Tag Archives: Broj 6

Najmlađi najboljić Dorijan Lendvaj

Posted on by

Podržimo darovitog Dorijana Lendvaja, učenika 3. razreda osnovne škole iz Popovače, koji jako voli svoju obitelj i programiranje. Iznimno je vješt u programskim jezicima Logo i C++. On je najmlađi najboljić u povijesti državnih natjecanja iz informatike u Republici Hrvatskoj, no još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika.

Na posljednjem državnom natjecanju, u ožujku  2012., prema službenim evidencijama bio je peti, iako je zapravo bio prvi, a time i najmlađi pobjednik državnog natjecanja iz informatike u povijesti. Dorijan tako nije dobio zasluženo priznanje , a zabranjeno mu je sudjelovati na državnim natjecanjima dok ne upiše 5. razred, jer je nadležna Agencija naknadno izmijenila pravila ograničivši pravo na sudjelovanje učenicima nižih razreda.

http://www.laudato.hr/Novosti/Hrvatska/Najmla%C4%91i-najboljic-Dorijan-Lendvaj.aspx

Uskratili pobjedu malom informatičkom znalcu iz Popovače

Posted on by

Učenik trećeg razreda osnovne škole u Popovači Dorijan Lendvaj na informatičkom natjecanju bolji je od bilo kojeg petaša, ali mu to formalno ne može biti priznato.

Kako se vidi u donjem video isječku koji je objavio Zagrebački računalni savez, Dorijan je već prošle godine kao učenik drugog razreda pobijedio na natjecanju, ali je zbog administrativnih razloga dospio u grupu sa starijima zbog čega se računa da je osvojio peto mjesto, iz a četiri učenika petog razreda. Ove godine je Agencija za odgoj i obrazovanje izmijenila informatički pravilnik za natjecanja i smotre, zbog čega nije dobio priznanje za prošlogodišnji uspjeh, a ne bi smio ni sudjelovati na natjecanju dok ne dođe u peti razred. Unatoč tome, zajedno s godinu starijim Ivanom Jambrešićem iz Zagreba i ove je godine dobio poziv (na pripreme za) natjecanje koje se održalo 20. veljače, no izvan konkurencije. U kategorijama Logo i BASIC Pascal C C++ Dorijan je ostvario bolji rezultat od bilo kojeg učenika petog razreda, što znači da bi formalno bio prvi u starijoj skupini, no svejedno zbog zabrane Agencije neće biti nagrađen. S navedenom izmjenom 12 godišnje prakse koja je jako rastužila ovog učenika u međuvremenu su upoznata brojna nadležna tijela kako bi se opozvala besmislena zabrana.

http://www.rep.hr/vijesti/edukacija-i-dogadanja/uskratili-pobjedu-malom-informatickom-geniju-iz-popovace/5438/

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Posted on by

Prije tjedan dana pismom nam se obratila vrijedna profesorica koja je na državna natjecanja odvela više od sedamdeset programerki i programera. Vrsna matematičarka i programerka, autorica stotina zadataka u programskom jeziku Logo. Osoba koja je imala petlje učiti od najboljih natjecatelja, ne bi li kasnije mogla odgovoriti zahtjevima novih generacija. Koja je noćima učila kako bi idući dan na radionici mogla biti ukorak sa svojim budućim prvacima. Osoba koja je savladala sve tajne ovog iznimno kreativnog područja i koja programira brzinom i preciznošću najboljih osnovaca još iz generacije Gorana Žužića. Da, imala je od koga i naučiti, pa i od nas. Jedan od prvih učitelja davne zime 2004. bio joj je naš vrstan matematičar i programer Krešo Mišura, tada srednjoškolac. Kasnije je učila od Relje Medića, autora nenadmašnog LOGO EVALUATORA, zatim od Ivana Vučice, a onda i od majstora nad majstorima, Lovre Pužara olimpijskog zlata iz 2004., a palac gore za nju dignuo je i Luka Kalinovčić, duša našeg informatičkog olimpizma, neevidentirani mentor Goranu Žužiću i mnogim drugim medaljašima. Eto, sudbina je htjela, a možda je i Chuck Norris imao prste u tome, tko zna, da upravo ona bude prvi Logo i algoritamski učitelj i Lukinom mlađem bratu Lovri. Naša najbolja osnovnoškolska mentorica, izvanserijska Mihaela, nije mogla izdržati da se njeno ime pojavljuje u natjecanju u kojem se već nekoliko godina događaju ‘čudne’ stvari. U natjecanju u kojem su se, osim pogrešnih ljestvica poretka, odjednom dogodile i zabrane nezamislive i za jednog nižerazrednog logičara. U natjecanjima u kojima s tugom primjećuje da i izuzetno dobro organizirani matematičari imaju slične probleme.

