Obavijestite svoje učenike kojima ste mentor da odaberu mentora sukladno prethodno navedenoj točci Uputa?!?

Nije vam jasan ovaj naslov? Radionica informatičkih bisera stvorila je mogućnost za još jedan epohalni izum. Naime, dala je u zadaću mentoru da obavijesti učenike kojima je mentor ‘da odaberu mentora’ sukladno (nekoj) prethodno navedenoj točci (!?!) Uputa. Čovjek koji riješi gornji rebus stvarno će biti genijalac, izumitelj posebnog kova! Nastavak uskoro na našem portalu.

Čovjek se u čudu pitao i pitao: “Pa zašto da obavijestim učenike kojima sam mentor da me ponovno odaberu?” Prolazila je noć i nije našao razlog.

Ponovno je pročitao zagonetnu rečenicu: Obavijestite svoje učenike kojima ste mentor da odaberu mentora sukladno … Na tren je pomislio da je kvaka u točci. Ta mu je riječ bila sumnjiva! Točka, točke, točci suspectus! Ta točka u dativu stvarno zvuči suglasnički nesuglasno. No to nema veze sa samom logikom stvari.

Zašto da obavijestim (svoje) učenike kojima sam mentor da odaberu mentora, pitao se i pitao, i već mu se jutro smijalo u facu. Dobro, riječ ‘svoje’ je višak. Ti učenici su sami po sebi svoji, i imaju svoje roditelje, a nisu moji, nego sam je njihov, zaključio je.

Ali zašto da ih obavijestim da ponovno odaberu mentora iako ga već imaju, mučilo ga je?

I onda mu je odjednom jedna pahuljica snijega pala u oko. Sva sreća da zimska služba ne može loviti pahuljice dok letaju uokolo zrakom, pomislio je i riješio rebus:

PA DVAPUT JE DVAPUT!

Kako je malo potrebno za sreću…

E da, i tko će smijeniti odgovorne, ako je ministar Jovanović u dogovoru s ravnateljem Agencije za odgoj i obrazovanje?

Broj 5 je pripremljen

Zbognas Br. 5 nastavlja s istraživanjem sveobuhvatne teme koja se zove uskraćivanje prava mladim informatičarima, prava na Oskar znanja, prava na priznanje za postignuti rezultat, pravo da se učenički rezultat točno evidentira, prava na slobodni odabir mentora, prava na istinitu evidenciju njihovog stvarnog uspjeha, prava na natjecanje, prava na jednakost. Pravo na Oskara znanja. “Oduzeti Oskar”, kako to jadno zvuči!!! A istina je. Neki najveći mediji zainteresirali su se za darovite. Razumiju oni dobro da su daroviti naš najveći nacionalni resurs. Sunce ima sve jači sjaj i grije nas, istina s ispravljanjem nepravdi sve je bliže.

Sunašce nam daje životnu snagu i snagu da izdržimo u borbi za našu djecu. Ali vjerujte, mnoge stvari je i nama preteško gledati. Tko bi mogao vjerovati da jedan ravnatelj Agencije ili jedan ministar može zabraniti darovitim učenicima nižih razreda da se natječu, nakon trinaestak godina pozitivne prakse. Tko bi mogao vjerovati da jedan ministar može zabraniti da se sve mora činiti u najboljem interesu djeteta? Tko bi mogao vjerovati da smo krajem 2011. imali dva uskraćena Oskara znanja, a da ih sada imamo već šest? Tko bi povjerovao da jedan jedan ravnatelj Agencije ili ministar mogu zabraniti da se u državne evidencije o darovitima unose istiniti podaci?

Tko bi mogao vjerovati da jedan ministar može poticati na dodatni nered u ionako nepotpunim i netočnim evidencijama o darovitim učenicima i njihovim mentorima?
Jer, stvarno nam je jadna evidencija osoba koje rade, ali stvarno rade ili su radile s darovitim informatičarima, uz dužno poštivanje časnih iznimaka! Netočno evidentiranih ‘mentora’ koji nikada ni minute nisu radili s darovitim infomratičarima ima da boli glava. Prešli smo brojku od 6500 čitanja i već smo s vama jer najava kasni. Nemojte se zbog toga ljutiti. Život nas uvijek razveseli svojom lijepom stranom. I naša trakavica će uskoro završit 🙂

Djeci i roditeljima je oduzeto pravo na slobodni izbor mentora!

Žele li neki odgovorni pojedinci u školstvu stvoriti uvjete za ‘legalnu otimačinu’ tuđeg rada? Ili su samo nespretni i ne razumiju sve posljedice svojih štetnih odluka? Znaju li najodgovorniji da se godinama događalo da se za mentore pod obavezno moraju prijaviti predmetni profesori, a da su stvarni pregaoci ostajali skriveni i neevidentirani? Jedni su radili a drugi primali nagrade za ono što nisu zaslužili, za što čak nisu ni prstom maknuli. Neki su uspjeli dobijati bodove za napredovanje pokazujući fotografije iz kojih se vidi da su s djecom bili na državnim natjecanjima iako s njima nisu radili, neki su se lažno prijavljivali mentorima, a roditelji su to uporno pobijali, a nekima je čak uspjelo da budu izabrani za najbolje mentore, a da nisu ni malo radili s učenicima. Bilo je situacija kada su se na okruglim stolovima iznosile neistine o onima koji su zaista ginuli za učenike, a šutljiva većina je to sve samo nijemo promatrala. Sada svi oni očekuju nagradu za nemoral i šutnju – promaknuća od strane AZOO. I uporno još uvijek šute da ih veliki ravnatelj AZOO ne čuje što misle. Da se ne zamjere gospodinu Vinku Filipoviću, čelnom čovjeku ustanove u kojoj su nikle dosad neviđene bedastoće u području informatičkih natjecanja, a čini se i šire. S druge strane, oni zaista najbolji, s izvanserijskim rezultatima nisu bili proglašeni najboljim mentorima. Pritisak ‘snaga destrukcije’ bio je prejak.

Stoga Hrvatska država još uvijek nema pravo na istinite podatke o svim svojim zaslužnim pojedincima i najboljim informatičkim natjecateljima.

Dobri ljudi, probudite se! Pogledajmo pismo jednog vrijednog istinskog mentora objavljeno na jučer na forumu državnog natjecanja. Ovo pismo i odgovor zajedno s mišljenjem jednog mladog mentora iz Karlovca nalazilo se na slijedećem linku:

https://forum.infokup.hr/viewtopic.php?f=6&t=466&sid=ec5cf3410a57eb37cac7bbff32bfca6f

Žačuđeni ste da više nema ništa na tom linku? Pa sadržaj je obrisan! To je već ustaljeni način prakticiranja demokracije u Državnom povjerenstvu iz informatike i AZOO. Onemogućavanje i brisanje onih sposobnijih od sebe!
Ipak, ova pisma su kopirana i sačuvana od diverzije vrlih organizatora. Evo prvog pisma kojeg je uputio jedan mentor:
Kako objasniti činjenicu da dijete ne može odabrati mentora koji ga je pripremao za natjecanje?
Primjer je i učenik kojem sam prošle godine bio mentor, još uvijek državni prvak…
Da li taj učenik mora sada imati bezimenog mentora?
A, ako pak to bude netko treći, koga on nije odabrao već mu je nametnuti, kako će primiti nagradu za mentorstvo, za rad? Kako to pedagoški pojasniti.

Ujedno, zar je moguće da nekome uopće može biti problem staviti bilo koga na popis, pa čak i više mentora? Zajedno škole, udruge, klubove, a da dijete dobije najbolje uvjete… Sve one koji su dijete pripremale za natjecanje. Pa nek djete dobije što više…
Ili je opravdanje isključivost i put koji za dijete nije najbolji izbor?

Svakako, siguran sam da će i “nametnutome” mentoru biti nelagodno. No, kako to objasniti tim malenim genijalcima?

Ta djeca, vjerujte, veoma su inteligentna…Kako ja ne radim u školstvu, ali sam oduvijek u obrazovanju, tako želim poticati suradnju.
No, u ovome društvu dešava se da ono loše pobjeđuje dobro.
Osmjeh je to koji nije konačan, jer na kraju ipak svima nama ostaje gorak okus u ustima. A opet, djete, koje je prvo među prvima i zbog kojeg smo svi ovdje, pa i na ovome forumu, nitko ništa ne pita.
Bez djece ne bi bilo škola, ne bi bilo učitelja, profesora… Da , ne bi bilo budućnosti…Pozdrav svima, a djeci želim što više uspjeha u radu te “snage” da potaknu PROMJENE!

Mentoru je odgovorio otac jednog od natjecatelja, koji je suočen s istim problemom:

Pozdrav svima,

ja sam otac djeteta koji će u ponedjeljak 21/01 morati imati “fantomskog” mentora budući da je član udruge MIS koja djeluje izvan mjesne škole kao općinska udruga… zamislite da je Ivici Kosteliću mentor/trener ministar obrazovanja Jovanović…smiješno i tragično zar ne?

Zašto je tome tako?

Zar opet imamo na djelu sustav koje je sam sebi svrha, kako je to nažalost u HR česta pojava, zar opet nikome u odgojno -obrazovnom sustavu nisu bitna djeca…
Nažalost odgovor na ova pitanja se nazire iz same činjenice da djeca neće imati adekvatnog mentora, te da se preko njihovih dječjih leđa lome interesi velikih školskih profesora i političara koji ovima to omogućuju.
Ta djeca koje se bave informatikom i u slobodno vrijeme ( tako je i sa svim ostalim izvan nastavnim aktivnostima), zamislite ima u HR i takvih, bi po svemu što nam govore “potplaćeni” profesori, ministri i političari trebala biti zalog za sigurnu i prosperitetnu budućnost naše drage nam države…ukoliko pojedinac grupa ili udruga rade po diktatu onih koji misle da su Bogom dani da su naši “spasitelji” i da znaju najbolji put to se ne bi dešavalo… no problem je u tome što onda nitko nikad ne bi bio superioran!
A čim bilo koji pojedinac ili grupa iskoće iznad potrebno je to sasjeći…bravo! Oduvijek smo kao društvo imali problema pronaći, podržati i usmjeriti talente, a nemamo ih baš na bacanje…mali smo narod.
No ja sam kao otac i kao član naše male (a zamislite redovno smo na državnim natjecanjima) ali vrlo jake, moćne udruge (tu mislim na superiornost i na vjeru u pravdu) uvjeren da će svaki loš sustav pasti, a možda padne i prije ukoliko podržimo svi zajedno stav da dijete može i mora slobodno birati svog mentora…Hvala!

Draga djeco puno sreće na predstojećim natjecanjima!

Otac S.C.

Podsjećamo čitatelje da je na ove probleme prije sedam godina ukazivano s portala www.zrs.hr , a da je preteča našeg portala bila FB grupa ‘za pravo darovitih na natjecanje i slobodni izbor mentora’, osnovana prije tri i pol godine. Puno je vremena prošlo, nismo bilo dovoljno aktivni, svatko je sebično gledao samo sebe, a sada smo po prvi puta suočeni sa situacijom da su djeci, učenicima nižih razreda osnovnih škola, doslovno oduzeta prava na natjecanje.

Iza onih koji puno galame može ostati jedino galama i metež.

Nasilje nad zdravom pameti se nastavlja: “Ne možete biti mentor učenicima koji su Vas odabrali i koje ste prihvatili!”

Mladom mentoru iz Karlovca, Matiji Alanoviću organizatori natjecanja iz informatike izbrisali su post. Jasno, namjera je onemogućiti izražavanje drugačijeg mišljenja. No čovjek se ponovno javio s istim postom. Ima li u postupanju Agencije za odgoj i obrazovanje i njihove ‘agentice’ Knezović te MZOS-a zrna soli, prosudite sami. Pogledajmo:

“Ubrzo nakon što sam u temi objavio ovaj post, cijela tema je nestala, bez objašnjenja. Evo ga opet ovdje, valjda je sad svima jasno da se brisanjem postova ne postiže ništa.

Pripremam učenike u dogovoru s njihovim srednjoškolskim nastavnikom. Učenici su bili prijavljeni i kod mene i kod njega (kod jednog za svako područje u kojem se natječu). Svejedno mi je tko će biti prijavljen kao mentor, ali ova zabrana mi djeluje glupo i besmisleno. Evo poruke koju sam danas primio:”

On 17.01.2013. 15:57, Zeljka Knezovic wrote:
> Poštovani
> Prijavili ste se kao mentor u sustav natjecanja. Prema Vašim podacima koje ste prijavili, evidentno je da niste djelatnik osnovne niti srednje škole. Sukladno Općim uputama za provedbu natjecanja Članak 1.15. citiram: „Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).“, jasno je kako ne možete biti mentor učenicima koji su Vas odabrali i koje ste prihvatili.
> Lijepo Vas molimo da najkasnije do 19. Siječnja 2013., do kada traju prijave za natjecanje, obavijestite svoje učenike kojima ste mentor da odaberu mentora sukladno prethodno navedenoj točci Uputa. U protivnom, učenici neće moći pristupiti natjecanju.
> Također Vas molimo da se odjavite iz sustava.
> Zahvaljujemo na razumijevanju
>
> Srdačan pozdrav
> u ime Državnog povjerenstva
> Željka Knezović, prof.
> viša savjetnica za informatiku/računalstvo
> AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
> Podružnica Split
> Tolstojeva 32, 21000 Split
> tel: 021/340-982
> e-mail: zeljka.knezovic@azoo.hr
> web: www.azoo.hr

A evo i mog odgovora:

Poštovanje!

Prijašnjih sam godina i sam, kao učenik, sudjelovao na natjecanjima uz mentora koji nije bio zaposlenik škole (doduše ne iz ovoga područja). Očito su se pravila iz nekog razloga promijenila, budući da nisam upoznat s uputama koje navodite. Učenike pripremam u suradnji s nastavnikom Igorom Petrovićem zaposlenim u Gimnaziji Karlovac, i oni se, kao što, pretpostavljam, možete vidjeti, natječu i u drugoj kategoriji natjecanja, gdje je kao mentor prijavljen navedeni nastavnik. Učenicima ću savjetovati promjenu prijave, ali Vas obavještavam kako ću i dalje sudjelovati u njihovim pripremama. Jer, sukladno značenju riječi mentor koje, u sličnom obliku, možete pronaći u bilo kojem rječniku, radi se o osobi koja podučava manje iskusnoga kolegu; pa je jasno kako mogu biti i jesam mentor dotičnim učenicima. Vjerovat ću stoga da ste se pogrešno izrazili, odnosno da ste htjeli napisati kako na ovom natjecanju ne mogu biti prijavljen kao mentor, a ne mi pokušati u potpunosti zabraniti mentorstvo nad učenicima, budući da sumnjam da je to u Vašoj nadležnosti.
Iskoristit ću ovu priliku i kako bih Vam skrenuo pozornost na činjenicu da mi je Vaš sustav omogućio prijavu u svojstvu mentora, bez obzira na moju nezaposlenost (koja je točno svrha dopuštanja takve prijave u sustav ako je njen ishod primanje ovakvog teksta?), pa ne vidim razlog zbog kojega bih se trebao, kako tražite, odjaviti iz sustava. Također, kao osoba zaposlena na, kako izgleda, visokom položaju u školstvu, morali biste poštovati pravila pravopisa i gramatike hrvatskoga jezika te znati kako se riječ siječanj piše malim početnim slovom, kao i da je preferirani oblik dativa riječi točka točki. Nitko (pa tako ni ja) ne voli primati naredbe od nekoga tko ne vlada vlastitim jezikom.
Za kraj, znam ja da su pravila pravila, ali mi smo tu kako bismo upozorili na besmislenost ili suvišnu krutost nekih od njih. Vaša poruka, kao i moj odgovor, bit će, za sve željne rasprave, objavljena na službenom forumu natjecanja, a Vi mi se, ako se predomislite, uvijek možete javiti na adresu mirko@gimnazija-karlovac.hr.

S poštovanjem,
Matija Alanović

Na prigodnim svečanostima pričaju jedno, a u stvarnosti rade drugo!

Na okruglom stolu održanom u Kutini u petak, 7. prosinca završen je višednevni posjet izaslanstva regije Rezekne iz Latvije, partnera Sisačko-moslavačke županije u europskom projektu ISKRA/SPARK – Korak prema vrhu. U okruglom stolu sudjelovale su i osobe koje na razne načine participiraju u obrazovanju.

Između inih, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje priznao je kako je ugodno iznenađen suradnjom regije iz Latvije i Sisačko-moslavačke županije. „Hrvatska daje važnost radu s nadarenom djecom, ali ne u dovoljnoj i prikladnoj mjeri“, rekao je ravantelj Agencije za odgoj i obrazovanje, te je dodao kako će iskustva Zaklade “Iskra” i rezultati suradnje dviju regija biti vrlo korisna. “U sustavu odgoja i obrazovanja nema univerzalnih modela i nema modela jedne zemlje koji se može aplicirati u nekoj drugoj zemlji. Ali, nasuprot tome postoji niz dobrih iskustava koji se mogu u određenim segmentima primjenjivati. Osobito je tema nadarene djece izuzetno važna u odgojno-obrazovnom sustavu zato što će nadarena djeca kad postanu zaposleni građani biti posebno važna i davati posebnu dimenziju u onim područjima u kojima će djelovati”, smatra Filipović.

U tjednu nakon što su tzv. novim propozicijama iz natjecanja u informatici izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, među kojima su i neki upravo iz županije koju je pohodio gospodin Filipović, govorenje takvih rečenica čisto je fraziranje i licemjerje. U situaciji kada već dvije i po godine postoji desetoro davno prepoznatih darovitih učenika koji nisu dobili priznanja za svoje stvarno postignute rezultate, i kada se tim istim darovitim najmlađim pojedincima, umjesto ispravljanja pogrešaka Agencije, onemogućuje sudjelovanje na natjecanjima iz informatike, što reći o ovakvim rečenicama.

Nemojmo zaboraviti da se ravnatelj Agencije s dvojicom namlađih pobjednika u povijesti informatičkih natjecanja slikao u ožujku ove godine, a o čemu smo tada pisali. Osam mjeseci kasnije tu istu darovitu djecu izbacio je iz natjecanja dok ne narastu.  Ima li onda ispravnijeg opisa njegovih rečenica iz Kutine, uz dodatak: čisti metajezik i demagogija!

Stvarna briga za darovite nešto je sasvim drugo.

Razumijete li vi uopće da ste zbog nas tu,  i da vas zato naši roditelji, susjedi i prijetelji, te svi drugi zaposleni u Republici Hrvatskoj plaćaju?

Ne razumijete i ne zanima vas. Vi ste sami sebi dovoljni.

DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKA

Nakon što je u prošloj godini nekoliko puta pisao tadašnjem gospodinu Ministru i gospođi premijerki, najbolji osnovnoškolski natjecatelj u povijesti Hrvatske, i osvajač zlatne olimpijske medalje, Ivica Kičić, sada već uspješni sudent Fizike na PMF-u, obratio se i novom Ministru, gospodinu Jovanoviću.

Namjera mu je bila pomoći državnoj upravi da konačno uoči propuste svojih administrativaca u državnim natjecanjima kako bi se nepravda prema njegovim nasljednicima ispravila. Na kraj pameti mu nije bilo da će samo pola godine nakon njegovog pisma, umjesto ispravljanja pogreški, biti donesene propozicije koje će uvesti ‘veliku novost’ kako bi se prikkrile stare pogreške. Naši kreativci i agencije i DP-a su se dosjetili kako objasniti da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a ne ‘po razredima’ (kako je odavno pisalo u propozicijama). Umjesto izvrsne odredbe ‘po razredima’, koja je u ljestvcama poretka zapravo štitila i najboljji interes učenika, uvedena je odredba ‘po dobnim skupinama’. Tako sada imamo osam dobnih skupina, a u svakoj skupini je po jedan razred. Eto, naši specijalisti su sada otkrili i epohalni izum – dobnu skupinu u kojoj i nema skupine. Ako niste znali, dobna skupina i pojedinačni razred su istoznačnice.  Povrh svega ona najmlađa dobna skupina je sada zatvorena za učenike nižih razreda, umjesto ‘do 5. uključujući i peti’, naziv dobne skupine je sada ‘5. razred’. Time su dvojici namlađih pobjednika u povijesti, te mnogim drugim darovitim četvrtašima, u biti zabranili nastup na državnom natjecanju. Jesu li svjesni mnogi dragi ljudi kako pomaganjem takvim organizatorima, i sami postaju saučesnici u postupanju protiv najboljeg interesa djeteta.

A sve pod parolom: “Možeš ti biti darovit koliko god hoćeš, ali natjecat ćeš se onda kada ti ja kažem! A uskraćena priznanja ne kanimo vam milom dati.” Je li to ispravno prosudite sami, a mi donostimo otvoreno lipanjsko pismo Ivice Kičića.

Šalje: Ivica Kicic <ivicakicic@gmail.com>
Datum: 15. lipnja 2012. 18:37
Predmet: LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKA
Prima: zeljko.jovanovic@mzos.hr, ured@mzos.hr, sarasanela.butorac@mzos.hr
Kopija: predsjednik@vlada.hr, ured@predsjednik.hr, info@zbognas.org

IAKO ISPRAVLJANE GREŠAKA NIJE ZABRANJENO, NEGO JE ČAK POŽELJNO, LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKATAKO DA NE POSTOJI OSNOV ZA DOBIVANJE OSKARA ZNANJA Poštovani Ministre Jovanoviću,

prošlo je gotovo godinu i pol dana, a nepravde prema darovitim informatičarima, programerima, nisu ispravljene.
Nepoštivanjem propozicija i pogrešnim evidentiranjem rezultata najbolji učenici nisu dobili priznanja za postignute rezultate.

U biti je riječ o nevjerojatnom banalnom administrativnim propustu. U natjecanjima iz programiranja prije dvanaestak godina uvedena je odredba da se ljestvica poretka izrađuje PO RAZREDIMA. Tadašnji profesori i organizatori učinili su perfeknu stvar, poštujući najbolji interes djeteta. Stoga od 2001. imamo i najmlađe pobjednike, učenike nižih razreda osnovnih škola, od kojih je većina kasnije dogurala do olimpijske reprezentacije.

Ti podaci su javno dostupni, evo nekih linkova:
2001. http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html
2003. http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html
2004. http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf
2005. http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html
2009. http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo
http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Od 2010. godine Pravilnik se ne poštuje, o čemu svjedoče sljedeći primjeri gdje se na istoj ljestvici poretka nalaze učenici različitih razreda,  što je u suprotnosti s odrebom ‘PO RAZREDIMA’:
http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/informatika2010/LOGO-osnovne_skole.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja_2011./INFOKUP2011-drzavno_natjecanje-sluzbeni_rezultati.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/INFOKUP2012_rezultati.pdf .
.
Te 2010. godine, Agencija za odgoj i obrazovanje je za suorganizatorsku udrugu izabrala tek osnovanu udrugu DUMP iz Splita, a iz Pravilnika je tijekom natjecanja izbačena odredba da predsjednik povjerenstva mora biti osoba s iskustvom u informatici.

Posljedice su vidljive, po prvi put u povijesti poništena su cijela natjecanja, a tri godine najbolji učenici ne mogu dobiti ni ispravna priznanja za rezultate koje su postigli. U ljestvicama poretka počeo se, umjesto pojedinačnih razreda, a u skladu s odredbom PO RAZREDIMA, pojavljivati razred ‘DO 5. RAZREDA’. Jasno je da razred ‘DO 5. RAZREDA’ ne postoji i da je to, osim što je izvan svake logike, i protupropisno.

Najbolji programeri stoga nisu ni upisani na skupnu tablicu državnih prvaka, kao što pokazuje primjer iz 2012. godine. Osim što se pojavljuje nepropisni razred (DO 5. RAZREDA), nedostaju D. Fistrić u kategoriji C++ te Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić u kategoriji Logo, a Martin Josip Kocija je pobjednik za 4. razred, a ne kako piše ‘DO 5. RAZREDA’:
http://www.azoo.hr/images/drzavni_novoooo.pdf .
Na isti način nedostaju podaci za državne prvake za 2010. i 2011. (J.Klepec i D. Fistrić).

Poštovani gospodine Ministre,

mislim da sam Vam dao dovoljno podataka. I ja sam bio državni prvak kao učenik 4. razreda, davne 2003., što mi je bila velika motivacija za daljni rad, a odredba PO RAZREDIMA pojavljivala se u pravilniku svih ovih godina.

Sutra ću primiti priznanje za međunarodne uspjehe koje sam postigao prošle godine, za zlatnu medalju na informatičkoj olimpijadi te za brončanu medalju na matematičkoj olimpijadi.

Stoga Vas molim da omogućite mojim nasljednicima da barem naknadno dobiju priznanja za stvarno postignute rezultate. Njihova imena moraju se trajno nalaziti u službenim dokumentima, i ljestvicama poretka za pojedinu godinu, ali i na skupnoj tablici državnih prvaka za sve predmete.

Oskar znanja je statua koja mogu dobiti prethodno registrirani državni prvaci, i ne može se dijeliti usput, bez propisane evidencije.

Srdačno Vas pozdravljam! S poštovanjem, Ivica Kičić
student PMF-a u Zagrebu

Propozicije se moraju primjeniti, a ne promijeniti!

