Najmlađi pobjednici oduvijek su bili ponos Hrvatske

Zašto je potrebno uvažavati najbolji interes djeteta

Na svim državnim natjecanjima najveću pažnju plijenili su upravo oni najmlađi. Ići u četvrti ili treći razred, baviti se programiranjem i izboriti se prije desetak godina za državno natjecanje, rješavajući zadatke u natjecateljskoj skupini do 6. razreda i mlađi, bila je prava umjestnost. Najmlađim genijalcima situacija je malo olakšana kada su se zadaci za učenike petih i nižih razreda počeli sastavljati odvojeno od učenika šestih razreda. No i u takvim situacijama se događalo da i petašima, pa i šestašima, ‘uleti’ neki matematički pojam za kojeg još nisu čuli. A zamislite kakvi su problemi u sličnim situacijama nastajali za četvrtaše, ili još mlađe programere.

No, bez obzira na zahtjevnost i na sve zamke i opasnosti, četvrtašići su uspijevali prodrijeti na državna natjecanja. S jedne strane imali su potpuno nestimulativno propisan način pozivanja na višu razinu natjecanja (županijsko ili državno natjecanje), no s druge strane, kada su već prošli, imali su i imaju jednu kvalitetnu odredbu o tome da se ljestvica poretka nakon natjecnaja mora sačiniti po razredima.

To je rezultiralo mnogim izvrsnim primjerima, a podaci o tako evidentiranoj ranoj darovitosti predstavljaju svojevrsno nacionalno blago.

Prvi koji je probio led i bio proglašen pobjednikom za četvrte razrede, bio je Anton Grbin iz Korčule još od davne 2001. godine. Nakon njega to je dvije godine kasnije uspjelo Ivici Kičiću iz Zagreba, a kasnije i mnogim drugima. Najmlađim državnim pobjednikom u 2004. godini postao je Matija Marić iz Slavonskog Broda. On je bio prvi pobjednik u povijesti za treće razrede i u svojoj županiji i u državi. Najmlađa pobjednica županijskog natjecanja iz informatike u Gradu Zagrebu nekoliko godina kasnije bila je Greta Gombar, darovita trećašica, koja se kasnije ostavila programiranja i više vremena posvetila nekim drugim područjima. Zadovoljstvo da se, unatoč propisanom načinu izlučivanja koji je pogodovao učenicima petih (a nekoć i šestih) razreda, na državno natjecanje uspijavaju plasirati i učenici nižih razreda, do 2009. godine se iskazivalo i korektnom primjenom propozicija tako da su rezultati učenika nižih razreda bili iskazivani na odvojenim ljestvicama poretka, unutar onih razreda kojima pripadaju. Posljednji najmlađi genijalci, kojima je njihov izvanserijski rezultat vrednovan sukladno propisima, bili su državni pobjednici iz 2009. Godine, Vedran Kurdija u Pascalu i Karko Grozdanić u Logu. Te iste godine na županijskom natjecanju u Zagrebu, zadnji četvrtaš koji se našao na propisanoj ljestvici poretka za razred kojem pripada, bio je Filip Gnjidić iz OŠ Marina Držića koji je zauzeo je drugo mjesto, odmah iza tada nedodirljivog Vedrana Kurdije.

Najmlađi, a najbolji, lista pobjednika koji su se kvalificirali na državno natjecanje rješavajući zadatke u natjecateljskoj skupini do šestog razreda, a zatim do petog razreda, uključujući i peti.

ZG zup 2007 logo konacni     ZG zup 2007 baspas konacni    ZG zup 2009 baspas konacni

Nakon toga uslijedio je sumrak zdrave pameti.

DRŽAVNO 2010 Rezultati Logo

Propozicije su se prestale poštivati, a darovitim učenicima, umjesto priznanja za stvarno postignuti rezultat, uručivane su pohvalnice za sudjelovanje ili priznanja za plasman na nepripadnim ljestvicama poretka koji je u suprotnosti s propozicijama. Umjesto da se razmišljalo o poboljšanju načina pozivanja na višu razinu natjecanja propisivanjem posebne kvota i za čevrtaše i mlađe, kako bi pravednost bila još veća, proizvodila se nepravda i nevjerica. Pogrešnim informacijama koje su se sastavljale za najviše razine državne vlasti osiromašivala se sjajna povijest darovitih učenika na ovom području.

Nakon tri godine sramoćenja struke i nepoštivanja vlastitih propozicija, Infokup je za javnost doživio dno dna poništenjem županijskih natjecanja. No zapravo je debelo ispod dna dna bio već 2010. godine kada je Josipu Klepecu, Marku Prološčiću i drugima, uskraćeno pravo na priznanje za stvarni rezultat koji su postigli. Znaju li u Agenciji za odgoj i obrazovanje (i Ministarstvu) za članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Pa čak i kada u pravilima ne bi postojala odredba u kojoj eksplicite piše ‘po razredima’, pa bi možda i postojale dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, Agencija bi morala znati da se i tada, prilikom izrade ljestvica poredaka, mora posebno uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnost.