Odgovor Predsjednika Republike Hrvatske roditeljima informatičkih natjecatelja!

Da su se predstavnici roditelja informatičkih natjecatelja obratili predsjednik države, obavijestili smo vas u prethodnom broju.

U ime predsjednika države roditeljima je odgovor poslao predstojnik ureda Vito Turšić. Roditeljima je dao na znanje da je predmetnu roditeljsku zamolbu uputio Ministru MZOS-a gospodinu Željku Jovanoviću na daljne postupanje, sukladno njegovim nadležnostima.

Roditelji su očekivali mrvicu “nove pravednosti” na djelu.

Nažalost, prošlo je više od pola godine, no apsolutno bez ikakvih rezultata. Ni traga od stare pravednosti, a da o novoj i ne govorimo.

Stoga su se roditelji ponovno obratili predsjedniku države, o čemu uskoro donosimo članak.

NA_ZNANJE.

Ministre Jovanoviću, molimo vas, suzite prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju!

Tim mladih ljudi s iskustvom sudjelovanja u različitim programima skrbi o darovitim pojedincima, okupljen na našem portalu zbognas.org, uputio je apel ministru obrazovanja Željku Jovanoviću da što prije uvede reda u sustav državnih školskih natjecanja, jer se trenutno nikakve propozicije ne poštuju.

Naše otvoreno pismo prenio je u cijelosti portal INDEX.HR .

Ministre Jovanoviću molimo vas suzite prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju”

Na zadnja tri državna natjecanja iz informatike ne poštuju se propozicije natjecanja. Jednostavna odredba propisuje da se ljestvica poretka, odnosno rangiranja natjecatelja mora napraviti PO RAZREDIMA.

Time su oštetili najmlađe učenike, one od prvog do petog razreda. Vjerovali ili ne, u službenim državnim dokumentima pojavljuje se naziv za razred koji ne postoji: “DO 5. RAZREDA”!
Umjesto ispravljanja greške AZOO svoje duboko štetno ponašanje uspijeva već drugu godinu ZAKAMUFLIRATI u neku ‘priču’. Neznanje i prijetvornost su uzeli maha.

Ovaj puta priča glasi: ‘Od ove godine uveli smo POSEBNA PRIZNANJA za učenike razredne nastave!’ Koliko je to točno najbolje govore činjenice da su učenici dobivali pozive 14. lipnja, dan uoči svečanosti.

Uočite da u točci 12.1. Uputa za sva natjecanja nisu definirana nikakva posebna priznanja za razrednu nastavu. Hoće li im Ministar napokon reći da svoje dvorište pometu i isprave pogreške? DA ISPRAVE POGREŠKE!!!

Bilo je žalosno gledati kako Ministar MZOS-a dijeli učenicima priznanja i ‘bezimene statuice’ za ono što nisu osvojili i što ne postoji u pravilnicima. Bilo je još žalosnije gledati kako je Ministar Jovanović dodijelio dvojici oštećenih učenica čak i ZAHVALNICE za njihov rezultat???!??? Inače, zahvalnice se dijeli organizatorima i mentorima.

Posvetite malo pažnje ovim tekstovima, najljubaznije Vas molimo:

http://www.zbognas.org/omogucite-mojim-nasljednicima-da-barem-naknadno-dobiju-priznanja-za-stvarno-postignute-rezultate/
http://www.zbognas.org/upute-i-pravilnici-nisu-vazni-umjesto-priznanja-za-1-mjesto-dva-desetgodisnjaka-dobila-zahvalnicu-za-postignuti-rezultat/
http://www.zbognas.org/umjesto-dodjele-nekoliko-godina-uskracivanih-priznanja-za-stvarno-postignute-rezultate-najbolje-programere-pozvali-da-im-daju-izmisljena-posebna-priznanja/
http://www.zbognas.org/roditelji-informatickih-natjecatelja-zahtjevaju-zurnu-pomoc-nadleznih/
http://www.zbognas.org/u-tri-godine-uskratili-pet-prvih-dva-druga-i-dva-treca-treca-mjesta/

Problem uskraćivanja priznanja za postignuti rezultat nije riješen.

Ministre, molimo vas suzite prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju.

S poštovanjem,

Srdačno Vaši, zbognas.orgovci

S A D R Ž A J, broj 4

S A D R Ž A J, broj 4

Zašto stvarati probleme?

ANTIPROPAGANDA NATJECANJA

Naslov: Iživljavanje na najmlađima se nastavlja, umjesto da riješe višegodišnji problem, sada im zabranjuju sudjelovanje na državnim natjecanjima iz informatike!

BEZ ZRNA SOLI

Naslov: Nasilje nad zdravom pameti se nastavlja: “Ne možete biti mentor učenicima koji su Vas odabrali i koje ste prihvatili!”

‘DAROVITI’ URATCI         

Naslov: Na stranicama Infokupa objavljene nove diskriminatorne propozicije o natjecanju kojima se žele prikriti višegodišnje pogreške

JE LI IMALO SMISLA

Naslov: Slikali se s najmlađim sudionicima državnog natjecanja kako bi ‘zamazali’ oči odgovornim institucijama!

SVEMOGUĆI PRAVILNICI

Naslov: Je li Ministar Jovanović dao zeleno svjetlo AZOO za anticivilizacijski pravilnik o natjecanjima iz  informatike?

USKRAĆIVANJE UČENIČKIH PRAVA

Naslov: Ima li Pravobraniteljica za djecu snage biti učinkovito na strani zaštite dječjih prava?

Naslov: Djeci i njihovim roditeljima je oduzeto pravo na slobodni izbor mentora?

Potaknite nas i pomozite

THINK POSITIVE

Naslov: Odgovor Predsjednika Republike Hrvatske roditeljima informatičkih  natjecatelja!            

Naslov: Propozicije se moraju primjeniti, a ne promijeniti !!!

HVALA ŠTO NAS POTIČETE I POMAŽETE

Naslov:  Gospodine predsjedniče, naša ‘trakavica’ još nije riješena!

Naslov:  DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKA

OBJAVE U MEDIJIMA

            Naslov: Ministre Jovanoviću, molimo vas, suzite prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju!

JESTE LI ZABORAVILI DA STE ZBOG NAS TU

Naslov: Na prigodnim svečanostima pričaju jedno, a u stvarnosti rade drugo!

Naslov: Pravilnici se moraju poštovati, greške ispravljati! Cijenjeno ministarstvo, hoćete li napokon riješiti ovaj trivijalni problem?

 

U pripremi je četvrti broj

Zbognas Br. 4 donijet će nastavak priče o nepoštivanju prava učenika na zasluženo priznanje, o tri godine izbjegavanja odgovornih organizatora da isprave greške i nepravde prema najboljim programerima. Donosi i nastavak priče o zalaganju roditelja da se greške isprave, odgovor Predsjednika države dr.sc. Ive Josipovića, javno reagiranje portala INDEX.HR te odgovore iz MZOS-a povodom zalaganja roditelja i našeg portala da se svi nepotrebno stvoreni problemi riješe. Možda objavimo i pismo premijeru Milanoviću, koji očito još uvijek nema izravnu informaciju o nepoštivanju pravilnika i trakavici koja traje tri godine. Starosjedioci u Ministarstvima su očigledno još uvijek ‘jači’ nego legalno izabrani dužnosnici svih političkih boja zajedno. Još uvijek u sprezi s Agencijom mogu obojati ili ‘prefarbati’ koga žele i kada god zažele! No čini se da će i tome uskoro doći kraj! Donosimo priču i regiranja o namjeri najodgovornijih predstavnika ‘zemlje znanja’ da iz natjecanja u programiranju izbace one najmlađe. Eto, umjesto da se našim najmlađim pobjednicima u povijesti poklonimo do poda, umjesto da Hrvatska slavi Dorijana Lendvaja jer to to su naši daroviti mali Hrvati, AZOO im, izgleda uz zeleno svjetlo Ministra Jovanovića, zabranjuje sudjelovanje na idućim državnim natjecanjima, sve dok ne upišu peti razred. Mi ‘zbognasovci’ solidarizirat ćemo se umah 🙂 s našim obrazovnim mudracima te ćemo od danas prestati slušati Mozartov najraniji dječji uradak, pa tko mu je dao pravo da bude kreativan s toliko malo godina! Ma prestrašno! Donijet ćemo tužnu priču o tome kako se našoj djeci želi uskratiti pravo na izbor svojeg mentora. Zašto? Pa neki najbolji mentori neće više smjeti biti evidentirani kao mentori ako nisu zaposleni u odgojno obrazovnim ustanovama (OOU). Nije važno je li netko zna programirali, važno jest samo ima li radnu knjižicu u OOU! To znači da ni Nikola Tesla ni Ruđer Bošković ne bi mogli biti mentori našim darovitim fizičarima ni matematičarima, ali ni informatičarima, ne bi to smjeli biti ni vrhunski znanstvenici iz HAZU ili instituta, genijalni Hrvati koji rade u našim poduzećima ili ne daj Bože ‘Googletu’ ili ‘Fejzbučini’. Mentor iz Fizike ne bi mogao biti ni dr. Pavuna, iako je odličan savjetnik američkom predsjedniku Obami. I što je najžalosnije to ne bi mogli biti ni naši zlatni olimpijci ili studenti, bivši najbolji natjecatelji ili državni pobjednici. Bližimo se brojci od 5000 🙂 i uskoro smo s vama.

Da nema njih, zakon bi bio mrtvo slovo na papiru! Antea i Glorija.

Antea i Glorija. Hadviger i Volarević. Superissimusi! Dvije djevojke koje su još kao učenice osnovne škole obilježile našu natjecateljsku povijest. Dvije duple, ne samo duple, nego i višestruke programerke. Logo, BASIC, Pascal, C,C++, boli glava. Cure i pol, ukupno u zagrljaju tri. Antea je počela u svojem četvrtom razredu osnovne škole Matija Gubec, a Glorija u isto vrijeme, kao učenica trećeg razreda. Bilo je to 2004. godine, kada je Ivano Balić rasturio svijet na olimpijadi u Ateni. Te iste godine Hrvatska je po prvi puta donijela i dva zlata s IOI, Međunarodne informatičke olimpijade, jedno sporo zlato (Pužar) i jedno po drugi put Lukavo (Kalinovčić). Navodno ih je u programiranje zaljubila, tada programerska Logo početnica, učenica srednjoškolaca Ivana Vučice, Relje Medića i Krešimira Mišure, te gore spomenutog zlatnog dvojca, profesorica Mihaela Piskač, poznatija kao Mihahaela Infromatičarka. Antei je sve bilo ipak malo jednostavnije, a Glorija se morala pomučiti i često obarati svoj pogled koji je bio usmjeren k zvijezdama. Ipak, zahvaljujući susretljivoj profesorici Tanji Djaković, osim astronomije bilo je vremena i za programiranje. Godinama su pohađale radionicu Programerska vijag@ na Hrgovićima, kasnije su upale u napredne radionice ‘klase BOŽO’ u ZRS-u, pohađale ljetne kampove za poticanje darovitosti Božo Težak na Silbi, zimske i ljetne kampove HSiNa, sudjelovale u ZRSovoj ZG. Informatijadi Božo Težak, u otvorenom HSiNovom natjecanju HONI, išle su na sve što su stigle, čak su i predavale.

Obje su hiperaktivno polivalente, luckasto prepametne, ili tak nekak, natjecale su se iz mnogih predmeta, a jedne godine Glorija je napravila globalne organizacijske probleme, tipa „kako stići s natjecanja koje je u tijeku na drugo natjecanje prije nego li ono završi“, i otprilike tako sedam puta na državnom natjecanju osvojila sedmo mjesto. Antea je pak, otkad se počela pojavljivati na državnim natjecanjima imala samo jedan cilj: pobijediti Matiju Folnovića. I to joj je uredno uspijevalo, pretjerivala je i iživljavala se, sve dok u osmom razredu Matija nije pustio brkove, i prešišao je za jedan bod. Cure su iznimne i po svojoj prijateljskoj etici, i mogu poslužiti kao primjer takozvanom ‘jačem spolu’. Jedne godine, na zimskom kampu, i njihovoj ženskoj sobi palo je druženje, kartanje, društvene igre (najveća soba) i  tako to. Previše ljudi u sobi donijelo je i sitnih nespretnosti  i gluparijica, a hrabri muškarci nisu preuzeli na sebe krivnju za komadiće svojeg autorskog  nereda. Naše šampionke, koje su u tom slučaju bile samo dobre i druželjubive domaćice, nisu htjele odati svoje muške programerske kolege i prijatelje, pa su se na preporuku starijeg kolege žrtvovale, te na kraju ispale krive i za ‘muški kukavičluk’ i platile tuđu cijenu. I ova smiješna crtica pokazuje da su cure bile sjajne i u radosti ranog odrastanja. Antea je sada zasvršena maturantica Pete gimnazije, a Gloriju taj korak čeka iduće godine. Često su djelovale u paru, ponekad i kao dvojac bez kormilara.

Zakon je bez njih samo mrtvo slovo na papiru. Čujmo ih.

1. Kada ste se počele baviti programiranjem, i tko vas je sve, u različitim fazama, inficirao virusom algoritama i koodiranja?

Glorija: Ja sam se počela baviti programiranjem u drugom ili trećem razredu preko zimskih praznika. Ne sjećam se točno jer je bilo davno, ali sjećam se da je Krešimir Mišura vodio radionice iz LOGO-a u našoj školi. Nakon toga, “pronašla” me profesorica Piskač i ostalo je povijest.

Antea: U četvrtom razredu osnovne škole. Dolazila sam subotom u školu s Glorijom i još nekim polaznicima

učiti LOGO na radionice koje je vodila prof. Piskač i ona je sigurno, od mnogih, na mene imala najveći utjecaj. Ostajali smo tamo i po nekoliko sati, a nastavljala sam rješavati zadatke sama čim sam došla doma. Kasnije smo radili i BASIC, Pascal i C++. Kad bih imala problema, pomogao bi mi tata ili bih, u kasnijim fazama, kada sam već imala više prijatelja koji se time bave, pitala njih za pomoć. Svi smo si pomagali unatoč tomu što smo bili konkurenti. Stariji natjecatelji su se također puno trudili oko nas na raznim radionicama i kampovima.
2. Koliko puta ste bile državne pobjednice ili među najbolja tri natjecatelja? Idemo,  ekspresno i iz kratkih rukava.

Glorija: Tri prva mjesta, jedno drugo i jedno treće.
Antea: Tri prva, tri druga i jedno treće mjesto.

3. Koliko puta ste pobijedile u Zagrebačkoj Informatijadi BOŽO TEŽAK, u ligama za kadete, i u programerskoj ligi MINI VIJUG@? Koji vam je najbolji srednjoškolski rezultat? (Dozvoljena je upotreba i javno dostupnih podataka)
Glorija: Nisam sigurna, ali mislim da samo jednom. Uvijek bih bila ili iza Antee, ili iza Marina Tomića. 😛

Antea: Ukupno u podskupini samo jednom. Konkurencija je uvijek bila dobra, to je ono što nas je činilo boljima.

4. Antea se proslavila 2005., u četvrtom razredu osnovne škole, kada joj je falio jedan (1) bod da se plasira na državno natjecanja. Njena tadašnja profa, Mihaela Piskač vidjela je pogrešku, ali je nije htjela na nju upozorit – neka cura misli cijenu, nema muljanja i pomaganja! Glorija je već u trećem razredu osnovne bila na prvom zimskom kampu na Sljemenu i rasturala. Sjetite li se i tih vremena, je li profin postupak bio ispravan, i ima li nešto slično zanimljivo u Glorijinoj natjecateljskoj karijeri.

Glorija: Sjećam se samo da sam na pocetku imala velikih problema s kutovima. Nikako ih nisam mogla razumjeti. Kako znati kad se treba okrenuti za 360/n, a kad za 180-(360/n), i gdje točno staviti zagrade?

Antea: Iskreno, nisam ni znala za to. Ako je tako, naravno da je postupak bio ispravan. Od prof. Piskač nismo učili samo o programiranju, a pogrešku koju sam napravila tada više nikada nisam.
5. Imate li hrabrosti iskazati iskazati vlastito mišljenje pa makar zbog toga imali problema, ili se pokrijete ušima Duška dugouška, i baš vas briga?

Glorija: Ovisi kako kada. Treba znati birati bitke.
Antea: Ovisi kako bi taj iskaz utjecao na ljude oko mene.

6. Ima li stvari na koje ste baš posebno osjetljive i zbog kojih ste se u životu jako naljutile?
Glorija: Nepravda me zna jako naljutiti, ali to mi i daje poticaj za rad. Volim ispravljati nepravde (?)

Antea: Pravopisne pogreške. Naročito kad ih sama počinim.
7. Izrazito ste novinarski tipovi, bolje rečeno tipice, čini se. Koja vas društvena događanja posebno privlače?

Glorija: Aktualna.

Antea: Odabrana sportska događanja i koncerti.

8. Danas sve manje i manje programirate. Imate li isprogramirale nekog programera da to radi umjesto vas, ili vas očaravaju zvjezdana nebeska prostranstva, ili neki drugi, nama nedokučivi vidici?
Glorija: Teško je naći vremena za sve kad vas toliko toga zanima i vuče na sve strane. Trenutačno sam u fazi traženja sebe, javit ću se kad saznam rezultate.

Antea: Nema nekog posebnog razloga zašto manje programiram nego prije, mislim da je to samo faza jer se time planiram baviti u budućnosti.
9. Što mislite gdje bi vam bio kraj da se za desetak godina uvede natjecanje u programiranju u ženskim parovima, za mamice?
Glorija:  Tko kaže da bih izabrala baš Anteu za para? 😛

Antea: U programiranju nikada ne bi trebala postojati razlika između muškog i ženskog.
10. Kada ste zadnji put bile na nekom šsportskom događaju, i na kojem?
Glorija: Pretpostavljam da se gledanje utakmica na televiziji ne računa?

Antea: Vjerojatno je to bila jedna od hokejaških utakmica Medveščaka u doigravanju. Volim otići i na rukomet, iako sada rjeđe nego prije. SP 2009. u Hrvatskoj za mene je bilo za pamćenje. Nadam se da ću ovog ljeta otići i na utrku F1 u Italiju. Ako ne sada, jednom sigurno hoću.

11. Vi ste najbolje hrvatske programerke. Ako vas pojedinačno netko možda i može osporiti, u paketu nemate premca. Vidite li vaše nasljednice (sad ćete morat Googlat jer nemate pojma)?
Glorija: Ne moram googlati, već imam tri imena na vrhu jezika. Marija Gegić, Paula Rinkovec i Manuela Lukić. Sigurno bih se mogla sjetiti još cura kad bih malo razmislila.

Antea: Programiranje je ipak puno šire područje od onog čime se mi bavimo, sigurna sam da ima puno dobrih programerki. U mlađim generacijama svakako ima perspektivnih natjecateljica (nije baš da nemam pojma o tome :P). Svim curama bi preporučila da se bave programiranjem, jer će, ako ništa drugo, upoznati mnoge zanimljive ljude i sklopiti brojna prijateljstva.

12. Poznate li profesora koji zna programirati i ne boji se natjecanja, barem kao najbolji osnovnoškolski natjecatelji?

Glorija: Poznajem, ali puno manje nego što bih voljela.

Antea: Tijekom pohađanja raznih radionica upoznala sam neke profesore koji su pokazali volju za učenjem i prenošenjem svog znanja učenicima. Dakako, njihov broj bi se trebao povećati jer su oni prvi koji mogu povezati učenika s programiranjem i natjecanjima.

13. Zašto se ti zoveš baš Antea, a ti Glorija? Tko vam je dao ta krasna imena, slučajni prolaznik, tata, mama, baka, Deda? Slušamo.
Glorija: Ja sam dobila ime po djedu Slavku.

Antea: Tata u dogovoru s mamom, po pradjedu. Ime je super, ali ljudi ga vole izvrtati, namjerno ili nenamjerno. Još u kombinaciji s prezimenom, uff…

14. Dva intimna pitanja.

Prvo za Anteu. Reci, što si sama sebi napisala na dlanu na svoje prvom državnom natjecanju, i zašto?

– Ako sam išta napisala na ruku, vjerojatno sam samo isprobavala kemijsku.

NETOČNO: Napisala si “CS“!!! 😛

Drugo za Gloriju. Reci nam u povjerenju, imaš li problema zbog prvog sloga svojeg prezimena?

– Nemam. Vol je krasna marljiva životinja koja pomaže ljudima još od 5500 godine p.n.e.
Za kraj rubrika 10 od 13, i nekoliko jednosekundnih blic pitanja, odgovarate ‘kopiranjem’ jednog od ponuđenih odgovora. Po abecedi, naprije Antea, a zatim Glorija:

1. Šum srca ili glas razuma

– šum srca

– glas razuma

  2. Mačak ili kauboj u čizmama

– mačak u čizmama (TO TI NE POSTOJI KAO UMOGUĆNOST :P)

– kauboj u čizmama

  3. Mica maca ili njegova ☺ faca?

– njegova faca 🙂

– mica maca

4. Prsa od junaka ili svinjski but?

–  svinjski but

–  prsa od junaka

  5. Ivano Balić ili Bred Pit?

– Ivano Balić

– Bred Pit

6. Rudnik zlata ili zlatna ribica?

– zlatna ribica

– zlatna ribica, ako je fina 🙂

  7. Pele ili Drele?

–  Pele

–  Pele

Sram vas bilo! Drele 😛 je za njih obojicu Pele!

  8. Grički top ili Psihomodo pop?

– Psihomodo pop

– Grički top

  9. Niko Kranjčar ili Cristiano Ronaldo?

– Niko Kranjčar

– Niko Kranjčar

10. Hrpa love ili sretno djetinjstvo?

– sretno djetinjstvo (kakvo sam i imala)

– sretno djetinjstvo

11. Saudijski šeik ili Ivica Kičić?

– Ivica Kičić

– Ivica Kičić

12. Pola svijeta ili samo Peta?

– pola svijeta

– pola svijeta (u koji spada i Peta)

13. Svjetla Las Vegasa ili krijesnica u noći?
– krijesnica u noći

– krijesnica u noci
I za kraj:  je li jednostavnije nulu pomnožit s neizmjerno ili je pustit na miru?
– G: Pomnoziti s neizmjerno.
A: Pustiti je na miru.
Zašto?
– G: Jer je eci peci pec tako odlučio, a i volim komplicirati stvari (?).

– A: Ne volim kada je rezultat nedefiniran.

Zaboravio sam vas pitati: jeste li gledale filmić o Luki i Lovri kada su 2004. osvojili dva zlata na IOI u Ateni?
-Glorija: Ne.
Antea: Nisam.

Onda pogledajte 😛 sada:

http://web.zrs.hr/hahander.php?id=860

 

Razgovarao:
Šljondro Fromzagi

Roditelji informatičkih natjecatelja obratili se predsjedniku države

Roditelji informatičkih natjecatelja još su prije dvije godine uočili da se nešto čudno događa. Nejednaki uvjeti, pogreške u evaluciji, greške u zadacima, pogrešne ljestvice poretka i evidencije o pobjednicima, problemi sa školskim natjecanjima u kojima su desetine škola s po jednim ili nekoliko natjecatelja morale imati tročlana povjerenstva, iako u školama ne postoje osobe koje se bave programiranjem. Nerazumljivi i žalosni pokušaji da se udrugama koje su stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvatskoj zabrani sudjelovanje u natjecanjima, nedostatak novaca za izradu zadatak za programiranje kao najkreativniji dio natjecanja, i istovremeno trošenje ne nepotrebne aplikacije i uvođenje natjecanja iz Osnova informatike, itd…. Pisanje pisama, pritužbe Državnom povjerenstvu, Agenciji za odgoj i obrazovanjei lokalnoj i državnoj upravi. I nedobivanje odgovora, potpuno ignoriranje, osim rijetkih stidljivih iznimaka. Umjesto stvarne reakcije ministarstva te promjena i pomaka, mnoštvo proslijeđenih odgovora i očitovanja onih (AZOO i Državno povjerenstvo za natjecanja iz informatike) na čije se postupanje žalilo. Sve je kulminiralo neregularnostima i poništenjem ovogodišnjeg županijskog natjecanja. Roditelji su odlučili reagirati još odlučnije. Očekujući pomoć od ukupne državne vlasti i njihove “nove pravednosti” informirali su najodgovornije obnašatelje državne vlasti o svojim zapažanjima i nezadovoljstvu, te pisma istodobno uputili i vrijednim pojedincima i strukovnim udrugama s iskustvom.

Prošlo je više od dva mjeseca prepiske, a odgovori i pisma potpore stizala su najbrže i jedino od onih najboljih – od zlatnih olimpijaca, najboljih mentora i poneke udruge koja se ne boji javnog vlastitog mišljenja.

Svi koji su imali utemeljene strukovne stavove, očitovali su se.

Najviše razine državne vlasti su gootovo dva mjeseca dobivale vrijedne informacije i mogle napuniti svoju banku podataka. Pa i prepuniti.

Roditelji su objedinili cjelokupnu prepisku i svoje sabrano djelo uputili Predsjedniku države, zamolivši ga da svoj autoritet s iznimnom javnom pozicijom sukladno javno obećanoj borbi za pravdu pod sintagmom “nove pravednosti”, stavi u funkciju ispravljanja nepravdi prema najboljim informatičarima, prema hrvatskoj djeci.

Zatraženo je očitovanje najodgovornijih, vrijeme je da konačno ‘netko’ presječe, dosta im je.

Iako je mnogim roditeljima poznato da se takvi problemi obično rješavaju potiho i ispod stola nakon više godina, tako da se prikriju stvarni krivci i da ispadne kao da se ništa nije ni dogodilo, ipak su se odlučili za još jedan legalistički potez. Nije ih čak ni smetalo što se poneke bivše sjajne natjecatelje pokušava odvući na suprotnu stranu od istine, govoreći im da “od svega neće biti ništa”, uz prozirne pokušaje obezvređivanja onih pojedinaca koji se ustrajno bore za istinu i ispravljanje nepravdi. Zaboravili su da istina na kraju uvijek ispliva.

Ljubazno pismo s ukupnim svjedočanstvom o događajima, dostavili su Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipoviću, i nama.

Pismo roditelja informatičkih natjecatelja

Objedinjena prepiska, popratni materijal 2012

I pismo i popratni materijal kojeg javno objavljujemo, moglo bi dobro doći i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu (u čijem su nadleštvu poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali i informatike te druga pitanja obrazovanja).

Smije li se uopće imati iluzija da će sintagme o novoj pravednosti donijeti pravdu za najmlađe programere pokazat će vrijeme.

Upute i pravilnici nisu važni! Umjesto priznanja za 1. mjesto, dva desetgodišnjaka dobila zahvalnicu (?!?) za postignuti rezultat.

Jučer je održana središnja svečanost podjele tzv. Oskara znanja državnim prvacima. Kao što bi rekli mnogi državni prvaci, najvažniji su naši stvarni rezultati, a ne dodjela svima jednakih„unificiranih kipića“. Ipak, lijepo je da se može dati znak pažnje onim najboljima. Bilo bi puno ljepše kad bi ovakvih znakova pažnje bilo puno više, kao što je zgodno izjavio predsjednik Republike Hrvatske, dr.sc. Ivo Josipović, na ovogodišnjoj podjeli Harward Book Award za Hrvatsku.

Da, bilo bi puno bolje kada bi se i ovi ‘kipići’ razlikovali po predmetima, ili bar po obrazovnim srodnim područjima. Tada se ne bi događalo da isti učenik ima pet istih kipića, i da na prvi pogled ne razlikuje kipiće iz područja koje pokriva Ruđer Bošković, od područja koje pokriva Oton Kučera, Vladimir Prelog ili Božo Težak, ili Marko Marulić i Faust Vrančić, od područja Nikole Tesle itd. itd.

No dobro nije sad tema koje sve, pa i  nacionalno vrijedne stvari i događaje može upropastiti uravnilovska administrativna svijest.

Međutim, kada dva učenika koji imaju po deset ili jedanaest godina, umjesto priznanja za pobjedu na državnom natjecanju, dobiju zahvalnicu, to mora biti znak za uzbunu!

Pazite, sva natjecanja i smotre u školskom sustavu Republike Hrvatske, pokrivena u Uputama za provedbu natjecanja i smotri, koje imaju svoj opći posebni dio. Osim toga za svako natjecanja postoje odgovarajući pravilnici odnosno propozicije natjecanja. U Uputama postoji točka 12. Koja utvrđuje način na koji se dijele priznanja, pohvalnice i zahvalnice.

12.1. Učenici/ce koji/e na natjecanjima osvoje prva tri mjesta dobivaju priznanja, ostali sudionici natjecanja dobivaju pohvalnice, sudionici smotri dobivaju pohvalnice, a mentori/ce i organizatori zahvalnice.

Dakle, najbiolje rangirani učenici dobivaju priznanja (što je i posve razumljivo), ostali učenici pohvalnici (što je isto tako u redu), a odrasli, mentori i organizatori zahvalnice (neki i nočane naknade). Posebna priznanja nisu predviđena.

Kao što vidimo, nije propisano ni da se Priznanja dijele samo za učenike od 5.r osnovne i za srednjoškolce, kao što je ‘mantrano’ na jučerašnjoj svečanosti u NSB.

No na jučerašnjoj, središnjoj državnoj svečanosti, na kojoj je sudjelovao i Ministar MZOS-a, organizatori iz AZOO podijelili su državnim prvacima za 2010. I 2011. Zahvalnice i ‘NO NAME’ kipića. Svakako je posebna ‘vrlina’ u prisustvu resornog ministra pričati i podijeliti stvari kojih nema u pravilnicima.

Ipak, istine radi, očito je da Ministar Jovanović nije supotpisao tu donju izmišljotinu! No, nažalost, potpisao je tzv. ‘Posebna priznanja’, tako da su dva malca, koji obojica spadaju u kategoriju Ponos Domovine, umjesto prizinanja za 1. mjesto, sukladno važećem pravilniku, dobila na brzinu izmišljena ‘posebna priznanja’, koja su možda bila i predstavljena kao “cjelovito rješenje problema”.

Znači li to da su dvojica učenika ‘potiho’, kao prvi u povijesti informatičkih natjecanja u Hrvata, promovirani u mentore i organizatore?

Dvoje učenika su zaboravili, jedan im nije došao, a preostaloj dvojici podijelili su samo ‘posebna priznanja’, koja uopće nisu propisana. Stvarno treba imati službeničke hrabrosti i najmlađim učenicima, koji su ostvarila regularnu pobjedu na državnim natjecanjima, umjesto priznanja za 1. mjesto dati posebna priznanja i ‘NO NAME’ kipiće. Najmlađi su dobili jednobojne kipiće,

za razliku od njihovih malo starijih kolega, koji su dobili šarene ‘NO NAME’ kipiće.

A sve su to uveli „od ove godine“. Početak uvođenja 13.6.2012.

Što je previše, previše je!

Omogućite mojim nasljednicima da barem naknadno dobiju priznanja za stvarno postignute rezultate

Najbolji osnovnoškolski natjecatelj u povijesti, s devet osvojenih prvih mjesta u natjecanjima iz programiranja, pobjednik prestižnih hrvatskih programerskih natjecanja, višestruki osvajač medalja na olimpijadama, vrhunski mladi edukator koji je prošle godine nakon olimpijada iz iinformatike i matematike na kojima je osvojio zlato i broncu za Hrvatsku dva tjedna, između ostalih, individualno pripremao i Domagoja Ćevida, Marina Tomića i Mihaela Liskija, najveće dobitnike ovogodišnje nacionalne informatičke olimpijade, vidio je skupnu tablicu državnih prvaka za proteklu godinu. I nemalo se iznenadio vidjevši da su od strane AZOO ponovno ispušteni regularni državni pobjednici, najmlađi hrvatski programeri, Josip Klepec, Dominik Fistrić, Ivan Jmbrešić i Dorijan Lendvaj. Htio je odustati od svečanosti na kojoj je i sam trebao primiti nagrade za međunarodne uspjehe. No iz pristojnosti prema resornom Ministru, sudjelovanje na svečanosti nije otkazao, ali mu je u petak 15.6.2012., dan prije svečanosti, uputio otvoreno pismo.

od: Ivica Kicic ivicakicic@gmail.com za:
ured@mzos.hr,
kopija: predsjednik@vlada.hr ,
ured@predsjednik.hr ,
info@zbognas.org
datum: 15. lipnja 2012. 18:37

IAKO ISPRAVLJANE GREŠAKA NIJE ZABRANJENO, NEGO JE ČAK POŽELJNO, LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKATAKO DA NE POSTOJI OSNOV ZA DOBIVANJE OSKARA ZNANJA

Poštovani Ministre Jovanoviću,
prošlo je gotovo godinu i pol dana, a nepravde prema darovitim informatičarima, programerima, nisu ispravljene.
Nepoštivanjem propozicija i pogrešnim evidentiranjem rezultata najbolji učenici nisu dobili priznanja za postignute rezultate.
U biti je riječ o nevjerojatnom banalnom administrativnim propustu. U natjecanjima iz programiranja prije dvanaestak godina uvedena je odredba da se ljestvica poretka izrađuje PO RAZREDIMA. Tadašnji profesori i organizatori učinili su perfeknu stvar, poštujući najbolji interes djeteta. Stoga od 2001. imamo i najmlađe pobjednike, učenike nižih razreda osnovnih škola, od kojih je većina kasnije dogurala do olimpijske reprezentacije.
Ti podaci su javno dostupni, evo nekih linkova:
2001. http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html
2003. http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html
2004. http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf
2005. http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html
2009. http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo
http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Od 2010. godine Pravilnik se ne poštuje, o čemu svjedoče sljedeći primjeri gdje se na istoj ljestvici poretka nalaze učenici različitih razreda,  što je u suprotnosti s odrebom ‘PO RAZREDIMA’:
http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/informatika2010/LOGO-osnovne_skole.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja_2011./INFOKUP2011-drzavno_natjecanje-sluzbeni_rezultati.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/INFOKUP2012_rezultati.pdf .
Te 2010. godine, Agencija za odgoj i obrazovanje je za suorganizatorsku udrugu izabrala tek osnovanu udrugu DUMP iz Splita, a iz Pravilnika je tijekom natjecanja izbačena odredba da predsjednik povjerenstva mora biti osoba s iskustvom u informatici.
Posljedice su vidljive, po prvi put u povijesti poništena su cijela natjecanja, a tri godine najbolji učenici ne mogu dobiti ni ispravna priznanja za rezultate koje su postigli. U ljestvicama poretka počeo se, umjesto pojedinačnih razreda, a u skladu s odredbom PO RAZREDIMA, pojavljivati razred ‘DO 5. RAZREDA’. Jasno je da razred ‘DO 5. RAZREDA’ ne postoji i da je to, osim što je izvan svake logike, i protupropisno.
Najbolji programeri stoga nisu ni upisani na skupnu tablicu državnih prvaka, kao što pokazuje primjer iz 2012. godine. Osim što se pojavljuje nepropisni razred (DO 5. RAZREDA), nedostaju D. Fistrić u kategoriji C++ te Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić u kategoriji Logo, a Martin Josip Kocija je pobjednik za 4. razred, a ne kako piše ‘DO 5. RAZREDA’:
http://www.azoo.hr/images/drzavni_novoooo.pdf .
Na isti način nedostaju podaci za državne prvake za 2010. i 2011. (J.Klepec i D. Fistrić).

Poštovani gospodine Ministre,
mislim da sam Vam dao dovoljno podataka. I ja sam bio državni prvak kao učenik 4. razreda, davne 2003., što mi je bila velika motivacija za daljni rad, a odredba PO RAZREDIMA pojavljivala se u pravilniku svih ovih godina.

Sutra ću primiti priznanje za međunarodne uspjehe koje sam postigao prošle godine, za zlatnu medalju na informatičkoj olimpijadi te za brončanu medalju na matematičkoj olimpijadi.
Stoga Vas molim da omogućite mojim nasljednicima da barem naknadno dobiju priznanja za stvarno postignute rezultate. Njihova imena moraju se trajno nalaziti u službenim dokumentima, i ljestvicama poretka za pojedinu godinu, ali i na skupnoj tablici državnih prvaka za sve predmete.

Oskar znanja je statua koja mogu dobiti prethodno registrirani državni prvaci, i ne može se dijeliti usput, bez propisane evidencije.

Srdačno Vas pozdravljam!
S poštovanjem,
Ivica Kičić
student PMF-a u Zagrebu

PISMO ZLATNOG OLIMPIJCA MINISTRU MZOSa 15 06 2012

Naš autorski rad vam nažalost više ne stoji na raspolaganju

Dva studenta, mlada autora, oduzela su svojem bivšem profesoru pravo na bespaltno korištenje njihovog autorskog uratka, izrađenog u trećem razredu srednje škole. Bili su izrazito nezadovoljni postupcima svojeg bivšeg profesora i smatrali da nije u redu da se koristi učenički atorski rad, a da se pritom istovremno sudjeluju u postupcima ili izravno svojim odlukama oštećuje darovite mlade programere na državnim natjecanjima.

„Poštovani profesore Dmitrović!
Tijekom zadnjih dvije godine, očekivali smo od Vas veće zalaganje za pravednost u provedbi natjecanja, veće zalaganje za stručnost u provedbi natjecanja, te veće zalaganje za provođenje pravilnika. Konkretno, ukazao bih na provođenje prve rečenice prvog paragrafa odjeljka “Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja” u pravlniku u datoteci objavljenoj na:
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/informatike_4_1.doc
Bolje zalaganje za pravednost je nešto što ste 2010. praktički obećali kada ste rekli da ćete ostati član Državnog povjerenstva.
Zahvalni smo na mogućnosti testiranja davne 2006. radi čega je sustav i bio na raspolaganju posljednjih 6 godina. No s obzirom da se slučajevi poput onog Dominika Fistrića ponavljaju, a neprovedba pravilnika nastavlja, te kako se nastavlja i Vaše članstvo u Državnom povjerenstvu i implicitna potpora svemu što se događa, naš autorski rad nažalost više ne stoji na raspolaganju XV. gimnaziji i Vama.
Svi korisnički podaci su i dalje na poslužitelju neoštećeni. Shodno tome, tekstovi zadataka i rezultati uploada od strane učenika su, kao i dosad, u MySQL bazi podataka s pristupnim podacima:
username: xxxxxxx, password: xxxxxxxx, database: xxxxxxxxxx . Rješenja učenika se, kao i dosad, nalaze u /xxxx/xxxxxx/evaluator/users, a test primjeri u /xxxx/xxxxxx/evaluator/problems.“

Cijenjeni profesor nije odgovorio na ovo pismo autora koje mu je upućeno 31. ožujka ove godine, već je svojim sadašnjim učenicima kazao da je srušen „MIOC ZATEMAS“, a autorima je isti čas oduzeo pristupne podatke.

Očito zaboravio da je zbog učenika tu!

Umjesto dodjele dvije godine uskraćivanih priznanja za postignute rezultate, najbolje programere pozvali da im daju izmišljena ‘posebna’ priznanja!

Dva dana prije početka svečanosti podjele Oskara za 2012. godinu iz AZOO na vidjelo je izašao novi plan zataškavanja propupropisnog ponašanja i nepravdi učinjenih prema darovitim informatičarima u zadnje tri godine!

Umjesto da petoricu najboljih programera, kojima je uskraćeno priznanje za prvo mjesto u zadnje tri godine, pozovu na svečanost i podijele im, uz ispriku (pogriješiti je ljudski), uskraćena priznanja, s potpisom ravnatelja i kroz pero novinarke Antonele iz AZOO, stigli su zadnji čas naknadni pozivi.

Neki roditelji dobili su pozive bez objašnjenja, a neki s objašnjenjem koje citiramo:Uz ovaj poziv dužni smo Vam i objašnjenje zašto vašeg učenika i njegovog mentora pozivamo na dodjelu priznanja za natjecanja na kojem su sudjelovali prije dvije godine. Naime, Agencija za odgoj i obrazovanje uključivanjem učenika 2., 3. i 4. razreda u Natjecanje iz Informatike- računalstva (Infokup)u kategoriju učenika do 5. razreda htjela je izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave. Dodjelom posebnog priznanja za postignuti uspjeh svim učenicima, koji su na Natjecanju iz informatike-računalstva (Infokupa) sudjelovali kao učenici razredne nastave, želimo nagraditi njihov trud, nadarenost i zalaganje. S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Dakle, umjesto naknadne podjele priznanja koja su učenicima bila u zadnje tri godine uskraćena zbog kršenja propozicija natjecanja prilikom evidentiranja učeničkih rezultata, ravnatelj AZOO je dva dana prije godišnje državne svečanosti ‘objasnio’ da su od ove godine „htjeli izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave“ pa su 14.6.2012. uveli posebna priznanja.

Vjerojatno će tu priču ‘u sklopu cjelovitog rješenja’ pokušati plasirati i gospodinu Ministru.

A što je stvarno istina pročitajte u nastavku!

Uzmimo kao primjer nekog Nepriznatog Doprvaka iz Lijepe Naše, koji je kao učenik 4. razreda osnovne škole na državnom natjecanju u šk.god. 2009/2010. osvojio drugo mjesto u kategoriji Primjena algoritama – Logo.

Iako je u Pravilniku natjecanja za tu godinu jasno pisalo da se na kraju natjecanja objavljuje poredak PO RAZREDIMA, pogrešnom primjenom propozicija lijepi Doprvak je bio proglašen trećim jer su ga strpali u zajedničnu ljestvicu s petašima. Tragikomično je da su taj smješanac (nakupinu razreda) kao javnu sramotu za vrh obrazovne piramide stavili na isti dokument, zajedno s ljestvicama poretka za ostale pojedinačne razredima. Zaista je žalosno gledatišto piše u pravilima, s jedne strane, i što je u ime AZOO napravio Vinko Filipović nadjenuvši ime tom smješancu i uljezu: ‘DO 5. RAZREDA’.

Koliko znademo, postoji 5. razred, 4. razred, 3. razred, 2. razred i 1. razred. Nakupina razreda ne postoji kao zasebni razred.

U vezi s tim problemom mnogi roditelji su se obratili i Predsjedniku države, gospodinu Josipoviću. Nije im bilo jasno zašto se nije radilo po jednostavnim i jasnim propozicijama u dva retka (str. 7): “Objavit će se poredak po razredima (do V. razreda, VI., VII. i VIII. razred), posebno za programski jezik LOGO, posebno za programski jezik BASIC/PASCAL/C/C++.”

Kada su djeca svojim roditeljima u četvrtak 14.6. popodne javila da su dobila poziv putem isprintane e-mail poruke, roditelji su se poradovali misleći da je Agencija napokon ispravila greške i da je nepravda prema učenicima stvar prošlosti. Eto veselja, pa tko će sad pamtiti ružne stvari!

Nažalost, kada su vidjeli citirano objašnjenje AZOO raspoloženje se stubokom promijenilo!

Pedantni roditelji i učenici uočili su najmanje tri stvari.

Prvo, listajući Pravilnik o natjecanjima iz informatike za 2010. godinu našli su slijedeće kategorije natjecanjima iz informatike (str. 1.) :

Kategorije natjecanja

– izrada softverskih radova za osnovnoškolce (INFO-kup)

– izrada softverskih radova za srednjoškolce (INFO-kup)

– programski jezik LOGO za osnovnoškolce

– programski jezik BASIC/PASCAL/C/C++ za osnovnoškolce

– programski jezik PASCAL/C/C++ za srednjoškolce (na školskoj razini natjecanja također i BASIC)

– osnove informatike za srednjoškolce

Nisu mogli pronaći „IZUM AZOO iz 2010.“:  kategoriju učenika do 5. razreda!!!

Drugo, listajući službene podatke s Interneta vidjeli su da su učenici nižih razreda u natjecanja uključeni već više od desetak godina, a prvi pobjednik iz nižih razreda bio je još davne 2001. Anton Grbin, 4.r., zatim Ivica Kičić, 2003., pa Matija Marić 2004., kao 3.r i tako dalje:

http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html

http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf

http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Uočili su da su se do 2009. godine propozicije su striktno poštivale i da su učenici nižih razreda redovito dobivali priznanja i za prvo mjesto!

Prosudite sada sami koliko im je i ova rečenica iz objašnjenja istinita: „S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Zašto se nije nastavilo ispravno raditi i od 2010. godine, iako su pravilniku postoje iste dvije riječi PO RAZREDIMA , nije im bilo jasno, a šteta je da najmlađim učenicima nije omogućena potpunu radost za njihova postignuća.

Ali, neka se ne žaloste, iz prve ruke smo dobili informaciju da čak ni nekim najviše pozicioniranim osobama iz obrazovne piramide nije jasno „kako su samo uspjeli“ izmisliti razred ‘DO 5. RAZREDA’ i kako nikako ne uspjevaju shvatiti što znači odredba PO RAZREDIMA.

I treće, naziv “posebna priznanja” roditelji nisu pronašli ni u propozicijama za informatička natjecanja ni Uputama za sva natjecanja i smotre u školskom sustavu RH.

U Uputama koje vrijede za sva natjecanja, pronašli su jedino u točci 12. PRIZNANJA, POHVALNICE I ZAHVALNICE slijedeće, (točka 12.1): da se priznanja dijele za postignuti rezultat, sasvim konkretno za prvo, drugo i treće mjesto. Ostali učenici dobivaju pohvalnice za sudjelovanje, a mentori i organizatori zahvalnice.

Obratili su se Ministru i zamolili ga da zaštiti njihovu djecu i da im pomogne da se propozicije poštuju. Tko ima pravo djeci uskraćivati priznanja koja su zaista osvojena?

Ipak, ako netko pronađe razlog zbog kojeg bi se bi se neki pojedinačni razred mogao nazvati: ‘DO 5. RAZREDA’, neka se javi u uredništvo portala.

Roditeljima ne trebaju priznanja za ono što njihova djeca nisu osvojila, potrebno je samo ispraviti pogreške i nepravde i dati priznanja za ono što je u stvarnosti osvojeno!

Greške su sastavni dio posla, a kada ih se uoče, treba ih i ispraviti, i u radosti s djecom ići dalje. Ne treba pametovati dvije godine i prikrivati pogreške.

Dovoljno je bilo samo upisati da je Nepriznati Doprvak, 4.r., bio državni drugi u kategoriji programski jezik LOGO za osnovnoškolce 2009/2010, ili ili Nepriznati Prvak da je osvojio 1. mjesto u kategoriji Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++ i slično, za sve druge oštećene natjecatelje tijekom protekle tri godine nepoštivanja vlastitih pravilnika.

Evo što je konkretno trebalo napraviti:

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Na taj način bi i u arhivama natjecanja u školskom sustavu RH bili točni podaci o učeničkim rezultatima. Podržimo učenike u njihovom prirodnom pravu na priznanja koja su uistinu osvojili.

Deklaracija o pravima djeteta i Ustav RH nas sve zajedno obvezuje na iskreno postupanje u najboljem interesu djeteta.

Nemojmo odustati od istine.

Netko bi gospodina Filipovića već morao pozvati na odgovornost, pa i javno. Krajnje je vrijeme!