Roditelji najboljih programera kojima su uskraćena priznanja tijekom 2011. su se često pitali “kako je moguće da umjesto odgovora MZOS-a, uzastopno dobijamo tek proslijeđene odgovore AZOO, na čije postupanje smo se žalili”. Takva praksa srednjih MZOS slojeva se nastavila, i umjesto odgovora Kristijanu Burniku, u svibnju je stigao tek proslijeđeni i nepotpisani odgovor, satavljen od tajnice državnog povjerenstva, Željke Knezović, koja je, zajedno s cijelim povjerenstvom, upravo najodgovornija za sve učinjene propuste i nepravde prema najmlađim programerima. Osobe, koja je prije nekoliko dana na www.Infokup.hr objavila ‘nove propozicije’ o informatičkim natjecanjima, pokušavajući zataškati propuste državnog povjerenstva u zadnje tri godine.

Ujedno je u tim propozicijama navela pododredbe Uputa za sva natjecanja i smotre (točka 1.10.1.) koje nisu postojale. Vrlo jeftino je pokušala ‘sugerirati’ i javnosti i svojim šefovima te financijeru, kako je rečenica  iz točke 1.10. da ” sudjelovanje u natjecanju mora proizlaziti iz redovitog programa” zapravo restriktivna prema učenicima. Iako se učenici oupće ne spominju u toj odredbi (bit je posve drugačija), tajnica i ‘njeno’ povjerenstvo netočno sugeriraju upravo suprotno. I opet pogrešno i zlonamjerno tumače da iz točke 1.10. proizlazi skrivena zabrana učenicima nižih razreda koji u skladu s tom točkom (???) ne smiju pristupiti državnim natjecanjima. A slijepcu je jasno da u poticanju darovitosti ne smije biti nikakvih restrikcija, a pažljivim čitačima još jasnije da u središnju pažnje mora biti odredba u kojoj se spominju učenici, i gde piše “načelo vlastitog odabira učenika”. Ne bismo se ni malo začudili da uskoro osvanu i ‘promjene preko noći’ čak i u Uputama za sva natjecanja i smotre, te da se sugerirajućim zahvatima uprava ta neistina pokuša prodati za istinu.

Na sreću istina je potpuno drugačija!

Propozicije se moraju primjeniti, a ne promijeniti, odnosno primjenjivati, a ne promjenjivati, o čemu je još u svibnju gospodin Burnik pisao i novom Ministru. Čak je u dobroj vjeri poslao i dokumente:

Dodjeljena priznanja i pohvalnice suprot Pravilniku

Priznanja koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku

Svima, koji su malo bolje upućeni, jasno da su naši vrli administrativci od 2010. do 2012. naprosto prepisivali LISTE POZVANIKA i u njih upisivali bodove ( o tome postoji cijela knjiga pisama nadležnima). Međutim, prisjetim se suštine propozicija: liste pozvanika uvijek su nastajale prema skupinama u kojima učenici rješavaju jednake zadatke, tzv. dobnim skupinama. Nekoć, u samim počecima natjecanja, svi osnovci su rješavali iste zadatke, ili su postojale samo dvije dobne skupine sa istim zadacima, do 6. i sedmi i osmi, a plasman se uvije određivao prema istoj odredbi koja nalaže izradu ljestvice poretka PO RAZREDIMA. Upravo tu, potpuno jednostavnu, kao što bi rekao jedna ogorčeni roditelj, ‘do bola trivijalnu’ odredbu propozicija, koja nalaže da se u natjecanjima iz programiranja ljestvica poretka mora sačiniti PO RAZREDIMA, tajnica povjerenstva Željka Knezović, bivša predsjednica povjerenstva Zlatka Markučič i cijelo povjerenstvo s novim predsjednikom Bukvićem (čast iznimkama), najprije su zaboravili, a onda i naprasito odbili primjenjivati. A još uvijek sjede u povjerenstvu! Sjede li uz potporu Ministra Jovanovića, ili su se možda ipak samoproglasili članovima, pokazat će vrijeme…

No za početak su u propozicije, u dio kojim se propisuje plasman, ugradili dobne skupine umjesto razreda i time samo potvrdili da tri godine nisu poštivali tadašnje propozicije. Smiješno, zar ne?

Evo pisma:

KRISTIJAN-BURNIK-PISMO-MINISTRU-18-05-2012

From: Kristijan Burnik <kristijanburnik@gmail.com>
Date: 2012/5/18
Subject: Umjesto odgovora na e-mail od 7.5. proslijeđen mi je dopis AZOO bez klase, pečata i potpisa u kojem dominira neistina i nepoznavanje pravilnika
To: ured@mzos.hr
Cc: zeljko.jovanovic@mzos.hr

Poštovani gospodine Ministre!

Dobivši uradak autorice dokumenta Željke Knezović (bez KLASE, pečata i potpisa odgovorne osobe AZOO), a koji je u ime MZOS-a proslijedila Katja Vujasinović, mag. cult. Savjetnica u Kabinetu ministra, ostao sam iznenađen do koje mjere se šire neistine i iluzije, a riječ je o predmetu od svega jedne rečenice utvrđene Pravilnikom na koju se vješto izbjegava očitovati budući nije ispoštivana, tj. nije primjenjena po završetku natjecanja već drugu godinu zaredom. Iz uratka je vidljivo slijedeće:

  1. glavne osobe natjecanja još uvijek ne razlikuju dobnu skupinu od kategorije natjecanja,
  2. svjesno preskaču poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja gdje stoji odredba PO RAZREDIMA, koja je konstanta u svim propozicijama od 2001. godine,
  3. ne znaju (??!!), ili se prave da ne razumiju, da ta odredba po razredima ne znači ‘po dobnim skupinama’ ili ‘prema načinu pozivanja’,
  4. ne znaju da se za sudjelovanje dijele pohvalnice i zahvale (Upute, članak 12.1.), a da se priznanja mogu dijeliti samo za postignuti rezultat odnosno za osvojena prva tri mjesta, i to po završetku natjecanja (Upute, članak 12.1.).
  5. ne znaju da ni jedan učenik ne može automatski biti proglašen pobjednikom, prethodno se mora izboriti i biti pozvan, te pristupiti državnom natjecanju, a u povijesti je bilo slučajeva da se i samo jedan petaš uspio kvalificirati za državno natjecanje. Poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja je obvezujuće i ne smije se preskakati pri utvđivanju ljestvice poretka. U kategoriji natjecanja iz programiranja (Primjena algoritama) ljestvica poretka mora se napraviti po razredima, a u kategoriji Osnove informatike po vrsti škole. Citat: 

„Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja  po razredima, za osnove informatike srednje škole po vrsti škole (prirodoslovno matematičke gimnazije, opće jezične i klasične gimnazije i strukovne škole)“,

  1. Slikanje s najmlađim učenicima i prije nego što je natjecanje počelo i dodjela tzv. ‘Priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje’ koja nisu propisana nemaju svrhu (osim prikrivanja prošlih pogrešaka), stoga nisu rješenje problema.

                Točka 12.1. Uputa glasi: Učenici/ce koji/e na natjecanjima osvoje prva tri mjesta dobivaju       priznanja, ostali sudionici natjecanja dobivaju pohvalnice, sudionici smotri dobivaju     pohvalnice, a mentori/ce i organizatori zahvalnice.

  1. mi mentori sve više postajemo administratori, sastavljači žalbi i predstavki. Ima li to smisla ?
  2. zar je moguće da odgovorni i dalje upotrebljavaju nepostojeće nazive odnosnih pravila i propozicija poput „sukladno Posebnim uputama za provedbu natjecanja“. Posebne upute dio su Uputa za provedbu svih natjecanja i smotri u RH (točke 6. i 7.)
  3. Propozicije treba, ne promijeniti, nego primijeniti, razlika je samo u jednom slovu. A sa skenom potpisa Ministra nisu smjela biti dodjeljena ni priznanja ni pohvalnice suprot važećih propozicija (Privitak).
  4. Daroviti programeri moraju dobiti priznanja za stvarni rezultat koji su postigli (1. do 3. mjesto), a pobjednici povrh priznanja za 1. Mjesto moraju dobiti Oskara znanja. Propozicije se moraju poštivati. Primijeniti, a ne promijeniti!

Osim toga, zar je moguće u odgovoru MZOS-u (koji financira AZOO) napisati neistinu da su odgovori na žalbu uručeni na natjecanju? Na dan završetka natjecanja sam uputio dopis državnom povjerenstvu, ali i ministarstvu kako žalbe nisu riješene, a onda ponovno 7. svibnja podsjetio da još uvijek nema odgovora na žalbu. Do današnjeg dana to se nije promijenilo, već se svjesno i neistinito tvrdi da je sve u redu i da taj problem ne postoji, a pritom se dezinformira i MZOS. To je nedopustivo!

I smije li dopis u formatu .doc bez pečata i potpisa odgovorne osobe, kao i bez oznake KLASE, imati karakter službenosti?

Zar je moguće sastaviti dopis čiji je naziv datoteke „Odgovor MZOS-u na žalbu ZRS-a“, a u nazivu predmeta napisati: VEZA: e-mail od 7. svibnja 2012. upućen MZOS-u od Kristijana Burnika. Predstavke i žalbe sam pisao osobno kao mentor, a ne kao predstavnik ZRS-a (savez je stručan za organizaciju i poznavanje pravilnika, uputa i prakse, ali nikako nije u funkciji mentora koji piše žalbu).

Sličnu pojavu sam vidio i prošle godine kad je meni, Kristijanu Burniku, upućen dopis naslova „Odgovor na predstavku Gorana Žužića, daje se“(????!!!). Jasno, naknadnom provjerom sam ustanovio da olimpijski pobjednik Goran Žužić  nikada nije dobio odgovor na svoje pismo, o čemu se on pismeno očitovao.

Gospodine Ministre!

Zaustavite uništavanje mukotrpno stjecane razine informatičkih natjecanja u RH!  Molim vas, posvetite nam sat ili dva, uvjerite se osobno u točne informacije i prekinite kaos i nestručnost.

Zar je moguće da ponovno čitamo rečenicu poput citirane: „Inzistiranje na tome da se učenici proglase prvacima navedenog državnog Natjecanja za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole značilo bi svjesno kršenje propisanih propozicija natjecanja i propisane procedure donošenja uputa za provedbu učeničkih natjecanja i smotri.“ – što je potpuna neistina i svjestan pokušaj obmane!

Ako u odredbi piše da se u natjecanjima iz programiranja ljestvica poretska izrađuje PO RAZREDIMA, a piše, onda se ljestvica poretka izrađuje po razredima! A tako je i bilo tijekom cijelog 21. stoljeća. Kakve veze ima procedura donošenja uputa s ljestvicama konačnog poretka? Dosta je više toga! Pravila su jednostavna, treba samo znati hrvatski jezik. Greške su očite, i moraju se ispraviti. Na to nas osim Ustava obvezuju i međunarodne deklaracije.

Na stranu sada što se u ‘odgovoru’ kojeg sam dobio ne spominje problem star šest godina, tako da najbolja mentorica u povijesti Hrvatske još uvijek nije dobila pravo na upotrebu imena i prezimena u tablici rezultata državnog natjecanja iz 2006. godine (još uvijek pored imena i prezimena učenika kojima je bila mentor ne piše njeno ime i prezime, nego znak ‘-‘). Odrasli mogu čekati.

Riješimo najprije naše najmlađe.

Ove godine zbog nepropisnih ljestvica poretka oštećeni su stvarni pobjednici Dorijan Lendvaj, 2.r iz Popovače, Ivan Jambrešić, 3.r. iz Zagreba (oba natjecatelja u kategoriji Primjena algoritama – Logo) i Domink Fistrić, 5.r iz Pušće (Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++).

Jasno, oštećeni su i drugi učenici čiji se plasmani moraju pomaknuti za jedno mjesto unaprijed.

Daroviti informatičari zaslužuju da i vi stanete uz njih zbog svega što im se radi nekoliko godina!

S poštovanjem,

Kristijan Burnik, mentor

Privitak:

–          Dodjeljena priznanja i pohvalnice za 2012. suprot Pravilnika u natjecanjima iz programiranja (kategorija Primjena algoritama),

–          Priznanja za 2012. koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku

Je li Ministar Jovanović dao zeleno svjetlo AZOO za anticivilizacijski pravilnik o natjecanjima iz informatike?

Je li Ministar Jovanović doista odobrio novi pravilnik o natjecanjima iz informatike, pokazat će tjedni koji su pred nama. No ostat će ružan trag još ružnijeg pokušaja. U ime nepostojećeg članka Uputa za sva natjecanja, kako je u svojem javnom pismu Ministru napisao jedan roditelj, najmlađi programeri su odstranjeni iz natjecanja. Agenciji i njenom dijelu koji se ‘brine’ o informatičkim natjecanjima, nije bilo važno da isprave nepravdu učinjenu najmlađima učenicima.

Nekoliko godina nisu poštivali pravilnik, a sada su donijeli NOVI PRAVILNIK, iz kojeg proizlazi jedna velika istina. da je ovakav pravilnik bio na snazi proteklih godina, učenici od prvog do četvrtog razreda zaista ne bi mogli biti pobjednici državnog natjecanja! Zašto? Zato jer na takvo natjecanje ne bi mogli ni pristupiti. Odredbu o tome da se ljestvica poretka mora sastaviiti PO RAZREDIMA, a koja je bila na snazi svih ovih godina, zamijenili su odredbom da se poredak nakon natjecanja mora napraviti prema dobnim skupinama, u kojim nisu predvidjeli učenike nižih razreda.

Time su uspjeli dokazati i jednu izuzetno vrijednu, najvažniji stvar!

Dokazali su da su zadnje tri godine uistinu pogrešnom primjenom propozicija oštetili one najmlađe!

Jasno, dokazali su i još jednu, puno širu stvar, a to je – da se prikrivanje vlastitih pogrešaka uvijek razbije o glavu!

U ime roditelja informatičkih natjecatelja, kao i onih zanesenjaka u upravi, koji ovaj problem razumiju i žele razriješiti, hvala im na priznanju!

To priznanje je barem mala satisfakcija nekima od roditelja čija su djeca iznimno darovita da se bez problema nadmeću sa svojim starijim kolegama, a ipak tako mala, čak previše mala, da im se mora odlučno birokratski zabraniti sudjelovanje na državnim natjecanjima u školskom sustavu RH.

Ipak, ima i odgovornih ljudi na različitim razinama vlasti koji nađu načina da komuniciraju sa svojim građanima, pa čak zatraže i koji detalj više. Jasno ima i odlučnih roditelja koji pravilnike razumiju puno slojevitije i suptilnije nego oni koji ih pišu, i ne boje se vlastitog mišljenja!

Evo primjera:

“Sent: Tuesday, November 27, 2012 7:38 AM
To: ured@predsjednik.hr
Subject: Informaticka natjecanja

Poštovani gospodine predsjedniče,

Otkad postoje natjecanja iz informatike u Hrvatskoj, u njima su sudjelovali
i učenici od prvog do četvrtog razreda i ponekad se čak plasirali na državno
natjecanje. Zadnjih godina državno povjerenstvo zaboravilo je pročitati da u
propozicijama piše da se rang liste nakon natjecanja izrađuju po razredima,
pa im nisu uručivana priznanja za postignuti rezultat. Kako nikakve žalbe
nisu pomagale, kao roditelji obratili smo se i Vama za pomoć. Ne samo da
greška nije ispravljena, nego je ove godine kao znak osvete nama roditeljima
i našoj djeci, po prvi put zabranjen nastup na natjecanjima učenicima koji
pohađaju prva četiri razreda osnovne škole.
Molim Vas da učiniti što je u Vašoj moći da sprijećite ovu sramotu i
nepravdu prije nego što urodi još većim progonom nadarenih i onih koji ne
žele samo poginjati glavu nego i razmišljati njome i reći istinu. Moj
osmogodišnji sin natjeran je u plač ovakvim birokratskim ponašanjem i tko
zna kakvo šikaniranje još očekuje njega, mog starijeg sina, mene i ostale
koji smo se usprotivili pogreškama.

Srdačan pozdrav,
Vlado Lendvaj”

Gospodine predsjedniče, naša ‘trakavica’ još nije riješena!

O ovoj višegodišnjoj informatičkoj trakavici donijeli smo mnogo članaka i svjedočanstava.  Podsjećamo da je problem nastao prije dvije godine na državnom natjecanju iz informatike kada su učenicima zbog pogrešnog administriranja i nepoštivanja pravilnika uskraćena priznanja za one rezultate koje su zaista postigli. Osim nekih vrijednih udruga koje se ne boje vlastitog mišljenja, a posebno najboljih natjecatelja i mentora te bivših i sadašnjih olimpijaca, u akciju su se uključili i roditelji informatičkih natjecatelja.

Neki od njih pisali su podneske u MZOS pa i bivšoj premijerki prije godinu i pol, a zatim su nastavili moliti novi MZOS da njihove probleme riješi. Svoje zamolbe i prepisku koja je trajala nekoliko mjeseci uredno su dostavljali i u Ured premijera i u Ured predsjednika države.

Predsjednik nije prihatio apel roditelja već je predstojnik njegovog ureda proslijedio zahtjev u MZOS, na ruke upravo gospodinu Jovanoviću, na čije su se postupanje roditelji žalili. Nakon toga je prošlo pola godine, a iz MZOS-a se nije nitko oglasio. Približavali su se datumi pripreme za nova natjecanja, problem uskraćivanja priznanja najboljim programerima nije riješen.

Nova pravednost, ima li to kakve veze sa stvarnošću, pitali su se u čudu neki roditelji, mentori? 

I mi se pitamo je li moguće da bi predsjednik države, umjesto da obrani pravo djece, što mu je ustavna obveza, učinio posve suprotno – i svojim nečinjenjem zaštitio i ministra Jovanovića i ravnatelja AZOO Filipovića, koji su se, prema nekim informacijama iz Agencije i Ministarstva, za to vrijeme spremali u ‘osvetnički’ pohod.

Da pripremaju diskriminatorne odluke i da će najmlađim programerima s velikom vjerojatnošću biti zabranjeno sudjelovanje na državnim natjecanja u idućim godinama. I da nitko neće ni pokušati ispraviti ljestvice poretka i pokazati da se i vlastita pravila moraju poštivati. Pokazati na simboličkoj razini da je narod (djeca i roditelji, daroviti programeri) važniji od administracije koja je izabrana da im služi.

I uputili su još jedno pismo s ljubaznom požurnicom:

“From: Vanda Jurkovic <vandalonia@yahoo.com>
Subject: Najboljim informatičarima još uvijek je uskraćeno pravo na priznanja za stvarno postignute rezultate, požurnica
To: ured@predsjednik.hr
Cc: info@zbognas.org,
Date: Thursday, November 15, 2012, 12:30 PM

Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske!

Nakon što sam Vam u ime roditelja informatičkih natjecatelja 11.5. uputila pismo i predstavku, dana 16.5. dobila sam iz Vašeg ureda
ljubaznu obavijest potpisanu po predstojniku Vašeg Ureda Viti Turšiću, o tome da je roditeljska predmetna zamolba upućena
u MZOS, Ministru doc.dr.sc Željku Jovanoviću na daljnje postupanje sukladno nadležnostima.