Profesorica Piskač želi vjerovati u institucije i smatra da će jednom netko reagirati u korist istine i naših najmlađih darovitih učenika. Prenosima njeno pismo.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

–  n/p Predsjednik Vlade, g. Zoran Milanović

Trg svetog Marka 2, 10 000 Zagreb

Najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred!

Poštovani Predsjedniče Vlade!

Dana 2. studenoga 2011. u 10:21 obratila sam se podneskom putem e-maila Vašoj prethodnici, predsjednici Vlade Republike Hrvatske.

Namjeravala sam jednostavnim riječima ukazati na problem oduzetih Oskara znanja zbog pogrešno složenih rezultata. Budući da je problem nastao nakon završetka rješavanja zadataka iz informatike (programiranje),  i odnosio se na pogrešno administriranje rezultata koji za učenike nižih razreda nisu bili složeni ‘po razredima’, bila sam uvjerena da ću pomoći da se pogreške isprave i da se onda više neće ponavljati.

Znam da su o tome pisali i zlatni olimpijci i da isto tako nisu dobili odgovor kao ni ja.

Greške se nisu ispravile, nastavilo se postupati pogrešno, a broj zakinutih učenika nižih razreda se utrostručio.

I ne samo to, najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred.

Zar je u modernoj Hrvatskoj zaista moguće da se pravilnici i Upute za sva natjecanja promjene u tajnosti, i da se iz natjecanja izbacuju državni prvaci (još nepriznati), učenici trećeg i četvrtog razreda, Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić? Zar je moguće da veliki broj kikića prije dva tjedna dođe na školsko natjecanje jer o promjenama pravilnika nitko nije bio službeno obaviješten, i da onda pročitaju na forumu sustava www.infokup.hr da se njihovi rezultati neće uzeti za ozbiljno i neće moći sudjelovati na državnom natjecanju. Osim toga, kako je moguće da se učenici nižih razreda (iz matematike i informatike) spremaju za natjecanje kao što su to do tada prijašnjih godina radili, i onda nakon više od 3 mjeseca truda, saznaju da su sve te pripreme bile uzalud, i da se ove godine ne mogu natjecati.

Prvo ih motiviramo, a onda demotiviramo.

Jednima su uskraćena priznanja i Oskari znanja, drugima je uskraćeno pravo da se natječu, a svima zajedno je uskraćeno pravo da izaberu (evidentiraju) mentora koji ih je pripremio za natjecanja.

U devet godina koliko se bavim programiranjem na državno natjecanje sam odvela više od sedamdeset učenika koji su osvojili po dvadesetak prvih, drugih i trećih mjesta.

A da ću ovako nešto doživjeti nisam se ni u snu nadala.

Ove godine sam odustala od pojavljivanja svoga imena na natjecanjima zbog svih događaja koji se opetovano ponavljaju iz godine u godinu, a na štetu su djeci.

Ne želim sudjelovati u natjecanjima na kojima se bilo tko može sjetiti i zatražiti od škole da odaberu nekog drugog mentora umjesto onog tko je djecu pripremio za natjecanje, a u protivnom se isti ti učenici neće moći natjecati, u natjecanju u kojem se iz roditelja pokušavaju napraviti obespravljene budale, a mentori padaju s Marsa i rastu k’o gljive poslije kiše, iako nisu pripremali učenike.

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Zašto se ne mogu natjecati mlađi i zašto ne mogu odabrati mentora koji je s njima stvarno radio? Zato što tako piše u pravilniku. S tim odgovorom smo svi upoznati. Ali zašto je pravilnik promjenjen na kraju polugodišta i što se time dobroga dobiva nitko ne zna odgovoriti. Glasine kruže da je problem sa financiranjem. To me ne mogu uvjeriti jer ne postoje razlike. Broj najecatelja se ne smanjuje niti povećava.

Ako zasluženo i po propisu nagradimo natjecatelje tako da ih svrstmo u svoje razrede, razlika je u dva tri Oskara znanja i ništa više, eto možda i dva tri ispisana priznanja. Ako upišemo stvarne mentore razlika je samo u imenu. Koji je onda razlog svih tih promjena?

Oprostite, ali čemu služi natjecanje koje je zabranilo svojim najboljim mentorima da budu evidentirani (samo zato jer nisu zaposlenici škola) i svojim najdarovitijim učenicima nižih razreda da, nakon trinaest godina pozitive i dobre prakse, te motoviranosti darovitih mlađih učenika prema kojem cilju težimo kao zemlja znanja, odjednom ne mogu u službenu konkurenciju sa svojim starijim kolegama.

Što su skrivili i mali matematičari koji su se toliko trudili? Nakon godina i godina isto tako odlične prakse? Jedni se natječu, drugi se ne natječu jer je zabranjeno, a onda se šalju mejlovi, pa su se 11.2. naknadno u nekim županijama održala školska natjecanja i za četvrtaše, što je to? Je li zabranjeno ili nije zabranjeno? Ili za jedne jest, a za druge nije? Možda je najbolja riječ kaos?

Bit ću direktna: ako je u pitanju novac, čemu uvođenje novih natjecateljskih disciplina, kao npr. Osnove informatike, ako se zbog toga mora štedjeti na nečemu što je postojalo godinama, što je svjetski priznato i što je bilo dobro, i u čemu imamo najbolje rezultate? Jasno je  da ipak nije u pitanju novac jer su u pitanju zanemarive razlike, ili ih uopće ni nema.

Zbog aljkavosti sustava i prekasnog obavještavanja o promjenjenim pravilima velik broj učenika nižih razreda se ipak uspio prijaviti na natjecanje preko sustava. Kako je to moguće dozvoliti? Jedni se prijave, drugi ne. Ma samo su malo vježbali, a učitelji im onda trebaju objasniti da je za njih ovdje završilo natjecanje.

Darovitoj djeci ne trebaju dude varalice, treba im jednako pravo na natjecanje onoga časa kada su za to sposobni. Daroviti moraju imati tretman kao pojedinačne osobe bez obzira na dob, kao daroviti pojedinci, a ne kao potparagrafi pravilnika koje donositelji i sami ne razumiju.

Evo jednog  primjera dobre prakse. Prije 7 godina predloženo je uvođenje nove inačice programskog jezika. Organizatori su to odbili jer nije bilo uvedeno u pravilniku. Rekli su da je to moguće tek iduće godine. I iduće godine je to uvedeno. Išlo se naprijed. Na bolje. Uvodilo se novo, a dobro je ostajalo.

Primjer zadnjih nekoliko godina.

Najprije su tumačili da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a odredbu ‘po razredima’ nitko nije spominjao, iako je u pravilniku pisalo upravo ‘po razredima’. Tih nekoliko godina se pravilnik nije primjenjivao kako treba. Jednostavno, kao da se preskakala ta rečenica i uz uvjerenje da to nema veze.

A zatim su ti isti, koji su i vašu prethodnicu i Vas, i sve oko sebe, godinu i pol uvjeravali u pogrešno, iz pravilnika izbrisali odredbu ‘po razredima’ i umjesto nje umetnuli odredbu ‘po dobnim skupinama’.

I time pokušali pokriti svoje vlastite pogreške te izbjeći njihovo ispravljanje, pri čemu su usput zabranili djeci natjecanje.

Gospodine premijeru!

Molim Vas poduzmite sve što je u Vašoj moći da se vrati dignitet i smisao tom natjecanju i da se našoj djeci napokon vrate oduzeti Oskari znanja i uskraćena priznanja.

A ove takozvane ‘promjene’ koje vode unazad, i koje su pogodile ne samo informatičare nego i matematičare, žurno ukinite.

Svim najboljima mjesto je i u natjecanjima i u evidencijama, kako učenicima tako i mentorima, na čelu sa zlatnim olimpijcima i vrhunskim vanjskim suradnicima.

Svijet priznaje kreativna natjecanja poput programiranja, uočite to.

A greške se moraju ispravljati, zar ne?

Vjerujući u institucije, očekujem odgovor na moj podnesak i srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem,

Mihaela Piskač, prof. matematike i informatike

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Posted on by

Portali su se pokrenuli, počeli su istraživati. Naš jednogodišnji napor se isplatio. Nakon objave filma “Najmlađi najboljić”, krenulo je još snažnije. Jučer smo dobili obavijest o tome da je portal Dnevno.hr zamolio za odgovore na nekoliko pitanja osobe iz udruge koja je i dosad spremno izlazila roditeljima ususret. Znamo da se roditelji, možda i s pravom, ponekad ljute na njih jer ‘ne vise’ medijima za vratom, želeći uporno probleme rješavati kroz institucije. Mi zbognas.orgovci znademo da su obje strane u pravu. Na roditeljima je da se bore, a na udrugama da prvenstveno rade svoj posao, ali da pritom ne okreću leđa onima zbog kojih postoje. Kako su to činili neki drugi.

Donosimo vam izvorni razgovor Dnevnog.hr s predstavnikom naše vrijedne udruge koja se ne boji vlastitog mišljenja,  ni rada za dobro djece, uostalom kao ni neki vrlo važni čimbenici izvršne vlasti kojima skidamo kapu za njihovo djelovanje.

Poštovani,

Budući da smo na portalu Dnevno.hr upoznati s pričom telentiranog Dorijana Lendvaja, učenika trećeg  razreda iz Popovače i državnog prvaka kojemu je uskraćeno zasluženo prizanje za rezultate, postavila bih Vam nekoliko pitanja. Budući da bi članak o talentiranom Dorijanu trebao biti objavljen što ranije, ja bih Vas molila odgovore u što kraćem roku.

1. Obzirom na inzistiranje o uvođenju zdravstvenog odgoja, smatrate li da u skladu s tim informatički odgoj, koji je bitan i s kojim idemo u korak sa ostatkom svijeta, nema zaslužen tretman i pomalo je bačen u ‘out’?

Mi računalci ne bismo ulazili u problematiku zdravstvenog odgoja, ostavili bismo to najboljim hrvatskim zdravstvenjacima i kreativnim obrazovnjacima te zainteresiranoj javnosti. No možemo zagovoriti maksimalnu toleranciju i kvalitetan dijalog, osobito u situacijama gdje su razlike u stajalištima izraženije. Jer, što se manje slažemo u projektiranju nečega, moramo više razgovarati.

Informatički odgoj nikako nije bačen u ‘out’, postoje stotine i stotine izvrsnih učitelja i profesora koji rade odličan posao u nastavi. Konkretni slučaj malog Dorijana i devet učenika koji nisu dobili odgovarajuća priznanja za svoje rezultate na prethodna dva državna natjecanja, i koji su krajem polugodišta saznali da ne smiju pristupiti natjecanjima u programiranju te da osobe koje s njima rade ne smiju biti evidentirane kao mentori, jer nisu zaposleni u odgojno obrazovnoj ustanovi, je svakako jedinstven. No to je problem pojedinaca koji su se brzopleto i nemudro pozabavili specijalističkom problematikom koju uopće ne razumiju. Naravno, na kraju uvijek ispadne da je to i problem onih koji su im to dopustili. U ovom slučaju se vlasti mijenjaju, a problemi ne prestaju, nego se dramatično povećavaju.

2. Što mislite o informatičkom odgoju u hrvatskim školama? Kad bi se on po Vama trebao uvesti?

Informatika kao predmet već je odavno uvedena u naše škole. I, kao što je naglašeno, velika većina učitelja i profesora svoju predmetnu nastavu radi više manje odlično. Istina, roditelji i djeca ponekad se znaju žaliti da dobivaju čudne zadaće i da ih se tjera da ‘bubaju’ umjesto kreiraju. A oni najbolji natjecatelji ‘brundaju’ zbog toga što se previše prostora u natjecanjima dalo Osnovama informatike, i da zbog toga trpi najkreativniji dio informatičkih natjecanja – programiranje. I njihovi roditelji su nam o tome govorili još prije dvije tri godine, uspoređujući to na način kako bi izgledalo da se Blanka Vlašić, umjesto u skoku u vis, mora natjecati u Osnovama skoka u vis. I onda, umjesto da skače 210cm, učiti napamet debljinu i duljinu, krtost ili elastičnost letvice, debljinu i dimenzije strunjače, amplitude letvice dok se trese, itd. Iako to i nije baš u potpunosti tako, mada simpatično zvuči, svakako je važno znati, kada je riječ o informatici, jedino natjecanja u programiranju imaju i svoje međunarodne oblike, do olimpijada CEOI i IOI. I da su upravo Hrvati među najboljima u svijetu. Hoćemo li onda sužavati prostor najkreativnijem natjecanju u kojem smo iznimno zapaženi u svjetskim razmjerima, ili ćemo ipak, pa makar sa zakašnjenjem, uraditi sve da se to natjecanje vrati na potrebnu razinu i u stručne ruke onih koji su ga stvarali? Potpuno izravno, kao što se u matematičkim natjecanjima kao suorganizator pojavljuje nacionalno drštvo matematičara, tako i u informatičkim natjecanjima treba koristiti HSIN, nacionalni savez informatičara, sa svim vrhunskim bivšim natjecateljima koji najbolje znaju što je olimpijska razina, ne samo natjecateljski nego i organizacijski. U njihovo vrijeme, u vrijeme Luke Kalinovčića i ekipe izvrsnih mladih ljudi, nije bilo šanse da se dogodi ni najsofisticiraniji stručni problem, raspravljalo se o običnim smrtnicima nedokučivim nijansama zadataka, a ne o ‘brljanju’ ljestvica poretka.

3. Mislite da djeca u školama imaju odgovarajuće opremu za informatičko obrazovanje?

Pitanje opremljenosti škola je složeno, a precizan odgovor znaju oni koji imaju potpuni pregled situacije i koji skrbe o opremanju. Ima škola  koje su fantastično opremljene, a ima i onih koje su nešto lošije, a neke, čak i vrhunske, nemaju ni dovoljno prostora. S obzirom na sve okolnosti, i osobito teškoće poraća, na tom području se učinilo puno u zadnjih petnaestak godina.

4. Kakva je budućnost talentirane djece u području informatike kada smo vidjeli kako država ne mari za učenike poput Lendvaja?

Država to smo mi svi, a državnu vlast čine najistaknutiji izabrani pojedinci i institucije. U ovom slučaju najodgovorniji obnašatelji državne vlasti najvjerojatnije izravno nisu ni čuli za slučaj Dorijana i njegovih mrvicu starijih prijatelja. Preciznije bi bilo reći država niti ne zna za problem, jer informacije često zaostanu u ladicama pojedinaca, nego li da država u cijelosti ne mari. Loše je što problemu žustro nisu pristupali oni koji su prvi pozvani, za razliku od nekih, pa i na visokim položajima, koji skrbe građanima ili o zaštiti djece, i koji su vrlo spremno stali u obranu dječjih prava i promicanja dobrobiti djece.

5. Što mislite o izmjenama informatičkog pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre o pravilima natjecanja?

Informatički pravilnik doživio je dvije promjene. U poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja, umjesto odredbice ‘po razredima’, nakon trinaest godina, ugrađena je nerazumna formulacija ‘po dobnim skupinama’. Namjena dobnih skupina u programiranju oduvijek je bila da unutar jedne dobne skupine svi natjecatelji rješavaju identične zadatke, a poslije natjecanja ljestvica poretka se, temeljem sada izbačene odredbice, izrađivala ‘po razredima’, što je bilo i normalno, i u najboljem interesu učenika.

I drugo, umjesto dobne skupine ‘do 5. razreda uključujući i peti’, gdje su iste zadatke rješavali petaši, ali i njihovi mlađi kolege poput Dorijana i Ivana, i mnogih drugih ranijih godina, sada je izbačena riječ ‘do’ te je ostala dobna skupina ‘5. razred’. Usput su i srednjoškolci, koji su oduvijek radi štednje na izradi zadataka, bili podijeljeni u dvije dobne skupine sada podijeljeni u četiri. Kakve su to novouvedene dobne skupine od petog osnovne do četvrtog srednje, u kojima je svaki pojedinačni razred postao jedna dobna skupina? Olimpijci i njihovi nasljednici umiru od smijeha kada to vide. Međutim, roditeljima i djeci oštećenih nije nimalo smiješno. Oni vide da su im dvije godine ‘objašnjavali’ da se poredak nakon natjecanja mora izrađivati ‘po dobnim skupinama’ iako je pisalo ‘po razredima’, da bi sada, umjesto da problem riješe, dokazano dobru formulaciju ‘po razredima’ izbacili, i umjesto nje uveli svoju smiješnu tvorbicu ‘po dobnim skupinama’ u kojoj više nema učenika razredne nastave (1. do 4. razred). Osjećaju se jadno, jer ne mogu doći do starih pravilnika na službenim stranicma nadležne agencije. I mi računalci smo u nevjerici jer je Hrvatska prekinula odličnu tradiciju u kojoj su programerski pobjednici još od 2001. bili i učenici nižih razreda. Neki od njih, poput Ivice Kičića, koji je pobijedio 2003., kao učenik 4.r, ili Marina Tomića koji je kao četvrtaš pobijedio dvije godine kasnije, u međuvremenu su osvojili i olimpijska zlata.

Upute za sva natjecanja i smotre doživjele su isto tako dvije izmjene pred kraj polugodišta i kao da su na neki način naknadno potcrtale promjene informatičkog pravilnika koje su objavljene tjedan dana prije toga. Učenicima razredne nastave tako je zapriječno sudjelovanje u državnim natjecanjima. Roditelji su ostali u čudu, jer su ih pola godine ranije obavijestili da su od prošle školske godine ‘uvedena’ posebna priznanja za učenike razredne nastave, a sada ih ‘izbacuju’. No to nije sve. Roditelji su po drugi puta ostali u čudu kada nisu mogli uz imena svoje djece kao mentore upisati osobe koje su njihovo dijete učinile državnim pobjednikom, nego neku zamjensku osobu, samo da je zaposlenik škole. Dakle, odjednom je prestalo biti važno tko je uistinu radio s djecom. To je bila druga izmjena Uputa za sva natjecanja, a je li itko iz natjecateljske zajednice, koja broji četrdesetak natjecanja i smotri, sudjelovao u pripremi Uputa nije poznato.
6. Što bi se moglo učiniti za talentiranu djecu poput Dorijana i ostalih?

Moglo bi se, i moralo, učiniti slijedeće. Prvo, ispraviti podatke u službenim evidencijama, tako da i premijer i predsjednik i ministar i cijela javnost vidi i zna da su državni pobjednici bili i Josip Klepec iz Vrbovca (kao učenik 4.r. 2010.), Dominik Fistrić iz Pušće (4.r., 2011.), zatim Dorijan Lendvaj iz Popovače, 2.r. , Ivan Jambrešić 3.r. iz Zagreba, Martin Josip Kocijan iz Čakovca, kao učenik 4.r. te ponovno Dominik Fistrić, kao učenik 5.r. (svi za 2012.). Ujedno ispraviti ljestvice poretka tako da se najednoj ljestvici poretka nalaze učenici jedno te istog razreda, a ne ‘smješanac’ od više razreda. Svim učenicima treba dati točna priznanja za rezultat koji su uistinu postigli, a pobjednicima i Oskare znanja.

Drugo, djecu nižih razreda valja dodatno zaštititi tako da im se organizira zamjensko natjecanje kako bi i oni mogli pokazati znanje na razini države. Oni koji su pokazali da su spremni zaštiti promicanje dobrobiti djece, mogli bi dati poticaj i za organiziranje zamjenskog natjecanja, u kojem ćemo rado pomoći.

I na kraju, zbog sve talentirane djece, uključujući i njihove roditelje ili skrbnike, mora se staviti van snage duboko pogrešna izmjena Uputa za sva natjecanja prema kojima mentor može biti samo odgojno obrazovni radnik. Upravo državna vlast mora inzistirati da se dosljedno u evidencije o darovitim pojednicima neizostavno upisuju potpuni i točni podaci. Kako će premijer ili ministar nagraditi osobe najzaslužnije za poticanje darovitosti u nekom području, ako u evidencijama nedostaju najbolji natjecatelji i ako je najboljim mentorima zabranjeno da budu evidentirani jer, eto, nemaju radnu knjižicu u učeničkom domu ili školi?

Za talentiranu djecu dužni smo učiniti sve što je u našoj moći te ih u svakoj prilici štititi. Dužni smo svjedočiti istinu o njihovoj darovitosti i rezultatima, te spremno i žurno ispraviti pogreške, ako se dogode. I u najvećoj ljubavi se pogriješi i ispriča, pa se ide dalje. Učenički rezultati ne zastarjevaju, a ‘smiješane’ rang liste nakon završenog natjecanja na kojima se, umjesto jednog, nalazi više pojedinačnih razreda, ne smiju poništiti učenički rezultat.

Zbog talentirane djece moramo dosljedno vjerovati i u sve insitucije, jer bez njih pogreške ne možemo ispraviti.

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

SADRŽAJ

Posted on by

S A D R Ž A J, broj 6

Zašto stvarati probleme?

ANTIPROPAGANDA NATJECANJA

Naslov: Inicijativa S.ISTINOM_NA.SUNCE zatražila ostavke čelnika AZOO I MZOS

Naslov: Najmlađi najbolji u povijesti ne smije, a Bukvićev s nula (0) bodova može!

BEZ ZRNA SOLI

Naslov: Oni se izravno obraćaju isključivo sami sebi, a hrvatskoj pameti preko                        posrednika!

‘DAROVITI’ URATCI

Naslov: Pismo ravnatelja AZOO: „Poštovane ravnatelji i ravnatelji!“

JE LI IMALO SMISLA

Naslov: Jadno, da ne može jadnije!

Naslov: Novi izum AZOO I MZOS: dvostruki pobjednik na državnom natjecanju na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje!

SVEMOGUĆI PRAVILNICI

Naslov: Pravobraniteljica u službi AZOO. Umjesto da zaštite djecu, potaknuli promjenu pravilnika kojom je djeci zabranjeno sudjelovati u natjecanjima dok ne upišu peti razred?

USKRAĆIVANJE UČENIČKIH PRAVA

Naslov: Uskratili pobjedu malom informatičkom geniju iz Popovače

Potaknite nas i pomozite

THINK POSITIVE

Naslov: Nemam obraza sudjelovati u natjecanjima u kojima je zabranjeno…

Naslov:

13.6.2012.: NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI.

     HVALA ŠTO NAS POTIČETE I POMAŽETE

Naslov: Informatička natjecanja moraju se vratiti onima koji su ih stvarali!

:  

OBJAVE U MEDIJIMA

Naslov: Najmlađi najboljić Dorijan Lendvaj

JESTE LI ZABORAVILI DA STE ZBOG NAS TU

Naslov: Ministar nije suzio prostor onima koji propuste zataškavaju!

Naslov: Pogled unazad: MLADIM PROGRAMERIMA, DRŽAVNIM POBJEDNICIMA, OPET SU USKRAĆENA PRIZNANJA I NE NALAZE SE NA LISTI DRŽAVNIH PRVAKA

UspuTalk!

Naslov:  Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Najava broja 6, Proglas medijima

Posted on by

Poštovani prestižni mediji,

hvala svima koji su nam se povremeno javljali na naša pisma.
Naša prethodna javljanja bila su tek uvod u sveobuhvatnu temu koja se zove uskraćivanje prava mladim informatičarima, prava na priznanje za postignuti rezultat, prava na slobodni odabir mentora, prava na istinitu evidenciju njihovog stvarnog uspjeha, prava na natjecanje.

Evo i malo razrade.
Kako se može dogoditi da netko osvoji prvo mjesto i onda dobije priznanje da je bio peti ili treći?
Kako se može dogoditi da pravila propisuju da se ljestvica poretka mora napraviti PO RAZREDIMA, a gotovo tri godine se radi drugačije?
Kako je moguće da odgovorni još uvijek nisu ispravili protupropisno evidentirane rezultate, nevjerojatne evidencijske pogreške, kada su mape s rezultatima 2, 3. ili 4. razreda pomiješali s mapom rezultata za nepostojeći razred kojeg su nazvali ‘DO 5. razreda’?
Ako se pravi rang lista PO RAZREDIMA, kako se onda može pojaviti neki ‘kupus razred’, nazvan ‘DO 5. razreda’?
Pa valjda je svima jasno da svaki pojedinačni razred mora imati svoj jedinstveni redni broj!
Kako je moguće da odgovorni ne mare za Ustav RH koji nalaže da svi štitimo djecu, a poglavito država?
Kako je moguće da odgovorni ne mare za međunarodnu deklaraciju o pravima djeteta koja propisuje da se sve mora činiti i u najboljem interesu djeteta?
Kako je moguće da se roditelji moraju žaliti predsjedniku RH, i da predmet ni nakon dvije godine nije riješen od strane MZOŠ/S-a i AZOO?
Kako je moguće da se umjesto rješavanja problema i podjela uskraćenih priznanja, učenicima drugih, trećih i četvrtih razreda zabranjuje sudjelovanje na natjecanjima?
Kako je moguće da se to čini upravo onim učenicima s kojima se ravnatelj Agencije u proljeće prošle godine slikao da pokaže kako je na strani najmanjih, a zapravo je htio zamagliti događaje Pravobraniteljici za djecu i javnosti, te im je šest mjeseci kasnije zabranio natjecanja?
Kako je moguće da u natjecanjima iz programiranja, koja su najprestižnija te imaju i svjetske oblike do olimpijada, ministar zabranjuje da mentor bude najbolji hrvatski olimpijac u povijesti ili neki uvaženi akademik, samo zato jer nemaju radnu knjižicu u školi ili učeničkom domu?
Ono što je najboljem Hrvatu ili nekom drugom prestižnom svjetskom znalcu, bez obzira na spol, vjersko, nacionalno ili neko drugo opredjeljenje, zabranjeno, s druge je pak strane dopušteno bilo kojem ‘odgojno obrazovnom radniku’, samo zato jer ima radnu knjižicu u školi !?

Zašto je ministar dopustio da se broj učenika kojima su uskraćena priznanja utrostruči te na listu diskriminiranih po prvi puta doveo i učenike kojima je onemogućeno sudjelovanje u natjecanjima?

Kako je moguće da Ministar, iako je bio obaviješten o svemu, nije stao na stranu darovitih, nije djeci vratio uskraćena priznanja i Oskare znanja te ih upisao u državne evidencije, nego je dao suglasnost da se u evidenciju i dokumentaciju o darovitim učenicima ne smiju upisivati čak ni istiniti podaci o njihovim mentorima?

S obzirom da MZOS još uvijek nije učinio ništa, iako je bio prvi pozvan, s obzirom da nije stao u zaštitu promicanja dobrobiti djece, nego je dopustio da čini upravo suprotno, nije li time gospodin Ministar stao na čelo utajivača istine o darovitim učenicima i potaknuo osnivanje obrazovne hobotnice?
To su krucijalna pitanja za Hrvatsku kao društvo znanja, u protivnom ćemo imati društvo neznanja!
Pitanja koja smo detaljno obradili u našem roditeljskom portalu.

Informatičari imaju najbolje međunarodne rezultate,  a pogledajte što se događa novim naraštajima.

Nakon školskog i županijskog natjecanja, broje se žrtve i  unesrećena djeca, a suze su neizbrojive. Na viši rang natjecanja  slobodno se pozivaju učenici sa nula bodova, SA NULA % BODOVA, a učenicima koji su ekstremni primjer nacionalne darovitosti, poput malog Dorijana, Ivana i drugih zabranjuje se sudjelovanje u natjecanjima dok ne upišu peti razred!
A sve je počelo trivijalnim problemom koji se vuče kao trakavica dvije godine, i još uvijek nikom ništa!
Stoga nam pomozite još snažnije!

Veselimo se daljnim kontaktima i očekujemo vaše medijske poteze!

Daroviti pojedinci su najveći nacionalni resurs.

Zavrijedili su našu pažnju i pomoć!

S poštovanjem,

Uredništvo zbognas.org