Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kada bi obrazovne politike u svijetu slijedile zamisli i tvorbe gospodina Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, daroviti ljudi u svijetu, odnosno supertalentirana djeca (djeca su najvažniji ljudi, zar ne?) ostajala bi bez prilika da pokažu svoje raznovrsne talente.

Najbolji si u matematici? – Daj se skuliraj, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Sviraš violinu ili gitaru za poludit? – Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kažeš da si ti Dorijan Lendvaj, 2.r i da si već sudjelovao na državnom natjecanju i postao najmlađi najbolji u povijesti RH? Da si nepriznati državni pobjednik u programiranju? – Gubi se, imaš dvije godine zabrane, a ne moraš se javiti ni kada upišeš peti razred!

Šta ćeš ti na državnom natjecanju kada su tamo stariji dečki od 18 ili 19 godina.

Uostalom, ne smiješ se više družiti ni sa mamom i tatom jer su oni barem duplo stariji od maturanata. A s djedom i bakom ćeš se moći podružiti onostrano. Napravio si tutorial za programiranje? Ma to je tek neka bezvezna igrica.

Ne trebaš nam u obrazovnom sustavu, jesi li čuo? Ti ne smiješ biti dio obrazovnog ustava za darovite učenike prije nego upišeš peti razred!

Zašto? Zato jer sam ja, ravnatelj agencije Vinko Filipović tako rekao, a imam i potporu ministra Jovanovića.

Sve je to vidljivo i iz predvalentinovske priče o Dorijanu Lendvaju, NOVA TV.

A da gospodin Filipović za promjenu poštuje pravne akte Republike Hrvatske. Pustimo Zakon o suzbijanju diskriminacije, preopasan je. Pustimo nasilne i jednostrane promjene Uputa za sva natjecanja (“preko noći”), a bez suradnje sa zainteresiranom javnošću i ostalim suorganizatorima različitih državnih natjecanja.

Pogledajmo Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, važeći pravilnik potpisan 10.5.1991. od našeg prvog ministra prosvjete i kulture, pok. prof.dr. Vlatka Pavletića. Netko se pametan tada najprije pobrinuo za darovite učenike.

Odličan pravilnik, iako imamo informaciju da su neki uvaženi saborski zastupnici na Odboru za obitelj i mlade diskutirali kao da ovaj pravilnik ne postoji. Zašto? Da bi se prikrilo kako pravilnik postoji, ali se nije poštivao (kao i informatički pravilnik) potrebno je najprije razglasiti da ne potoji ili ga proglasiti zastarjelim. Na taj način, prema nekim zastupnicima, prestaje obveza poštivanja (prestar je, ne mora se poštivati, kao ni mudrac). Pa onda na brzinu donijeti novi – lošiji, i reći – sada konačno možemo skrbiti o darovitima. Bilo bi smiješno da nije žalosno!.

A što kaže pravilnik, evo nekoliko detalja:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticanjem.

Darovitost je spoj triju osnovnih skupina, osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.

Prema sposobnostima područja darovitosti su:

1. opće intelektualne sposobnosti

2. stvaralačke (kreativne) sposobnosti

3. sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena područja

4. socijalne i rukovodne sposobnosti

5. sposobnosti za pojedina umjetnička područja

6. psihomotorne sposobnosti.

Tko, dakle, ima obvezu obuhvtiti sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja, tko je zapovjedni odgovorni? Gospodin Filipović i takvi. Smiju li se izvanškolski strukovnjaci izbaciti iz poticanja darovitih kako je to činio ravnatelj Agencije, ili je upravo Filipovićeva zadaća bila da ih nužno uključuje?

II. UOČAVANJE I UTVRĐIVANJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 3.

Uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika stručan je i kontinuiran proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja.

Članak 4.

Uočavanje i procjenjivanje osobina darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici osnovne škole. Škola će se koristiti podacima i mišljenjima roditelja, odgajatelja u dječjim vrtićima i drugih stručnjaka – realizatora programa u koje je učenik uključen izvan škole.

Filipoviću, odlazi! Dosta nam je “pričam ti priču tamo-amo i posvuda, a istine niotkuda”!

Vi nikada nećete shvatiti da ste zbog nas tu!

 

TRAŽENJE ZAŠTITE PRAVA DJECE KOJA SUDJELUJU NA NATJECANJIMA

Iz poluvisokog izvora saznali smo da je temeljem predstavke Zagrebačkog računalnog saveza krajem prošle godine održana rasprava o zaštiti prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, s posebnim osvrtom koji se odnosio na informatička natjecanja i poznate probleme u zadnjih nekoliko godina, otkako je ravnatelj Agencije u povjerenstvo imenovao svoje poslušnike.

U raspravi pod navedenom točkom  sudjelovali su gospodin predsjednik odbora Darko Milinović i uvaženi zastupnici, članovi odbora.

Osim njih u raspravi je sudjelovao gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović te predstavnica pravobraniteljice za djecu.

Uvodnu i završnu riječ dao je Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a, podijelivši prije početka izlaganja slikoviti tabelarni prikaz “virtualnog” natjecanja, u kojem su u glavnoj ulozi bile poštovane zastupnice i zastupnici te vanjski članovi, kako bi se lakše uživili u situaciju u kakvoj su se našla darovita djeca, i zbog koje se problematika zaštite prava djece koja sudjeluju na natjecanjima i našla na dnevnom redu Odbora za obitelj i mlade Hrvatskog sabora.

Tko je htio mogao se na licu mjesta slikovito uvjeriti: kako se učenici pozivaju na državno natjecanje, i kako se može pozvati i više od predviđenog broja, ali samo uz uvjet da oni ispod crte imaju isti broj bodova kao i posljednji iznad crte, tako da su broj 11 i 12 uključeni na listu, a ispod liste ostaje “učenik” koji ima samo jedan bod manje.

Osim načina pozivanja, mogli su se uvjeriti kako su izgledale protupropisne ljestvice poretka na kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, kao ova dolje koju su dobili.Mogli su se uvjeriti kako su morale izgledati ispravne ljestvice poretka, npr za 4. razred ili za 5. razred.

Tko se zaista želio uživjeti u ulogu učenika mogao se u trenu uvjeriti koliko je zabrana da se učenici ne smiju natjecati dok ne upišu 5. razred “BEDASTA” (kako je napisao uvaženi kolumnista Večernjeg lista u petak 14.2.), i kako najviše pogađa one najmlađe iz 2. razreda, poput Dorijana Lendvaja.

Isto tako mogli su s lakoćom uočiti koliko je tragikomično kada je netko upisan da je bio peti, a zapravo je bio prvi. I koliko je sramotno da jedni rade s djecom, a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, samo zato jer je tako odlučio gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović, navodno uz potporu gospodina ministra Željka Jovanovića. Vidjeli su koliko je neodrživo stanje u kojem ni najbolji olimpijac u povijest Johhny Ho, ne bi smio biti evidentirani mentor jer nema radnu knjižicu u nekoj osnovnoj školi ili učeničkom domu, a sve po modelu gospodina Vinka Filipovića.

Oni s boljim darom opažanja mogli su uočiti u naslovu da je “natjecanje” datirano godinu dana ranije, u 2012. godinu, i to samo zato da bi u njem’ “mogli sudjelovati učenici razredne nastave”. Naime, početkom 2013. oni su došli na natjecanje i poljubili vrata, saznavši da se “više ne smiju natjecati”.

Naravno, neki su branili unaprijed pripremljene stavove bez da su se prethodno upoznali s činjenicama, i to bez obzira što su “kao prvašići” zapravo i sami bili ugroženi. Saznali smo da su neki na početku ometali uvodničara, pa je gospođa Šimac Bonačić demokratski uskočila u riječ i izjavila kako to njoj ništa nije jasno, ali joj je “logično da mentor učenicima koji idu na natjecanje bude zaposlenik škole”, ne mareći što u Uputama za sva natjecanja u točki 3. piše da je “mentor ona osoba koja je učenika-cu pripremio-la za natjecanje”. Za razliku od nje gđa Marija Lugarić je izjavila kako je njoj poznato “da neki nastavnici ne rade s djecom ali na konto njihove darovitosti skupljaju bodove”.

Mi, zbognas.org-ovci smo zadovoljni. Očito je da su i naši napori da osvjetlamo i razotkrijemo diskriminaciju djece i njihovim izvanškolskih mentora, urodili plodom.

Čini nam se da je u pripremi sjednice sagledano sve što je bilo bitno, a ukupni problem zbog kojeg se tražila zaštita prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, prema službenim dokumentima Odbora (Sabora RH), definiran je ovako:

  • U travnju 2013., Odboru za obitelj, mlade i sport predstavkom se obratio Zagrebački računalni savez na traženje obitelji svojih članova (tajnik Saveza, g. Zdravko Škokić). Predstavka je popraćena obilnom dokumentacijom (na tristotinjak stranica), odnosno kopijama prepiski mentora, roditelja, udruga i zlatnih olimpijaca te Saveza s raznim državnim institucijama (MZOS, Agencija za odgoj i obrazovanje, Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja, MSPM. Pravobraniteljica za djecu, Ured predsjednika Vlade, Ured predsjednika RH, saborskim odborima…), sve u posljednje 2,5 godine. U predstavci se, među ostalim, navodi:
  • učenicima nižih razreda osnovnih škola koji su od 2010. godine do 2012. godine sudjelovali na natjecanjima iz informatike povrijeđena su njihova prava jer njihovi uspjesi nisu rangirani sukladno propozicijama natjecanja (i na način kako je to bilo činjeno od 2001.-2009. godine), te nisu dobili priznanja za onaj rezultat koji su prema važećim pravilnicima postigli. Kako se tvrdi, pogrešne ljestvice poretka izrađivane su “po dobnim skupinama” i prema dijelu pravilnika koji određuje “Način pozivanja na višu razinu natjecanja”, a ne “po razredima” i prema poglavlju “Poredak učenika nakon natjecanja”, tako da se u evidencijama pobjednika nalaze netočni podaci;
  • umjesto rješavanja problema i ispravljanja nepravdi prema učenicima, mentorima (ali i Republici Hrvatskoj kojoj su uskraćene točne evidencije državnih pobjednika), pred kraj polugodišta šk.god. 2012/2013. izmijenjeni su pravilnici i Upute za sva natjecanja (u informatičkom pravilniku je umjesto odredbe “po razredima” upisano “po dobnim skupinama”)’,
  • učenici nižih razreda osnovnih škola saznali su tako koncem prvog polugodišta 2012. godine kako se mijenjaju Upute za sva natjecanja i pravilnik, te da oni, premda su se pripremali za natjecanje, na istome ne mogu sudjelovati dok ne upišu 5. razred. Učinjeno je to, dakle, nakon početka školske godine, te je i na taj način učinjena nepravda prema navedenoj skupini djece; učenici koji se prijavljuju na natjecanja, za mentore ne mogu imenovati osobe s kojima se stvarno pripremaju za natjecanja, osim ako isti nisu zaposlenici odgojno-obrazovnih ustanova. Na taj način je mladim mentorima uskraćeno pravo evidencije s naslova rada (npr. mentor učeniku koji se priprema za natjecanje ne bi mogao biti pobjednik informatičke olimpijade jer nije zaposlen u školi, premda radi s učenikom putem privatnog ili nekog drugog angažmana izvanškolski).

Navedenu predstavku Odbor je proslijedio u nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje je pak odgovor (pripremljen u AZOO) poslalo Savezu i Odboru.

Nakon dobivenog odgovora, Savez je opetovano pisao Odboru, sa zamolbom da se o ovoj problematici u smislu zaštite djece i mladih odnosno povrede dječjih prava raspravlja na sjednici Odbora kako bi ukazali “na potrebu da se greške isprave, a izmjene Uputa i pravila opozovu, obzirom da zaprimljeni dopis AZOO ne sadržava zatražene odgovore, niti na koji način rješava problem“. Naprotiv, Savez je naveo kako su nakon svih dopisa učenici nižih razreda osnovnih škola još i dodatno kažnjeni izmjenom Uputa i pravilnika, pa sad više niti ne mogu sudjelovati na natjecanjima (unatoč činjenici što su neki od ranijih natjecatelja, koji su kao učenici razredne nastave osvojili 1. mjesto u RH, danas već i pobjednici međunarodne informatičke olimpijade).

Sve ove navode je u uvodnom izlaganju ponovio g. Zdravko Škokić, tražeći od članova Odbora da razmotre cjelokupnu problematiku, sve u svrhu zaštite učenika nižih razreda koji su/bi sudjelovali na natjecanjima iz informatike, no za svoj uspjeh nisu dobili priznanje u skladu s tada važećim pravilnicima, a nakon čega im je uskraćeno pravo da se natječu u idućim godinama, dok ne narastu. Istaknuo je da je grešku počinilo državno povjerenstvo u trenutku kada je natjecanje već bilo završeno, jer je učeničke bodove upisivalo na ljestvicu poretka u kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, a ne na zasebne ljestvice “po razredima” kako je nalagao pravilnik, te ukazao na potrebu da se greške neizostavno isprave, da se djeci daju ispravna i točna priznanja uz izmjene na odgovarajućim web adresama, da se uz njihova imena upišu osobe koje su ih zaista pripremale, a ne da jedni rade a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, te da se izmjene Uputa i pravila opozovu, potkrepljući navedeno slikovitim tabelarnim prikazom.

Za početak više nego dovoljno.

Uporno traženje roditelja, djece, zlatnih olimpijaca i najboljih mentora, udruga i računalnog saveza, pa i nas iz zbognas.org koji već dvije godine pišemo, te nekoliko medija koji su se odvažili ukazati na problem (Index.hr, Hrvatski fokus, Moje dijete i Dnevno.hr) urodilo je plodom.

Strana roditelja i diskriminirane djece dobila je legitimitet u Saboru Republike Hrvatske.

Osim navedenog, prije nekoliko dana i ekipa NOVA TV “Provjereno” razmontirala je činjenicu da je Agencija AZOO nesuvislim promjenama pravilnika zabranila najmlađem (neevidentiranom) državnom pobjedniku u povijesti, malom programeru Dorijanu Lendvaju, da se natječe dok ne upiše peti razred, “nagradivši” ga tako za njegovu izvanserijsku darovitost, kaznom i moratorijem na natjecanje u trajanju od dvije godine.

Nisu ga upisali u listu državnih pobjednika 2012., a zatim su mu uzeli su mu i dvije godine natjecanja!

Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika na snazi je od 1991. godine, a ovako ponašanje je izvan svake pameti!

U samoj sjednici bilo je svakakvih izlaganja, pa čak i o tome da bi starije dijete jednog roditelja koji ne zna programirati moglo biti diskriminirano u odnosu na mlađe dijete nekog drugog roditelja, jer njegov roditelj znade programirati. Bilo je i vjerojatno i onih koji su zapazili detalje u prilog darovitim programerima, ali su ih odšutili, no o tome i o drugim zanimljivim postupcima, stajalištima i izjavama u nekom drugom članku.


“Svako dijete ima pravo ostvariti svoju darovitost i sposobnosti”, tek je puka frazica na papiru Pravobraniteljice za djecu

Sa svrhom zaštite i promicanja dobrobiti djece, odnosno obveze da se poštuje najbolji interes djeteta, roditelji su u više navrata upozoravali i Pravobraniteljicu za djecu te dobivali obavijesti o preporukama i očekivanjima od nadležnih, no bez efekta.

Pravobraniteljica je jednom prilikom uputila pismo u Agenciju za odgoj  i obrazovanje, iz kojeg prenosimo najvažniji dio:

Agenciji za odgoj i obrazovanje ukazali smo na članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi,sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U svezi s time, kako bi se izbjegle dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, preporučili smo Agenciji da prilikom propisivanja pravila natjecanja posebno vodi računa o tome da je potrebno propisati  jasne odredbe i pravila koje će uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti. U slučaju dvojbi u tumačenju i/ili primjeni pravila preporučili smo da se ista tumače i primjenjuju u korist djeteta. Osim toga, kako bi se izbjegla neinformiranost sudionika natjecanja, preporučili smo Agenciji da o svim promjenama u donošenju, izmjenama, tumačenju i primjeni pravila o natjecanjima pravovremeno informira učenike, njihove mentore, škole i ostale osobe koje sudjeluju u provedbi i praćenju natjecanja.

Unatoč upozorenja Pravobraniteljstva za djecu da najbolji interes djeteta mora imati prednost“ jer svako dijete ima „pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti“, unatoč činjenici da su, i dio pravilnika kojim se uređuje provođenje natjecanja ili poredak učenika nakon natjecanja i odredba PO RAZREDIMA potpuno eksplicitni i jasni, unatočpozitivnoj praksi i postupanju sukladno pravilniku te brojnim evidentiranim državnim prvacima od 2001.g. pa nadalje sve do 2009., potpuno jasni pravilnici pravilnici, koje je valjalo samo dosljedno primjenjivati – promijenjeni su (pravovremeno?) na kraju polugodišta, u prosincu 2012. 

A darovita djeca ne samo što nisu dobila priznanja za rezultate koje su uistinu postigla u prošlim godinama, već im je promjenom pravilnika, pa čak i uz dodatni poticaj iz Ureda Pravobraniteljice za djecu o kojem imamo dokaze, zabranjeno da se natječu dok ne upišu peti razred.

Jasno je da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ u svakoj situaciji, osim u onoj za koju je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje.

No je li i Pravobraniteljicu za djecu uopće briga što su daroviti najmlađi programeri izgubili „pravo da ostvare svoju darovitost i sposobnosti“?

O tome u zasebnoj priči u dva do tri nastavka.

“Novouvedena priznanja” AZOO pokazala su se neiskrenim

Časopis “Moje dijete” objavio je u svibnju 2013. iznimno zanimljiv i kvalitetan članak o darovitim učeniku Ivanu Jambrešiću iz Zagreba.

Ivan je još kao učenik trećeg razreda uspio na prednatjecanjima iz programiranja biti bolji od 400 svojih starijih kolega i izboriti se za sudjelovanje na državnom natjecanju kao jedan od osmorice pozvanih.

Naime, u cilju poštivanja najboljeg interesa djeteta pravilnik za informatička natjecanja omogućavao je da u natjecanjima iz programiranja mogu sudjelovati učenici ‘do 5. razreda’, odnosno ranijih godina ‘do 6. razreda. To je značilo da je skupina najmlađih natjecatelja uvijek bila otvorena te da su u natjecanje mogli pristupati i učenici razredne nastave, ukoliko su zajedno sa svojim učiteljima, roditeljima i voditeljima osjetili da imaju kompetitivne sposobnosti. Ako ih je to veselilo i ako su mislili da imaju šta pokazati, i ako su bili redoviti učenici škole, mogli su se prijaviti i rješavati iste zadatke sa svojim starijm kolegama.

I imali su uvijek priliku da se pokažu, da budu među najboljih osam do 5. razreda (ili ranijih godina među najboljih petnaest do 6. razreda) na jedinstvenoj listi za pozivanje, i da se tako izbore za prolaz na državno natjecanje.

Upravo to je uspjelo Ivanu Jambrešiću 2012. te je tako naslijedio Matiju Marić iz Sl. Broda kojem je to uspjelo osam godina ranije kada je proglašen državnim pobjednikom za treće razrede.

Nažalost, Agencija za odgoj i obrazovanje pokazala se nespremnom, nesmotrenom, neiskrenom i nesretnom za Ivana koji nije upisan u državne pobjednike jer ravnatelj Agencije nije razumio ni poštovao pravilnik o natjecanju.

Umjesto da naredi da se ljestvice poretka ispravi jer se na jednoj ljestvici smiju nalaziti samo učenici jednog razreda (poredak ‘po razredima’), njega za to nije bila briga.

Odlučio je prikriti pogreške odraslih, a Ivanu je naknadno u lipnju podijelio tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, da bi ga zatim, u prosincu te iste godine degradirao i “šutnuo” iz natjecanja dok ne upiše peti razred.

Pogledajte što je o tome za MOJE DIJETE izjavila Ivanova majka u svibnju 2013.:

Već i prošle godine to je bilo pomalo čudno.

Ljestvice poretka uvijek su se radile po razredima jer je tako pisalo u pravilniku, a prošle su godine svi niži razredi stavljeni na zajedničku ljestvi­cu, što znači da se i na prvašića i na polaznika petog razreda gledalo kao da su isti razred.

Ivan je, prema pravil­niku koji je vrijedio od 1999. godine, bio najbolji medu polaznicima trećeg razreda, ali je, s obzirom na to da su se na istoj ljestvici našli i viši razredi, u ukupnom poretku netočno zapisan kao šesti.

Na taj je način, a nismo usamljeni u tom mišljenju, nezasluženo ostao bez priznanja za prvo mjesto. Umjesto toga pripalo mu je tek tzv. novouvedeno priznanje za postignuti uspjeh za učenike razredne nastave... (Istu je nepravdu doživio i njegov godinu mladi kolega, talentirani Dorijan Lendvaj iz Popovače, op.a.)

Ivan ove godine nije mogao sudjelovati na državnom natjecanju i na neki mu je način uskraćeno pravo da pokaže koliko zna i umije, a ono novouvedeno priznanje pokazalo se neiskrenim. Ivan je srećom četvrti razred i već će sljedeće godine moći na državno prvenstvo, ali što je s drugom nadarenom djecom koja pohađaju niže razrede?

Zar oni moraju čekati godinama da bi dobili priliku pokazati koliko znaju i umiju, da bi im se odalo zasluženo priznanje za njihovu darovitost? Iako su svi oni ponosni na svoje uspjehe, na osvojene medalje i nagrade, ovdje je riječ i o dru­ženju, suradnji, zajedničkim ljetovanji­ma i sličnom.

Što se tiče Ivana, imam osjećaj da kod njega nema nikakve razlike. Potpuno mu je svejedno rješava Ii zadatke kod kuće, u školi ili na natjecanju.

Sve je to za njega igra koju voli i u kojoj uživa. Uz pripreme za natjecanja, Ivan redovi­to pohađa radionice i na natjecanje ide sa znanjem i vještinama koje je tamo usvojio.

Njegovo logičko zaključivanje tu mu dosta pomaže, kao i to što puno stvari usvoji već na satu. Nemamo. Jednostavno, vrijeme će pokazati u kojem će se smjeru dalje razvijati njegov talent. Najvažnije je da bude sretan. Na kraju krajeva, to mora biti njegova odluka.

Ponekad mu znamo reći: “Ivane, na­tjecanje je, daj malo ponovi, provjeri…” A on sasvim ležerno odgovori: “Već jesam”, ili tako nešto. Ponekad ispadne da to više zabrinjava nas nego njega. Naposljetku, Ivan se zbog uspjeha na natjecanjima nije umislio niti je promijenio ponašanje. Što se toga tiče, potpuno je cool..Da, istina je. To smo napomenuli učiteljicama još na početku. U školi imaju organiziranu dodatnu nastavu iz matematike, koju pohađa i Ivan, ali to je svega jedan školski sat tjedno. Ivan je inače nešto povučeniji i suzdržaniji, ali na dodatnoj nastavi iz matemati­ke, kako nam je prepričala njegova učiteljica, sasvim je drugo dijete. “Neda se ugasiti, ja na satu gotovo da i nisam potrebna, on objašnjava, prepričava, rješava zadatke”, rekla nam je jednom zgodom. Kad je krenuo u četvrti razred, u školi je osnovana još jedna grupa darovitih klinaca. Sastaju se jednom u dva tjedna i tada u dva školska sata obraduju raznorazne teme i rješavaju zadatke. Idu mu i drugi predmeti, ne samo matematika. Ivan je općenito bistar i tek je mali problem nastao sad, u četvr­tom razredu, kada se pojavilo gradivo koje treba naučiti.  Godine, povijesni događaji, kraljevi i slične stvari. Dosad toga nije bilo, pa Ivan zapravo nije imao potrebu učiti na taj način, sve dosad upijao je i učio zahvaljujući svojoj bistrini i darovitosti. Ponekad mu je bilo teško prihvatiti taj njemu nepozna­ti model, ali i to smo brzo prevladali.

MOJE DIJETE str. 3

Novi izum AZOO I MZOS: dvostruki državni pobjednik na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje!

Kao prvo moramo se ispričati svim roditeljima koji su nam pisali o ‘sramotnim priznanjima’ iz radionice AZOO i MZOS-a. Nismo im odmah povjerovali pa tako niti uočili da je i ta tema toliko bitna.

Kada smo ponovno ugledali ‘Priznanje koje je zaslužila / zaslužio NETKO NEKI za izvrstan uspjeh i osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u šk.god. 2012/2013’ shvatili smo da smo pogriješili!

Shvatili smo da su naši majstori obrazovne uravnilovke zaključilli da je za jedno priznanje državnom pobjedniku, bez obzira što ga je prethodno već dobio, osobito važno:da se zove priznanje, da ga je zaslužla /zaslužio NETKO NEKI (koji ga je već jednom dobio), da je to izvrstan uspjeh (Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić su dobili priznanje za izvrstan uspjeh i prije početka natjecanja 2012.), da je za osvojeno 1. mjesto na državnom natjecanju (što je već jedno dobio), da se to zbilo u šk.god. XX/YY (što je OK! da se ne pogriješi godina).

Ujedno smo shvatili da je posve nebitno o kojem je natjecanju riječ, uostalom ni na bezimenom kipiću ne piše za koje natjecanje ga je učenik dobio, pa zašto bi onda pisalo na priznanju. Razumljiva nam je njihova ‘logika’ i želja da se promoviraju temeljem tuđeg rada i pričaju uvijek iste fraze no nismo shvatili čemu služe ta priznanja. Vjerojatno glavni problem i nije u njima, nego u onima koji su spašavali njihovu potrebu za mega postojanjem te im 2006. dali ovlasti da brljaju po natjecanjima umjesto da se bave administriranjem.

Ova tema je prevažna, a ponašanje odgovornih na najbolji (čitaj: najgori mogući) način pokazuje koliko je uopće tim obrazovnjacima stalo do darovitih pojedinaca i do njihovih natjecateljskih područja. Dijeliti priznanja nakon što su učenici na kraju svojih natjecanja već dobili priznanja, posve je upitno. Sva priznanja učiniti jednakim, to može samo poptuno netalentirani čovjek. Godinama dijeliti takova priznanja iz kojih nije vidljiva vrsta natjecanja ili podnatjecanje u sklopu istog natjecanja.

Jeste li znali da je učenik koji je ostvario dvostruku pobjedu na državnom natjecanju, na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje? Niste?

priznanje 001 bezimeno

Zanimljivo je da je to isti onaj učenik koji je u 2011. i 2012. ostvario dvije državne pobjede koje još nisu evidentirane!

Jeste li znali da su učenici koji su pobijedili na državnom natjecanju dobili priznanja iz kojih se ne vidi o kojim je natjecanjima riječ? Možete li podržati razmišljanje gospodina Filipovića prema kojem državi ne smije biti važno koliko je pobjeda ostvario daroviti pojedinac, razmišljanje prema kojem državi nikako ne smije biti zanimljivo da svakog pojedinca nagradi s onoliko različitih priznanja koliko je različitih pobjeda ostvario?

Podržavate li gospodina Filipovića koji smatra da je darovitima dovoljno tek jedno godišnje bezlično okupljanje s usputnom podjelom bezimenih kipića i još bezimenijih priznanja?

Mislite li zaista da se naše darovite učenike smije i dalje obmanjivati nižerazrednim svečanostima u kojima niti jedan novinar ne može doći do podatka tko su najuspješniji od najuspješnijih mladih pojedinki i pojedinaca?

Čemu uopće služe svečanosti u kojima ne postoje drugoplasirani i trećeplasirani, i nakon kojih daroviti učenici u svojim kućama skupljaju identična priznanja i statuice koji se razlikuju samo po školskim godinama?

Oni troše naše novce ni za što, rekao je jedan akademik!

Nama je ovo sve teže i teže gledati. Troše naše novce da bi pravili zbrku!

Roditelji darovitih učenika bi svu tu priču, u dogovoru i u suradnji s pojedinačnim natjecanjima te profesorima od formata, udrugama i humanistima koji doista žive za svoja područja i potiču darovite, i uz višestruko manji trošak, napravili neizmjerno boljom.

Jadno, da ne može jadnije!

Kako je onda moguće da se na istoj ljestvici poretka zajedno nađu učenici različitih razreda, ako je u pravilniku ppisalo da se ljestvica poretka mora napraviti ‘po razredima’?

Ove događaje istražili su u jadnom dalmatinskom portalu.

Pogledjamo njihovu analizu:
Moguće je, jer Agencija priča svoje, a u Ministarstvu to ni ne pokušavaju razumjeti te su u pitanje doveli i svoje kolege u drugim ministarstvima koji su osjetljivi na zaštitu prava djece.

Dakle, iz AZOO-a su se očitovali pišući o svemu i svačemu, dopisujući rečenice kojih nema u pravilniku, samo nisu spominjali ova dva izdvojena retka gore. Sve oko sebe uvjeravali su u svoju ‘mantru’: da se ljestvica poretka morala napraviti PO DOBNIM SKUPINAMA (iako je pisalo PO RAZREDIMA). Neki su i povjerovali da to proizlazi iz rečenica, ne znajući da su ih ‘agenti’ dopisivali.

PROČITAJTE CIJELI ČLANAK

Informatička natjecanja moraju se vratiti onima koji su ih stvarali!

Početkom travnja 2012. netko se na sastanku u Ministarstvu oznanosti, obrazovanja i sporta usudio reći čelnicima Agencije da oni nisu pozvani birati suorganizatorsku udrugu za pripremu i provedbu natjecanja iz informatike putem javnih natječaja, jer to pravo pripada samo nacionalnoj udruzi, kao i u drugim područjima, poput matematike, zemljopisa i slično.
Bio je to tajnik ZRS-a, Zdravko Škokić.
Iako je sve bilo jasno izrečeno, iako su argumenti bivali sve jasniji, gospoda iz AZOO su se žalila da pritisak dolazi iz samo računalnog saveza, i nisu činila ništa tako da pomaka nije bilo.
Čak štoviše, pokušalo se umjesto nacionalne udruge instalirati neke sasvim druge ustanove koje s natjecanjima nemaju veze. Istina, pokušalo se isto tako ponovno zataškati slučaj uskraćivanja priznanja darovitim programerima, učenicima razredne nastave, koji su nakon trinaest godina pozitivne prakse, kao što su rekli neki roditelji, izbačeni iz natjecanja (dok ne upišu peti razred) u znak odmazde prema roditeljima koji su se žalili.
Mi zbognasovci u posjedu smo pisama svih dobronamjernih stručnih ljudi koji su se još prije dvije godine stavili u zašitu prava djeteta. Integralnu prpisku u periodu od ožujka do svibnja 2012. smo već donijeli u sklopu pisma predsjedniku Republike Hrvatske. Stoga ovdje izdvajamo jedno pismo roditeljima informatičkih natjecatelja, ministru MZOS-a, predsjedniku Vlade RH, zatim Predsjedniku države i zlatnim olimpijcima i mentorima te nekim natjecateljima, koje je, upravo u tim glavnim crtama, 5.4.2012. bilo izgovoreno i predano u MZOS-u radi lakšeg pamćenja izgovorenih rečenica.
Evo pisma:
datum: 8. svibnja 2012. 23:20
predmet: Re: Informatičko natjecanje
poslao/la: zrs.hr
Poštovani i dragi roditelji,

svi mi koji se bavimo poticanjem darovitosti u učeničkoj informatici i računalstvu moramo se uvijek i iznova pokloniti vama i vašoj djeci, darovitim informatičarima, i dosljedno činiti sve kako biste imali našu stvarnu potporu i kako bismo vam bili od barem neke posve mjerljive koristi.

Mi u Gradu Zagrebu i Zagrebačkom računalnom savezu činili smo to uvijek najbolje i najviše što smo znali i mogli. Stoga i ovog puta podržavamo sve vaše napore da se u natjecanjima u informatici osigura puno poštivanje učeničkih prava na priznanje za uistinu postignuti rezultat, kao prvi i najvažniji uvjet bez kojeg nema  potrebe za razmišljanje ni o kvaliteti zadataka, kao ni o drugim važnim aspektima stručne provedbe natjecanja.

S tim u vezi smatramo da najodgovorniji obnašatelji državne vlasti moraju brzo djelovati te smo i s naše strane učinili sve da im o tome već više puta iznesemo naše jasno stručno stajalište. Ako se bude uistinu brzo djelovalo onda se pogreške mogu i utvrditi i ispraviti u roku od nekoliko tjedana, a prije podjele ovogodišnjih Oskara znanja, i tako izbjeći nove nepotrebne probleme. Pritom valja uočiti i učiniti slijedeće:

1. Ustav RH nalaže da djecu moraju štititi svi, a posebno država (čl. 62, 64). Međutim, u natjecanjima iz programiranja u informatici (Primjena algoritama), u zadnje tri godine uskraćena su prava osmorici učenika (Dominik Fistrić i dr.), samo na državnoj razini. Bilo je i mnoštvo drugih propusta na svim razinama, pa je i javnost uočila da je natjecanje dotaknulo dno dna.

2. Sve greške se moraju ispravljati, a ne prikrivati. Stvarni rezultati koje su učenici postigli, bez obzira na kasnije pogreške odraslih, ne zastarijevaju, tako da svi oštećeni učenici mogu i moraju naknadno dobiti sva zaslužena priznanja. Ustanove koje skrbe o djeci moraju sve činiti u njihovom najboljem interesu, a o čemu je već u konkretnim slučajevima morala biti upozorena AZOO.

3. MZOS treba odmah osnovati povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka i organizatora natjecanja s iskustvom, najboljih olimpijaca i najistaknutijih mentora. Zadaća povjerenstva treba biti da u roku od 10 dana utvrdi sve pogreške, osobito pogrešnih ljestvica konačnog poretka na svim razinama, ali i drugih mogućih propuste i nepravilnosti, uz istodobno predlaganje MZOS-u sasvim konkretnih mjera za njihovo otklanjanje od strane AZOO.

4. Ukoliko AZOO greške ne ispravi, MZOS ima na raspolaganju i mogućnost da ravnatelju AZOO odbije njegovo privremeno izvješće (14.2 Upute)

5. Prilikom imenovanja Državnog povjerenstva za šk.g. 2012./2013., MZOS treba dati suglasnost za suorganizatorsku udrugu samo onoj nacionalnoj udruzi koja ima potrebno iskustvo i reference, a to je jedino HSIN. AZOO ne treba objavljivati nikakve natječaje, niti ima logike da se na natječaje javljaju lokalne udruge, pa čak ni ZRS, bez obzira na naše sjajne rezultate. Na isti način na koji HMD suportira matematička natjecanja ili HGD geografska natjecanja tako i HSIN kao nacionalna udruga to treba činiti za natjecanja u informatici. Napokon, bilo bi dobro da svi već jednom naučimo da ‘igru’ vodi MZOS u sklopu Vlade RH i da u ovom slučaju u interesu nacionalnog informatičkog brenda trebaju donijeti jasnu odluku o tome da posao povjere upravo nacionalnoj udruzi koja je to natjecanje i počela stvarati prije gotovo dvadesetak godina. Ujedno, prilikom davanja suglasnosti na prijedlog imenovanja članova novog DP-a, za natjecanja u šk.god. 2012/13., treba voditi računa da se suglasnost može dati samo onim osobama koje u posljednje tri godine nisu sudjelovale u stvaranju ovakvog neodrživog stanja.

Uočavanje i ispravljanje grešaka je itekako dobar način za dokazivanje stvarne privrženosti i poštivanja obveze rada i djelovanja u najboljim interesu djece i mladeži.

Uz zahvalu zlatnim i srebrnim olimpijcima odnosno najboljim mentorima i mladim natjecateljima koji su izrazili solidarnost sa svojim mlađim kolegama i njihovim roditeljima, te osobito uz zahvalu roditeljima na povjerenju, srdačno vas pozdravljam.
S osobitim poštivanjem,

TAJNIK ZRS-a:
Zdravko Škokić, dipl.ing.

Oni koji ne rješavaju problema i nisu korektni prema darovitoj djeci i mladeži, zaboravili su da sve kad tad izađe na vidjelo.

Neka im je sa srećom.

 

 

Ministar nije suzio prostor onima koji propuste zataškavaju!

Imali su prilike uočiti i riješiti probleme. Prisjetimo se članka iz lipnja 2012. Poziv gospodinu Ministru Jovanoviću da uzi prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju nije urodio ničim. Gluhi i zagrljeni ostali su i gospodin ministar Jovanović i gospodin ravnatelj AZOO Filipović! A sve su imali na dlanu, gospodin Filipović tri godine, gospodin Jovanović barem godinu dana. Teško je za objasniti da novoimenovani dužnosnik nasijeđene probleme razmnoži, slušajuči slijepo one kojih su ih rješavali. Prisjetimo se kako je zemlje znanja imala šansu da ispravi greške ‘jednih te istih strukovnjaka’, ne samo 2011. u jesen nego i 2012. u ljeto.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx

A morali bi zbog sviju nas biti tu!

Zaboravili su.

Pogled unazad: MLADIM PROGRAMERIMA, DRŽAVNIM POBJEDNICIMA, OPET SU USKRAĆENA PRIZNANJA I NE NALAZE SE NA LISTI DRŽAVNIH PRVAKA

Donosimo pismo jednoj uglednoj novinarki s ciljem da javnost shvati da su problemi iznimno ozbiljni. Osim ugledne novinarke pismo smo istia dan, 14.6.2012., dobili i mi u portalu zbognas.org .

PISMO:

U tri godine uskraćena su priznanja za postignuti rezultat devetorici učenika, darovitih informatičara, najboljih mladih programera u državi..

Petorici natjecatelja uskraćeno je priznanje za pobjedu, a četvorici za drugo odnosno treće mjesto.

Kako im je uopće palo na pamet i uspjelo na ljestvicu poretka s petašima 2010. godine staviti Josipa Klepeca, tada učenika četvrtog razreda, pitanje je za koje obični smrtnici ne mogu naći odgovor.
Kako im je uspjelo istu stvar ponoviti 2011. s učenikom Dominikom Fistrićem, još je veća zagonetka.
A kako su to uspjeli napraviti s još trojicom malih genijalaca i ove godine, to je već zagonetka na kvadrat.

Niti četrnaest mjeseci nije bilo dovoljno da odgovorni za informatička natjecanja iz AZOO pogreške priznaju, i da ih saniraju i za njih se ispričaju.
A trebalo je samo ispraviti pogrešne ljestvice poretka, zatim učenicima podijeliti priznanja za one rezultate koje su zaista postigli, a one najbolje od najboljih – pobjednike, uvrstiti na liste državnih prvaka te im zatim svečano uručiti Oskare znanja.

Hoće li napokon najbolji programeri dobiti priznanja za rezultate koje su zaista postigli, hoće li odgovorni organizatori prestati petljati prikrivajući što znači obvezujuća odredba da se ljestvica poretka za kategorije natjecanja iz programiranja mora napraviti PO RAZREDIMA?
I napokon, hoće li se ravnatelj Agencije ispričati učenicima i javnosti zato što nije znao da se poredak učenika nakon natjecanja
određuje na temelju istoimenog poglavlja iz Pravilnika koje glasi Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja?

Hoće li smijeniti nestručne ili će i sam dati ostavku?

Četrnaest mjeseci je prošlo.
DOSTA NAM JE NESTRUČNOSTI!

S poštovanjem,

Zdravko Škokić, dipl.ing.

13.6.2012.: NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI.

Prošlo je gotovo godina dana kada smo se prvim malim proglasom obratili medijima. Uskoro ćemo naš novi, netom objavljeni proglas, uputiti na mnoge adrese, pa vrijeme je da se slučaj riješi.

A do tada evo našeg pisma iz lipnja 2012.:
Poštovani,

u situaciji kada daroviti programeri već tri godine ne mogu dobiti priznanja za stvarno postignute rezultate, jasno je da ne mogu sanjati ni o kvaliteti zadataka i svemu drugom što jedno natjecanje čini kvalitetnim.

Previše vremena je prošlo, a AZOO i MZOS-ovi savjetnici još nisu naučili propozicije natjecanja i shvatili da se po njima mora postupati, i da se sve greške moraju ispravljati.

Poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja ima pet redaka, a svaki prosječno obrazovani građanin zna da odredba “PO RAZREDIMA”
znači da se na ljestvicama poretka moraju nalaziti učenici razvrstani po POJEDINAČNIM RAZREDIMA, a ne po skupinama razreda ili drugačije!

No to ne znanju naši ‘obrazovnjaci’ u AZOO, koji dokazano ne rade ni sukladno pravilniku ni u najboljem interesu djeteta.

O svemu su obaviješteni i MZOS i Ured Premijera i Predsjednik RH.
Roditelji su nezadovoljni te su se pismom, kojeg uskoro donosimo, obratili predsjedniku države.

NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI
.

http://www.zbognas.org/u-tri-godine-uskratili-pet-prvih-dva-druga-i-dva-treca-treca-mjesta/

http://www.zbognas.org/prije-osam-godina-i-ja-sam-bio-proglasen-pobjednikom-za-cetvrte-razrede-a-taj-dio-propozicija-se-nije-promijenio/
http://www.zbognas.org/voditelj-natjecanja-ne-poznaje-propozicije/
http://www.zbognas.org/slucaj-dominika-fistrica/
http://www.zbognas.org/iz-izvrsnosti-u-prosjecnost/

Očekujući Vaš interes i povratni e-mail, srdačno Vas pozdravljam!

Uredništvo zbognas.org

Popvratni e-mail nismo nikad dobili, ali je nekoliko tjedana kasnije na naš idući upit reagirao INDEX.HR .

Adrese:

skolski_program@hrt.hr

pulshrvatske@hrt.hr

indeks@hrt.hr

hrvatska_uzivo@hrt.hr

dobro_jutro@hrt.hr

8kat@hrt.hr

znanstveni.program@hrt.hr

obrazovni@hrt.hr

urednik@t-com.hr

matija.babic@gmail.com

urednik@dalje.com

gl.urednik@vecernji.net

marijana.zrinjski@vecernji.net

branka.osmec@vecernji.net

jutarnji_gradska@yahoo.com

redakcija@24sata.hr