Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kada bi obrazovne politike u svijetu slijedile zamisli i tvorbe gospodina Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, daroviti ljudi u svijetu, odnosno supertalentirana djeca (djeca su najvažniji ljudi, zar ne?) ostajala bi bez prilika da pokažu svoje raznovrsne talente.

Najbolji si u matematici? – Daj se skuliraj, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Sviraš violinu ili gitaru za poludit? – Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kažeš da si ti Dorijan Lendvaj, 2.r i da si već sudjelovao na državnom natjecanju i postao najmlađi najbolji u povijesti RH? Da si nepriznati državni pobjednik u programiranju? – Gubi se, imaš dvije godine zabrane, a ne moraš se javiti ni kada upišeš peti razred!

Šta ćeš ti na državnom natjecanju kada su tamo stariji dečki od 18 ili 19 godina.

Uostalom, ne smiješ se više družiti ni sa mamom i tatom jer su oni barem duplo stariji od maturanata. A s djedom i bakom ćeš se moći podružiti onostrano. Napravio si tutorial za programiranje? Ma to je tek neka bezvezna igrica.

Ne trebaš nam u obrazovnom sustavu, jesi li čuo? Ti ne smiješ biti dio obrazovnog ustava za darovite učenike prije nego upišeš peti razred!

Zašto? Zato jer sam ja, ravnatelj agencije Vinko Filipović tako rekao, a imam i potporu ministra Jovanovića.

Sve je to vidljivo i iz predvalentinovske priče o Dorijanu Lendvaju, NOVA TV.

A da gospodin Filipović za promjenu poštuje pravne akte Republike Hrvatske. Pustimo Zakon o suzbijanju diskriminacije, preopasan je. Pustimo nasilne i jednostrane promjene Uputa za sva natjecanja (“preko noći”), a bez suradnje sa zainteresiranom javnošću i ostalim suorganizatorima različitih državnih natjecanja.

Pogledajmo Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, važeći pravilnik potpisan 10.5.1991. od našeg prvog ministra prosvjete i kulture, pok. prof.dr. Vlatka Pavletića. Netko se pametan tada najprije pobrinuo za darovite učenike.

Odličan pravilnik, iako imamo informaciju da su neki uvaženi saborski zastupnici na Odboru za obitelj i mlade diskutirali kao da ovaj pravilnik ne postoji. Zašto? Da bi se prikrilo kako pravilnik postoji, ali se nije poštivao (kao i informatički pravilnik) potrebno je najprije razglasiti da ne potoji ili ga proglasiti zastarjelim. Na taj način, prema nekim zastupnicima, prestaje obveza poštivanja (prestar je, ne mora se poštivati, kao ni mudrac). Pa onda na brzinu donijeti novi – lošiji, i reći – sada konačno možemo skrbiti o darovitima. Bilo bi smiješno da nije žalosno!.

A što kaže pravilnik, evo nekoliko detalja:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticanjem.

Darovitost je spoj triju osnovnih skupina, osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.

Prema sposobnostima područja darovitosti su:

1. opće intelektualne sposobnosti

2. stvaralačke (kreativne) sposobnosti

3. sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena područja

4. socijalne i rukovodne sposobnosti

5. sposobnosti za pojedina umjetnička područja

6. psihomotorne sposobnosti.

Tko, dakle, ima obvezu obuhvtiti sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja, tko je zapovjedni odgovorni? Gospodin Filipović i takvi. Smiju li se izvanškolski strukovnjaci izbaciti iz poticanja darovitih kako je to činio ravnatelj Agencije, ili je upravo Filipovićeva zadaća bila da ih nužno uključuje?

II. UOČAVANJE I UTVRĐIVANJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 3.

Uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika stručan je i kontinuiran proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja.

Članak 4.

Uočavanje i procjenjivanje osobina darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici osnovne škole. Škola će se koristiti podacima i mišljenjima roditelja, odgajatelja u dječjim vrtićima i drugih stručnjaka – realizatora programa u koje je učenik uključen izvan škole.

Filipoviću, odlazi! Dosta nam je “pričam ti priču tamo-amo i posvuda, a istine niotkuda”!

Vi nikada nećete shvatiti da ste zbog nas tu!

 

“Svako dijete ima pravo ostvariti svoju darovitost i sposobnosti”, tek je puka frazica na papiru Pravobraniteljice za djecu

Sa svrhom zaštite i promicanja dobrobiti djece, odnosno obveze da se poštuje najbolji interes djeteta, roditelji su u više navrata upozoravali i Pravobraniteljicu za djecu te dobivali obavijesti o preporukama i očekivanjima od nadležnih, no bez efekta.

Pravobraniteljica je jednom prilikom uputila pismo u Agenciju za odgoj  i obrazovanje, iz kojeg prenosimo najvažniji dio:

Agenciji za odgoj i obrazovanje ukazali smo na članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi,sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U svezi s time, kako bi se izbjegle dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, preporučili smo Agenciji da prilikom propisivanja pravila natjecanja posebno vodi računa o tome da je potrebno propisati  jasne odredbe i pravila koje će uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti. U slučaju dvojbi u tumačenju i/ili primjeni pravila preporučili smo da se ista tumače i primjenjuju u korist djeteta. Osim toga, kako bi se izbjegla neinformiranost sudionika natjecanja, preporučili smo Agenciji da o svim promjenama u donošenju, izmjenama, tumačenju i primjeni pravila o natjecanjima pravovremeno informira učenike, njihove mentore, škole i ostale osobe koje sudjeluju u provedbi i praćenju natjecanja.

