Category Archives: Zašto stvarati probleme?

PROGRAMSKI JEZIK LOGO – SRAMOTNA ORGANIZACIJA DRŽAVNOG NATJECANJA IZ INFORMATIKE

Posted on by

Sramoćenje najsjanijeg olimpijskog područja u našem školstvu se nastavlja.

Da ravnatelj Agencije ne razumije bit natjecanja i poticanja darovitih, proizvodeći zbrku u natjecanjima iznošenjem samo njemu jasnih razloga zbog kojih je zabranio najmlađem državnom pobjedniku u povijesti RH Dorijanu Lendvaju (2.r) da se natječe dok ne upiše 5. razred, javno nam je otkrila NOVA TV, u svojoj prestižnoj emisiji Provjereno. Cijeli istinoljubivi auditorij koji drži do nacionalnih vrijednosti, a mali Dorijan i njegovi prijatelji, programerski znalci to svakako jesu, mogao je čuti rečenicu “da nije moguće Dorijana proglasiti državnim pobjenikom samo zato jer je bio jedini natjecatelj iz 2. razreda pa bi ispalo da se natjecao sam protiv sebe”. Kakva je to vrhunaravna bedastoća pokazuje činjenica vidljiva iz rezultata školskih i županijskih prednatjecanja u kojima je mali Dorijan bio bolji od više od četiri stotine ( > 400 ) svojih starijih kolega, i pobijedio ih (kao i Ivan Jambrešić) i stekao pravo sudjelovanja na državnom natjecanju.

Izjaviti za nekog tko je bio očigledno najbolji učenik 2. razreda te 2012. godine, da ne može biti upisan u listu državnih pobjednika, izvaliti za televiziju takvu glupost unatoč prejasnim pravilima koja nisu bila poštovana, i vide se na donjoj slici, i jasna su pismenom čovjeku,

može samo potpuni neznalica ili potpuno nekorektan čovjek.

Dorijan je bio regularni državni pobjednik, i mora ga se upisati u državnu evidenciju pobjednika.

No vratimo se na ovogodišnje natjecanje.

U svakom iole uređenom natjecanju, ispravljanje učeničkih rješenja događa se kao javno poznati dio rasporeda, i to odmah po završetku natjecanja.

No, u natjecanju iz Loga to nije slučaj, tako da se antipropaganda ovog natjecanja nastavlja i na ovogodišnjem državnom natjecanju.

DOĐITE PO REZULTATE SUTRA U 12

Kada je riječ o programiranju u programskom jeziku Logo, evaluacija učeničkih kodova u prisustvu učenika i mentora uvijek se odvijala neposredno po završetku samog rješavanja zadataka, a privremeni rezultati su se morali objaviti nekoliko sati nakon završetka rješavanja zadataka. Tri člana povjerenstva najsporijim mogućim radom od četiri učenika na sat (3×4/sat=12/sat) ovaj posao za tridesetak natjecatelja s lakoćom zgotove za tri sata.

Međutim, nesposobno državno povjerenstvo je na oglesnu ploču stavilo raspored bez evaluacije te učenike pozvalo da dođu pogledati rezultate sutradan u 12 sati te za uvid u kodove za 30 učenika predvidjelo pola sata, i odmah zatim pola sata za žalbu. Svatko tko prati ova natjecanja znade da se uvid u kodove, zbog specifičnosti, oduvijek osiguravao za vrijeme evaluacije.

Održati natjecanje u programiranju za osnovce bez mogućnosti prisustvovanja učenika i mentora evaluaciji naprosto je ispod svake razine koja je godinama uporno građena.

Neimati u Pravilniku, odnosno tzv. službenim propozicijama, odredbe o privremenim rezultatima i pravu na žalbu, može samo ovo državno povjerenstvo.

Napisati “Natjecanja u programsmskom jeziku LOGO za OSNOVNOŠKOLSKU SKUPINU”, ne izvire iz pravilnika i značilo bi da postoji i natjecanje u Logu za srednjoškolce.

A ovakve šlampavosti svojstvene su samo ovom državnom povjerenstvu i ravnatelju Agencije Filipoviću koji ih je imenovao.

Svaka čast onima koji to sve primjećuju, a zbog interesa djece ipak sudjeluju u organizaciji.

Naravno, tajnicu povjerenstva će smijeniti, kad tad.

A što je s onim članovima povjerenstva koji su predložili, glasovali i potpisali odluke suprotne pravilima? Što s gospodom Petričevićem i Dmitrovićem, koji su kao predsjednici potpovjerenstava najodgovorniji za natjecanja osnovnoškolaca? Zar će gospodin Nikola Dmitrović i dalje “u interesu darovite djece” surađivati s AZOO? Borba za “Interes djece” i njeni rezultati su vidljivi – stvorio je prvu listu neupisanih državnih pobjednika u povijesti RH. Jasno je da osobe koje još nisu u sebi osvijestile smisao za rad u stvarnom interesu djece, zapravo rade samo za svoju promociju. Dok su s jedne strane djeci uskraćena zaslužena priznanja za najviši plasman, “krivac” je dobio nezasluženo priznanje kao najbolji mentor.

Mi ne bismo mogli skupljati bodove za stručno napredovanje i ne mariti za djecu i njihovo pravo na priznanje za postignuti rezultat.

Potiranje darovitih u programiranju se nastavlja.

 

 

PRISJETIMO SE PRIČE O OBRAZOVNIM MANIPULATORIMA!

Posted on by

PRISJETIMO SE PRIČE O OBRAZOVNIM MANIPULATORIMA!

NIJE BILO DOVOLJNO ŠTO SU NAJMLAĐIM NATJECATELJIMA NA SVEČANOSTI OTVORENJA DRŽAVNOG NATJECANJA URUČILI NEPOSTOJEĆA PRIZNANJA ZA IZVRSTAN USPJEH, A ZATIM IH U LJESTVICAMA PORETKA RANGIRALI ZAJEDNO S UČENICIMA PETIH RAZREDA, UMJESTO PO RAZREDIMA.

Tri mjeseca kasnije, dva dana prije početka svečanosti podjele priznanja državnim pobjednicima za 2012. godinu, iz AZOO je na vidjelo izašao novi plan zataškavanja propupropisnog ponašanja i nepravdi učinjenih prema darovitim informatičarima!

Umjesto da petoricu najboljih programera, kojima je uskraćeno priznanje za prvo mjesto, pozovu na svečanost i podijele im, uz ispriku (pogriješiti je ljudski), uskraćena priznanja, s potpisom ravnatelja i kroz pero novinarke Antonele iz AZOO, stigli su zadnji čas naknadni pozivi.

Neki roditelji dobili su pozive bez objašnjenja, a neki s objašnjenjem koje citiramo: „Uz ovaj poziv dužni smo Vam i objašnjenje zašto vašeg učenika i njegovog mentora pozivamo na dodjelu priznanja za natjecanja na kojem su sudjelovali prije dvije godine. Naime, Agencija za odgoj i obrazovanje uključivanjem učenika 2., 3. i 4. razreda u Natjecanje iz Informatike- računalstva (Infokup)u kategoriju učenika do 5. razreda htjela je izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave. Dodjelom posebnog priznanja za postignuti uspjeh svim učenicima, koji su na Natjecanju iz informatike-računalstva (Infokupa) sudjelovali kao učenici razredne nastave, želimo nagraditi njihov trud, nadarenost i zalaganje. S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Dakle, umjesto naknadne podjele priznanja koja su učenicima bila uskraćena zbog kršenja propozicija natjecanja prilikom evidentiranja učeničkih rezultata, ravnatelj AZOO je dva dana prije godišnje državne svečanosti ‘objasnio’ da su od ove godine „htjeli izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave“ pa su 14.6.2012. uveli posebna priznanja.

Ta je priču ‘u sklopu cjelovitog rješenja’ uspješno plasirana i gospodinu Ministru, koji je sudjelovao u podjeli izmišljotina i neviđenoj obrazovnoj prijevari.

Zašto prijevari?

Uzmimo kao primjer nekog Nepriznatog Doprvaka iz Lijepe Naše, koji je kao učenik 4. razreda osnovne škole na državnom natjecanju u šk.god. 2009/2010. osvojio drugo mjesto u kategoriji Primjena algoritama – Logo.

Iako je u Pravilniku natjecanja za sve godine jasno pisalo da se na kraju natjecanja u programiranju objavljuje poredak PO RAZREDIMA, pogrešnom primjenom propozicija lijepi Doprvak je bio proglašen trećim jer su ga strpali u zajedničnu ljestvicu s petašima. Najmlađi najbolji Dorijan Lendvaj tako je proglašen petim, umjesto drživnim pobjednikom, itd. Tragikomično je da su taj smješanac (nakupinu razreda) kao javnu sramotu za vrh obrazovne piramide stavili na isti dokument, zajedno s ljestvicama poretka za ostale pojedinačne razrede.

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Zaista je žalosno gledatišto piše u pravilima, s jedne strane, i što je u ime AZOO napravio Vinko Filipović nadjenuvši ime tom smješancu i uljezu: ‘DO 5. RAZREDA’.

Koliko znademo, postoji 5. razred, 4. razred, 3. razred, 2. razred i 1. razred. Nakupina razreda ne postoji kao zasebni razred.

A trebali su i morali, i još im je vrijeme, samo odvojiti ljestvice poretka “po razredima” i napraviti slijedeće:

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

U vezi s tim problemom mnogi roditelji su se obratili i Predsjedniku države, gospodinu Josipoviću. Nije im bilo jasno zašto se nije radilo po jednostavnim i jasnim propozicijama u dva retka (str. 7): “Objavit će se poredak po razredima (do V. razreda, VI., VII. i VIII. razred), posebno za programski jezik LOGO, posebno za programski jezik BASIC/PASCAL/C/C++.”

Kada su djeca svojim roditeljima u četvrtak 14.6. popodne javila da su dobila poziv putem isprintane e-mail poruke, roditelji su se poradovali misleći da je Agencija napokon ispravila greške i da je nepravda prema učenicima stvar prošlosti. Eto veselja, pa tko će sad pamtiti ružne stvari!

Nažalost, kada su vidjeli citirano objašnjenje AZOO raspoloženje se stubokom promijenilo!

Pedantni roditelji i učenici uočili su najmanje tri stvari.

Prvo, listajući Pravilnik o natjecanjima iz informatike za 2010. godinu uočili su da ravnatelj AZOO nema pojma što su kategorije natjecanja. Naime, na str. 1 su našli slijedeće kategorije (sastavne dijelove natjecanja), a među njima i kategoriju Primjena algoritama, koja se prije nazivala programiranje :

Nisu mogli pronaći „IZUM AZOO iz 2010.“:  kategoriju učenika do 5. razreda!!!

Drugo, listajući službene podatke s Interneta vidjeli su da su učenici nižih razreda u natjecanja uključeni već više od desetak godina, a prvi pobjednik iz nižih razreda bio je još davne 2001. Anton Grbin, 4.r., zatim Ivica Kičić, 2003., pa Matija Marić 2004., kao 3.r i tako dalje:

http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html

http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf

http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Uočili su da su se do 2009. godine propozicije su striktno poštivale i da su učenici nižih razreda redovito dobivali priznanja i za prvo mjesto!

Prosudite sada sami koliko im je i ova rečenica iz objašnjenja istinita: „S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Zašto se nije nastavilo ispravno raditi i od 2010. godine, iako su pravilniku postoje iste dvije riječi PO RAZREDIMA , nije im bilo jasno, a šteta je da najmlađim učenicima nije omogućena potpunu radost za njihova postignuća.

Ma bilo im je jasno, ravnatelj Agencije imenovao je početkom 2010. tek osnovanu udrugu DUMP iz Splita da stručno vodi natjecanje, u povjerenstvo je postavio svoje ljude i zaobišao Hrvatski savez informatičara, a iz povjerenstva su nestali neki najbolji i najstručniji članovi.

Ali, neka se ne žaloste, iz prve ruke smo dobili informaciju da čak ni nekim najviše pozicioniranim osobama iz obrazovne piramide nije jasno „kako su samo uspjeli“ izmisliti razred ‘DO 5. RAZREDA’. No i ti koji su shvatili nisu ništa poduzeli. Zasad.

I treće, naziv “posebna priznanja” roditelji nisu pronašli ni u propozicijama za informatička natjecanja ni Uputama za sva natjecanja i smotre u školskom sustavu RH.

U Uputama koje vrijede za sva natjecanja, pronašli su jedino u točci 12. PRIZNANJA, POHVALNICE I ZAHVALNICE slijedeće, (točka 12.1): da se priznanja dijele za postignuti rezultat, sasvim konkretno za prvo, drugo i treće mjesto. Ostali učenici dobivaju pohvalnice za sudjelovanje, a mentori i organizatori zahvalnice.

Obratili su se Ministru i zamolili ga da zaštiti njihovu djecu i da im pomogne da se propozicije poštuju. Tko ima pravo djeci uskraćivati priznanja koja su zaista osvojena?

Ipak, ako netko pronađe razlog zbog kojeg bi se bi se neki pojedinačni razred mogao nazvati: ‘DO 5. RAZREDA’, neka se javi u uredništvo portala.

Roditeljima ne trebaju priznanja za ono što njihova djeca nisu osvojila, potrebno je samo ispraviti pogreške i nepravde i dati priznanja za ono što je u stvarnosti osvojeno!

Greške su sastavni dio posla, a kada ih se uoče, treba ih i ispraviti, i u radosti s djecom ići dalje. Ne treba pametovati dvije godine i prikrivati pogreške.

Dovoljno je bilo samo upisati da je Nepriznati Doprvak, 4.r., bio državni drugi u kategoriji programski jezik LOGO za osnovnoškolce 2009/2010, ili ili Nepriznati Prvak da je osvojio 1. mjesto u kategoriji Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++ i slično, za sve druge oštećene natjecatelje tijekom protekle tri godine nepoštivanja vlastitih pravilnika.

Ponavljamo što je konkretno trebalo napraviti:

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Na taj način bi i u arhivama natjecanja u školskom sustavu RH bili točni podaci o učeničkim rezultatima. Podržimo učenike u njihovom prirodnom pravu na priznanja koja su uistinu osvojili.

Deklaracija o pravima djeteta i Ustav RH nas sve zajedno obvezuje na iskreno postupanje u najboljem interesu djeteta.

Nemojmo odustati od istine.

Netko bi gospodina Filipovića već morao pozvati na odgovornost, pa i javno. Krajnje je vrijeme!

Na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Posted on by

Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić su početkom 2012. godine pobijedili više od četiri stotine (400) svojih starijih kolega programera i probili se među osam najboljih u državi, te tako izborili pravo da sudjeluju na državnom natjecanju. Te godine oni su bili jedini učenici drugog odnosno trećeg razreda osnovnih škola kojima je to uspjelo. Prije njih zabilježen je samo uspjeh Marije Marića iz Slavonskog Broda koji je 2004. bio državni pobjednik za treće razrede.

Te 2004 godine Ivica Kičić je bio već peti razred. Godinu dana ranije, Ivica je proglašen državnim pobjednikom za 4. razrede. Tih godina su svi učenici do 6. razreda rješavali iste zadatke, a rangiranje se kao i uvijek temeljem pravilnika utvrđivalo “po razredima”. Zanimljivo je da se te godine niti jedan učenik petih razreda nije ospio probiti na državno natjecanja među najboljih 15 do 6. razreda, jer od njih bolji bili šestaši – i jedan četvrtaš, Ivica Kičić, kasniji najbolji osnovac u povijesti RH s devet osvojenih prvih mjesta.

Neki izvanserijski učenici razredne nastave bili su uspješni i proglašeni državnim pobjednicima i nakon toga, 2005. (Marin Tomić, kasnije zlato na IOI) pa zatim 2009. Vedran Kurdija i Karlo Grozdanić. Uspjelo je to po istim pravilima i Josipu Klepecu i Marku Prološčiću (2010.) te Dominiku Fistriću 2011., no njihove ljestvice poretka odrasli organizatori su zbrljali jer ih nisu razvrstali “po razredima”, kako je i tih godina nalagao pravilnik.

Da se vratimo na početak priče. Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić pobijedili su više od četiri stotine programera iz petih i četvrtih razreda, jer su svi zajedno rješavali iste zadatke namijenjene učenicima do petog razreda, i probili se među osam najboljih u državi, te tako izborili pravo da sudjeluju na državnom natjecanju.

Republika Hrvatska trebala je dobiti najmlađeg državnog pobjednika u povijesti. I to se u stvarnosti i dogodilo – no s odgodom. Administrativni znalci odlučili su ne ispraviti svoje pogrješke i ne poštivati odredbu “po razredima” koja je i laicima jasna, sve dok ne budu do kraja ne osramoćeni u javnosti.

U ožujku 2012. ravnatelj Filipović slikao se s Dorijanom Lendvajem iz Popovače i Ivanom Jambrešićem iz Zagreba učenicima 2. i 3. razreda, sudionicima državnog natjecanja, i napravio vijest za svoju web stranicu. Učenici su dobili priznanja za izvrstan uspjeh čak i prije početka natjecanja (takva priznanja su sama po sebi bedasta pa stoga i ne postoje u pravilniku). Nakon završenog natjecanja ni Dorijan ni Ivan nisu dobili priznanje kao državni pobjednici jer je AZOO u ljestvu poretka smiješao svih osam učenike s najboljim rezultatima do petog razreda. Takvoj nepropisnoj ljestvici su nadjenuli ime “DO. 5. razreda”, kao da takav razred postoji. Iako je pravilnikom bilo propisano kako se učenici pozivaju na državno natjecanje temeljem jedinstvene liste svi najboljih malaca bez obzira na razred, neznalice su na taj način napravili i ljestvicu poretka. Oni su naprosto kopirali (copy-paste) listu pozvanika iz različitih razreda do petog i u nju upisivali bodove. Nje ih bilo briga što u pravilniku piše “po razredima”. Moža su oni razmišljali da je pisalo “po nakupinama razreda”, a nije. Možda su mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 2.r“, a nije. Možda su mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 3.r“, a nije. Možda su godinu dana ranije mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 4.r“, a nije. A možda i nisu uopće ništa ni mislili, nego su samo kopirali. Kasnije su objašnjavali da ne bi bilo korektno u odnosu na ostale ako bi Dorijan bio proglašen pobjednikom – jer je bio jedini. Unatoš onih četiri stotine koje je Dorijan (i Ivan) pobijedio. Objašnjavali su da se ljestvica poretka morala napraviti “po dobnim skupinama”, iako je pisalo “po razredima”, da bi zatim (2013.) u pravilniku izbrisali “po razredima” i napisali “po dobnim skupinama”. Kada je i to razokriveno, tumačili su kako se učenici razredne nastave ne bi smjeli ni natjecati jer nemaju niti pohađaju izborni predmet informatiku. Pritom su prešutili činjenicu da takva zabrana ne postoji u pravilniku te da je u povijesti RH bilo i državnih pobjednika koji se nisu odlučili pohađati informatiku kao izborni predmet, ali ih je programiranje itekako zanimalo.

Ipak, najžalosnija od svega je činjenica da su se odlučili prevariti djecu i roditelje. Slikati se prije početka natjecanja, stvoriti vijest za medije i Pravobraniteljicu za djecu, no nakon natjecanja ne postupiti po pravilniku te vlastitoj državi uskratiti istinu o najmlađem državnom pobjedniku u povijesti.

 

 

(Valja se prisjetiti da je samo nekoliko mjeseci ranije g. ravnatelj aZOO bio prisiljen pisati četiri očitovanja tadašnjoj vladi zbog uskraćivanja priznanja za osvojeno prvo mjesto Dominiku Fistriću iz Zaprešića, a vezano s tim i Josipu Klepecu iz Vrbovca. Očitovanja nisu bila istinita na što su tadašnjeg ministra i ured premijerke upozorili roditelji, najbolji mentori i olimpijci te tajnik ZRS-a. Roditelji su bili podnijeli i prijavu Pravobraniteljici za djecu.)

Na ‘slikanje s najmlađim sudionicima’ mi iz zbognas.org reagirali smo odmah i ukazali javnosti da je riječ o zamagljivanju i jeftinoj promidžbi, i bili u pravu.

Tri mjeseca kasnije, u lipnju, samo dva dana prije središnje podjele priznanja državnim pobjednicima, ravnatelj AZOO je odaslao pozive učenicima razredne nastave da dođu preuzeti “novouvedena priznanja” za učenike razredne nastave.

Naravno, bila su to prijetvorna i neiskrena priznanja, na što su odmah upozorili roditelji, jer im nije bilo jasno kako se novouvedena prizananja mogu uvoditi nekoliko dana prije kraja školske godine.

Tako je prevaren i najmlađi državni pobjednik u povijesti.

Dali su mu tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, napravili foto, no Dorijan Lendvaj još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika, iako je to, prema tada važećim propozicijama, jednoznačno bio.

Sva ta prijetvorna forografiranja i izmišljena prizanja pokazala su svu svoju raskoš  tamnoga sjaja na mnogo brutalniji način pola godine kasnije.

Naime, u prosincu 2012., neposredno prije idućeg natjecanja, ravnatelj Filipović je navodno, uz suglasnost ministra, toj dvojici učenika te mnoštvu drugih najmlađih programerskih poklonika poput trećaša Inkreta, ili četvrtaša Krešimira Nežmaha, Josipa Šareca, zabranio sudjelovanje na natjecanjima dok ne upišu peti razred.

Jedino što prije dvije godine nismo bili u pravu jest ‘da je ravnatelj nasjeo’. Ravnatelj Agencije, gospodin Filipović nije nasjeo, on je jahao na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Podsjećamo, “kategorija do 5. razreda” koju ravnatelj navodi u objašnjenju, nije pojam iz Pravilnika, već posve proizvoljno piskaranje ravnatelja agencije. Kategorije su osnove informatike, zatim smotra softverskih radova te programiranje (primjena algoritama), koje se za osnovce dijele na Logo i BASIC/Pascal/C. Učenici koji suse natjecali u kategoriji programiranja očekivali su rangiranje po razredima koje je i te 2012. godine, kako i prethodinih godina.

Ravnatelj Agencije tako je izašao u susret darovitim učenicima na svoj osobit i javno prepoznatljiv način – najprije obmanama, a zatim zabranom.

Roditelji i djeca postali su žrtve svoje pravedne borbe.

Sve to što ravnatelj AZOO čini nema nikakvog smisla, no dokle će?

Državni prvaci iz astronomije i informatike ne dobivaju nijedan bod za upis u srednju školu!

Posted on by

Na adresu portala Nastavnici.org stiglo je prošle godine u lipnju pismo roditelja koje odlično ocrtava još jedan apsurd iz AZOOMZOS-ove zemljice Znanja. Pismo su prenijeli u cijelosti.

Koliko je bila bedasta ta odluka (nažalost, i ne samo ta) odgovorni još nisu uočili, pa smo i mi stoga odlučili podsjetiti javnost na nepotrebnu proizvodnju apsurda i problema, na štetu darovitih učenika. Ne dobiti niti jedan bod na račun iznimnih stvaralačkih i kreativnih sposobnosti, koje su izrijekom definirane u odgovarajućim propisima, te postignuća natprosječnih rezultata s tim u vezi, stvarno je pokušaj koračanja unazad. No nije problemu u tome da najodgovorniji pojedinci žele ići unazad, nego je problem što za sobom žele povući darovitu hrvatsku pamet.

Evo pisma:

Poštovani,

Jeste li znali da djeca koja su državni prvaci iz informatike ili astronomije ne dobivaju niti jedan bod za upis u srednju školu? Još uvijek se nadamo da se radi o propustu prilikom kreiranja Popisa predmeta posebno važnih za upis u srednju školu, a ne stavu da natjecanja iz astronomije ili informatike ne zaslužuju bodove jer u isto vrijeme (ni najmanje ne pokušavajući umanjiti nečiji trud ili talent) djeca koja su prvaci države u npr. badmintonu ili rolanju dobivaju tri boda?! I sad u nevjerici moram pitati po čemu neki sportski rezultat može biti vrijedniji za upis u, na primjer, prirodoslovno-matematički program gimnazije od astronomije ili informatike? Napominjem da se do ove godine natjecanje iz astronomije bodovalo kao natjecanje iz fizike i/ili geografije. Posebno je neobjašnjiva činjenica da se čak ni u e-matici niti ne prikazuje da su naša djeca uopće sudjelovala na bilo kakvom natjecanju! Napominjem da se radi o natjecanjima koja organizira Agencija za odgoj i obrazovanje i po tome ih smatramo dijelom službenog/odobrenog obrazovnog programa. U isto vrijeme nevjerojatno je da nitko od uključenih u organizaciju i provedbu tih natjecanja, kao ni mentori ni profesori, nemaju pojma da se tako nešto dogodilo i uvjeravaju nas roditelje da je to nemoguće.

Nakon nekoliko e-mailova raznim pojedincima i službama (AZOO, MZOS) na koje uglavnom nismo dobili odgovore, shvatili smo da se nas roditelje očito ignorira te da se odgovornost prebacuje s jedne na drugu službu. No, koliko čujemo, ignorira se i nastavnike te sve ostale jer se svi ograđuju od tog problema. Pritom napominjem da se nastavnici ne usuđuju službeno reagirati iz straha od reakcija Ministarstva. Čak su do nas dospjele informacije da se planira ukinuti astronomiju kao izborni predmet!

Mi roditelji smatramo da je iznimno nepravedno zakinuti tu djecu jer su svojim iznimnim trudom, zalaganjem, ali i velikim znanjem (napominjem da se radi o gradivu koje nije obavezno, a time zaslužuju još veću pohvalu) ostvarila uspjeh i zaslužuju da im se to honorira barem tako da dobiju dodatne bodove za upis u srednju školu – kao što je to bilo i do sada.

Hrvatski srednjoškolci redovito ostvaruju zapažene uspjehe na međunarodnim natjecanjima iz astronomije i informatike iako su oba predmeta izborna. Ovakav propust najbolji je način da se to promijeni.

Bez zrna soli.

Novi izum AZOO I MZOS: dvostruki državni pobjednik na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje!

Posted on by

Kao prvo moramo se ispričati svim roditeljima koji su nam pisali o ‘sramotnim priznanjima’ iz radionice AZOO i MZOS-a. Nismo im odmah povjerovali pa tako niti uočili da je i ta tema toliko bitna.

Kada smo ponovno ugledali ‘Priznanje koje je zaslužila / zaslužio NETKO NEKI za izvrstan uspjeh i osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u šk.god. 2012/2013’ shvatili smo da smo pogriješili!

Shvatili smo da su naši majstori obrazovne uravnilovke zaključilli da je za jedno priznanje državnom pobjedniku, bez obzira što ga je prethodno već dobio, osobito važno:da se zove priznanje, da ga je zaslužla /zaslužio NETKO NEKI (koji ga je već jednom dobio), da je to izvrstan uspjeh (Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić su dobili priznanje za izvrstan uspjeh i prije početka natjecanja 2012.), da je za osvojeno 1. mjesto na državnom natjecanju (što je već jedno dobio), da se to zbilo u šk.god. XX/YY (što je OK! da se ne pogriješi godina).

Ujedno smo shvatili da je posve nebitno o kojem je natjecanju riječ, uostalom ni na bezimenom kipiću ne piše za koje natjecanje ga je učenik dobio, pa zašto bi onda pisalo na priznanju. Razumljiva nam je njihova ‘logika’ i želja da se promoviraju temeljem tuđeg rada i pričaju uvijek iste fraze no nismo shvatili čemu služe ta priznanja. Vjerojatno glavni problem i nije u njima, nego u onima koji su spašavali njihovu potrebu za mega postojanjem te im 2006. dali ovlasti da brljaju po natjecanjima umjesto da se bave administriranjem.

Ova tema je prevažna, a ponašanje odgovornih na najbolji (čitaj: najgori mogući) način pokazuje koliko je uopće tim obrazovnjacima stalo do darovitih pojedinaca i do njihovih natjecateljskih područja. Dijeliti priznanja nakon što su učenici na kraju svojih natjecanja već dobili priznanja, posve je upitno. Sva priznanja učiniti jednakim, to može samo poptuno netalentirani čovjek. Godinama dijeliti takova priznanja iz kojih nije vidljiva vrsta natjecanja ili podnatjecanje u sklopu istog natjecanja.

Jeste li znali da je učenik koji je ostvario dvostruku pobjedu na državnom natjecanju, na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje? Niste?

priznanje 001 bezimeno

Zanimljivo je da je to isti onaj učenik koji je u 2011. i 2012. ostvario dvije državne pobjede koje još nisu evidentirane!

Jeste li znali da su učenici koji su pobijedili na državnom natjecanju dobili priznanja iz kojih se ne vidi o kojim je natjecanjima riječ? Možete li podržati razmišljanje gospodina Filipovića prema kojem državi ne smije biti važno koliko je pobjeda ostvario daroviti pojedinac, razmišljanje prema kojem državi nikako ne smije biti zanimljivo da svakog pojedinca nagradi s onoliko različitih priznanja koliko je različitih pobjeda ostvario?

Podržavate li gospodina Filipovića koji smatra da je darovitima dovoljno tek jedno godišnje bezlično okupljanje s usputnom podjelom bezimenih kipića i još bezimenijih priznanja?

Mislite li zaista da se naše darovite učenike smije i dalje obmanjivati nižerazrednim svečanostima u kojima niti jedan novinar ne može doći do podatka tko su najuspješniji od najuspješnijih mladih pojedinki i pojedinaca?

Čemu uopće služe svečanosti u kojima ne postoje drugoplasirani i trećeplasirani, i nakon kojih daroviti učenici u svojim kućama skupljaju identična priznanja i statuice koji se razlikuju samo po školskim godinama?

Oni troše naše novce ni za što, rekao je jedan akademik!

Nama je ovo sve teže i teže gledati. Troše naše novce da bi pravili zbrku!

Roditelji darovitih učenika bi svu tu priču, u dogovoru i u suradnji s pojedinačnim natjecanjima te profesorima od formata, udrugama i humanistima koji doista žive za svoja područja i potiču darovite, i uz višestruko manji trošak, napravili neizmjerno boljom.

Pismo ravnatelja AZOO: „Poštovane ravnatelji i ravnatelji!“

Posted on by

Gospodin Filipović, alfa i omega skrbi  o darovitim učenicama i učenicima, uspio je iz praznika darovitih u samo pet šest godina stvoriti nakupine svega i svačega. Na stranu s bezimenim statuicima i bezimenim priznanjima, ili kako ih roditelji i učenici zovu ‘NO NAME kipićima’, na stranu što je taj koncept priznanja pobjednicima čisti debakl pameti i darovitosti, na stranu što pobjednik iz Domaćinstva dobija istog kipića kao i pobjednik iz Astronomije (bez obzira što je moguće imati teleskop uz prozor kuhinje u potkrovlju), na stranu što isti kipić dobije pobjednik iz Hrvatskog i pobjednik iz Fizike, Kemije ili Matematike (iako je činjenica da svi fizičari, kemičari i matematičari uistinu govore materinji jezik, a poneki pišu i pjesmice), na stranu što je višestruki državni pobjednik dobio samo jednog kipića (iako bi bila fora da je dobio više identičnih pa da uz rendom pomoć utvrđuje koji je dobijen za ovo, a koji je za ono). Na stranu sve to!

Začuđuje lakoća kojom naš alfa i omega povezuje natjecanje u tangu s natjecanjiem iz informatike, kako s lakoćom zaključuje da su mnogi informatičari odlični matematičari, tako da bodove koje zbog njega ne smiju dobiti za upis u srednju školu iz informatike, možda mogu nadoknaditi ukoliko su ih dobili za rezultate u matematici.

Ta logika je nama dobro poznata, već smo je uočili na mnogim drugim primjerima. Ipak, naš alfa i omega pokazuje da njegov talent za izmišljanje nije ugasnuo, on lijepo nama izmišlja nove pojmove.

Tako je prije 15 mjeseci izmislio priznanja za izvrstan uspjeh prije početka natjecanja (za učenike nižih razreda) te se njihovim uspjesima hvalio, zatim je izmislio posebna priznanja za te iste učenike razredne nastave, a zatim ih u prosincu 2012. izbacio s natjecanja, zabranivši im da se natječu dok ne upišu peti razred, sve u suradnji dvaju glasnogovornica i uz naklonost ministra MZOS-a. Zatim je na državno natjecanje iz informatike pozvao desetak natjecatelja više od broja utvrđenog načelom odnosno kriterijem pozivanja, a nakon toga, tri mjeseca kasnije tj. jučer, za TV izjavio da se najmlađi nisu mogli natjecati ZBOG RECESIJE! Tako je ujedno izmislio novi recept za štednju prema kojem treba isključivo i jedino onim najmlađima naprosto zabraniti da se natječu i tako zaštiti djecu od konzumacije njihovih dječjih prava. Ma naš alfa i omega je genije.

Podsjetimo se, u prosincu je izmislio da mentorima mogu biti imenovani isključivo zaposlenici škola, da bi pola godine kasnije u svojem pismu te te i takve mentore prekrstio u ‘nastavnike mentore’, napisavši u pozivu slijedeće:

“Za predan i ustrajan rad s učenicima bit će pohvaljeni i njihovi učitelji i nastavnici mentori.

Ipak, ima i jedna smiješna i simpatična stvar! Zbog previše petljanja i muljanja na raznim stranama i u raznim prigodama došlo je do pada koncentaracije.

Zbog toga je alfa i omega u svojoj obavijesti odaslanoj na prije spomenute posredničke adrese, stavio u privitak i svoje pismo za ravnateljice i ravnatelje škola, kojima se obratio riječima: POSTOVANE RAVNATELJI I RAVNATELJI .

Unatoč simpatičnom oslovljavanju, je li konačno sazrelo vrijeme da većina uoči kako je riječ neprestanom petljanju i muljanju, o frazama ‘niš koristi’, ili je dotični gospodin zaštićena skupocjena robna marka po Sanaderu, gospođi Kosor i Milanoviću, te po Fuchsu i Jovanoviću?

I tko je stvarni šef obrazovanja, Filipović ili Jovanović? Pitanje za križaljku: devet slova, zadnja dva su ‘ić’.

Oni se izravno obraćaju isključivo sami sebi, a hrvatskoj pameti preko posrednika!

Posted on by

Pogledajmo na koji način naši agenti obaviještavaju darovite učenice i učenike i središnjoj državnoj svečanosti podjele priznanja državnim pobjednicima. Osim što su im i liste državnih pobjednika netočne i nepotpune, osim što u natjecanjima iz programiranja već tri godine gledamo protupropisne i netočne ljestvice poretka, iz priloženog vidimo da odgovorni organizatori poziv upućuju sami sebi, a onda usput šalju kopiju na e-mail adrese škola.

Pogledajmo:

Predmet: Poziv na svečanu dodjelu Oskara znanja državnim i međunarodnim prvacima 2013. 
Šalje: Antonela Nizetic – Capkovic <Antonela.Nizetic-Capkovic@azoo.hr>
Prima: Agencija za odgoj i obrazovanje <agencija@azoo.hr>
Kopija: os.a.kovacica@zg.t-com.hr,os-zadar-007@skole.htnet.hr,os-jastrebarsko-001@skole.t-com.hr,os-donja-zelina-002@skole.t-com.hr, . . .

Te adrese e-pošte u velikom broju slučajeva ne čitaju ravnatelji, nego voditelji informatičkih učionica, odnosno učitelji i profesori inrmatike. Naši organizatori iz Agencije pišu ovako: “U privitku vam šaljemo i dopis Vinka Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje , i molimo Vas da ga proslijedite ravnateljima škola.”

U njihovim glavama daroviti pojedinci ne postoje, roditelji darovitih pojedinaca isto tako ne postoje, stvarni mentori ne postoje, a unatoč silnim ‘informacijskim sustavima i sustavima za natjecanja’, agenti se izravno obraćaju isključivo sami sebi, dok se hrvatskoj pameti obraćaju preko nekoliko posrednika, pa tko sazna – sazna.

Treba li još nešto dopisati, ili je i ovo ipak previše?

POZIV 8 6 2013 

Najmlađi najbolji u povijesti ne smije, a Bukvićev s nula (0) bodova može!

Posted on by

Pomalo smo već dosadni sami sebi iznoseći svjedočanstva roditelja i djece o marifetlucima na državnim natjecanjima iz informatike. Ovaj puta nam je svjedočanstvo došlo od nazadovoljnika iz Zadra i Karlovca koji se nisu mogli načuditi kada su na listi pozvanika za Županijsko natjecanje ugledali osobe koje su osvojile NULA bodova.

Zavirivši malko detaljnije u podatke uočili su da je ‘mentor’ jednom takvom učeniku gospodin predsjednik državnog povjerenstva Gojko Bukvić. Taj famozni nasljednik gospođe Zlatke Markučič, koja se proslavila kada je 2011. “Zahtjev za odvojenim vrednovanjem rezultata učenika 4.r na zasebnoj ljestvici poretka”, u svojem odgovoru proglasila ‘Zahtjevom za izmjenu propozicija’, te ga odbila, ima istančan osjećaj za poticanje darovitih. Učenicima nižih razreda najprije je zabranio da se natječu dok ne upišu 5.r, čime je bez prava na natjecanje opstalo pedesetak malih programera, među kojima i “Najmlađi najboljić” u povijesti Dorijan Lendvaj, a onda je mirne duše na višu razinu natjecanja pozvao učenika koji je osvojio NULA BODOVA.

Takvoj lakrdiji nažalost su svjedočili i neki bivši natjecatelji, ne znajući da drže svijeću ljudima koji ne mare za struku, odnosno višestruko nenetičnom ponašanju.

Zaključak je jednostavan, “Najmlađi najoljić” ne smije, a ‘njegovi i njihovi’ s osvojenih NULA BODOVA itekako mogu, i moraju!

OSVOJENA NULA SMIJE, A NAJBOLJI NE!

Ađeo gospodnji, čuvaru darovitih, pomozi obrazovnim ocima da progledaju! Anđeo čuvar darovitih

Inicijativa S.ISTINOM_NA.SUNCE zatražila ostavke čelnika AZOO I MZOS!

Posted on by

Previše je gafova i neznanja u nekim dijelovima Agencije za odgoj i obrazovanje, a osobito na čelnom mjestu i u informatici. Oni naprosto nisu dorasli projektiranju ičega. Vrednovati natjecanja iz programiranja s NULA bodova pri upisu u srednju školu uvreda je zdravoj pameti. Hrvatska je među najboljim zemljama svijeta u natjecanjima iz programiranja, svi nas hvale, ali nama samima (čitaj: AZOO i MZOS) to ne vrijedi ništa. Zato valja još jednom razmisliti o stavu nekih roditelja koji su kazali kako s Agencijom u provedbi informatičkih natjecanja može surađivati samo ‘poremećeni um’. I zaista, pomagati onima koji informatičke dosege vrednuju s nula bodova je javna sramota. Roditelji, javno vam se ispričavamo jer smo bili mekani i prepristojni bez razloga.

No jedan problem je danas posebno došao do izražaja na svečanoj podjeli priznanja, koju su AZOO i MZOS-a upriličili u NSK. S obzirom da u liste državnih pobjednika iz programiranja još uvijek nisu upisana imena i prezimena pobjednika iz 2010., 2011. i 2012., te s obzirom da su i ljestvice poretka zbog toga netočne, jer su neki učenici upisani kao četvrti, a bili su treći, ili su evidentirani kao treći, a bili su drugi, i slično, inicijativa S.ISTINOM_NA.SUNCE zatražila ostavke čelnika AZOO I MZOS!

Pismo inicijative pristiglo nam je danas te ga prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

obaviještavamo vas da je roditeljska inicijativa S ISTINOM NA SUNCE danas u 10:45 u NSK u Zagrebu podijelila 99 letaka sa zahtjevom za ostavkama ravnatelju AZOO i Ministru MZOS-a.
Letak su usnimile televizijske ekipe HRTV i NOVE TV.
Idući puta podijelit ćemo 999 letaka, a nakon toga na 9999 mjesta organizirati referendum s istim zahtjevom zbog nepoštivanja propisa i diskriminacije državnih pobjednika u natjecanjima iz programiranja.
Za svaku je osudu da državna Agencija uz pomoć brojnih službenika i vodstva MZOS-a ne zna i ne želi ljestvice poretka u natjecanjima iz programiranja napraviti ‘PO RAZREDIMA’ i da pritom vara našu djecu, učenike razredne nastave.
Nedopustivo je da odgovorni u lipnju 2012. izmišljaju za namlađe posebna priznanja, da bi im zatim, u prosincu 2012. zabranili da se natječu dok ne upišu peti razred!

Oni moraju odstupiti zajedno s državnim povjerenstvom za natjecanja u informatici.

Osim navedenog letka S ISTINOM NA SUNCE 8 6 2013 dostavljamo vam i pozive za središnju državnu svečanost koji su adresirani na voditelje informatičkih učionica i iz kojih je vidljivo da se primatelji (voditelji informatičkih učionica) mole da obavijeste ravnatelje.

Daroviti pojedinci, njihovi roditelji i stvarni mentori za AZOO i MZOS ne postoje, oni su samo broj, do kojeg se povremeno može tek slučajno doći.

O razini pismenosti ne bismo ni govorili, jer ako ne znaju što znači ‘PO RAZREDIMA’, logično je da se g. Filipović iz AZOO u svojem pismu (koje je namijenjeno za prosljeđivanje ravnateljima škola) obraća s “Poštovane ravnatelji i ravnatelji”!

Posebno presmiješno i do bola tragikomično je, kada daroviti pojedinac na “svečanosti” biva od tri dame vođen na pozornicu, pri čemu jedna križa na papiriću dovedenog pojedinca, i onda daroviti učenik dobije ‘Oskara znanja’ (bezimenu identičnu statuicu koju dobijaju pobjednici svih natjecanja) i onda mora pitati “A gdje je priznanje za mentora?”, pa ga ‘stjuardese’ pitaju “A tko je tvoj mentor”. Još tužnije je kada učenik osvoji dva ili tri prva mjesta i dobije samo jednog tzv. Oskara, pa mu se pri trećem izlasku kaže “Pa dobio si već Oskara!”.
Zamislite svečanost podjele filmskog Oskara u kojem višestruko nagrađeni autor ili glumac umjesto drugog ili trećeg Oskara, dobije rečenicu: “Smiri se Jack, pa već si dobio jednog Oskara!”.
Je li Ministar progledao, ne zanima nas, previše je vremena proteklo. Neka ode, vrijeme mu je jer umjesto da radi posao on se ionako samo svađa i maltretira Hrvatsku svojim davno propalim svjetonazorom.

Drage građanke i dragi građani, drage učenice i dragi učenici, dragi i predragi roditelji, drage mentorice i dragi mentori koji ste uistinu radili s darovitim učenicama i učenicima, drage vrijedne udruge koje potičete darovite, dragi zlatni programerski olimpijci bez kojih Hrvatska ne bi bila tako visoko u svjetskom olimpijskom pokretu, drage novinarke i novinari čija razina građanske etike ne dozvoljava da ovo prešutite, nama je stvarno DOSTA!

Poštovani zbognas.org nadamo se da ćete imati hrabrosti da ovu inicijativu objavite te da je proslijedite ostalim prestižnim medijima.

S poštovanjem,

Roditeljska inicijativa ‘S.ISTINOM_NA SUNCE’

S ISTINOM NA SUNCE 8 6 2013

Pismo smo prenijeli u cijelosti, a nad izjavom g. Filipovića,danoj na HRTV za središnji Dnevnik, kako ove godine najmlađi učenici nisu imali pravo natjecanja zbog recesije, smatramo vrhuncem njegovog, odavno prepoznatog licemjerja. Pravilnike su promijenili pred kraj polugodišta, ukupni broj natjecatelje ostao je isti, u informatici su čak pozvali 10-tak učenika više, mimo kriterija, i gospodin Filipović nam javno, oprostite na izrazu, laže, o recesiji. Štedilo se nije, a da se jest štedilo, onda se moralo štedjeti na svima jednako, od najmlađih do najstarijih.

Dakle, riječ je o diskriminaciji, gospođo Pravobraniteljice što čekate?

Pučki pravobranitelju, što čekate?

Sram vas bilo, gospodo obmanjivači.

Isto tako za RTL televiziju je izjavio kako je lijepo da u natjecanjima odlične rezultate postižu učenici iz malih mjesta, poput PUŠĆE! A upravo je gospodin Filipović, zajedno sa svojim ‘stručnim’ poslušnicima iz državnog povjerenstva, Nikolom Dmitrovićem i Vinkom Petričevićem te svojom odabranom tajnicom Knezović, uskratio dvije pobjede Dominiku Fistriću – iz PUŠĆE!

Ma sram vas bilo gospodine Filipoviću, a vama iz roditeljske inicijative S ISTINOM NA SUNCE, zahvaljujemo na točnim informacijama i povjerenju!

Da nam je samo saznati tko vas je postavio za ravnatelja, i tko vas je reizabrao.

Oni itekako razumiju da nemaju pravo nikom uskraćivati slobodu izbora, ali ih nitko ništa ne pita.

Posted on by

Informatičke olimpijade prepoznate su na svim svjetskim top institucijama i uspjeh na takvom tipu natjecanja puno je bolji pokazatelj raznih sposobnosti, nego li uspjeh u školi. A upravo informatičari imaju najbolje međunarodne rezultate.  Međutim, to im ništa ne vrijedi jer imaju probleme s neznanjem ‘dirigenata’ koji ne znaju sastaviti ni ljestvice poretka po pravilniku, a druge strane preko noći mijenjaju upute za sva natjecanja te najprije onemogućavaju darovite učenike nižih razreda da u njima sudjeluju, a potom zabranjuju da se u sustav natjecanja unose istiniti podaci o stvarnim mentorima, propisujući da mentor mora imati radnu knjižicu u školi ili učeničkom domu.

Posebna uloga namijenjena je ravnateljima škola, koji bi prema našim ‘agentima’ morali biti partijski komesari koji bi u ime ‘aZOO ormara’ morali uokolo naređivati tko će kome biti mentor te ih sveudilj i imenovati.

Najprije promotrimo članak 1.4. Uputa.

Njegova je bit da je definicija mentora da je to ‘osoba’ koja je učenika pripremila za natjecanje. Ta osoba može biti muško, žensko, nastavnik, učiteljica, stručni voditelj, Kinez, Žužić, Pavuna, roditelj, učenik sam sebi. Naglasak u članku je na dvije stvari: a) ‘u pravilu’ i b) ‘koji/a ga je pripremao/la za natjecanje ili smotru’.

Pogledajmo članak:

1.4.         Jednog ili više učenika/ca na natjecanju ili smotri u pravilu prati mentor/ica (učitelj/ica, nastavnik/ica ili stručni/a voditelj/ica) koji/a ga je pripremao/la za natjecanje ili smotru.

I to je sasvim korektna odredba, osim što iza riječi ‘mentor/ica’  treba dodati ‘menore/ice’, kako bi se naglasila mogućnot da se može evidentirati više osoba.

Jasno je svima osim ‘ormaru’ da iz ove definicije ne proizlazi nikakva isključivost. To se i vidi iz sadržaja donjeg  članka, a prije ‘demokratskih promjena’ koje su ispale iz ormara.

Pogledajmo članak prije ‘demokratskih promjena’:

1.15.       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. U pravilu to je radnik škole koji izvodi redovnu nastavu, izbornu nastavu i izvannastavne aktivnosti. Ako takvog radnika škola nema ili je maksimalno zadužen redovitom nastavom, ravnatelj škole može imenovati vanjskog suradnika koji ima stručna znanja iz odgovarajućeg područja.

U ovom članku je neprirodan samo glagol ‘imenuje ili imenovati’ jer bi umjesto njega moralo pisati ‘potvrđuje i evidentira ili potvrditi i evidentirati’. Uz to ima i isti singular umjesto plurala kod riječi ‘mentora’, trebalo bi pisati ‘mentora/e’ tako da se podrazumijeva mogućnost evedentiranja više osoba. Zašto ne evidentirati sve osobe koje stvarno potiču darovitost, u ovom slučaju kao istinski mentori? Vidljivo je da u točki 1.15. malo razrađen članak 1.4., i da nema  isključivosti koje su na mig ravnatelja Agencije u Upute odjednom ubačene 4.12.

No što se dogodilo s člankom 1.15. nakon što je ‘demokratskom promjenom’ ispao kao kostur iz info ormara?

Pogledajmo izmijenjeni članak nakon ‘demokratskih promjena’:

1.15.       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku    natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).

Pojavila se riječ ‘isključivo’ čime je članak 1.15 poništio smisao članka 1.4., umjesto da ga samo malo razradi, kao što je bio slučaj svih prethodnih godina. Mentor može biti i stručni suradnik zaposlen u školskoj ustanovi, a takvih suradnika sa specijalističkim programerskim znanjima i vještinama nema u Zakonu o odgoju i obrazovanju. Proizlazi da mentor može biti knjižničar, pedagog i slično. Pogledajmo članak 100, stavak (4) Zakona:
(4) Stručni suradnici u školskoj ustanovi su: pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko rehabilitacijskog profila.

Dakle, o čemu je riječ? O nesposobnosti, ili možda i o petljaniji i muteži?

Idemo sada malo razmišljati zdravim razumom obična čovjeka, obrazovnjaka, kulturnjaka, sportaša, novinara ili učenika i roditelja.

Tko sudjeluje u procesu mentoriranja? Ravnatelj, ministar, ‘agenti’ ili samo učenik i mentor(i).

Tko je jedina osoba koja nepobitno znade tko joj je mentor?

UČENIK! ( I njegov roditelj-skrbnik.)

Tko je osoba koja mora znati tko je učenik s kojim radi, priprema ga za natjecanja i mentorira?

MENTOR!

Ako učenik ‘Pero’ kaže da mu je menor osoba ‘Ždero’, i ako zatim osoba ‘Ždero’ izjavi da je za natjecanje pripremila učenika koji se zove ‘Pero’, je li jednoznačno utrvđeno tko je učenika pripremao za natjecanje?

JEST !

I šta onda, odnosno koga, treba ravnatelj ‘imenovati’?

Ništa i nikoga, on mora samo potvrditi i evidentirati točan podatak!

Međutim, što ako osoba  ‘MABA’ napiše da je za natjecanja spremila učenika koji se zove ‘ŽABA’, a učenik ‘ŽABA’ kaže da s njim ni minute nije radila ‘MABA’, što sad? U takvom slučaju bi ravnatelj najprije morao pozvati na red školskog informatičara i reći mu: što to radiš, dužan si mi osigurati istinite podatke o tome tko je mentor ‘ŽABI’! A zatim bi morao zatražiti roditelje da potpišu Izjavu o tome tko je uistinu njihovo dijete pripremio za natjecanje.

I nakon svega toga onda lijepo taj istinit podatak ‘potvrditi i evidentirati’.

Jasno, ako školski informatičar svoj posao obavlja kako valja, onda neće ni nastajati sporne situacije.

A što s Državnim povjerenstvom za informatička natjecanja i s onima koji su ovakve modificirane Upute uz znanje ravnatelja aZOO i suglasnost Ministra stavili na web stranicu Agencije 4.12.2012.?

Objavimo njihova imena, oni su nametnuli odredbe kojima nas sve zajedno vuku nazad!

Te odredbe mogu poslužiti isključivo za utaju stvarnih osoba koje su učenike pripremile za natjecanja. A ne ni za kakvo dobro!

I ne samo to, te iste osobe su u prethodnim godinama djeci oduzimale Oskare znanja i utajile Vladi RH točne podatke o državnim pobjednicima, dakle utajile su identitet izvanserijski darovitih najmlađih učenika u povijesti RH.

Navedene promjene i postupci ne samo da su protuprirodne i suprot Ustava RH, nego se i rugaju međunarodnim normama.

Kakva bi uloga ravnatelja prirodno bi morala biti? Što ravnatelj ne bi smio?

Ravnatelji osnovnih škola ne smiju imenovati (određivati) mentore.

Nitko ta prava ne može putem ‘kvazi uputa’ oduzeti darovitom učeniku ni roditelju.

Što bi ravnatelj morao?

Ravnatelj bi morao osigurati obrazovnoj zajednici UNOS TOČNOG I ISTINITOG PODATKA u sustav natjecanja, te po potrebi provjeravati jesu li podaci o mentorima koje je dostavio školski informatičar točni i istiniti.

On je dakle, nakon školskog informatičara prva karika u provjeri koja skrbi da svi podaci moraju odgovarti stvarnom radu i zaslugama, sukladno odgovarajućem zakonu.

On je taj koji mora narediti školskom informatičaru da pazi kako bi svi prikupljeni podaci bili točni.

A ne osobno naređivati i određivati (izabirati i imenovati) osobu koja će biti upisana kao mentor.

TKO IMENUJE MENTORA?

Mentora imenuje isključivo učenik u dogovoru s roditeljem, a ako željeni mentor ne može prihvatiti mentorstvo onda treba prema odabiru učenika eviedentirati drugonavedenog ili odabrati i potvrditi zamjenskog.

Pogledamo li kako su to godinama rješavali oni najbolji, vidjet ćemo da ima odličnih primjera, još iz 2005. Neki su tada uveli Natjecateljski list u kojem su postojala polja za upis predmetnog nastavnika, zatim osobe koja je učenika prijavila za natjecanje i zasebno polja za unos mentora gdje su se mogla unijeti minimalno dva mentora. Vidjet ćemo i da su se radile provjere upisanih podataka prije sedam osam godina. Nažalost, vidljivo je da je bilo i slučajeva kada je za mentora sama sebe upisivala osoba koja nije ni minute radila s učenikom. Slučajeva, kada su roditelji nakon takvih poteza, morali svojim potpisanim izjavama prokazali ‘obmanicu’ i onda imenovali istinskog mentora, što je i prirodno.

U središtu natjecanja uvijek mora biti učenik i njegova obitelj, oni su ti zbog kojih mi svi postojimo.

Mi njih opslužujemo, i slušamo njihov glas.

Mi smo zbog njih tu, a ne oni zbog nas.

Organizator niti jednog natjecanja nema pravi IMENOVATI odnosno određivati mentore, to pravo pripada natjecatelju!

A zašto poneki ravnatelj šutke provodi ‘čudne stvari’, sam Bog će znati. Na sreću za učenike,  u devedesetpostotnoj  većini  su oni oprezni i korektni ravnatelji koji zaobilaze te neprirodne odredbe, jer ne žele ići protiv svoje savjesti ni svojih učenika.

Oni itekako razumiju da nemaju pravo nikom uskraćivati slobodu izbora, ali ih nitko ništa ne pita. Nadamo se da neće biti razriješeni putem medija, ako stanu na stranu obrane učeničkih i roditeljskih prava. A oni rijetki, koji će se usuditi da mentore imenuju ili promjene bez dogovora i pristanka roditelja – oni će se sami staviti na stup srama, i otići. Njima je ravnateljevanje ionako samo usputni posao (glavni posao je preskakivanje u pobjednički politički tabor).

Bilo je i slučajeva kad su neki školski informatičari većih škola ili inzistirali kod ravnatelja ili prenosili učenicima navodne preporuke ravnatelja da se za mentora upišu isključivo predmetni nastavnici. I činili veliki obrazovni prijestup: utaju istinitih podataka i identiteta zaslužnih ljudi koji su učili darovite. Nažalost.

Ima primjera da su daroviti stariji učenici i bivši natjecatelji godinama mentorirali svoje nasljednike, a nagrade, pa i financijske dobijali su profesori.

Nije li to utaja?

Je li to za STUP SRAMA?

Ili za bodove i promaknuća koje su potom dobivali od našeg ORMARA s kosturima?

Vlasti se mijenjaju, a ormar s kostima je konstanta, negativna.

Opametimo se.

Hrvatsku naprijed može povući samo istina.

Poput one o Domovinskom ratu.