvršenja neke zadaće propisane aktom o osnivanju.

A sudjelovanje?

To je oblik suradničkog, osnosno partnerskog izvršavanja neke zadaće propisane nekim aktom, u ovom slučaju Aktom o osnivanju AZOO?

I onda, kako su si ‘agenti’ iz Agencije uspjeli pribaviti moći da u stvarnosti samostalno sudjeluju u provedbi natjecanja?

Pa na sebi svojstven i već viđen način. Autentičnim izumom, naš info ormar, a i šire je višestruko kreativan!

Kao što su izmislili logičku besmislicu ‘kategoriju starije dobne skupine’ u svojoj radionici informatičkih bisera (podsjećamo: kategorije su podnatjecanja, a dobne skupine su skupine natjecatelja koji rješavaju identične zadatke), tako je iz njihova ormara ispao i kostur ‘samostalno sudjelovanje u organizaciji s partnerima koje se dovodi pred gotov čin’.

Samostalno se i može sudjelovati u natjecanjima, no to čine natjecatelji, škole, a do jučer i udruge.

No, baš ništa se ne može samostalno oganizirati u partnerstvu i bez dogovora i pristanka partnera!

Te mošti ima jedino naš ORMAR.

On je Svemogući osloboditelj.

ORMARČINA, skupocjena.

Demokratske promjene kod njih preko noći ispadaju iz ormara punog kostiju.

Što još proizlazi iz Akta o osnivanju aZOO, iz razlike u značenju termina ‘obavljati’ i ‘sudjelovati’.

Proizlazi eksplicite da ORMAR nema pravo samostalno obavititi istresanje svog kostura koji se zove Upute za sva natjecanja. Jer, termin sudjelovanje se odnosi i na način izrade Uputa, uz sudjelovanje partnera u organizaciji i provedbi svih smotri i natjecanja. Znači, iz ormara se moralo, zajedno sudjelujući u dogovoru s školama, udrugama, pače i s najboljim natjecateljima, partnerski i suradnički izvaditi pametne Upute i pravilnik – a nikako ne istresati kosture.

Čemu služi mijenjanje starih Uputa koje su u najvećoj mjeri imale prihvatljiv sadržaj i rješenja,  s novim katastrofalnim protuustavnim rješenjima koja derogiraju posebni Zakon o tehničkoj kulturi te su u suprotnosti i s međunarodnom deklaracijom o pravima djeteta?

I zaprečavaju slobodu odabira mentara te pravo na natjecanje učenicima nižih razreda.

E pa, ako niste znali, naš ormar jest skupocjen, jest da ga mi svi platismo i plaćamo, ali je sam sebi dovoljan, i ima kostura za izvoz. JLZ (jako lijepo i zanimljivo, J).

Da, oni svojim djelovanjem izmiču iz okvira odredbi  Zakona o agenciji iz 2006., potpisanom od predsjednika države i predsjednika Sabora. Oni sve obavljaju samostalno, ne pitajući nikog stvari od nacionalne važnosti za koje je propisano sudjelovanje, prave pomutnju u natjecanjima iz informatike, upravo u onom natjecanju gdje su Hrvati u svjetskim razmjerima najbolji.

A Upravno vijeće AZOO koje ima isključivu zadaći upravljati radom agencije – šuti. Pogledamo li njihov Statut, vidjet ćemo čak da i formulacija u vezi natjecanja netočno glasi: sudjeluju u izradi i provođenju natjecanja i smotri.

Čak i to ne znaju točno prepisati iz Zakona pa ih javno pozivamo da donesu ponovno Statut o izmjenama i dopunama Statuta AZOO i u njega u zakonskoj proceduri ugrade izmjenu i dopunu, i formulaciju ‘u  izradi’ neka promijene u ispravnu: ‘u organizaciji’.  (To neka učine u proceduri, a ne prekonoćnim friziranjima, kao što su to činili s propozicijama o informatičkim natjecanjima od 2010. Te Uputama.)

I ta sitnica je još jedan dokaz  da su oni rijetki nadnaravci. Iako su osnovani 2006. uspjeli su izraditi čak i natjecanje iz informatike koje je svoju dvadesetu godinu proslavilo 2011.

Da se slikovito izrazimo, nadređeni pijuni šute, a ‘konji crni i bijeli razletili se kud nisu smjeli’ i skaču uokolo kao da su lovci, topovi i kraljice.

Razumijemo ih.

Preskupi su državi za ono što daju i trebaju uzurpirati monopol na natjecanjima da bi opravdali svoje postojanje.

Ali, već zbog svega navedenog, davno su morali vijećati o svojem info ormaru, i udijeliti mu bar opomenu. Ako ne i crveni karton.

A nisu, zašto?

ORMAR ima, osim kostura, i nadnaravne moći.

Koje su opčinile ministra.

Dokle?

Kako je počelo? Državno povjerenstvo svojim je odgovorom u svibnju 2011. lažno predstavilo žalbu četvero mentora, a nitko još uvijek nije odgovarao.

Dominik Fistrić iz Zaprešića, višestruki je pobjednik programerske lige MINI VIJUGA i Male programerske olimpijade, a sada već i trostruki državni pobjednik kojem su uskraćena dva Oskara znanja, jedan za 2011. i jedan za 2012. Kao učenik 4. razreda osnovne škole uspio se, između više od 40-tak četvrtašića, jedini plasirati na državno natjecanje 2011.godine. Ostvario je izvrstan tezultat, a šlampavi organizatori koji nisu vladali svojim vlastitim pravilnikom (Propozicije), proglasili su ga trećim među učenicima petih razreda. Budući da je Dominik bio zapravo prvi, jer propozicije eksplicitno nalažu da se ljestvica poretka mora sačiniti po razredima, četvero ponajboljih mentora uputilo je žalbu u žalbenom roku. Uputili su:

Zahtjev za Odvojeno vrednovanje DF 18 4 2011

Naglašavamo, uputili su zahtjev za odvojenim vrednovanje rezultata učenika četvrtog razreda čiji se rezultat nije smio nalaziti zajedno s rezultatima petaša. Državno povjerenstvo se postavilo ignorantski, a natjecanje je zaključilo s ovom pogreškom ne odgovorivši na žalbu, i time učeniku uskratilo pravo na priznanje i nagradu za stvarno postignuti rezultat, za pobjedu, pravo na Oskara znanja.

U ime četvero ponajboljih mentora, požurnicu je uputio Dominikov mentor:

Dominikov mentor, KRISTIJAN BURNIK 12 5 2011 Tajnici DPa

Ovim odgovorom, gotovo mjesec dana od završenog natjecanja, zahtjev za odvojeno vrednovanje pokušao se neistinito prikazati kao zahtjev za izmjenom propozicija, koje nitko nije tražio, niti su bile potrebne.

Bilo je jasno već tada da će naknadnom izmjenom prpozicija, DP i aZOO pokušati sakriti pogrešku! Usput, u ovom dokumentu se prvi puta spomenula šampionska sintagma “kategorija starije dobne skupine”, koja ustvari predstavlja logičku besmislicu i pokazuje kako DP ne razumije elementarne stvari iz vlastitih propozicija natjecanja. Ravnatelj agencije je svojim potpisom ‘obranio’ poteze Državnog povjerenstva i odbio reći istinu i prethodnoj i ovoj vlasti. A njegove ‘ne reci ništa’ izjave i u drugim područjima već su debelo poznate javnosti, kao i medijski ‘šamari’ koje je već priskrbio od mnogih suptilnih poznavatelja.

Sada nam je već svima poznatao da su agenti aZOO, uz suglasnost ministra Jovanovića, godinu i pol dana kasnije, izmijenili propozicije, te ujedno sklonili stare na internetski nevidljivo mjesto, samo da bi prikrili vlastite propuste.

Stoga se trenutno čini da je sve poduzeto bilo na klimavim nogama, jer su dokazi o sadržaju pravilnika u zadnje dvije tri godine internetski nadohvatljivi.

I misle da Čak ni Norris ne može pomoći roditeljima? Jesu li u pravu? Možda ih Čak ni Norris ne može uhvatiti u nedjelu!

A O ČEMU JE ZAPRAVO BILA RIJEČ?

Nekoliko primjera ispravnog postupanja u prethodnim godinama …

Izvod iz ‘izgubljenih’ PROPOZICIJA (Pravilnika o natjecanju)

No što je novo? U međuvremenu je predmet Dominika Fistrića dobio klasifikaciju i od nove Vlade Republike Hrvatske. Resorni ministar se nije iskazao na strani darovitih, i problem će se izgleda morati riješiti bez njega.

Ipak, ne možemo se usput ne sjetiti 2011. i lipnja mjeseca te svečanosti podjele Oskara znanja i priču jednog oca. Nezadovoljni roditelji Dominikovih kolega podijelili su letke dijelu sudionika, a otac jednog državnog pobjednika letke je uručio glavnim organizatorima, te posebno vodstvu AZOO, u čijoj se blizini nalazio i tadašnji Ministar Radovan Fuchs. Agenti aZOO odjednom su iskočili iz svojeg demokratskog ormara, a otac je dobio ‘upozorenje agenata’ da će ga se udaljiti iz dvorane. No uzvratio je da se nalazi u javnom prostoru, a ne u privatnoj kavani organizatora, te da je doveo sina koji je isto tako dobitnik Oskara znanja. Prisjetimo se i letka kojeg su brže bolje sakrili od tadašnjeg ministra.

LETAK – DOMINIK FISTRIĆ

Predmet se trenutno nalazi na javišoj razini izvršne vlasti, i unatoč pokušajima nekih odgovornih pojedinaca, još nije riješen. Četiri očitovanja aZOO u drugom polugodištu 2011. i dva pokušaja u svibnju 2012. koja su prosljeđivana žaliteljima bez stava MZOSa, nisu bili dovoljni da se problem resorno riješi. Uključio se i predsjednik države, zasad bez rezultata, a zainteresirali se i saborski zastupnici raznih boja.

Slučaj nije završen, ali je medijima sve interesantniji.

A hoće li ga država riješiti prije medija, znat ćemo vrlo brzo.

Zabranjeno im natjecati se, a nalaze se u sustavu!

Naslov je dovoljan. Prije godinu i pola dana razotkriveno je da mnoge rečenice koje dolaze iz aZOO valja uzimati s rezervom. Mnogima je to sada jasnije, ne samo kad su u pitanju natjecanja.

Najnoviji primjeri.

Znaju najdarovitijim malcima do 4. razreda zabraniti natjecanje nakon gotovo četrnaest godina odlične prakse, znaju onemogućiti upisivanje i evidenciju istinitih podataka o mentorima uvođenjem isključive odredbe o tome da mentor mora biti školski ili domski zaposlenik.

A ne znaju informatički osigurati da se u sustav mogu upisati samo oni koji su predviđeni pravilnikom.

Zabranjeno im natjecati se, a nalaze se u sustavu! Četrdeset i četvero djece. Pogledajmo:

Basic Pascal C++ po županijama 3. i 4. razred

Logo po županijama 3 i 4 razred

Zabranjeno im natjecati se, a nalaze se u sustavu.

Re: LOGO – Školsko 2013

PostObjavio/la Gojko Bukvić » 21 Sij 2013, 14:03

Poštovanje!Državno povjerenstvo je donijelo posebne upute za provedbu natjecanja iz informatike poštujući Opće upute za sva natjecanja! Jer tako jedino može i mora.To je nadam se jasno svima!Učenicima od od 1. do 4. razreda je zabranjeno sudjelovanje na svim razinama natjecanjima. Državno povjerenstvo ih sigurno neće pozvati na Državno natjecanje, ni u službenoj konkurenciji ni van konkurencije, ma koliko bodova osvojili na bilo kojoj razini.

Ukoliko školsko ili županijsko povjerenstvo dopusti učeniku mlađem od 5. razreda osnovne škole sudjelovanje na natjecanju krši propozicije i Opće upute za natjecanja. I toga mora biti svjesno svako povjerenstvo koje to napravi.

Pustiti mlađe učenike od 5. razreda na natjecanje, povjerenstvo može napraviti smo van konkurencije, kako bi i ova natjecanja iskoristilo za pripremu i dodatno učenje tih mladih natjecatelja. Nikako u službenoj konkurenciji s ostalim učenicima. Ako to napravi, povjerenstvo je dužno objasniti učeniku činjenicu kako se njegov rezultat ne rangira s ostalim učenicima i ne vrijedi kao pozivnica na višu razinu natjecanja.

Gojko Bukvić
predsjednik Državnog povjerenstva

To su oni, Državno povjewrenstvo koje je već odavno moralo biti razriješeno.

To je ona – državna agencija aZOO, koja se između ostalog, brine i za naše darovite učenike, dijeleći im bezimene kipiće, dajući učenicima nižih razreda zahvalnice umjesto priznanja kao da su organizatori, a ne natjecatelji, svečano im prije početka natjecanja uručujuć proznanja koja ne postoje u pravilnicima, uskraćujući državnim pobjednicima Oskare znanja…

To su oni, nepogrešivi izvođači promjena s dobrog i prihvatljivog na gore i nepodnošljivo. Oni koji ne znaju sačiniti ni ljestvice poretka nakon natjecanja iz informatike.

A na čelu im majstor za graničenje i bliski kontakt s neistinom.

Da je tjelesno živ, i Nikola Tesla Veličanstveni bi od ministra Jovanovića dobio zabranu da bude mentor!

Gospodin Ministar MZOS-a, Željko Jovanović zabranio je da se u sustavu državnih natjecanja evidentiraju osobe koje svojim radom u najvećoj mjesri potiču darovitost mladih ptrogramera!  Razlog? Neki najbolji mentori nisu zaposlenici škola.

Evo unazađene točke 1.15. Uputa za natjecanja i smotre u školskom sustavu:

1.15       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).

Što to znači? Jednostavno. Briga ministra tko je stvarno radio, on je odlučio da priznanja za rad mogu dobiti isključivo zaposlenici škola. Što dakle čini naš ministar? Stavio se na čelo i počeo izgrađivati obrazovnu hobotnicu za ‘papanje’ istinitih podataka. A obećao je borbu protiv korupcije!

Obećao je jedno, a dana 14.11. odobrio je drugo! Odobrio je promjene Uputa koje potiču na krađu identiteta i prisvajanje rezultata na osnovu tuđeg znanja. Sve ovo je vidljivo iz odgovora tajnice DP-a jednom sudioniku jučerašnjeg školskog natjecanja, kojemu su prethodno nekoliko puta obrisani postovi, tj. prijekim sudom su smaknuta njegova, drugačija mišljenja. I ne samo njemu.

Evo što je nama naša borba dala:

Objavio/la ID » 20 Sij 2013, 09:23

Pozdrav ekipi koja nepriznaje ustavno i ljudsko pravo čovjeka na izražavanje vlastitog mišljenja pa briše postove. Da li je drukčije mišljenje od vašega nepoželjno mišljenje? 
U nastavku objavljujem moju komunikaciju sa AZOOom.

Poštovani gospodine!
Sve navedeno u prvom dijelu Vašeg e-maila proizlazi iz Uputa za provedbu natjecanja i smotri učenica i učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske u 2013. godini, na koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dalo suglasnost (KLASA: 602-01/12-01/00462, URBROJ: 533-21-12-0004 od 14. studenoga 2012.).
Prema točki 1.10. Uputa sudjelovanje na svim razinama natjecanja i smotri mora proizlaziti iz redovitog školskog programa i izvannastavnog rada koji se provodi tijekom školske godine i sastavni je dio godišnjeg plana i programa rada škole, kojim se na početku školske godine utvrđuje: broj skupina, vrste, vrijeme i mentori.
Slijedom navedenog, a sukladno točki 1.15. Uputa, ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).
S poštovanjem,
Željka Knezović, prof.

Molimo odgovarajuće saborske odbore da provjere ove podatke.

Na sreću, ni ministar ni ravnatelja AZOO ne mogu zabraniti međusobnu suradnju najpametnijih Hrvata, onih koji su prošli put i onih koji dolaze, a niti izbrisati postignuti međunarodne rezulate (za razliku od domaćih). Ali lakoća s kojom se ‘zamračuje pamet’ i s kojom se vlastitoj državi uskraćuju precizni podaci o svim nacionalnim resursima, je nevjerojatna.

Umjesto da se država bori da prva privuče vanjske snage za poticanje darovitosti u programiranju jer ih u školama ima jako jako malo (ne može profa informatičar biti specijalistički sveznalica, nema takvih). Programiranje i jest  u svjetskim razmjerima iznimno prestižno zbog svoje kvalitete i visoke zahtjevnosti. Rijetki profesori mogu riješiti najteže zadatke s natjecanja za šeste, sedme i osme razrede, najviše troje u Hrvatskoj. A u srednjim školama nitko od profesora ne može sanjati da osvoji ni  30-40% bodova za 1. razred, a da o višima i ne govorimo.

I sada je naš dragi ministar podlegao čarima iz aZOO i već nakon nepune godine dana, misleći da isušuje močvaru, počeo isušivati darovitost. Ako tako nastavi, imat ćemo umjesto informatičkih Plitvičkih jezera  info-močvaru.

Tko bi mogao i pomisliti da će čelni čovjek obrazovanja u Hrvata onemogućiti najbolje olimpijce u povijesti Hrvatske da budu mentori novim generacijama. Onemogućiti mnoge izvrsne mentore koji potiču programiranje u Hrvatskoj da budu evidentirani kao mentori, svojoj državi na ponos.

Naš ministar već godinu dana zna za problem nepoštivanja pravilnika pri čemu je u zadnje dvije i pol godine oštećeno devet najmlađih učenika, od čega dvije trećime otpada na njegov mandat. Umjesto da pomogne riješiti problem i da stane na stranu darovitih, da stane uz hrvatsku pamet, uz one najsposobnije, ministar im je uz pomoć aZOO odlučio oteti slobodu izbora.

Uzeti roditeljima i njihovoj djeci pravo na slobodni odabir mentora. Nitko od mladih informatičara za mentora ne smije prijaviti nekog fantastičnog olimpijca koji mu u stvarnosti pomaže, ili nekog našeg akademika, i slično. Ukoliko dijete ima specijalističko znanje u obiteljskom domu, za mentora ne može prijaviti ni svojeg oca, ni majku ili starijeg brata koji je možda i bivši olimpijac?

Mantra je slijedeća:

Vaše dijete ne može na državno natjecanje ukoliko za mentora ne prijave osobu koja je zaposlena u školi!!!

I što su roditelji mogli?

Potražili su zamjenske osobe dobre volje koje su se ‘smjele’ u sustav upisati kao da su mentori, jer imaju radnu kljižicu u školi, tako da djeca mogu pristupiti željenim natjecanjima.

Gospodinu ministru izgleda nije nitko savjetovao da svi podaci moraju biti istiniti, kako oni o državnim pobjednicima, tako i oni o istinskim mentorima. Prema ministru i ravnatelju AZOO mentor može biti ‘noćni portir’ ako radi u odgojno obrazovnoj ustanovi, no mentor nikako ne može biti najbolji olimpijac u povijesti, jer ne radi u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Kao što je u svojem otvorenom pismu napisao jedan vrhunski mladi mentor izuzetnog natjecateljskog i stvaralačkog opusa: da je tjelesno živ, ni Nikola Tesla Veličanstveni ne bi mogao biti mentorom.

Pa to je presmiješno! Slažemo se u potpunosti.

Umjesto da se radujemo i skupljamo podatke o svima koji znaju znanje i potiču hrvatsku darovitost, mi smo suočeni sa zabranama.

Zgodan je akcijski plan našeg ministra i njegovog aZOO. Jedni će raditi, a drugi će skupljati bodove iz ‘ormara s kosturima’.

Kako?

Neki radnici zaposleni u školskim ustanovama od ministra će dobiti mogućnost stjecanja dva, tri ili četiri boda za izvannastavni stručni rad temeljem rezultata učenika koji osvoje jedno od prva tri mjesta na državnom natjecanju ili jedno od prva tri mjesta na međunarodnom natjecanju, zato jer im je ministar dodjelio mentorstvo, koje im ne pripada. Omogućit će im javnu promociju na temelju tuđeg truda i rada jer će oni nepravedno biti navedeni u listama kao mentori kako u školi i u medijima. (Inače, takvih je mnogo i u dosadašnjim natjecanjima, osobito u najvećim srednjim školama)
Istovremeno, ministar će na taj način onemogućiti vrednovanje inovativnosti u udrugama koji upravo svojim programima najviše potiču darovitost! Poslat će zastrašujuću moralnu poruku da se uz njegovu pomoć mogu bez problema preuzimati tuđe zasluge. Zapravo, već ju je poslao.

Sve navedeno je još žalosnije kada se zna da nitko od vrhunskih vanjskih stručnjaka programera, koji dva desetljeća mentoriraju učenike, nikada nisu ni tražili niti ostvarili ikakva prava iz Pravilnika o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu. Niti im je to potrebno.
Javna je tajna da za rad sa srednjoškolcima ni jedan bivši olimpijac nije nikad ni bio evidentiran. Zašto onda dodatno na ovakav grubi način umanjiti vrijednost uloženog rada stručnjaka iz akademske zajednice, gospodarstva i strukovnih udruga, koji svoje slobodno vrijeme ulažu u edukaciju mladih naraštaja?

Zar ne bi bilo puno bolje da ih se koristi za još čvršće povezivanje obrazovanja i gospodarstva.

Zar ne bi bilo bolje da se poštuju hrvatski zakoni?

Ipak, samo znanje darovitim Hrvatima nitko ne može uzeti, pa ni ministar znanosti i obrazovanja udružen sa svojim omiljenim ravnateljem iz aZOO.

Utješno.

Čovjeka može osloboditi jedino ormar!

Istražili smo najnovije ‘prekonoćne’ izmjene pravilnika o informatičkim natjecanjima te Uputa za provedbu svih učeničkih natjecanja i smotri. I što smo uočili?

Najprije je promijenjen pravilnik o informatičkim natjecanjima, početkom studenog.

Ističemo dvije stvari..

Prvo, u pravilnik je ugrađena odredba da se ljestvica poretka mora sačiniti PO DOBNIM SKUPINAMA. Ta je odredba zamijenila onu staru, ‘ PO RAZREDIMA’, uvedenu radi zaštite najboljeg interesa djeteta, a koja je na snazi bila od početka stoljeća.

I drugo, ujedno je iz popisa dobnih skupina izbačena dobna skupina ‘do petog razreda, uključujući i peti’, čime je učenicima nižih razreda, nakon dvanaestak godina onemogućeno sudjelovanje u natjecanjima. U tekstu pravilnika pojavljuje se uz dobne skupine oznaka (1*) te u komentaru obrazloženje ‘sukladno točki 10.10.1 Uputa’. Sve ove promjene bile su vidljive samo na stranicama www.infokup.hr .

Sve se to, dakle, dogodilo početkom studenog.

Nakon tjedan dana i naših napisa, iz kojih je bilo vidljivo da navedene točke 1.10.1 nikad nije ni bilo u Uputama za sva natjecanja, odjednom se na stranicama www.azoo.hr dogodila promjena. Nestale su stare upute za sva natjecanja koje su vrijedile godinama, jasno, a svi koji su imali spremljenu adresu poveznice na te upute, ostali su u šoku.

NEMA. ŠUPLJE. NE MOŽE SE DOHVATITI. POPAPALA MACA!

No ugledali su tekst “Upute za natjecanja i smotre…”, na drugom mjestu na stranici i pomislili, sve je u redu, Upute su samo premještene na novo mjesto na stranici.

No kada su ih otvorili imali su što vidjeti.

Pred oči im je došao ormar iz kojeg ispadaju kosturi.

Evo prvog kostura.

1.10.    Sudjelovanje na svim razinama natjecanja i smotri mora proizlaziti iz redovitog školskog programa i izvannastavnog rada koji se provodi tijekom školske godine i sastavni je dio godišnjega plana i programa rada škole, kojim se na početku školske godine utvrđuje: broj skupina, vrste, vrijeme i mentori.

Tako je glasila ova točka svih prethodnih godina. A što je upalo pri ispadanju iz ormara?

1.10.    Sudjelovanje na svim razinama natjecanja i smotri mora proizlaziti iz redovitog školskog programa i izvannastavnog rada koji se provodi tijekom školske godine i sastavni je dio godišnjega plana i programa rada škole, kojim se na početku školske godine utvrđuje: broj skupina, vrste, vrijeme i mentori.

1.10.1. Na natjecanjima u pravilu sudjeluju učenici 7. i 8. razreda osnovne škole i učenici srednjih škola. Iznimno na pojedinim natjecanjima sudjeluju i učenici 5. i 6. razreda osnovne škole.

U ovom članku se ne vidi kako je točka 1.10.1 doslovce UTISNUTA u upute. Ne umetnuta, nego li utisnuta, ugurana i zgužvana. Kostur broj jedan je dešifriran.

Evo kostura broj 2.

1.15.        Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. U pravilu to je radnik škole koji izvodi redovnu nastavu, izbornu nastavu i izvannastavne aktivnosti. Ako takvog radnika škola nema ili je maksimalno zadužen redovitom nastavom, ravnatelj škole može imenovati vanjskog suradnika koji ima stručna znanja iz odgovarajućeg područja.

Tako je glasila ova točka svih prethodnih godina. A što je nestalo i upalo pri ispadanju iz ormara?

1.15.    Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).

Nestale su dvije rečenice, a upala je jedna nova.

Kostur broj 2 je isto dešifriran. Dakle, oba kostura su dešifrirana, a poznati su i vlasnici ormara iz AZOO te odobravatelji i nalogodavci iz MZOS-a.

Koje su posljedice nehigijene i nereda u ormaru i zašto su kosturi uopće pobjegli s nastave biologije?

Posljedice su dokučive odmah, a oni najdarovitiji učenici nižih razreda osnovnih škola u Hrvata su ih osjetili na svojoj koži. Zabranjeno im je natjecati se dok ne upišu peti razred.

E, naš dragi Mozarte, Mozarte, pokoj ti duši, odzvonilo je i tebi! Nema iznimaka, kakva darovitost, ti’š bit’ pametan onda kada ti ja to kažem, rekao je naš skupocjeni ormar.

Posljedice su odmah osjetili i najbolji mentori koji ne rade u OOU (odgojno obrazovna ustanova). Poruka je jasna, svi vi najbolji programeri koji ste djecu naučili programirati, možete vi raditi koliko hoćete, ali vaš rad će se pripisati bilo kome tko ima radnu knjižicu u OOU, ali nikako onome tko je stvarno radio i tko Hrvatsku vuče prema društvu znanja. Dragi olimpijci i vrhunski stručnjaci, vi samo radite, a info-ormar će evidentirati sam sebe.

Dodatna poruka za djecu i roditelje glasi: djeco, dragi roditelji, vidite da nije potrebno raditi i znati, jer mentor može biti bilo tko i ne mora raditi ni minute s vama.

A poruka za našu Lijepu Hrvatsku? Predsjedniče i premijeru, draga Vlado, predsjedniče Sabora, dame i gospodo zastupnici, a naposlijetku i ‘draga nacijo’ (da ne zaboravimo Gobca), Državo naša, nemojte si umišljati da ćete ikad imati točne i istinite podatke o zaslužnim osobama za rad s darovitim informatičarima, a vjerojatno i šire.

Vama ti podaci ni ne trebaju, imate ormar – on sve zna.

A poruka za kardinala i drage nam biskupe?

U zabludi ste, teškoj zabludi, istina ne oslobađa!

Čovjeka može osloboditi jedino ormar!

Pravilnici i upute o natjecanjima stavljeni su u borbu protiv znanja i istine.

Netko je spominjao STUP SRAMA, ima li ovo nekave veze s tim?

Ma nema, tamo je riječ o utaji poreza, a ovdje tek o utaji istinitih podataka i identiteta sposobnih ljudi.

S predumišljajem.

Ispravite svoje pogrješke u administriranju! Niste smjeli uvesti diskriminirajuće dobne skupine!

Nepunih mjesec dana nakon što su se naši generali vratili, nakon što im je nasilno oduzeta sloboda vraćena, i nakon što je Hrvatska odahnula, u javnost su izašli i podaci o djeci, učenicima nižih razreda osnovnih škola, o malim hrvatskim informatičkim zatočenicima. Naši najdarovitiji malci već nekoliko godina čekaju da intitucije prorade i riješe trivijalni problemčić za koji je bilo potrebno dva sata suvislog administriranja. Pisma najboljih mentora i zlatnih olimpijaca, pisma roditelja i udruga nisu očito bila dovoljna da ‘neki osobito vrli dijelovi’ naše administracije riješe problemčić i isprave greške. Time su okaljali sve one poštene i vrijedne dužnosnike koji godinama predano rade svoj posao, uprljali su i svoje nadređene, ma o kojoj vlasti bila riječ, jer im nisu davali točne podatke. I što je najgore, svrstali su se na stranu zaštite odraslih ‘počinitelja administrativnih pogrešaka’, u zaštitu ravnatelja agencije za odgoj i obrazovanje, koji već gotovo tri godine prikriva propuste svojih kadrova koje je imenovao da vode informatička natjecanja u Republici Hrvatskoj. Zar je moguće da odrasli članovi obrazovne zajednice mogu tako bešćutno stati u obranu svojih propusta, umjesto da u veselju s djecom kojoj su uskraćena prava, isprave pogrješke , i raduju se. Jer, tko radi može i pogriješiti. A zatim i ispraviti pogrješke. Nije li licemjerno već gotovo tri godine uskraćivati pravo svojoj vlastitoj državi da točno evidentira sve svoje najbolje učenike? Nije li naivno i tapasto, nakon desetak godina u pravilnik ugraditi odredbu da se ljesvica poretka mora napraviti PO DOBNIM SKUPINAMA, a ne PO RAZREDIMA, kako je svih ovih godina bilo? I reći ‘urbi et orbi’, eto vidite da se ljestvica poretka mora izrađivati po dobnim skupinama’, a na ‘po razredima’. Svi ovi što se bune godinama, pa oni nemaju pojma, pogledajte službene dokumente na stranicama AZOO i Infokupa, nema tamo odredbi u kojima piše ‘po razredima’. I kako će sada roditelji, zlatni olimpijci te svi drugi najpošteniji i najstručniji ljudi koji su se borili za prava djece to dokazati, kada je maca preko noći opet popapala dijelove pravilnika?

No tko zna, možda im ovaj puta u pomoć pritekne i neki fakir pa nas sve skupa napokon spasi od ovih fakina?

Pomolimo se za fakira. I za Chuck Norrisa, čujemo da je spreman priskočiti upomoć!

RODITELJI SE NA DAJU PREVARITI, 14.12.2012.
Umjesto da isprave pogrješke i daju zaslužena priznanja u XXI. stoljeću uveli diskriminirajuće dobne skupine čime su najmlađim programerima zabranili sudjelovanje na državnim natjecanjima iz informatike

MINISTAR JOVANOVIĆ I RAVNATELJ AZOO FILIPOVIĆ ZABRANILI DA SE U SUSTAVU NATJECANJA EVIDENTIRAJU ISTINITI PODACI?

Kristijan Burnik je jedan od najboljih osnovnoškolskih mentora u povijesti Hrvatske uz kojeg su stasavali danas najbolji mladi programeri, višestruki državni pobjednici i redoviti penjači na pobjednička postolja. Nekad je i sam bio vrlo uspješan natjecatelj u Logu i BASIC-u, a od 2007. podučava mlade talente u Logu i C++. Brojni mladi genijalci su jedan veliki dio  svojeg znanja dobili od Krstijana, ne samo na radionicama i kampovima nego i putem njegovih autorskih zadataka na ZG.Informatijadi BOŽO TEŽAK. Imena poput Roberta Benića i Vedrana Kurdije, koji već imaju i međunarodna priznanja za svoju uspješnost, zatim novih nada Adriana Bekera i Marina Kenževića, zatim Tomislava Babića, Luke Jovanovića i Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Lovre Kalinovčića i Ivana Jambrešića, govore dovoljno. Svi ti mladi genijalci uskoro će još intenzivnije preći u ruke Gorana Žužića, Ivana Katanića, Marina Tomića, Matije Milišića i Antuna Razuma i drugih osvajača najsjajnijih medalja s olimpijada.
Kristijan se već više od dvije godine bori da se isprave nepravde prema učenicima nižih razreda kojima su zbog naknadnih evidencijskih grešaka uskraćena prava na odgovarajuće priznanje ili na Oskara znanja. U proljeće prošle godine intenzivno je komunicirao s MZOSom, pisao predstavke poput ove ( KRISTIJAN-BURNIK-ODGOVOR-MINISTRU-18-05-2012 ), hoteći da se greške isprave, davao gotova rješenja  ( Dodjeljena priznanja i pohvalnice za 2012. suprot Pravilnika ) kako bi uštedio vrijeme nekim ‘vrijednim’ dijelovima administarcijw koja jednako nemarno opslužuje svaku vlast, trudio se ( Priznanja za 2012. koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku ) no bez rezultata.
Ministar nije ni pokušao riješiti ni jedan problem, iako je MZOS sve dobio ‘na gotovo’ (možda ništa nije niti dobio na ruke, no to je zona njegove odgovornosti).
Umjesto da posluša glas struke, je li i ministar osobno odobrio promjenu pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre, prema kojima su uvedene diskriminirajuće dobne skupine i iz natjecanja izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, o čemu su i mediji pisali? Izbačena je i odredba da se ljestvica poretka mora napraviti PO RAZREDIMA pa se na prvi pogled može učiniti kako ni nije bilo problema (gledajte ljudi, nema odredbe ‘po razredima’ to izmišljaju ovi koji se stalno bune). I skoro da su prividno uspjeli, jer su stari pravilnici nestali s web stranice AZOO.  No to nije sve, kao stvrdnuti šlag na pokvarenu tortu dodali su i slijedeće: stvarni mentori (oni najbolji programerski znalci) koji nemaju zaposlenje u odgojno obrazovnoj ustanovi, dobili su zabranu da budu evidentirani kao stvarni mentori, iako su to u naravi upravo oni.

Boljim poznavateljima je jasno da nešto debelo nije u redu. Je li netko želio onemogućiti da roditelji dokažu kako su njihovoj djeci uskraćena tj. oduzeta priznanja za prvo mjesto? Je li netko želio prizvesti poslovnu situaciju u kojoj nema više vanjskih suradnika (specijalista) koji neprestano ukazuju na probleme. Na probleme koji već nekoliko godina postoje na državnim natjecanjima iz informatike i za koje sva stručna javnost znade.
Međutim, što to znači u širem smislu?
Znači li to da su gospoda Jovanović i Filipović zabranili da se u sustav državnih natjecanja unose točni podaci?  Da su zabranili su svojoj vlastitoj državi da evidentira istininite podatke? Što bi rekao jedan uvaženi akademik: gledajte, ako je to tako to bi onda bio akt usmjeren protiv dobrobiti Republike Hrvatske.

Kristijan se jučer otvorenim pismom obratio ministru i javnosti te je ujedno roditeljima, koji su ga željeli evidentirati kao mentora njihovoj djeci, odgovorio na upite:
za Vanda, Robert, Niky, Dominik, Martina, Vjekoslav, Zvonimir, Tomislav, Anamarija, Lovro, ministar, info, redakcija

Poštovana gospođo Vanda, dragi Roberte,

Gospodin Ministar MZOS-a, Željko Jovanović u suradnji s AZOO, novim je propozicijama za natjecanja nažalost onemogućio da me evidentirate kao Robertovog mentora budući nisam zaposlenik škole. Ista stvar se odnosi i na Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Tomislava Babića, Lovru Kalinovčića te druge darovite osnovnoškolce s kojima već nekoliko godina radim, a isto tako su kao i Robert ostvarivali izvanredne rezultate na državnim i drugim informatičkim natjecanjima.

Budući sam i ranije postupao u skladu s propozicijama natjecanja, te naglašavao da se iste moraju poštivati (a ne mijenjati, već ispravljati pogrešne postupke), ovog puta ću, iako nerado, morati poštivati i ovu novu odluku koja je u najmanju ruku apsurdna i kontraproduktivna u svakom pogledu razvoja natjecanja i RH kao zemlje znanja.

Na sreću, ni Ministar ni ravnatelj AZOO nam ne mogu zabraniti suradnju, koja sad već uspješno traje nekoliko godina, pa ću Robertu i dalje pomagati da se priprema za natjecanja. No zamislite na trenutak da sam ja kojim slučajem Goran Žužić! U tom bi slučaju naš dragi Ministar onemogućio najboljem olimpijcu u povijesti Hrvatske da bude mentor novim generacijama. Pitam se: može li se na taj način napredovati?

Dovedeni smo u situaciju kakvu ne zaslužujemo ni Robert ni ja, niti svi ostali mladi programeri i njihovi stvarni mentori. Robert to ne zaslužuje kao iznimno daroviti učenik osmog razreda, koji je nedavno osvojio i prvu medalju na međunarodnom natjecanju, a vjerujem niti ja budući sam u prošloj godini vrlo korektno upozoravao ministarstvo na problem nepoštivanja pravilnika pri čemu je u zadnje tri godine oštećeno devet najmlađih učenika. Umjesto da nam pomognu da riješimo problem, da se pobrinu za darovite, za hrvatsku pamet, gospodin Ministar im je uz pomoć AZOO odlučio onemogućiti slobodu izbora.

No ne brinite!

Potrudit ćemo se pronaći barem privremeno rješenje kako učenici ne bi bili oštećeni, a svatko neka sam prosuđuje idu li ovakve odluke MZOS i AZOO u prilog darovitima ili ih pak sputavaju.

Nama je najvažnije je da nađemo zamjensku osobu dobre volje koja se po novim propozicijama može upisati u sustav kao „mentor“, tako da Robert, ali i svi drugi sa sličnim problemom mogu pristupiti željenim natjecanjima.

Bilo bi mi drago kada bi netko od odgovornih žurno reagirao i opozvao ovu odluku – koja ugrožava darovite, a isto tako omalovažava stvarni produktivni rad istinskih mentora.

Zamislite da netko od mladih informatičara poželi za mentora prijaviti nekog izvrsnog olimpijca koji mu u stvarnosti pomaže, ili nekog od naših akademika, on to ne bi mogao. Ili zamislite da dijete ima specijalističko znanje u obiteljskom domu, a za mentora ne može prijaviti ni svojeg oca, ni majku ili starijeg brata ili sestru?

Gospodina Ministra izgleda nitko nije savjetovao da svi podaci u sustavu natjecanja moraju biti u skladu sa činjenicama, kako oni o državnim pobjednicima, tako i oni o istinskim mentorima.

Prema Ministru i ravnatelju AZOO, mentor može biti „noćni portir“ ako radi u odgojno obrazovnoj ustanovi, no mentor nikako ne može biti najbolji olimpijac u povijesti, ili npr. doktor računarstva ili matematike ako ne radi u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Da je tjelesno živ, ni Nikola Tesla Veličanstveni ne bi mogao biti mentorom. Što nam to govori?

Umjesto da se radujemo i skupljamo podatke o svima koji znaju znanje i potiču hrvatsku darovitost, mi smo suočeni sa zabranama.

Ipak, samo znanje nam nitko ne može uzeti, pa ni Ministar znanosti i obrazovanja udružen s ravnateljem AZOO, a svi oni koji s vama roditeljima s radošću surađuju, zbog vas će biti tu i dalje.

Uz napomenu da sam Roberta posebno izdvojio samo iz razloga jer jedini od osnovnoškolaca već ima i rezultate međunarodnone važnosti, srdačno vas pozdravljam, te ujedno o svemu obavještavam roditeljski portal zbognas.org

U prilogu dostavljam izvorne e-mail poruke na koje se odnosi ovaj odgovor.

S poštovanjem, Kristijan Burnik

Tajnik udruge informatičara Božo Težak (mentor kojem je zabranjeno da bude u službenim evidencijama)

Mail – Robert Benic – Prijava za natjecanje Infokup

Mail – Nikolina Fistric – Natjecanje iz informatike u 2013I, izbor mentora

Mail – Lovro Kalinovcic – Infokup 2013

Mail – Vanda Jurkovic – Prijava na Infokup

Mail – Vjekoslav Drvar – Prijava

Mail – Zvonimir Babic – Mentorstvo

Naši ‘agenti’ iz AZOO i obrazovnjaci iz MZOS-a još uvijek ne razumiju da su oni zbog nas tu. Oni zbog nas, a ne mi zbog njih. Resornjaci su zakazali.

Hoće li netko u vrhu vlasti napokon odlučno reagirati na glas razuma? Mi vjerujemo da hoće. Istina bi morala biti prijatelj svakoj vlasti.

Daroviti su nacionalni resurs, a ovo je tema za sveopće suglasje, pa i političko, saborsko.