Unatoč upozorenja Pravobraniteljstva za djecu da najbolji interes djeteta mora imati prednost“ jer svako dijete ima „pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti“, unatoč činjenici da su, i dio pravilnika kojim se uređuje provođenje natjecanja ili poredak učenika nakon natjecanja i odredba PO RAZREDIMA potpuno eksplicitni i jasni, unatočpozitivnoj praksi i postupanju sukladno pravilniku te brojnim evidentiranim državnim prvacima od 2001.g. pa nadalje sve do 2009., potpuno jasni pravilnici pravilnici, koje je valjalo samo dosljedno primjenjivati – promijenjeni su (pravovremeno?) na kraju polugodišta, u prosincu 2012. 

A darovita djeca ne samo što nisu dobila priznanja za rezultate koje su uistinu postigla u prošlim godinama, već im je promjenom pravilnika, pa čak i uz dodatni poticaj iz Ureda Pravobraniteljice za djecu o kojem imamo dokaze, zabranjeno da se natječu dok ne upišu peti razred.

Jasno je da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ u svakoj situaciji, osim u onoj za koju je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje.

No je li i Pravobraniteljicu za djecu uopće briga što su daroviti najmlađi programeri izgubili „pravo da ostvare svoju darovitost i sposobnosti“?

O tome u zasebnoj priči u dva do tri nastavka.

Novi izum AZOO I MZOS: dvostruki državni pobjednik na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje!

Kao prvo moramo se ispričati svim roditeljima koji su nam pisali o ‘sramotnim priznanjima’ iz radionice AZOO i MZOS-a. Nismo im odmah povjerovali pa tako niti uočili da je i ta tema toliko bitna.

Kada smo ponovno ugledali ‘Priznanje koje je zaslužila / zaslužio NETKO NEKI za izvrstan uspjeh i osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u šk.god. 2012/2013’ shvatili smo da smo pogriješili!

Shvatili smo da su naši majstori obrazovne uravnilovke zaključilli da je za jedno priznanje državnom pobjedniku, bez obzira što ga je prethodno već dobio, osobito važno:da se zove priznanje, da ga je zaslužla /zaslužio NETKO NEKI (koji ga je već jednom dobio), da je to izvrstan uspjeh (Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić su dobili priznanje za izvrstan uspjeh i prije početka natjecanja 2012.), da je za osvojeno 1. mjesto na državnom natjecanju (što je već jedno dobio), da se to zbilo u šk.god. XX/YY (što je OK! da se ne pogriješi godina).

Ujedno smo shvatili da je posve nebitno o kojem je natjecanju riječ, uostalom ni na bezimenom kipiću ne piše za koje natjecanje ga je učenik dobio, pa zašto bi onda pisalo na priznanju. Razumljiva nam je njihova ‘logika’ i želja da se promoviraju temeljem tuđeg rada i pričaju uvijek iste fraze no nismo shvatili čemu služe ta priznanja. Vjerojatno glavni problem i nije u njima, nego u onima koji su spašavali njihovu potrebu za mega postojanjem te im 2006. dali ovlasti da brljaju po natjecanjima umjesto da se bave administriranjem.

Ova tema je prevažna, a ponašanje odgovornih na najbolji (čitaj: najgori mogući) način pokazuje koliko je uopće tim obrazovnjacima stalo do darovitih pojedinaca i do njihovih natjecateljskih područja. Dijeliti priznanja nakon što su učenici na kraju svojih natjecanja već dobili priznanja, posve je upitno. Sva priznanja učiniti jednakim, to može samo poptuno netalentirani čovjek. Godinama dijeliti takova priznanja iz kojih nije vidljiva vrsta natjecanja ili podnatjecanje u sklopu istog natjecanja.

Jeste li znali da je učenik koji je ostvario dvostruku pobjedu na državnom natjecanju, na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje? Niste?

priznanje 001 bezimeno

Zanimljivo je da je to isti onaj učenik koji je u 2011. i 2012. ostvario dvije državne pobjede koje još nisu evidentirane!

Jeste li znali da su učenici koji su pobijedili na državnom natjecanju dobili priznanja iz kojih se ne vidi o kojim je natjecanjima riječ? Možete li podržati razmišljanje gospodina Filipovića prema kojem državi ne smije biti važno koliko je pobjeda ostvario daroviti pojedinac, razmišljanje prema kojem državi nikako ne smije biti zanimljivo da svakog pojedinca nagradi s onoliko različitih priznanja koliko je različitih pobjeda ostvario?

Podržavate li gospodina Filipovića koji smatra da je darovitima dovoljno tek jedno godišnje bezlično okupljanje s usputnom podjelom bezimenih kipića i još bezimenijih priznanja?

Mislite li zaista da se naše darovite učenike smije i dalje obmanjivati nižerazrednim svečanostima u kojima niti jedan novinar ne može doći do podatka tko su najuspješniji od najuspješnijih mladih pojedinki i pojedinaca?

Čemu uopće služe svečanosti u kojima ne postoje drugoplasirani i trećeplasirani, i nakon kojih daroviti učenici u svojim kućama skupljaju identična priznanja i statuice koji se razlikuju samo po školskim godinama?

Oni troše naše novce ni za što, rekao je jedan akademik!

Nama je ovo sve teže i teže gledati. Troše naše novce da bi pravili zbrku!

Roditelji darovitih učenika bi svu tu priču, u dogovoru i u suradnji s pojedinačnim natjecanjima te profesorima od formata, udrugama i humanistima koji doista žive za svoja područja i potiču darovite, i uz višestruko manji trošak, napravili neizmjerno boljom.

Ministar nije suzio prostor onima koji propuste zataškavaju!

Imali su prilike uočiti i riješiti probleme. Prisjetimo se članka iz lipnja 2012. Poziv gospodinu Ministru Jovanoviću da uzi prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju nije urodio ničim. Gluhi i zagrljeni ostali su i gospodin ministar Jovanović i gospodin ravnatelj AZOO Filipović! A sve su imali na dlanu, gospodin Filipović tri godine, gospodin Jovanović barem godinu dana. Teško je za objasniti da novoimenovani dužnosnik nasijeđene probleme razmnoži, slušajuči slijepo one kojih su ih rješavali. Prisjetimo se kako je zemlje znanja imala šansu da ispravi greške ‘jednih te istih strukovnjaka’, ne samo 2011. u jesen nego i 2012. u ljeto.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx

A morali bi zbog sviju nas biti tu!

Zaboravili su.

MINISTAR JOVANOVIĆ I RAVNATELJ AZOO FILIPOVIĆ ZABRANILI DA SE U SUSTAVU NATJECANJA EVIDENTIRAJU ISTINITI PODACI?

Kristijan Burnik je jedan od najboljih osnovnoškolskih mentora u povijesti Hrvatske uz kojeg su stasavali danas najbolji mladi programeri, višestruki državni pobjednici i redoviti penjači na pobjednička postolja. Nekad je i sam bio vrlo uspješan natjecatelj u Logu i BASIC-u, a od 2007. podučava mlade talente u Logu i C++. Brojni mladi genijalci su jedan veliki dio  svojeg znanja dobili od Krstijana, ne samo na radionicama i kampovima nego i putem njegovih autorskih zadataka na ZG.Informatijadi BOŽO TEŽAK. Imena poput Roberta Benića i Vedrana Kurdije, koji već imaju i međunarodna priznanja za svoju uspješnost, zatim novih nada Adriana Bekera i Marina Kenževića, zatim Tomislava Babića, Luke Jovanovića i Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Lovre Kalinovčića i Ivana Jambrešića, govore dovoljno. Svi ti mladi genijalci uskoro će još intenzivnije preći u ruke Gorana Žužića, Ivana Katanića, Marina Tomića, Matije Milišića i Antuna Razuma i drugih osvajača najsjajnijih medalja s olimpijada.
Kristijan se već više od dvije godine bori da se isprave nepravde prema učenicima nižih razreda kojima su zbog naknadnih evidencijskih grešaka uskraćena prava na odgovarajuće priznanje ili na Oskara znanja. U proljeće prošle godine intenzivno je komunicirao s MZOSom, pisao predstavke poput ove ( KRISTIJAN-BURNIK-ODGOVOR-MINISTRU-18-05-2012 ), hoteći da se greške isprave, davao gotova rješenja  ( Dodjeljena priznanja i pohvalnice za 2012. suprot Pravilnika ) kako bi uštedio vrijeme nekim ‘vrijednim’ dijelovima administarcijw koja jednako nemarno opslužuje svaku vlast, trudio se ( Priznanja za 2012. koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku ) no bez rezultata.
Ministar nije ni pokušao riješiti ni jedan problem, iako je MZOS sve dobio ‘na gotovo’ (možda ništa nije niti dobio na ruke, no to je zona njegove odgovornosti).
Umjesto da posluša glas struke, je li i ministar osobno odobrio promjenu pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre, prema kojima su uvedene diskriminirajuće dobne skupine i iz natjecanja izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, o čemu su i mediji pisali? Izbačena je i odredba da se ljestvica poretka mora napraviti PO RAZREDIMA pa se na prvi pogled može učiniti kako ni nije bilo problema (gledajte ljudi, nema odredbe ‘po razredima’ to izmišljaju ovi koji se stalno bune). I skoro da su prividno uspjeli, jer su stari pravilnici nestali s web stranice AZOO.  No to nije sve, kao stvrdnuti šlag na pokvarenu tortu dodali su i slijedeće: stvarni mentori (oni najbolji programerski znalci) koji nemaju zaposlenje u odgojno obrazovnoj ustanovi, dobili su zabranu da budu evidentirani kao stvarni mentori, iako su to u naravi upravo oni.

Boljim poznavateljima je jasno da nešto debelo nije u redu. Je li netko želio onemogućiti da roditelji dokažu kako su njihovoj djeci uskraćena tj. oduzeta priznanja za prvo mjesto? Je li netko želio prizvesti poslovnu situaciju u kojoj nema više vanjskih suradnika (specijalista) koji neprestano ukazuju na probleme. Na probleme koji već nekoliko godina postoje na državnim natjecanjima iz informatike i za koje sva stručna javnost znade.
Međutim, što to znači u širem smislu?
Znači li to da su gospoda Jovanović i Filipović zabranili da se u sustav državnih natjecanja unose točni podaci?  Da su zabranili su svojoj vlastitoj državi da evidentira istininite podatke? Što bi rekao jedan uvaženi akademik: gledajte, ako je to tako to bi onda bio akt usmjeren protiv dobrobiti Republike Hrvatske.

Kristijan se jučer otvorenim pismom obratio ministru i javnosti te je ujedno roditeljima, koji su ga željeli evidentirati kao mentora njihovoj djeci, odgovorio na upite:
za Vanda, Robert, Niky, Dominik, Martina, Vjekoslav, Zvonimir, Tomislav, Anamarija, Lovro, ministar, info, redakcija

Poštovana gospođo Vanda, dragi Roberte,

Gospodin Ministar MZOS-a, Željko Jovanović u suradnji s AZOO, novim je propozicijama za natjecanja nažalost onemogućio da me evidentirate kao Robertovog mentora budući nisam zaposlenik škole. Ista stvar se odnosi i na Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Tomislava Babića, Lovru Kalinovčića te druge darovite osnovnoškolce s kojima već nekoliko godina radim, a isto tako su kao i Robert ostvarivali izvanredne rezultate na državnim i drugim informatičkim natjecanjima.

Budući sam i ranije postupao u skladu s propozicijama natjecanja, te naglašavao da se iste moraju poštivati (a ne mijenjati, već ispravljati pogrešne postupke), ovog puta ću, iako nerado, morati poštivati i ovu novu odluku koja je u najmanju ruku apsurdna i kontraproduktivna u svakom pogledu razvoja natjecanja i RH kao zemlje znanja.

Na sreću, ni Ministar ni ravnatelj AZOO nam ne mogu zabraniti suradnju, koja sad već uspješno traje nekoliko godina, pa ću Robertu i dalje pomagati da se priprema za natjecanja. No zamislite na trenutak da sam ja kojim slučajem Goran Žužić! U tom bi slučaju naš dragi Ministar onemogućio najboljem olimpijcu u povijesti Hrvatske da bude mentor novim generacijama. Pitam se: može li se na taj način napredovati?

Dovedeni smo u situaciju kakvu ne zaslužujemo ni Robert ni ja, niti svi ostali mladi programeri i njihovi stvarni mentori. Robert to ne zaslužuje kao iznimno daroviti učenik osmog razreda, koji je nedavno osvojio i prvu medalju na međunarodnom natjecanju, a vjerujem niti ja budući sam u prošloj godini vrlo korektno upozoravao ministarstvo na problem nepoštivanja pravilnika pri čemu je u zadnje tri godine oštećeno devet najmlađih učenika. Umjesto da nam pomognu da riješimo problem, da se pobrinu za darovite, za hrvatsku pamet, gospodin Ministar im je uz pomoć AZOO odlučio onemogućiti slobodu izbora.

No ne brinite!

Potrudit ćemo se pronaći barem privremeno rješenje kako učenici ne bi bili oštećeni, a svatko neka sam prosuđuje idu li ovakve odluke MZOS i AZOO u prilog darovitima ili ih pak sputavaju.

Nama je najvažnije je da nađemo zamjensku osobu dobre volje koja se po novim propozicijama može upisati u sustav kao „mentor“, tako da Robert, ali i svi drugi sa sličnim problemom mogu pristupiti željenim natjecanjima.

Bilo bi mi drago kada bi netko od odgovornih žurno reagirao i opozvao ovu odluku – koja ugrožava darovite, a isto tako omalovažava stvarni produktivni rad istinskih mentora.

Zamislite da netko od mladih informatičara poželi za mentora prijaviti nekog izvrsnog olimpijca koji mu u stvarnosti pomaže, ili nekog od naših akademika, on to ne bi mogao. Ili zamislite da dijete ima specijalističko znanje u obiteljskom domu, a za mentora ne može prijaviti ni svojeg oca, ni majku ili starijeg brata ili sestru?

Gospodina Ministra izgleda nitko nije savjetovao da svi podaci u sustavu natjecanja moraju biti u skladu sa činjenicama, kako oni o državnim pobjednicima, tako i oni o istinskim mentorima.

Prema Ministru i ravnatelju AZOO, mentor može biti „noćni portir“ ako radi u odgojno obrazovnoj ustanovi, no mentor nikako ne može biti najbolji olimpijac u povijesti, ili npr. doktor računarstva ili matematike ako ne radi u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Da je tjelesno živ, ni Nikola Tesla Veličanstveni ne bi mogao biti mentorom. Što nam to govori?

Umjesto da se radujemo i skupljamo podatke o svima koji znaju znanje i potiču hrvatsku darovitost, mi smo suočeni sa zabranama.

Ipak, samo znanje nam nitko ne može uzeti, pa ni Ministar znanosti i obrazovanja udružen s ravnateljem AZOO, a svi oni koji s vama roditeljima s radošću surađuju, zbog vas će biti tu i dalje.

Uz napomenu da sam Roberta posebno izdvojio samo iz razloga jer jedini od osnovnoškolaca već ima i rezultate međunarodnone važnosti, srdačno vas pozdravljam, te ujedno o svemu obavještavam roditeljski portal zbognas.org

U prilogu dostavljam izvorne e-mail poruke na koje se odnosi ovaj odgovor.

S poštovanjem, Kristijan Burnik

Tajnik udruge informatičara Božo Težak (mentor kojem je zabranjeno da bude u službenim evidencijama)

Mail – Robert Benic – Prijava za natjecanje Infokup

Mail – Nikolina Fistric – Natjecanje iz informatike u 2013I, izbor mentora

Mail – Lovro Kalinovcic – Infokup 2013

Mail – Vanda Jurkovic – Prijava na Infokup

Mail – Vjekoslav Drvar – Prijava

Mail – Zvonimir Babic – Mentorstvo

Naši ‘agenti’ iz AZOO i obrazovnjaci iz MZOS-a još uvijek ne razumiju da su oni zbog nas tu. Oni zbog nas, a ne mi zbog njih. Resornjaci su zakazali.

Hoće li netko u vrhu vlasti napokon odlučno reagirati na glas razuma? Mi vjerujemo da hoće. Istina bi morala biti prijatelj svakoj vlasti.

Daroviti su nacionalni resurs, a ovo je tema za sveopće suglasje, pa i političko, saborsko.

Na prigodnim svečanostima pričaju jedno, a u stvarnosti rade drugo!

Na okruglom stolu održanom u Kutini u petak, 7. prosinca završen je višednevni posjet izaslanstva regije Rezekne iz Latvije, partnera Sisačko-moslavačke županije u europskom projektu ISKRA/SPARK – Korak prema vrhu. U okruglom stolu sudjelovale su i osobe koje na razne načine participiraju u obrazovanju.

Između inih, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje priznao je kako je ugodno iznenađen suradnjom regije iz Latvije i Sisačko-moslavačke županije. „Hrvatska daje važnost radu s nadarenom djecom, ali ne u dovoljnoj i prikladnoj mjeri“, rekao je ravantelj Agencije za odgoj i obrazovanje, te je dodao kako će iskustva Zaklade “Iskra” i rezultati suradnje dviju regija biti vrlo korisna. “U sustavu odgoja i obrazovanja nema univerzalnih modela i nema modela jedne zemlje koji se može aplicirati u nekoj drugoj zemlji. Ali, nasuprot tome postoji niz dobrih iskustava koji se mogu u određenim segmentima primjenjivati. Osobito je tema nadarene djece izuzetno važna u odgojno-obrazovnom sustavu zato što će nadarena djeca kad postanu zaposleni građani biti posebno važna i davati posebnu dimenziju u onim područjima u kojima će djelovati”, smatra Filipović.

U tjednu nakon što su tzv. novim propozicijama iz natjecanja u informatici izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, među kojima su i neki upravo iz županije koju je pohodio gospodin Filipović, govorenje takvih rečenica čisto je fraziranje i licemjerje. U situaciji kada već dvije i po godine postoji desetoro davno prepoznatih darovitih učenika koji nisu dobili priznanja za svoje stvarno postignute rezultate, i kada se tim istim darovitim najmlađim pojedincima, umjesto ispravljanja pogrešaka Agencije, onemogućuje sudjelovanje na natjecanjima iz informatike, što reći o ovakvim rečenicama.

Nemojmo zaboraviti da se ravnatelj Agencije s dvojicom namlađih pobjednika u povijesti informatičkih natjecanja slikao u ožujku ove godine, a o čemu smo tada pisali. Osam mjeseci kasnije tu istu darovitu djecu izbacio je iz natjecanja dok ne narastu.  Ima li onda ispravnijeg opisa njegovih rečenica iz Kutine, uz dodatak: čisti metajezik i demagogija!

Stvarna briga za darovite nešto je sasvim drugo.

Razumijete li vi uopće da ste zbog nas tu,  i da vas zato naši roditelji, susjedi i prijetelji, te svi drugi zaposleni u Republici Hrvatskoj plaćaju?

Ne razumijete i ne zanima vas. Vi ste sami sebi dovoljni.

Gospodine predsjedniče, naša ‘trakavica’ još nije riješena!

O ovoj višegodišnjoj informatičkoj trakavici donijeli smo mnogo članaka i svjedočanstava.  Podsjećamo da je problem nastao prije dvije godine na državnom natjecanju iz informatike kada su učenicima zbog pogrešnog administriranja i nepoštivanja pravilnika uskraćena priznanja za one rezultate koje su zaista postigli. Osim nekih vrijednih udruga koje se ne boje vlastitog mišljenja, a posebno najboljih natjecatelja i mentora te bivših i sadašnjih olimpijaca, u akciju su se uključili i roditelji informatičkih natjecatelja.

Neki od njih pisali su podneske u MZOS pa i bivšoj premijerki prije godinu i pol, a zatim su nastavili moliti novi MZOS da njihove probleme riješi. Svoje zamolbe i prepisku koja je trajala nekoliko mjeseci uredno su dostavljali i u Ured premijera i u Ured predsjednika države.

Predsjednik nije prihatio apel roditelja već je predstojnik njegovog ureda proslijedio zahtjev u MZOS, na ruke upravo gospodinu Jovanoviću, na čije su se postupanje roditelji žalili. Nakon toga je prošlo pola godine, a iz MZOS-a se nije nitko oglasio. Približavali su se datumi pripreme za nova natjecanja, problem uskraćivanja priznanja najboljim programerima nije riješen.

Nova pravednost, ima li to kakve veze sa stvarnošću, pitali su se u čudu neki roditelji, mentori? 

I mi se pitamo je li moguće da bi predsjednik države, umjesto da obrani pravo djece, što mu je ustavna obveza, učinio posve suprotno – i svojim nečinjenjem zaštitio i ministra Jovanovića i ravnatelja AZOO Filipovića, koji su se, prema nekim informacijama iz Agencije i Ministarstva, za to vrijeme spremali u ‘osvetnički’ pohod.

Da pripremaju diskriminatorne odluke i da će najmlađim programerima s velikom vjerojatnošću biti zabranjeno sudjelovanje na državnim natjecanja u idućim godinama. I da nitko neće ni pokušati ispraviti ljestvice poretka i pokazati da se i vlastita pravila moraju poštivati. Pokazati na simboličkoj razini da je narod (djeca i roditelji, daroviti programeri) važniji od administracije koja je izabrana da im služi.

I uputili su još jedno pismo s ljubaznom požurnicom:

“From: Vanda Jurkovic <vandalonia@yahoo.com>
Subject: Najboljim informatičarima još uvijek je uskraćeno pravo na priznanja za stvarno postignute rezultate, požurnica
To: ured@predsjednik.hr
Cc: info@zbognas.org,
Date: Thursday, November 15, 2012, 12:30 PM

Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske!

Nakon što sam Vam u ime roditelja informatičkih natjecatelja 11.5. uputila pismo i predstavku, dana 16.5. dobila sam iz Vašeg ureda
ljubaznu obavijest potpisanu po predstojniku Vašeg Ureda Viti Turšiću, o tome da je roditeljska predmetna zamolba upućena
u MZOS, Ministru doc.dr.sc Željku Jovanoviću na daljnje postupanje sukladno nadležnostima.

S obzirom da je prošlo pola godine od našeg traženja, pa i vrlo brzog odgovora iz Vašeg Ureda, moram Vas, u ime roditelja, obavijestiti,
u svezi s predmetnom zamolbom i Vašim podneskom KLASA: 650-05/12-01/02 : UR.BROJ: 71-02-03/7-12-02, da do današnjeg dana
nismo dobili nikakav poziv niti obavijest iz nadležnog Ministarstva.

Poštovani predsjedniče,

nama roditeljima je već dosta problema koji se ponavljaju, dvije i pol godine je previše.

Gospodin Ministar također ima informaciju o ovim nevjerojatno trivijalnim problemima za koje su bila potrebna dva suvisla sata rada da ih se riješi.

Mi smo se obratili Vama da nam pomognete autoritetom Predsjednika države, ali i kao osobe s iznimnim javnim položajem, čija se riječ itekako čuje.

U pitanju su ipak ne samo hrvatske, nego i međunarodne pravne stečevine.

Po našem skromnom mišljenju javnost mora što prije saznati da ste se svrstali uz prava darovite djece na zasluženo priznanje.

Djeci treba priznanje za ono što su u stvarnosti regularno osvojila, a ne za nešto drugo.
Stoga Vas moram ponovno zamoliti da upravo Vi osobno, poradi svojeg javnog autoriteta kojeg uživate, pozovete i primite predstavnike roditelja
i iskrene podupiratelje prava naše djece kako bi se ovaj problem napokon riješio.

Očekujući Vašu žurnu reakciju i još snažniju potporu
, dostavljam Vam tri zanimljiva linka:
http://www.zbognas.org/roditelji-informatickih-natjecatelja-zahtjevaju-zurnu-pomoc-nadleznih/
http://www.zbognas.org/umjesto-dodjele-nekoliko-godina-uskracivanih-priznanja-za-stvarno-postignute-rezultate-najbolje-programere-pozvali-da-im-daju-izmisljena-posebna-priznanja/
http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx ,
te Vas srdačno pozdravljam.

S poštovanjem,

u ime roditelja informatičkih natjecatelja: Vanda Jurković, dr.artis, akad.kipar”

Roditelji informatičkih natjecatelja obratili se predsjedniku države

Roditelji informatičkih natjecatelja još su prije dvije godine uočili da se nešto čudno događa. Nejednaki uvjeti, pogreške u evaluciji, greške u zadacima, pogrešne ljestvice poretka i evidencije o pobjednicima, problemi sa školskim natjecanjima u kojima su desetine škola s po jednim ili nekoliko natjecatelja morale imati tročlana povjerenstva, iako u školama ne postoje osobe koje se bave programiranjem. Nerazumljivi i žalosni pokušaji da se udrugama koje su stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvatskoj zabrani sudjelovanje u natjecanjima, nedostatak novaca za izradu zadatak za programiranje kao najkreativniji dio natjecanja, i istovremeno trošenje ne nepotrebne aplikacije i uvođenje natjecanja iz Osnova informatike, itd…. Pisanje pisama, pritužbe Državnom povjerenstvu, Agenciji za odgoj i obrazovanjei lokalnoj i državnoj upravi. I nedobivanje odgovora, potpuno ignoriranje, osim rijetkih stidljivih iznimaka. Umjesto stvarne reakcije ministarstva te promjena i pomaka, mnoštvo proslijeđenih odgovora i očitovanja onih (AZOO i Državno povjerenstvo za natjecanja iz informatike) na čije se postupanje žalilo. Sve je kulminiralo neregularnostima i poništenjem ovogodišnjeg županijskog natjecanja. Roditelji su odlučili reagirati još odlučnije. Očekujući pomoć od ukupne državne vlasti i njihove “nove pravednosti” informirali su najodgovornije obnašatelje državne vlasti o svojim zapažanjima i nezadovoljstvu, te pisma istodobno uputili i vrijednim pojedincima i strukovnim udrugama s iskustvom.

Prošlo je više od dva mjeseca prepiske, a odgovori i pisma potpore stizala su najbrže i jedino od onih najboljih – od zlatnih olimpijaca, najboljih mentora i poneke udruge koja se ne boji javnog vlastitog mišljenja.

Svi koji su imali utemeljene strukovne stavove, očitovali su se.

Najviše razine državne vlasti su gootovo dva mjeseca dobivale vrijedne informacije i mogle napuniti svoju banku podataka. Pa i prepuniti.

Roditelji su objedinili cjelokupnu prepisku i svoje sabrano djelo uputili Predsjedniku države, zamolivši ga da svoj autoritet s iznimnom javnom pozicijom sukladno javno obećanoj borbi za pravdu pod sintagmom “nove pravednosti”, stavi u funkciju ispravljanja nepravdi prema najboljim informatičarima, prema hrvatskoj djeci.

Zatraženo je očitovanje najodgovornijih, vrijeme je da konačno ‘netko’ presječe, dosta im je.

Iako je mnogim roditeljima poznato da se takvi problemi obično rješavaju potiho i ispod stola nakon više godina, tako da se prikriju stvarni krivci i da ispadne kao da se ništa nije ni dogodilo, ipak su se odlučili za još jedan legalistički potez. Nije ih čak ni smetalo što se poneke bivše sjajne natjecatelje pokušava odvući na suprotnu stranu od istine, govoreći im da “od svega neće biti ništa”, uz prozirne pokušaje obezvređivanja onih pojedinaca koji se ustrajno bore za istinu i ispravljanje nepravdi. Zaboravili su da istina na kraju uvijek ispliva.

Ljubazno pismo s ukupnim svjedočanstvom o događajima, dostavili su Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipoviću, i nama.

Pismo roditelja informatičkih natjecatelja

Objedinjena prepiska, popratni materijal 2012

I pismo i popratni materijal kojeg javno objavljujemo, moglo bi dobro doći i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu (u čijem su nadleštvu poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali i informatike te druga pitanja obrazovanja).

Smije li se uopće imati iluzija da će sintagme o novoj pravednosti donijeti pravdu za najmlađe programere pokazat će vrijeme.

Naš autorski rad vam nažalost više ne stoji na raspolaganju

Dva studenta, mlada autora, oduzela su svojem bivšem profesoru pravo na bespaltno korištenje njihovog autorskog uratka, izrađenog u trećem razredu srednje škole. Bili su izrazito nezadovoljni postupcima svojeg bivšeg profesora i smatrali da nije u redu da se koristi učenički atorski rad, a da se pritom istovremno sudjeluju u postupcima ili izravno svojim odlukama oštećuje darovite mlade programere na državnim natjecanjima.

„Poštovani profesore Dmitrović!
Tijekom zadnjih dvije godine, očekivali smo od Vas veće zalaganje za pravednost u provedbi natjecanja, veće zalaganje za stručnost u provedbi natjecanja, te veće zalaganje za provođenje pravilnika. Konkretno, ukazao bih na provođenje prve rečenice prvog paragrafa odjeljka “Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja” u pravlniku u datoteci objavljenoj na:
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/informatike_4_1.doc
Bolje zalaganje za pravednost je nešto što ste 2010. praktički obećali kada ste rekli da ćete ostati član Državnog povjerenstva.
Zahvalni smo na mogućnosti testiranja davne 2006. radi čega je sustav i bio na raspolaganju posljednjih 6 godina. No s obzirom da se slučajevi poput onog Dominika Fistrića ponavljaju, a neprovedba pravilnika nastavlja, te kako se nastavlja i Vaše članstvo u Državnom povjerenstvu i implicitna potpora svemu što se događa, naš autorski rad nažalost više ne stoji na raspolaganju XV. gimnaziji i Vama.
Svi korisnički podaci su i dalje na poslužitelju neoštećeni. Shodno tome, tekstovi zadataka i rezultati uploada od strane učenika su, kao i dosad, u MySQL bazi podataka s pristupnim podacima:
username: xxxxxxx, password: xxxxxxxx, database: xxxxxxxxxx . Rješenja učenika se, kao i dosad, nalaze u /xxxx/xxxxxx/evaluator/users, a test primjeri u /xxxx/xxxxxx/evaluator/problems.“

Cijenjeni profesor nije odgovorio na ovo pismo autora koje mu je upućeno 31. ožujka ove godine, već je svojim sadašnjim učenicima kazao da je srušen „MIOC ZATEMAS“, a autorima je isti čas oduzeo pristupne podatke.

Očito zaboravio da je zbog učenika tu!

Najmlađi pobjednici oduvijek su bili ponos Hrvatske

Zašto je potrebno uvažavati najbolji interes djeteta

Na svim državnim natjecanjima najveću pažnju plijenili su upravo oni najmlađi. Ići u četvrti ili treći razred, baviti se programiranjem i izboriti se prije desetak godina za državno natjecanje, rješavajući zadatke u natjecateljskoj skupini do 6. razreda i mlađi, bila je prava umjestnost. Najmlađim genijalcima situacija je malo olakšana kada su se zadaci za učenike petih i nižih razreda počeli sastavljati odvojeno od učenika šestih razreda. No i u takvim situacijama se događalo da i petašima, pa i šestašima, ‘uleti’ neki matematički pojam za kojeg još nisu čuli. A zamislite kakvi su problemi u sličnim situacijama nastajali za četvrtaše, ili još mlađe programere.

No, bez obzira na zahtjevnost i na sve zamke i opasnosti, četvrtašići su uspijevali prodrijeti na državna natjecanja. S jedne strane imali su potpuno nestimulativno propisan način pozivanja na višu razinu natjecanja (županijsko ili državno natjecanje), no s druge strane, kada su već prošli, imali su i imaju jednu kvalitetnu odredbu o tome da se ljestvica poretka nakon natjecnaja mora sačiniti po razredima.

To je rezultiralo mnogim izvrsnim primjerima, a podaci o tako evidentiranoj ranoj darovitosti predstavljaju svojevrsno nacionalno blago.

Prvi koji je probio led i bio proglašen pobjednikom za četvrte razrede, bio je Anton Grbin iz Korčule još od davne 2001. godine. Nakon njega to je dvije godine kasnije uspjelo Ivici Kičiću iz Zagreba, a kasnije i mnogim drugima. Najmlađim državnim pobjednikom u 2004. godini postao je Matija Marić iz Slavonskog Broda. On je bio prvi pobjednik u povijesti za treće razrede i u svojoj županiji i u državi. Najmlađa pobjednica županijskog natjecanja iz informatike u Gradu Zagrebu nekoliko godina kasnije bila je Greta Gombar, darovita trećašica, koja se kasnije ostavila programiranja i više vremena posvetila nekim drugim područjima. Zadovoljstvo da se, unatoč propisanom načinu izlučivanja koji je pogodovao učenicima petih (a nekoć i šestih) razreda, na državno natjecanje uspijavaju plasirati i učenici nižih razreda, do 2009. godine se iskazivalo i korektnom primjenom propozicija tako da su rezultati učenika nižih razreda bili iskazivani na odvojenim ljestvicama poretka, unutar onih razreda kojima pripadaju. Posljednji najmlađi genijalci, kojima je njihov izvanserijski rezultat vrednovan sukladno propisima, bili su državni pobjednici iz 2009. Godine, Vedran Kurdija u Pascalu i Karko Grozdanić u Logu. Te iste godine na županijskom natjecanju u Zagrebu, zadnji četvrtaš koji se našao na propisanoj ljestvici poretka za razred kojem pripada, bio je Filip Gnjidić iz OŠ Marina Držića koji je zauzeo je drugo mjesto, odmah iza tada nedodirljivog Vedrana Kurdije.

Najmlađi, a najbolji, lista pobjednika koji su se kvalificirali na državno natjecanje rješavajući zadatke u natjecateljskoj skupini do šestog razreda, a zatim do petog razreda, uključujući i peti.

ZG zup 2007 logo konacni     ZG zup 2007 baspas konacni    ZG zup 2009 baspas konacni

Nakon toga uslijedio je sumrak zdrave pameti.

DRŽAVNO 2010 Rezultati Logo

Propozicije su se prestale poštivati, a darovitim učenicima, umjesto priznanja za stvarno postignuti rezultat, uručivane su pohvalnice za sudjelovanje ili priznanja za plasman na nepripadnim ljestvicama poretka koji je u suprotnosti s propozicijama. Umjesto da se razmišljalo o poboljšanju načina pozivanja na višu razinu natjecanja propisivanjem posebne kvota i za čevrtaše i mlađe, kako bi pravednost bila još veća, proizvodila se nepravda i nevjerica. Pogrešnim informacijama koje su se sastavljale za najviše razine državne vlasti osiromašivala se sjajna povijest darovitih učenika na ovom području.

Nakon tri godine sramoćenja struke i nepoštivanja vlastitih propozicija, Infokup je za javnost doživio dno dna poništenjem županijskih natjecanja. No zapravo je debelo ispod dna dna bio već 2010. godine kada je Josipu Klepecu, Marku Prološčiću i drugima, uskraćeno pravo na priznanje za stvarni rezultat koji su postigli. Znaju li u Agenciji za odgoj i obrazovanje (i Ministarstvu) za članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Pa čak i kada u pravilima ne bi postojala odredba u kojoj eksplicite piše ‘po razredima’, pa bi možda i postojale dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, Agencija bi morala znati da se i tada, prilikom izrade ljestvica poredaka, mora posebno uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnost.