Savršena aplikacija ‘piši – briši

Agencija za odgoj i obrazovanje, na prijedlog tajnice Državnog povjerenstva iz informatike Željke Knezović iz Splita, u siječnju 2010. izabrala je tek osnovanu splitsku udrugu DUMP da suorganizira državno natjecanje iz informatike. Umjesto nacionalne udruge s referencama i međunarodnim iskustvom, u sklopu koje su gotovo dva desetljeća surađivali najbolji olimpijci, HSiN-a, izabrana je tako tek osnovana udruga. Javni natječaj tada im nije bio potreban, uz državna natjecanja ionako se nalaze nacionalne udruge. Osim u inormatici, gdje je suradnicom imenovana tek osnovana lokalna udruga! Podržimo tu udrugu u daljnjem radu na lokalnoj razini, no tada su je uvukli u pogrešan posao i stvorili joj probleme. Navodno u AZOO nisu imali dovoljno novaca za izradu zadataka, ali su se dali na posao i izradili novo sučelje za informatiča natjecanja, iako je staro sučelje bilo u sasvim korektnoj funkciji godinama.

I eto priče.

Svake godine ima podosta učenika i učenica iz osnovnih škola koji se žele prijaviti za oba natjecanja u programiranju (u obje programerske kategorije). Što se događalo, kada se neki natjecatelj ili natjecateljica, najprije prijavio iz programskog jezika Logo, a zatim je to isto pokušao i u programskom jeziku C++ ili BASIC/Pascal? Što se događalo ako je natjecatelj svojom prijavom želio evidentirati i stvarne mentore za svako natjecanje? Jer, imao ih je, i bilo mu je stalo da pokraj njegovog imena budu upisani točni podaci o mentoru. Takvi natjecatelji Imali su problema i problema s prijavom za školsko natjecanje. S prijavom za natjeanje u kojem postoje desetine i desetine škola sa samo jednim natjecateljem u programiranju, gubili su vrijeme i pisali mailove, zajedno sa svojim mentorima koji su se tako pretvarali u jadne administrativčeke. Evo karakterističnog svejdočanstva: „Ja imam više različitih mentora, koji su me zasebno pripremali za natjecanja ove godine, no ja se od prošle srijede do danas nisam mogao-la prijaviti za oba natjecanja. Najprije sam se prijavio-la za LOGo i izabrao-la mentora. Zatim sam se prijavio-la za C++ i  izabrao-la mentora. No tada je iz sustava izbrisana moja prijava za LOGO. Zatim sam se ponovno prijavio-la za LOGO, no tada je iz sustava izbrisana moja prijava za C++. Pitao-la sam se …! Toliko probleme već na prvom koraku u natjecanju koje uopće nije ni potrebno, a na web portalu INFOKUP sami sebe hvale i čestitaju nekoj „zajednici infokupa.“

Nije li čudno da oni koji organiziraju natjecanje ne razumiju (dok se ljudi s terena ne počnu žaliti) da jedna fizička osoba (učenik) može sudjelovati kao natjecatelj u više natjecanja i imati različite mentore, čak nekoliko, a ne samo po jednog. A riječ je o elementarnim slučajevima, kao što se jedan učenik mora moći prijaviti za više podnatjecanja, tako i jedna odgovorna osoba može voditi podnatjecanje za više škola/udruga te se mora omogućiti da se sve to precizno i registrira. I umjesto da odgovorni, ako već nisu predvidjeli elementarne slučajeve, barem naknadno riješe problem i omoguće prijavljivanje jednog natjecatelja za više programskih jezika, oni su činili suprotno. Od svih učenika, koji su redom imali iste probleme, tražilo se da unesu netočne podatke, pa će ih organizatori onda naknadno promijeniti.

EVO JOŠ NEKOLIKO PRIMJERA

Neki problemi nisu riješeni ni nakon godinu dana, no umjesto tugovanja pogledajmo video uradak ‘piši – briši’, i budimo ozbiljni.

http://invision-web.net/Info-kup-odabir-mentora/

A oni koji su naručivali izradu aplikacija trebali su znati da je najprije potrebno ovladati tehnološkim područjem u kojem aplikaciju namjeravaju primijeniti i odlučiti da ne smiju preskakati sistem analizu i raditi po sistemu J ‘zbrda zdola’. Sama fasada bez potrebne tehnološke logike i poštivanja prirodnog reda stvari ne znači ništa. U nedostatku pravog pristupa aplikacija Infokup donijela je samo novi nepotrebni trošak i administrativnu zbrku s mnoštvom nepotrebnog unosa podataka, jer smo već davno imali Sustav za natjecanja.

Još jedan primjer kako se novac može potrošiti za nepotrebno, a onda govoriti da ga se nema za ono najpotrebnije – za izradu zadataka.