S obzirom da je prošlo pola godine od našeg traženja, pa i vrlo brzog odgovora iz Vašeg Ureda, moram Vas, u ime roditelja, obavijestiti,
u svezi s predmetnom zamolbom i Vašim podneskom KLASA: 650-05/12-01/02 : UR.BROJ: 71-02-03/7-12-02, da do današnjeg dana
nismo dobili nikakav poziv niti obavijest iz nadležnog Ministarstva.

Poštovani predsjedniče,

nama roditeljima je već dosta problema koji se ponavljaju, dvije i pol godine je previše.

Gospodin Ministar također ima informaciju o ovim nevjerojatno trivijalnim problemima za koje su bila potrebna dva suvisla sata rada da ih se riješi.

Mi smo se obratili Vama da nam pomognete autoritetom Predsjednika države, ali i kao osobe s iznimnim javnim položajem, čija se riječ itekako čuje.

U pitanju su ipak ne samo hrvatske, nego i međunarodne pravne stečevine.

Po našem skromnom mišljenju javnost mora što prije saznati da ste se svrstali uz prava darovite djece na zasluženo priznanje.

Djeci treba priznanje za ono što su u stvarnosti regularno osvojila, a ne za nešto drugo.
Stoga Vas moram ponovno zamoliti da upravo Vi osobno, poradi svojeg javnog autoriteta kojeg uživate, pozovete i primite predstavnike roditelja
i iskrene podupiratelje prava naše djece kako bi se ovaj problem napokon riješio.

Očekujući Vašu žurnu reakciju i još snažniju potporu
, dostavljam Vam tri zanimljiva linka:
http://www.zbognas.org/roditelji-informatickih-natjecatelja-zahtjevaju-zurnu-pomoc-nadleznih/
http://www.zbognas.org/umjesto-dodjele-nekoliko-godina-uskracivanih-priznanja-za-stvarno-postignute-rezultate-najbolje-programere-pozvali-da-im-daju-izmisljena-posebna-priznanja/
http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx ,
te Vas srdačno pozdravljam.

S poštovanjem,

u ime roditelja informatičkih natjecatelja: Vanda Jurković, dr.artis, akad.kipar”

Ima li Pravobraniteljica za djecu snage biti učinkovito na strani zaštite dječjih prava?

SVE SE UVIJEK MORA RADITI U NAJBOLJEM INTERESU DJETETA!

Upravo nam se obratio još jedan razočarani roditelj. Ne može više trpjeti da odgovorni ignoriraju čak i mišljenja i preporuke Pravobraniteljice za djecu te nas je zamolio da objavimo sadržaj odgovora Pravobraniteljice za djecu, a povodom roditeljske predstavke. Ukidanje stečevina skrbi o darovitima koje su temeljem važećih pravilnika bile na snazi dvanaestak godina za svaku je osudu. Dobno ograničavati darovite pojedince kada po prvi put ‘smiju’ pokazati svoje sposobnosti suprotno je pak zdravoj pameti i interesima naše države te pozitivnoj praksi koja je iznjedrila Grbina, Tomića, Kičića, mlađeg Kurdiju sve redom izvrsne natjecatelj koji su osvajali medalje na olimpijadama, čak i osmaš Vedran Kurdija ljetos u sastavu nacionalne juniorske reprezentacije. Upravo je Vedran, prije tri godine bio zadnji ‘priznati’ pobjednik kao učenik 4. razreda u državnom natjecanju. Nakon nekoliko godina nepoštivanja pravilnika, sada je donešen ‘NOVI’, diskriminirajući. Svoj djeci, koja su se prošle godine natjecala kao učenici drugih i trećih razreda, ili novim četvrtašima ovim necivilizacijskim pravilnikom je onemogućen pristup natjecanju!

Ovaj nevjerojatan pokušaj zasad je uspio, a o aroganciji kojom se prešlo preko preporuke Pravobraniteljice, da se sve mora činiti u najboljem interesu djeteta, ne bismo trošili riječi. Prema ‘agentima’ iz AZOO koji pokrivaju informatiku, uz blagoslov gospodina ravnatelja Filipovića, najbolji interes djeteta je da svoje znanje i vještine te kompetitivne sposobno ne pokazuje u dobi kada za to ima stvarni interes, nego tek onda kada o tome odluče oni, netalentirani birokrate koji u životu nisu pristupili ni jednom natjecanju.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Razočarana progonom i odmazdom prema darovitim malim informaticarima, molim vas da objavite misljenje pravobraniteljice za djecu Mile Jelavic, dostavljeno u privitku,
koje potvrđuje da se i u natjecanjima iz informatike sve mora raditi u najboljem interesu djeteta.
Na tu činjenicu Pravobraniteljica je biranim riječima upozorila AZOO.
Nažalost, oni su se odlučili da nam svima najprije zamažu oči slikanjem s najmlađima, o čemu ste i vi pisali http://www.zbognas.org/podijelili-priznanja-koja-ne-postoje-u-propozicijama/ , a onda su učenike nižih razreda, izbacili s natjecanja. Dakle, umjesto korektnog postupanja po tadašnjim ‘humanim’ pravilima, oni su sada donijeli nova ‘nehumana’ pravila kako bi njima opravdali svoje protupravilničko i nehumano ponašanje u zadnje tri godine. Tko to nije vidio dosad, sada će mu napokon biti sve jasno!
I što je još nevjerojatnije, svi najodgovorniji ostali su u državnom povjerenstvu, čak i gopodin voditelj natjecanja za C++/Basic N.D., kojega su svi vidjeli kako za vrijeme natjecanja nagovara osnovce da dođu u njegovu gimnaziju u Zagrebu, nudeći im izravni upis! Sramota!
S poštovanjem, majka državnog pobjednika N.F.”

Prenosimo dio preporuke nadležnog tijela:

“Agenciji za odgoj i obrazovanje ukazali smo na članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bio da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U svezi sa time, kako bi se izbjegle dvojbe u tumačenjima ili primjeni pravila o natjecanjima, preporučili smo Agenciji da se prilikom propisivanja pravila natjecanja posebno vodi računa o tome da je potrebno propisati jasne odredbe i pravila koja će uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost  i sposobnost. U slučaju dvojbi u tumačenju i/ili primjeni pravila preporučili  smo da se ista tumače i primjenjuju u korist djeteta. Osim toga, kako bi se izbjegla neinformiranost sudionika natjecanja, preporučili smo Agenciji da o svim promjenama u donošenju, izmjenama, tumačenju i primjeni pravila o natjecanjima pravovremeno informira učenike, njihove mentore, škole i ostale osobe koje sudjeluju u provedbi i praćenju natjecanja.”