Category Archives: Potaknite nas i pomozite

Najmlađi najboljić Dorijan Lendvaj

Posted on by

Podržimo darovitog Dorijana Lendvaja, učenika 3. razreda osnovne škole iz Popovače, koji jako voli svoju obitelj i programiranje. Iznimno je vješt u programskim jezicima Logo i C++. On je najmlađi najboljić u povijesti državnih natjecanja iz informatike u Republici Hrvatskoj, no još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika.

Na posljednjem državnom natjecanju, u ožujku  2012., prema službenim evidencijama bio je peti, iako je zapravo bio prvi, a time i najmlađi pobjednik državnog natjecanja iz informatike u povijesti. Dorijan tako nije dobio zasluženo priznanje , a zabranjeno mu je sudjelovati na državnim natjecanjima dok ne upiše 5. razred, jer je nadležna Agencija naknadno izmijenila pravila ograničivši pravo na sudjelovanje učenicima nižih razreda.

http://www.laudato.hr/Novosti/Hrvatska/Najmla%C4%91i-najboljic-Dorijan-Lendvaj.aspx

Uskratili pobjedu malom informatičkom znalcu iz Popovače

Posted on by

Učenik trećeg razreda osnovne škole u Popovači Dorijan Lendvaj na informatičkom natjecanju bolji je od bilo kojeg petaša, ali mu to formalno ne može biti priznato.

Kako se vidi u donjem video isječku koji je objavio Zagrebački računalni savez, Dorijan je već prošle godine kao učenik drugog razreda pobijedio na natjecanju, ali je zbog administrativnih razloga dospio u grupu sa starijima zbog čega se računa da je osvojio peto mjesto, iz a četiri učenika petog razreda. Ove godine je Agencija za odgoj i obrazovanje izmijenila informatički pravilnik za natjecanja i smotre, zbog čega nije dobio priznanje za prošlogodišnji uspjeh, a ne bi smio ni sudjelovati na natjecanju dok ne dođe u peti razred. Unatoč tome, zajedno s godinu starijim Ivanom Jambrešićem iz Zagreba i ove je godine dobio poziv (na pripreme za) natjecanje koje se održalo 20. veljače, no izvan konkurencije. U kategorijama Logo i BASIC Pascal C C++ Dorijan je ostvario bolji rezultat od bilo kojeg učenika petog razreda, što znači da bi formalno bio prvi u starijoj skupini, no svejedno zbog zabrane Agencije neće biti nagrađen. S navedenom izmjenom 12 godišnje prakse koja je jako rastužila ovog učenika u međuvremenu su upoznata brojna nadležna tijela kako bi se opozvala besmislena zabrana.

http://www.rep.hr/vijesti/edukacija-i-dogadanja/uskratili-pobjedu-malom-informatickom-geniju-iz-popovace/5438/

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Posted on by

Prije tjedan dana pismom nam se obratila vrijedna profesorica koja je na državna natjecanja odvela više od sedamdeset programerki i programera. Vrsna matematičarka i programerka, autorica stotina zadataka u programskom jeziku Logo. Osoba koja je imala petlje učiti od najboljih natjecatelja, ne bi li kasnije mogla odgovoriti zahtjevima novih generacija. Koja je noćima učila kako bi idući dan na radionici mogla biti ukorak sa svojim budućim prvacima. Osoba koja je savladala sve tajne ovog iznimno kreativnog područja i koja programira brzinom i preciznošću najboljih osnovaca još iz generacije Gorana Žužića. Da, imala je od koga i naučiti, pa i od nas. Jedan od prvih učitelja davne zime 2004. bio joj je naš vrstan matematičar i programer Krešo Mišura, tada srednjoškolac. Kasnije je učila od Relje Medića, autora nenadmašnog LOGO EVALUATORA, zatim od Ivana Vučice, a onda i od majstora nad majstorima, Lovre Pužara olimpijskog zlata iz 2004., a palac gore za nju dignuo je i Luka Kalinovčić, duša našeg informatičkog olimpizma, neevidentirani mentor Goranu Žužiću i mnogim drugim medaljašima. Eto, sudbina je htjela, a možda je i Chuck Norris imao prste u tome, tko zna, da upravo ona bude prvi Logo i algoritamski učitelj i Lukinom mlađem bratu Lovri. Naša najbolja osnovnoškolska mentorica, izvanserijska Mihaela, nije mogla izdržati da se njeno ime pojavljuje u natjecanju u kojem se već nekoliko godina događaju ‘čudne’ stvari. U natjecanju u kojem su se, osim pogrešnih ljestvica poretka, odjednom dogodile i zabrane nezamislive i za jednog nižerazrednog logičara. U natjecanjima u kojima s tugom primjećuje da i izuzetno dobro organizirani matematičari imaju slične probleme.

Profesorica Piskač želi vjerovati u institucije i smatra da će jednom netko reagirati u korist istine i naših najmlađih darovitih učenika. Prenosima njeno pismo.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

–  n/p Predsjednik Vlade, g. Zoran Milanović

Trg svetog Marka 2, 10 000 Zagreb

Najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred!

Poštovani Predsjedniče Vlade!

Dana 2. studenoga 2011. u 10:21 obratila sam se podneskom putem e-maila Vašoj prethodnici, predsjednici Vlade Republike Hrvatske.

Namjeravala sam jednostavnim riječima ukazati na problem oduzetih Oskara znanja zbog pogrešno složenih rezultata. Budući da je problem nastao nakon završetka rješavanja zadataka iz informatike (programiranje),  i odnosio se na pogrešno administriranje rezultata koji za učenike nižih razreda nisu bili složeni ‘po razredima’, bila sam uvjerena da ću pomoći da se pogreške isprave i da se onda više neće ponavljati.

Znam da su o tome pisali i zlatni olimpijci i da isto tako nisu dobili odgovor kao ni ja.

Greške se nisu ispravile, nastavilo se postupati pogrešno, a broj zakinutih učenika nižih razreda se utrostručio.

I ne samo to, najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred.

Zar je u modernoj Hrvatskoj zaista moguće da se pravilnici i Upute za sva natjecanja promjene u tajnosti, i da se iz natjecanja izbacuju državni prvaci (još nepriznati), učenici trećeg i četvrtog razreda, Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić? Zar je moguće da veliki broj kikića prije dva tjedna dođe na školsko natjecanje jer o promjenama pravilnika nitko nije bio službeno obaviješten, i da onda pročitaju na forumu sustava www.infokup.hr da se njihovi rezultati neće uzeti za ozbiljno i neće moći sudjelovati na državnom natjecanju. Osim toga, kako je moguće da se učenici nižih razreda (iz matematike i informatike) spremaju za natjecanje kao što su to do tada prijašnjih godina radili, i onda nakon više od 3 mjeseca truda, saznaju da su sve te pripreme bile uzalud, i da se ove godine ne mogu natjecati.

Prvo ih motiviramo, a onda demotiviramo.

Jednima su uskraćena priznanja i Oskari znanja, drugima je uskraćeno pravo da se natječu, a svima zajedno je uskraćeno pravo da izaberu (evidentiraju) mentora koji ih je pripremio za natjecanja.

U devet godina koliko se bavim programiranjem na državno natjecanje sam odvela više od sedamdeset učenika koji su osvojili po dvadesetak prvih, drugih i trećih mjesta.

A da ću ovako nešto doživjeti nisam se ni u snu nadala.

Ove godine sam odustala od pojavljivanja svoga imena na natjecanjima zbog svih događaja koji se opetovano ponavljaju iz godine u godinu, a na štetu su djeci.

Ne želim sudjelovati u natjecanjima na kojima se bilo tko može sjetiti i zatražiti od škole da odaberu nekog drugog mentora umjesto onog tko je djecu pripremio za natjecanje, a u protivnom se isti ti učenici neće moći natjecati, u natjecanju u kojem se iz roditelja pokušavaju napraviti obespravljene budale, a mentori padaju s Marsa i rastu k’o gljive poslije kiše, iako nisu pripremali učenike.

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Zašto se ne mogu natjecati mlađi i zašto ne mogu odabrati mentora koji je s njima stvarno radio? Zato što tako piše u pravilniku. S tim odgovorom smo svi upoznati. Ali zašto je pravilnik promjenjen na kraju polugodišta i što se time dobroga dobiva nitko ne zna odgovoriti. Glasine kruže da je problem sa financiranjem. To me ne mogu uvjeriti jer ne postoje razlike. Broj najecatelja se ne smanjuje niti povećava.

Ako zasluženo i po propisu nagradimo natjecatelje tako da ih svrstmo u svoje razrede, razlika je u dva tri Oskara znanja i ništa više, eto možda i dva tri ispisana priznanja. Ako upišemo stvarne mentore razlika je samo u imenu. Koji je onda razlog svih tih promjena?

Oprostite, ali čemu služi natjecanje koje je zabranilo svojim najboljim mentorima da budu evidentirani (samo zato jer nisu zaposlenici škola) i svojim najdarovitijim učenicima nižih razreda da, nakon trinaest godina pozitive i dobre prakse, te motoviranosti darovitih mlađih učenika prema kojem cilju težimo kao zemlja znanja, odjednom ne mogu u službenu konkurenciju sa svojim starijim kolegama.

Što su skrivili i mali matematičari koji su se toliko trudili? Nakon godina i godina isto tako odlične prakse? Jedni se natječu, drugi se ne natječu jer je zabranjeno, a onda se šalju mejlovi, pa su se 11.2. naknadno u nekim županijama održala školska natjecanja i za četvrtaše, što je to? Je li zabranjeno ili nije zabranjeno? Ili za jedne jest, a za druge nije? Možda je najbolja riječ kaos?

Bit ću direktna: ako je u pitanju novac, čemu uvođenje novih natjecateljskih disciplina, kao npr. Osnove informatike, ako se zbog toga mora štedjeti na nečemu što je postojalo godinama, što je svjetski priznato i što je bilo dobro, i u čemu imamo najbolje rezultate? Jasno je  da ipak nije u pitanju novac jer su u pitanju zanemarive razlike, ili ih uopće ni nema.

Zbog aljkavosti sustava i prekasnog obavještavanja o promjenjenim pravilima velik broj učenika nižih razreda se ipak uspio prijaviti na natjecanje preko sustava. Kako je to moguće dozvoliti? Jedni se prijave, drugi ne. Ma samo su malo vježbali, a učitelji im onda trebaju objasniti da je za njih ovdje završilo natjecanje.

Darovitoj djeci ne trebaju dude varalice, treba im jednako pravo na natjecanje onoga časa kada su za to sposobni. Daroviti moraju imati tretman kao pojedinačne osobe bez obzira na dob, kao daroviti pojedinci, a ne kao potparagrafi pravilnika koje donositelji i sami ne razumiju.

Evo jednog  primjera dobre prakse. Prije 7 godina predloženo je uvođenje nove inačice programskog jezika. Organizatori su to odbili jer nije bilo uvedeno u pravilniku. Rekli su da je to moguće tek iduće godine. I iduće godine je to uvedeno. Išlo se naprijed. Na bolje. Uvodilo se novo, a dobro je ostajalo.

Primjer zadnjih nekoliko godina.

Najprije su tumačili da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a odredbu ‘po razredima’ nitko nije spominjao, iako je u pravilniku pisalo upravo ‘po razredima’. Tih nekoliko godina se pravilnik nije primjenjivao kako treba. Jednostavno, kao da se preskakala ta rečenica i uz uvjerenje da to nema veze.

A zatim su ti isti, koji su i vašu prethodnicu i Vas, i sve oko sebe, godinu i pol uvjeravali u pogrešno, iz pravilnika izbrisali odredbu ‘po razredima’ i umjesto nje umetnuli odredbu ‘po dobnim skupinama’.

I time pokušali pokriti svoje vlastite pogreške te izbjeći njihovo ispravljanje, pri čemu su usput zabranili djeci natjecanje.

Gospodine premijeru!

Molim Vas poduzmite sve što je u Vašoj moći da se vrati dignitet i smisao tom natjecanju i da se našoj djeci napokon vrate oduzeti Oskari znanja i uskraćena priznanja.

A ove takozvane ‘promjene’ koje vode unazad, i koje su pogodile ne samo informatičare nego i matematičare, žurno ukinite.

Svim najboljima mjesto je i u natjecanjima i u evidencijama, kako učenicima tako i mentorima, na čelu sa zlatnim olimpijcima i vrhunskim vanjskim suradnicima.

Svijet priznaje kreativna natjecanja poput programiranja, uočite to.

A greške se moraju ispravljati, zar ne?

Vjerujući u institucije, očekujem odgovor na moj podnesak i srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem,

Mihaela Piskač, prof. matematike i informatike

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Posted on by

Portali su se pokrenuli, počeli su istraživati. Naš jednogodišnji napor se isplatio. Nakon objave filma “Najmlađi najboljić”, krenulo je još snažnije. Jučer smo dobili obavijest o tome da je portal Dnevno.hr zamolio za odgovore na nekoliko pitanja osobe iz udruge koja je i dosad spremno izlazila roditeljima ususret. Znamo da se roditelji, možda i s pravom, ponekad ljute na njih jer ‘ne vise’ medijima za vratom, želeći uporno probleme rješavati kroz institucije. Mi zbognas.orgovci znademo da su obje strane u pravu. Na roditeljima je da se bore, a na udrugama da prvenstveno rade svoj posao, ali da pritom ne okreću leđa onima zbog kojih postoje. Kako su to činili neki drugi.

Donosimo vam izvorni razgovor Dnevnog.hr s predstavnikom naše vrijedne udruge koja se ne boji vlastitog mišljenja,  ni rada za dobro djece, uostalom kao ni neki vrlo važni čimbenici izvršne vlasti kojima skidamo kapu za njihovo djelovanje.

Poštovani,

Budući da smo na portalu Dnevno.hr upoznati s pričom telentiranog Dorijana Lendvaja, učenika trećeg  razreda iz Popovače i državnog prvaka kojemu je uskraćeno zasluženo prizanje za rezultate, postavila bih Vam nekoliko pitanja. Budući da bi članak o talentiranom Dorijanu trebao biti objavljen što ranije, ja bih Vas molila odgovore u što kraćem roku.

1. Obzirom na inzistiranje o uvođenju zdravstvenog odgoja, smatrate li da u skladu s tim informatički odgoj, koji je bitan i s kojim idemo u korak sa ostatkom svijeta, nema zaslužen tretman i pomalo je bačen u ‘out’?

Mi računalci ne bismo ulazili u problematiku zdravstvenog odgoja, ostavili bismo to najboljim hrvatskim zdravstvenjacima i kreativnim obrazovnjacima te zainteresiranoj javnosti. No možemo zagovoriti maksimalnu toleranciju i kvalitetan dijalog, osobito u situacijama gdje su razlike u stajalištima izraženije. Jer, što se manje slažemo u projektiranju nečega, moramo više razgovarati.

Informatički odgoj nikako nije bačen u ‘out’, postoje stotine i stotine izvrsnih učitelja i profesora koji rade odličan posao u nastavi. Konkretni slučaj malog Dorijana i devet učenika koji nisu dobili odgovarajuća priznanja za svoje rezultate na prethodna dva državna natjecanja, i koji su krajem polugodišta saznali da ne smiju pristupiti natjecanjima u programiranju te da osobe koje s njima rade ne smiju biti evidentirane kao mentori, jer nisu zaposleni u odgojno obrazovnoj ustanovi, je svakako jedinstven. No to je problem pojedinaca koji su se brzopleto i nemudro pozabavili specijalističkom problematikom koju uopće ne razumiju. Naravno, na kraju uvijek ispadne da je to i problem onih koji su im to dopustili. U ovom slučaju se vlasti mijenjaju, a problemi ne prestaju, nego se dramatično povećavaju.

2. Što mislite o informatičkom odgoju u hrvatskim školama? Kad bi se on po Vama trebao uvesti?

Informatika kao predmet već je odavno uvedena u naše škole. I, kao što je naglašeno, velika većina učitelja i profesora svoju predmetnu nastavu radi više manje odlično. Istina, roditelji i djeca ponekad se znaju žaliti da dobivaju čudne zadaće i da ih se tjera da ‘bubaju’ umjesto kreiraju. A oni najbolji natjecatelji ‘brundaju’ zbog toga što se previše prostora u natjecanjima dalo Osnovama informatike, i da zbog toga trpi najkreativniji dio informatičkih natjecanja – programiranje. I njihovi roditelji su nam o tome govorili još prije dvije tri godine, uspoređujući to na način kako bi izgledalo da se Blanka Vlašić, umjesto u skoku u vis, mora natjecati u Osnovama skoka u vis. I onda, umjesto da skače 210cm, učiti napamet debljinu i duljinu, krtost ili elastičnost letvice, debljinu i dimenzije strunjače, amplitude letvice dok se trese, itd. Iako to i nije baš u potpunosti tako, mada simpatično zvuči, svakako je važno znati, kada je riječ o informatici, jedino natjecanja u programiranju imaju i svoje međunarodne oblike, do olimpijada CEOI i IOI. I da su upravo Hrvati među najboljima u svijetu. Hoćemo li onda sužavati prostor najkreativnijem natjecanju u kojem smo iznimno zapaženi u svjetskim razmjerima, ili ćemo ipak, pa makar sa zakašnjenjem, uraditi sve da se to natjecanje vrati na potrebnu razinu i u stručne ruke onih koji su ga stvarali? Potpuno izravno, kao što se u matematičkim natjecanjima kao suorganizator pojavljuje nacionalno drštvo matematičara, tako i u informatičkim natjecanjima treba koristiti HSIN, nacionalni savez informatičara, sa svim vrhunskim bivšim natjecateljima koji najbolje znaju što je olimpijska razina, ne samo natjecateljski nego i organizacijski. U njihovo vrijeme, u vrijeme Luke Kalinovčića i ekipe izvrsnih mladih ljudi, nije bilo šanse da se dogodi ni najsofisticiraniji stručni problem, raspravljalo se o običnim smrtnicima nedokučivim nijansama zadataka, a ne o ‘brljanju’ ljestvica poretka.

3. Mislite da djeca u školama imaju odgovarajuće opremu za informatičko obrazovanje?

Pitanje opremljenosti škola je složeno, a precizan odgovor znaju oni koji imaju potpuni pregled situacije i koji skrbe o opremanju. Ima škola  koje su fantastično opremljene, a ima i onih koje su nešto lošije, a neke, čak i vrhunske, nemaju ni dovoljno prostora. S obzirom na sve okolnosti, i osobito teškoće poraća, na tom području se učinilo puno u zadnjih petnaestak godina.

4. Kakva je budućnost talentirane djece u području informatike kada smo vidjeli kako država ne mari za učenike poput Lendvaja?

Država to smo mi svi, a državnu vlast čine najistaknutiji izabrani pojedinci i institucije. U ovom slučaju najodgovorniji obnašatelji državne vlasti najvjerojatnije izravno nisu ni čuli za slučaj Dorijana i njegovih mrvicu starijih prijatelja. Preciznije bi bilo reći država niti ne zna za problem, jer informacije često zaostanu u ladicama pojedinaca, nego li da država u cijelosti ne mari. Loše je što problemu žustro nisu pristupali oni koji su prvi pozvani, za razliku od nekih, pa i na visokim položajima, koji skrbe građanima ili o zaštiti djece, i koji su vrlo spremno stali u obranu dječjih prava i promicanja dobrobiti djece.

5. Što mislite o izmjenama informatičkog pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre o pravilima natjecanja?

Informatički pravilnik doživio je dvije promjene. U poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja, umjesto odredbice ‘po razredima’, nakon trinaest godina, ugrađena je nerazumna formulacija ‘po dobnim skupinama’. Namjena dobnih skupina u programiranju oduvijek je bila da unutar jedne dobne skupine svi natjecatelji rješavaju identične zadatke, a poslije natjecanja ljestvica poretka se, temeljem sada izbačene odredbice, izrađivala ‘po razredima’, što je bilo i normalno, i u najboljem interesu učenika.

I drugo, umjesto dobne skupine ‘do 5. razreda uključujući i peti’, gdje su iste zadatke rješavali petaši, ali i njihovi mlađi kolege poput Dorijana i Ivana, i mnogih drugih ranijih godina, sada je izbačena riječ ‘do’ te je ostala dobna skupina ‘5. razred’. Usput su i srednjoškolci, koji su oduvijek radi štednje na izradi zadataka, bili podijeljeni u dvije dobne skupine sada podijeljeni u četiri. Kakve su to novouvedene dobne skupine od petog osnovne do četvrtog srednje, u kojima je svaki pojedinačni razred postao jedna dobna skupina? Olimpijci i njihovi nasljednici umiru od smijeha kada to vide. Međutim, roditeljima i djeci oštećenih nije nimalo smiješno. Oni vide da su im dvije godine ‘objašnjavali’ da se poredak nakon natjecanja mora izrađivati ‘po dobnim skupinama’ iako je pisalo ‘po razredima’, da bi sada, umjesto da problem riješe, dokazano dobru formulaciju ‘po razredima’ izbacili, i umjesto nje uveli svoju smiješnu tvorbicu ‘po dobnim skupinama’ u kojoj više nema učenika razredne nastave (1. do 4. razred). Osjećaju se jadno, jer ne mogu doći do starih pravilnika na službenim stranicma nadležne agencije. I mi računalci smo u nevjerici jer je Hrvatska prekinula odličnu tradiciju u kojoj su programerski pobjednici još od 2001. bili i učenici nižih razreda. Neki od njih, poput Ivice Kičića, koji je pobijedio 2003., kao učenik 4.r, ili Marina Tomića koji je kao četvrtaš pobijedio dvije godine kasnije, u međuvremenu su osvojili i olimpijska zlata.

Upute za sva natjecanja i smotre doživjele su isto tako dvije izmjene pred kraj polugodišta i kao da su na neki način naknadno potcrtale promjene informatičkog pravilnika koje su objavljene tjedan dana prije toga. Učenicima razredne nastave tako je zapriječno sudjelovanje u državnim natjecanjima. Roditelji su ostali u čudu, jer su ih pola godine ranije obavijestili da su od prošle školske godine ‘uvedena’ posebna priznanja za učenike razredne nastave, a sada ih ‘izbacuju’. No to nije sve. Roditelji su po drugi puta ostali u čudu kada nisu mogli uz imena svoje djece kao mentore upisati osobe koje su njihovo dijete učinile državnim pobjednikom, nego neku zamjensku osobu, samo da je zaposlenik škole. Dakle, odjednom je prestalo biti važno tko je uistinu radio s djecom. To je bila druga izmjena Uputa za sva natjecanja, a je li itko iz natjecateljske zajednice, koja broji četrdesetak natjecanja i smotri, sudjelovao u pripremi Uputa nije poznato.
6. Što bi se moglo učiniti za talentiranu djecu poput Dorijana i ostalih?

Moglo bi se, i moralo, učiniti slijedeće. Prvo, ispraviti podatke u službenim evidencijama, tako da i premijer i predsjednik i ministar i cijela javnost vidi i zna da su državni pobjednici bili i Josip Klepec iz Vrbovca (kao učenik 4.r. 2010.), Dominik Fistrić iz Pušće (4.r., 2011.), zatim Dorijan Lendvaj iz Popovače, 2.r. , Ivan Jambrešić 3.r. iz Zagreba, Martin Josip Kocijan iz Čakovca, kao učenik 4.r. te ponovno Dominik Fistrić, kao učenik 5.r. (svi za 2012.). Ujedno ispraviti ljestvice poretka tako da se najednoj ljestvici poretka nalaze učenici jedno te istog razreda, a ne ‘smješanac’ od više razreda. Svim učenicima treba dati točna priznanja za rezultat koji su uistinu postigli, a pobjednicima i Oskare znanja.

Drugo, djecu nižih razreda valja dodatno zaštititi tako da im se organizira zamjensko natjecanje kako bi i oni mogli pokazati znanje na razini države. Oni koji su pokazali da su spremni zaštiti promicanje dobrobiti djece, mogli bi dati poticaj i za organiziranje zamjenskog natjecanja, u kojem ćemo rado pomoći.

I na kraju, zbog sve talentirane djece, uključujući i njihove roditelje ili skrbnike, mora se staviti van snage duboko pogrešna izmjena Uputa za sva natjecanja prema kojima mentor može biti samo odgojno obrazovni radnik. Upravo državna vlast mora inzistirati da se dosljedno u evidencije o darovitim pojednicima neizostavno upisuju potpuni i točni podaci. Kako će premijer ili ministar nagraditi osobe najzaslužnije za poticanje darovitosti u nekom području, ako u evidencijama nedostaju najbolji natjecatelji i ako je najboljim mentorima zabranjeno da budu evidentirani jer, eto, nemaju radnu knjižicu u učeničkom domu ili školi?

Za talentiranu djecu dužni smo učiniti sve što je u našoj moći te ih u svakoj prilici štititi. Dužni smo svjedočiti istinu o njihovoj darovitosti i rezultatima, te spremno i žurno ispraviti pogreške, ako se dogode. I u najvećoj ljubavi se pogriješi i ispriča, pa se ide dalje. Učenički rezultati ne zastarjevaju, a ‘smiješane’ rang liste nakon završenog natjecanja na kojima se, umjesto jednog, nalazi više pojedinačnih razreda, ne smiju poništiti učenički rezultat.

Zbog talentirane djece moramo dosljedno vjerovati i u sve insitucije, jer bez njih pogreške ne možemo ispraviti.

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Ispravite svoje pogrješke u administriranju! Niste smjeli uvesti diskriminirajuće dobne skupine!

Posted on by

Nepunih mjesec dana nakon što su se naši generali vratili, nakon što im je nasilno oduzeta sloboda vraćena, i nakon što je Hrvatska odahnula, u javnost su izašli i podaci o djeci, učenicima nižih razreda osnovnih škola, o malim hrvatskim informatičkim zatočenicima. Naši najdarovitiji malci već nekoliko godina čekaju da intitucije prorade i riješe trivijalni problemčić za koji je bilo potrebno dva sata suvislog administriranja. Pisma najboljih mentora i zlatnih olimpijaca, pisma roditelja i udruga nisu očito bila dovoljna da ‘neki osobito vrli dijelovi’ naše administracije riješe problemčić i isprave greške. Time su okaljali sve one poštene i vrijedne dužnosnike koji godinama predano rade svoj posao, uprljali su i svoje nadređene, ma o kojoj vlasti bila riječ, jer im nisu davali točne podatke. I što je najgore, svrstali su se na stranu zaštite odraslih ‘počinitelja administrativnih pogrešaka’, u zaštitu ravnatelja agencije za odgoj i obrazovanje, koji već gotovo tri godine prikriva propuste svojih kadrova koje je imenovao da vode informatička natjecanja u Republici Hrvatskoj. Zar je moguće da odrasli članovi obrazovne zajednice mogu tako bešćutno stati u obranu svojih propusta, umjesto da u veselju s djecom kojoj su uskraćena prava, isprave pogrješke , i raduju se. Jer, tko radi može i pogriješiti. A zatim i ispraviti pogrješke. Nije li licemjerno već gotovo tri godine uskraćivati pravo svojoj vlastitoj državi da točno evidentira sve svoje najbolje učenike? Nije li naivno i tapasto, nakon desetak godina u pravilnik ugraditi odredbu da se ljesvica poretka mora napraviti PO DOBNIM SKUPINAMA, a ne PO RAZREDIMA, kako je svih ovih godina bilo? I reći ‘urbi et orbi’, eto vidite da se ljestvica poretka mora izrađivati po dobnim skupinama’, a na ‘po razredima’. Svi ovi što se bune godinama, pa oni nemaju pojma, pogledajte službene dokumente na stranicama AZOO i Infokupa, nema tamo odredbi u kojima piše ‘po razredima’. I kako će sada roditelji, zlatni olimpijci te svi drugi najpošteniji i najstručniji ljudi koji su se borili za prava djece to dokazati, kada je maca preko noći opet popapala dijelove pravilnika?

No tko zna, možda im ovaj puta u pomoć pritekne i neki fakir pa nas sve skupa napokon spasi od ovih fakina?

Pomolimo se za fakira. I za Chuck Norrisa, čujemo da je spreman priskočiti upomoć!

RODITELJI SE NA DAJU PREVARITI, 14.12.2012.
Umjesto da isprave pogrješke i daju zaslužena priznanja u XXI. stoljeću uveli diskriminirajuće dobne skupine čime su najmlađim programerima zabranili sudjelovanje na državnim natjecanjima iz informatike

MINISTAR JOVANOVIĆ I RAVNATELJ AZOO FILIPOVIĆ ZABRANILI DA SE U SUSTAVU NATJECANJA EVIDENTIRAJU ISTINITI PODACI?

Posted on by
Kristijan Burnik je jedan od najboljih osnovnoškolskih mentora u povijesti Hrvatske uz kojeg su stasavali danas najbolji mladi programeri, višestruki državni pobjednici i redoviti penjači na pobjednička postolja. Nekad je i sam bio vrlo uspješan natjecatelj u Logu i BASIC-u, a od 2007. podučava mlade talente u Logu i C++. Brojni mladi genijalci su jedan veliki dio  svojeg znanja dobili od Krstijana, ne samo na radionicama i kampovima nego i putem njegovih autorskih zadataka na ZG.Informatijadi BOŽO TEŽAK. Imena poput Roberta Benića i Vedrana Kurdije, koji već imaju i međunarodna priznanja za svoju uspješnost, zatim novih nada Adriana Bekera i Marina Kenževića, zatim Tomislava Babića, Luke Jovanovića i Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Lovre Kalinovčića i Ivana Jambrešića, govore dovoljno. Svi ti mladi genijalci uskoro će još intenzivnije preći u ruke Gorana Žužića, Ivana Katanića, Marina Tomića, Matije Milišića i Antuna Razuma i drugih osvajača najsjajnijih medalja s olimpijada.
Kristijan se već više od dvije godine bori da se isprave nepravde prema učenicima nižih razreda kojima su zbog naknadnih evidencijskih grešaka uskraćena prava na odgovarajuće priznanje ili na Oskara znanja. U proljeće prošle godine intenzivno je komunicirao s MZOSom, pisao predstavke poput ove ( KRISTIJAN-BURNIK-ODGOVOR-MINISTRU-18-05-2012 ), hoteći da se greške isprave, davao gotova rješenja  ( Dodjeljena priznanja i pohvalnice za 2012. suprot Pravilnika ) kako bi uštedio vrijeme nekim ‘vrijednim’ dijelovima administarcijw koja jednako nemarno opslužuje svaku vlast, trudio se ( Priznanja za 2012. koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku ) no bez rezultata.
Ministar nije ni pokušao riješiti ni jedan problem, iako je MZOS sve dobio ‘na gotovo’ (možda ništa nije niti dobio na ruke, no to je zona njegove odgovornosti).
Umjesto da posluša glas struke, je li i ministar osobno odobrio promjenu pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre, prema kojima su uvedene diskriminirajuće dobne skupine i iz natjecanja izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, o čemu su i mediji pisali? Izbačena je i odredba da se ljestvica poretka mora napraviti PO RAZREDIMA pa se na prvi pogled može učiniti kako ni nije bilo problema (gledajte ljudi, nema odredbe ‘po razredima’ to izmišljaju ovi koji se stalno bune). I skoro da su prividno uspjeli, jer su stari pravilnici nestali s web stranice AZOO.  No to nije sve, kao stvrdnuti šlag na pokvarenu tortu dodali su i slijedeće: stvarni mentori (oni najbolji programerski znalci) koji nemaju zaposlenje u odgojno obrazovnoj ustanovi, dobili su zabranu da budu evidentirani kao stvarni mentori, iako su to u naravi upravo oni.

Boljim poznavateljima je jasno da nešto debelo nije u redu. Je li netko želio onemogućiti da roditelji dokažu kako su njihovoj djeci uskraćena tj. oduzeta priznanja za prvo mjesto? Je li netko želio prizvesti poslovnu situaciju u kojoj nema više vanjskih suradnika (specijalista) koji neprestano ukazuju na probleme. Na probleme koji već nekoliko godina postoje na državnim natjecanjima iz informatike i za koje sva stručna javnost znade.
Međutim, što to znači u širem smislu?
Znači li to da su gospoda Jovanović i Filipović zabranili da se u sustav državnih natjecanja unose točni podaci?  Da su zabranili su svojoj vlastitoj državi da evidentira istininite podatke? Što bi rekao jedan uvaženi akademik: gledajte, ako je to tako to bi onda bio akt usmjeren protiv dobrobiti Republike Hrvatske.

Kristijan se jučer otvorenim pismom obratio ministru i javnosti te je ujedno roditeljima, koji su ga željeli evidentirati kao mentora njihovoj djeci, odgovorio na upite:
za Vanda, Robert, Niky, Dominik, Martina, Vjekoslav, Zvonimir, Tomislav, Anamarija, Lovro, ministar, info, redakcija

Poštovana gospođo Vanda, dragi Roberte,

Gospodin Ministar MZOS-a, Željko Jovanović u suradnji s AZOO, novim je propozicijama za natjecanja nažalost onemogućio da me evidentirate kao Robertovog mentora budući nisam zaposlenik škole. Ista stvar se odnosi i na Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Tomislava Babića, Lovru Kalinovčića te druge darovite osnovnoškolce s kojima već nekoliko godina radim, a isto tako su kao i Robert ostvarivali izvanredne rezultate na državnim i drugim informatičkim natjecanjima.

Budući sam i ranije postupao u skladu s propozicijama natjecanja, te naglašavao da se iste moraju poštivati (a ne mijenjati, već ispravljati pogrešne postupke), ovog puta ću, iako nerado, morati poštivati i ovu novu odluku koja je u najmanju ruku apsurdna i kontraproduktivna u svakom pogledu razvoja natjecanja i RH kao zemlje znanja.

Na sreću, ni Ministar ni ravnatelj AZOO nam ne mogu zabraniti suradnju, koja sad već uspješno traje nekoliko godina, pa ću Robertu i dalje pomagati da se priprema za natjecanja. No zamislite na trenutak da sam ja kojim slučajem Goran Žužić! U tom bi slučaju naš dragi Ministar onemogućio najboljem olimpijcu u povijesti Hrvatske da bude mentor novim generacijama. Pitam se: može li se na taj način napredovati?

Dovedeni smo u situaciju kakvu ne zaslužujemo ni Robert ni ja, niti svi ostali mladi programeri i njihovi stvarni mentori. Robert to ne zaslužuje kao iznimno daroviti učenik osmog razreda, koji je nedavno osvojio i prvu medalju na međunarodnom natjecanju, a vjerujem niti ja budući sam u prošloj godini vrlo korektno upozoravao ministarstvo na problem nepoštivanja pravilnika pri čemu je u zadnje tri godine oštećeno devet najmlađih učenika. Umjesto da nam pomognu da riješimo problem, da se pobrinu za darovite, za hrvatsku pamet, gospodin Ministar im je uz pomoć AZOO odlučio onemogućiti slobodu izbora.

No ne brinite!

Potrudit ćemo se pronaći barem privremeno rješenje kako učenici ne bi bili oštećeni, a svatko neka sam prosuđuje idu li ovakve odluke MZOS i AZOO u prilog darovitima ili ih pak sputavaju.

Nama je najvažnije je da nađemo zamjensku osobu dobre volje koja se po novim propozicijama može upisati u sustav kao „mentor“, tako da Robert, ali i svi drugi sa sličnim problemom mogu pristupiti željenim natjecanjima.

Bilo bi mi drago kada bi netko od odgovornih žurno reagirao i opozvao ovu odluku – koja ugrožava darovite, a isto tako omalovažava stvarni produktivni rad istinskih mentora.

Zamislite da netko od mladih informatičara poželi za mentora prijaviti nekog izvrsnog olimpijca koji mu u stvarnosti pomaže, ili nekog od naših akademika, on to ne bi mogao. Ili zamislite da dijete ima specijalističko znanje u obiteljskom domu, a za mentora ne može prijaviti ni svojeg oca, ni majku ili starijeg brata ili sestru?

Gospodina Ministra izgleda nitko nije savjetovao da svi podaci u sustavu natjecanja moraju biti u skladu sa činjenicama, kako oni o državnim pobjednicima, tako i oni o istinskim mentorima.

Prema Ministru i ravnatelju AZOO, mentor može biti „noćni portir“ ako radi u odgojno obrazovnoj ustanovi, no mentor nikako ne može biti najbolji olimpijac u povijesti, ili npr. doktor računarstva ili matematike ako ne radi u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Da je tjelesno živ, ni Nikola Tesla Veličanstveni ne bi mogao biti mentorom. Što nam to govori?

Umjesto da se radujemo i skupljamo podatke o svima koji znaju znanje i potiču hrvatsku darovitost, mi smo suočeni sa zabranama.

Ipak, samo znanje nam nitko ne može uzeti, pa ni Ministar znanosti i obrazovanja udružen s ravnateljem AZOO, a svi oni koji s vama roditeljima s radošću surađuju, zbog vas će biti tu i dalje.

Uz napomenu da sam Roberta posebno izdvojio samo iz razloga jer jedini od osnovnoškolaca već ima i rezultate međunarodnone važnosti, srdačno vas pozdravljam, te ujedno o svemu obavještavam roditeljski portal zbognas.org . 

U prilogu dostavljam izvorne e-mail poruke na koje se odnosi ovaj odgovor.

S poštovanjem, Kristijan Burnik

Tajnik udruge informatičara Božo Težak (mentor kojem je zabranjeno da bude u službenim evidencijama)

Mail – Robert Benic – Prijava za natjecanje Infokup

Mail – Nikolina Fistric – Natjecanje iz informatike u 2013I, izbor mentora

Mail – Lovro Kalinovcic – Infokup 2013

Mail – Vanda Jurkovic – Prijava na Infokup

Mail – Vjekoslav Drvar – Prijava

Mail – Zvonimir Babic – Mentorstvo

Naši ‘agenti’ iz AZOO i obrazovnjaci iz MZOS-a još uvijek ne razumiju da su oni zbog nas tu. Oni zbog nas, a ne mi zbog njih. Resornjaci su zakazali.

Hoće li netko u vrhu vlasti napokon odlučno reagirati na glas razuma? Mi vjerujemo da hoće. Istina bi morala biti prijatelj svakoj vlasti.

Daroviti su nacionalni resurs, a ovo je tema za sveopće suglasje, pa i političko, saborsko.

Na prigodnim svečanostima pričaju jedno, a u stvarnosti rade drugo!

Posted on by

Na okruglom stolu održanom u Kutini u petak, 7. prosinca završen je višednevni posjet izaslanstva regije Rezekne iz Latvije, partnera Sisačko-moslavačke županije u europskom projektu ISKRA/SPARK – Korak prema vrhu. U okruglom stolu sudjelovale su i osobe koje na razne načine participiraju u obrazovanju.

Između inih, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje priznao je kako je ugodno iznenađen suradnjom regije iz Latvije i Sisačko-moslavačke županije. „Hrvatska daje važnost radu s nadarenom djecom, ali ne u dovoljnoj i prikladnoj mjeri“, rekao je ravantelj Agencije za odgoj i obrazovanje, te je dodao kako će iskustva Zaklade “Iskra” i rezultati suradnje dviju regija biti vrlo korisna. “U sustavu odgoja i obrazovanja nema univerzalnih modela i nema modela jedne zemlje koji se može aplicirati u nekoj drugoj zemlji. Ali, nasuprot tome postoji niz dobrih iskustava koji se mogu u određenim segmentima primjenjivati. Osobito je tema nadarene djece izuzetno važna u odgojno-obrazovnom sustavu zato što će nadarena djeca kad postanu zaposleni građani biti posebno važna i davati posebnu dimenziju u onim područjima u kojima će djelovati”, smatra Filipović.

U tjednu nakon što su tzv. novim propozicijama iz natjecanja u informatici izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, među kojima su i neki upravo iz županije koju je pohodio gospodin Filipović, govorenje takvih rečenica čisto je fraziranje i licemjerje. U situaciji kada već dvije i po godine postoji desetoro davno prepoznatih darovitih učenika koji nisu dobili priznanja za svoje stvarno postignute rezultate, i kada se tim istim darovitim najmlađim pojedincima, umjesto ispravljanja pogrešaka Agencije, onemogućuje sudjelovanje na natjecanjima iz informatike, što reći o ovakvim rečenicama.

Nemojmo zaboraviti da se ravnatelj Agencije s dvojicom namlađih pobjednika u povijesti informatičkih natjecanja slikao u ožujku ove godine, a o čemu smo tada pisali. Osam mjeseci kasnije tu istu darovitu djecu izbacio je iz natjecanja dok ne narastu.  Ima li onda ispravnijeg opisa njegovih rečenica iz Kutine, uz dodatak: čisti metajezik i demagogija!

Stvarna briga za darovite nešto je sasvim drugo.

Razumijete li vi uopće da ste zbog nas tu,  i da vas zato naši roditelji, susjedi i prijetelji, te svi drugi zaposleni u Republici Hrvatskoj plaćaju?

Ne razumijete i ne zanima vas. Vi ste sami sebi dovoljni.

DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKA

Posted on by

Nakon što je u prošloj godini nekoliko puta pisao tadašnjem gospodinu Ministru i gospođi premijerki, najbolji osnovnoškolski natjecatelj u povijesti Hrvatske, i osvajač zlatne olimpijske medalje, Ivica Kičić, sada već uspješni sudent Fizike na PMF-u, obratio se i novom Ministru, gospodinu Jovanoviću.

Namjera mu je bila pomoći državnoj upravi da konačno uoči propuste svojih administrativaca u državnim natjecanjima kako bi se nepravda prema njegovim nasljednicima ispravila. Na kraj pameti mu nije bilo da će samo pola godine nakon njegovog pisma, umjesto ispravljanja pogreški, biti donesene propozicije koje će uvesti ‘veliku novost’ kako bi se prikkrile stare pogreške. Naši kreativci i agencije i DP-a su se dosjetili kako objasniti da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a ne ‘po razredima’ (kako je odavno pisalo u propozicijama). Umjesto izvrsne odredbe ‘po razredima’, koja je u ljestvcama poretka zapravo štitila i najboljji interes učenika, uvedena je odredba ‘po dobnim skupinama’. Tako sada imamo osam dobnih skupina, a u svakoj skupini je po jedan razred. Eto, naši specijalisti su sada otkrili i epohalni izum – dobnu skupinu u kojoj i nema skupine. Ako niste znali, dobna skupina i pojedinačni razred su istoznačnice.  Povrh svega ona najmlađa dobna skupina je sada zatvorena za učenike nižih razreda, umjesto ‘do 5. uključujući i peti’, naziv dobne skupine je sada ‘5. razred’. Time su dvojici namlađih pobjednika u povijesti, te mnogim drugim darovitim četvrtašima, u biti zabranili nastup na državnom natjecanju. Jesu li svjesni mnogi dragi ljudi kako pomaganjem takvim organizatorima, i sami postaju saučesnici u postupanju protiv najboljeg interesa djeteta.

A sve pod parolom: “Možeš ti biti darovit koliko god hoćeš, ali natjecat ćeš se onda kada ti ja kažem! A uskraćena priznanja ne kanimo vam milom dati.” Je li to ispravno prosudite sami, a mi donostimo otvoreno lipanjsko pismo Ivice Kičića.

Šalje: Ivica Kicic <ivicakicic@gmail.com>
Datum: 15. lipnja 2012. 18:37
Predmet: LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKA
Prima: zeljko.jovanovic@mzos.hr, ured@mzos.hr, sarasanela.butorac@mzos.hr
Kopija: predsjednik@vlada.hr, ured@predsjednik.hr, info@zbognas.org

IAKO ISPRAVLJANE GREŠAKA NIJE ZABRANJENO, NEGO JE ČAK POŽELJNO, LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKATAKO DA NE POSTOJI OSNOV ZA DOBIVANJE OSKARA ZNANJA Poštovani Ministre Jovanoviću,

prošlo je gotovo godinu i pol dana, a nepravde prema darovitim informatičarima, programerima, nisu ispravljene.
Nepoštivanjem propozicija i pogrešnim evidentiranjem rezultata najbolji učenici nisu dobili priznanja za postignute rezultate.

U biti je riječ o nevjerojatnom banalnom administrativnim propustu. U natjecanjima iz programiranja prije dvanaestak godina uvedena je odredba da se ljestvica poretka izrađuje PO RAZREDIMA. Tadašnji profesori i organizatori učinili su perfeknu stvar, poštujući najbolji interes djeteta. Stoga od 2001. imamo i najmlađe pobjednike, učenike nižih razreda osnovnih škola, od kojih je većina kasnije dogurala do olimpijske reprezentacije.

Ti podaci su javno dostupni, evo nekih linkova:
2001. http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html
2003. http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html
2004. http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf
2005. http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html
2009. http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo
http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Od 2010. godine Pravilnik se ne poštuje, o čemu svjedoče sljedeći primjeri gdje se na istoj ljestvici poretka nalaze učenici različitih razreda,  što je u suprotnosti s odrebom ‘PO RAZREDIMA’:
http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/informatika2010/LOGO-osnovne_skole.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja_2011./INFOKUP2011-drzavno_natjecanje-sluzbeni_rezultati.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/INFOKUP2012_rezultati.pdf .
.
Te 2010. godine, Agencija za odgoj i obrazovanje je za suorganizatorsku udrugu izabrala tek osnovanu udrugu DUMP iz Splita, a iz Pravilnika je tijekom natjecanja izbačena odredba da predsjednik povjerenstva mora biti osoba s iskustvom u informatici.

Posljedice su vidljive, po prvi put u povijesti poništena su cijela natjecanja, a tri godine najbolji učenici ne mogu dobiti ni ispravna priznanja za rezultate koje su postigli. U ljestvicama poretka počeo se, umjesto pojedinačnih razreda, a u skladu s odredbom PO RAZREDIMA, pojavljivati razred ‘DO 5. RAZREDA’. Jasno je da razred ‘DO 5. RAZREDA’ ne postoji i da je to, osim što je izvan svake logike, i protupropisno.

Najbolji programeri stoga nisu ni upisani na skupnu tablicu državnih prvaka, kao što pokazuje primjer iz 2012. godine. Osim što se pojavljuje nepropisni razred (DO 5. RAZREDA), nedostaju D. Fistrić u kategoriji C++ te Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić u kategoriji Logo, a Martin Josip Kocija je pobjednik za 4. razred, a ne kako piše ‘DO 5. RAZREDA’:
http://www.azoo.hr/images/drzavni_novoooo.pdf .
Na isti način nedostaju podaci za državne prvake za 2010. i 2011. (J.Klepec i D. Fistrić).

Poštovani gospodine Ministre,

mislim da sam Vam dao dovoljno podataka. I ja sam bio državni prvak kao učenik 4. razreda, davne 2003., što mi je bila velika motivacija za daljni rad, a odredba PO RAZREDIMA pojavljivala se u pravilniku svih ovih godina.

Sutra ću primiti priznanje za međunarodne uspjehe koje sam postigao prošle godine, za zlatnu medalju na informatičkoj olimpijadi te za brončanu medalju na matematičkoj olimpijadi.

Stoga Vas molim da omogućite mojim nasljednicima da barem naknadno dobiju priznanja za stvarno postignute rezultate. Njihova imena moraju se trajno nalaziti u službenim dokumentima, i ljestvicama poretka za pojedinu godinu, ali i na skupnoj tablici državnih prvaka za sve predmete.

Oskar znanja je statua koja mogu dobiti prethodno registrirani državni prvaci, i ne može se dijeliti usput, bez propisane evidencije.

Srdačno Vas pozdravljam! S poštovanjem, Ivica Kičić
student PMF-a u Zagrebu

Propozicije se moraju primjeniti, a ne promijeniti!

Posted on by

Roditelji najboljih programera kojima su uskraćena priznanja tijekom 2011. su se često pitali “kako je moguće da umjesto odgovora MZOS-a, uzastopno dobijamo tek proslijeđene odgovore AZOO, na čije postupanje smo se žalili”. Takva praksa srednjih MZOS slojeva se nastavila, i umjesto odgovora Kristijanu Burniku, u svibnju je stigao tek proslijeđeni i nepotpisani odgovor, satavljen od tajnice državnog povjerenstva, Željke Knezović, koja je, zajedno s cijelim povjerenstvom, upravo najodgovornija za sve učinjene propuste i nepravde prema najmlađim programerima. Osobe, koja je prije nekoliko dana na www.Infokup.hr objavila ‘nove propozicije’ o informatičkim natjecanjima, pokušavajući zataškati propuste državnog povjerenstva u zadnje tri godine.

Ujedno je u tim propozicijama navela pododredbe Uputa za sva natjecanja i smotre (točka 1.10.1.) koje nisu postojale. Vrlo jeftino je pokušala ‘sugerirati’ i javnosti i svojim šefovima te financijeru, kako je rečenica  iz točke 1.10. da ” sudjelovanje u natjecanju mora proizlaziti iz redovitog programa” zapravo restriktivna prema učenicima. Iako se učenici oupće ne spominju u toj odredbi (bit je posve drugačija), tajnica i ‘njeno’ povjerenstvo netočno sugeriraju upravo suprotno. I opet pogrešno i zlonamjerno tumače da iz točke 1.10. proizlazi skrivena zabrana učenicima nižih razreda koji u skladu s tom točkom (???) ne smiju pristupiti državnim natjecanjima. A slijepcu je jasno da u poticanju darovitosti ne smije biti nikakvih restrikcija, a pažljivim čitačima još jasnije da u središnju pažnje mora biti odredba u kojoj se spominju učenici, i gde piše “načelo vlastitog odabira učenika”. Ne bismo se ni malo začudili da uskoro osvanu i ‘promjene preko noći’ čak i u Uputama za sva natjecanja i smotre, te da se sugerirajućim zahvatima uprava ta neistina pokuša prodati za istinu.

Na sreću istina je potpuno drugačija!

Propozicije se moraju primjeniti, a ne promijeniti, odnosno primjenjivati, a ne promjenjivati, o čemu je još u svibnju gospodin Burnik pisao i novom Ministru. Čak je u dobroj vjeri poslao i dokumente:

Dodjeljena priznanja i pohvalnice suprot Pravilniku

Priznanja koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku

Svima, koji su malo bolje upućeni, jasno da su naši vrli administrativci od 2010. do 2012. naprosto prepisivali LISTE POZVANIKA i u njih upisivali bodove ( o tome postoji cijela knjiga pisama nadležnima). Međutim, prisjetim se suštine propozicija: liste pozvanika uvijek su nastajale prema skupinama u kojima učenici rješavaju jednake zadatke, tzv. dobnim skupinama. Nekoć, u samim počecima natjecanja, svi osnovci su rješavali iste zadatke, ili su postojale samo dvije dobne skupine sa istim zadacima, do 6. i sedmi i osmi, a plasman se uvije određivao prema istoj odredbi koja nalaže izradu ljestvice poretka PO RAZREDIMA. Upravo tu, potpuno jednostavnu, kao što bi rekao jedna ogorčeni roditelj, ‘do bola trivijalnu’ odredbu propozicija, koja nalaže da se u natjecanjima iz programiranja ljestvica poretka mora sačiniti PO RAZREDIMA, tajnica povjerenstva Željka Knezović, bivša predsjednica povjerenstva Zlatka Markučič i cijelo povjerenstvo s novim predsjednikom Bukvićem (čast iznimkama), najprije su zaboravili, a onda i naprasito odbili primjenjivati. A još uvijek sjede u povjerenstvu! Sjede li uz potporu Ministra Jovanovića, ili su se možda ipak samoproglasili članovima, pokazat će vrijeme…

No za početak su u propozicije, u dio kojim se propisuje plasman, ugradili dobne skupine umjesto razreda i time samo potvrdili da tri godine nisu poštivali tadašnje propozicije. Smiješno, zar ne?

Evo pisma:

KRISTIJAN-BURNIK-PISMO-MINISTRU-18-05-2012

From: Kristijan Burnik <kristijanburnik@gmail.com>
Date: 2012/5/18
Subject: Umjesto odgovora na e-mail od 7.5. proslijeđen mi je dopis AZOO bez klase, pečata i potpisa u kojem dominira neistina i nepoznavanje pravilnika
To: ured@mzos.hr
Cc: zeljko.jovanovic@mzos.hr

Poštovani gospodine Ministre!

Dobivši uradak autorice dokumenta Željke Knezović (bez KLASE, pečata i potpisa odgovorne osobe AZOO), a koji je u ime MZOS-a proslijedila Katja Vujasinović, mag. cult. Savjetnica u Kabinetu ministra, ostao sam iznenađen do koje mjere se šire neistine i iluzije, a riječ je o predmetu od svega jedne rečenice utvrđene Pravilnikom na koju se vješto izbjegava očitovati budući nije ispoštivana, tj. nije primjenjena po završetku natjecanja već drugu godinu zaredom. Iz uratka je vidljivo slijedeće:

  1. glavne osobe natjecanja još uvijek ne razlikuju dobnu skupinu od kategorije natjecanja,
  2. svjesno preskaču poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja gdje stoji odredba PO RAZREDIMA, koja je konstanta u svim propozicijama od 2001. godine,
  3. ne znaju (??!!), ili se prave da ne razumiju, da ta odredba po razredima ne znači ‘po dobnim skupinama’ ili ‘prema načinu pozivanja’,
  4. ne znaju da se za sudjelovanje dijele pohvalnice i zahvale (Upute, članak 12.1.), a da se priznanja mogu dijeliti samo za postignuti rezultat odnosno za osvojena prva tri mjesta, i to po završetku natjecanja (Upute, članak 12.1.).
  5. ne znaju da ni jedan učenik ne može automatski biti proglašen pobjednikom, prethodno se mora izboriti i biti pozvan, te pristupiti državnom natjecanju, a u povijesti je bilo slučajeva da se i samo jedan petaš uspio kvalificirati za državno natjecanje. Poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja je obvezujuće i ne smije se preskakati pri utvđivanju ljestvice poretka. U kategoriji natjecanja iz programiranja (Primjena algoritama) ljestvica poretka mora se napraviti po razredima, a u kategoriji Osnove informatike po vrsti škole. Citat: 

„Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja  po razredima, za osnove informatike srednje škole po vrsti škole (prirodoslovno matematičke gimnazije, opće jezične i klasične gimnazije i strukovne škole)“,

  1. Slikanje s najmlađim učenicima i prije nego što je natjecanje počelo i dodjela tzv. ‘Priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje’ koja nisu propisana nemaju svrhu (osim prikrivanja prošlih pogrešaka), stoga nisu rješenje problema.

                Točka 12.1. Uputa glasi: Učenici/ce koji/e na natjecanjima osvoje prva tri mjesta dobivaju       priznanja, ostali sudionici natjecanja dobivaju pohvalnice, sudionici smotri dobivaju     pohvalnice, a mentori/ce i organizatori zahvalnice.

  1. mi mentori sve više postajemo administratori, sastavljači žalbi i predstavki. Ima li to smisla ?
  2. zar je moguće da odgovorni i dalje upotrebljavaju nepostojeće nazive odnosnih pravila i propozicija poput „sukladno Posebnim uputama za provedbu natjecanja“. Posebne upute dio su Uputa za provedbu svih natjecanja i smotri u RH (točke 6. i 7.)
  3. Propozicije treba, ne promijeniti, nego primijeniti, razlika je samo u jednom slovu. A sa skenom potpisa Ministra nisu smjela biti dodjeljena ni priznanja ni pohvalnice suprot važećih propozicija (Privitak).
  4. Daroviti programeri moraju dobiti priznanja za stvarni rezultat koji su postigli (1. do 3. mjesto), a pobjednici povrh priznanja za 1. Mjesto moraju dobiti Oskara znanja. Propozicije se moraju poštivati. Primijeniti, a ne promijeniti!

Osim toga, zar je moguće u odgovoru MZOS-u (koji financira AZOO) napisati neistinu da su odgovori na žalbu uručeni na natjecanju? Na dan završetka natjecanja sam uputio dopis državnom povjerenstvu, ali i ministarstvu kako žalbe nisu riješene, a onda ponovno 7. svibnja podsjetio da još uvijek nema odgovora na žalbu. Do današnjeg dana to se nije promijenilo, već se svjesno i neistinito tvrdi da je sve u redu i da taj problem ne postoji, a pritom se dezinformira i MZOS. To je nedopustivo!

I smije li dopis u formatu .doc bez pečata i potpisa odgovorne osobe, kao i bez oznake KLASE, imati karakter službenosti?

Zar je moguće sastaviti dopis čiji je naziv datoteke „Odgovor MZOS-u na žalbu ZRS-a“, a u nazivu predmeta napisati: VEZA: e-mail od 7. svibnja 2012. upućen MZOS-u od Kristijana Burnika. Predstavke i žalbe sam pisao osobno kao mentor, a ne kao predstavnik ZRS-a (savez je stručan za organizaciju i poznavanje pravilnika, uputa i prakse, ali nikako nije u funkciji mentora koji piše žalbu).

Sličnu pojavu sam vidio i prošle godine kad je meni, Kristijanu Burniku, upućen dopis naslova „Odgovor na predstavku Gorana Žužića, daje se“(????!!!). Jasno, naknadnom provjerom sam ustanovio da olimpijski pobjednik Goran Žužić  nikada nije dobio odgovor na svoje pismo, o čemu se on pismeno očitovao.

Gospodine Ministre!

Zaustavite uništavanje mukotrpno stjecane razine informatičkih natjecanja u RH!  Molim vas, posvetite nam sat ili dva, uvjerite se osobno u točne informacije i prekinite kaos i nestručnost.

Zar je moguće da ponovno čitamo rečenicu poput citirane: „Inzistiranje na tome da se učenici proglase prvacima navedenog državnog Natjecanja za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole značilo bi svjesno kršenje propisanih propozicija natjecanja i propisane procedure donošenja uputa za provedbu učeničkih natjecanja i smotri.“ – što je potpuna neistina i svjestan pokušaj obmane!

Ako u odredbi piše da se u natjecanjima iz programiranja ljestvica poretska izrađuje PO RAZREDIMA, a piše, onda se ljestvica poretka izrađuje po razredima! A tako je i bilo tijekom cijelog 21. stoljeća. Kakve veze ima procedura donošenja uputa s ljestvicama konačnog poretka? Dosta je više toga! Pravila su jednostavna, treba samo znati hrvatski jezik. Greške su očite, i moraju se ispraviti. Na to nas osim Ustava obvezuju i međunarodne deklaracije.

Na stranu sada što se u ‘odgovoru’ kojeg sam dobio ne spominje problem star šest godina, tako da najbolja mentorica u povijesti Hrvatske još uvijek nije dobila pravo na upotrebu imena i prezimena u tablici rezultata državnog natjecanja iz 2006. godine (još uvijek pored imena i prezimena učenika kojima je bila mentor ne piše njeno ime i prezime, nego znak ‘-‘). Odrasli mogu čekati.

Riješimo najprije naše najmlađe.

Ove godine zbog nepropisnih ljestvica poretka oštećeni su stvarni pobjednici Dorijan Lendvaj, 2.r iz Popovače, Ivan Jambrešić, 3.r. iz Zagreba (oba natjecatelja u kategoriji Primjena algoritama – Logo) i Domink Fistrić, 5.r iz Pušće (Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++).

Jasno, oštećeni su i drugi učenici čiji se plasmani moraju pomaknuti za jedno mjesto unaprijed.

Daroviti informatičari zaslužuju da i vi stanete uz njih zbog svega što im se radi nekoliko godina!

S poštovanjem,

Kristijan Burnik, mentor

Privitak:

–          Dodjeljena priznanja i pohvalnice za 2012. suprot Pravilnika u natjecanjima iz programiranja (kategorija Primjena algoritama),

–          Priznanja za 2012. koja se moraju dodijeliti sukladno Pravilniku

Gospodine predsjedniče, naša ‘trakavica’ još nije riješena!

Posted on by

O ovoj višegodišnjoj informatičkoj trakavici donijeli smo mnogo članaka i svjedočanstava.  Podsjećamo da je problem nastao prije dvije godine na državnom natjecanju iz informatike kada su učenicima zbog pogrešnog administriranja i nepoštivanja pravilnika uskraćena priznanja za one rezultate koje su zaista postigli. Osim nekih vrijednih udruga koje se ne boje vlastitog mišljenja, a posebno najboljih natjecatelja i mentora te bivših i sadašnjih olimpijaca, u akciju su se uključili i roditelji informatičkih natjecatelja.

Neki od njih pisali su podneske u MZOS pa i bivšoj premijerki prije godinu i pol, a zatim su nastavili moliti novi MZOS da njihove probleme riješi. Svoje zamolbe i prepisku koja je trajala nekoliko mjeseci uredno su dostavljali i u Ured premijera i u Ured predsjednika države.

Predsjednik nije prihatio apel roditelja već je predstojnik njegovog ureda proslijedio zahtjev u MZOS, na ruke upravo gospodinu Jovanoviću, na čije su se postupanje roditelji žalili. Nakon toga je prošlo pola godine, a iz MZOS-a se nije nitko oglasio. Približavali su se datumi pripreme za nova natjecanja, problem uskraćivanja priznanja najboljim programerima nije riješen.

Nova pravednost, ima li to kakve veze sa stvarnošću, pitali su se u čudu neki roditelji, mentori? 

I mi se pitamo je li moguće da bi predsjednik države, umjesto da obrani pravo djece, što mu je ustavna obveza, učinio posve suprotno – i svojim nečinjenjem zaštitio i ministra Jovanovića i ravnatelja AZOO Filipovića, koji su se, prema nekim informacijama iz Agencije i Ministarstva, za to vrijeme spremali u ‘osvetnički’ pohod.

Da pripremaju diskriminatorne odluke i da će najmlađim programerima s velikom vjerojatnošću biti zabranjeno sudjelovanje na državnim natjecanja u idućim godinama. I da nitko neće ni pokušati ispraviti ljestvice poretka i pokazati da se i vlastita pravila moraju poštivati. Pokazati na simboličkoj razini da je narod (djeca i roditelji, daroviti programeri) važniji od administracije koja je izabrana da im služi.

I uputili su još jedno pismo s ljubaznom požurnicom:

“From: Vanda Jurkovic <vandalonia@yahoo.com>
Subject: Najboljim informatičarima još uvijek je uskraćeno pravo na priznanja za stvarno postignute rezultate, požurnica
To: ured@predsjednik.hr
Cc: info@zbognas.org,
Date: Thursday, November 15, 2012, 12:30 PM

Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske!

Nakon što sam Vam u ime roditelja informatičkih natjecatelja 11.5. uputila pismo i predstavku, dana 16.5. dobila sam iz Vašeg ureda
ljubaznu obavijest potpisanu po predstojniku Vašeg Ureda Viti Turšiću, o tome da je roditeljska predmetna zamolba upućena
u MZOS, Ministru doc.dr.sc Željku Jovanoviću na daljnje postupanje sukladno nadležnostima.

S obzirom da je prošlo pola godine od našeg traženja, pa i vrlo brzog odgovora iz Vašeg Ureda, moram Vas, u ime roditelja, obavijestiti,
u svezi s predmetnom zamolbom i Vašim podneskom KLASA: 650-05/12-01/02 : UR.BROJ: 71-02-03/7-12-02, da do današnjeg dana
nismo dobili nikakav poziv niti obavijest iz nadležnog Ministarstva.

Poštovani predsjedniče,

nama roditeljima je već dosta problema koji se ponavljaju, dvije i pol godine je previše.

Gospodin Ministar također ima informaciju o ovim nevjerojatno trivijalnim problemima za koje su bila potrebna dva suvisla sata rada da ih se riješi.

Mi smo se obratili Vama da nam pomognete autoritetom Predsjednika države, ali i kao osobe s iznimnim javnim položajem, čija se riječ itekako čuje.

U pitanju su ipak ne samo hrvatske, nego i međunarodne pravne stečevine.

Po našem skromnom mišljenju javnost mora što prije saznati da ste se svrstali uz prava darovite djece na zasluženo priznanje.

Djeci treba priznanje za ono što su u stvarnosti regularno osvojila, a ne za nešto drugo.
Stoga Vas moram ponovno zamoliti da upravo Vi osobno, poradi svojeg javnog autoriteta kojeg uživate, pozovete i primite predstavnike roditelja
i iskrene podupiratelje prava naše djece kako bi se ovaj problem napokon riješio.

Očekujući Vašu žurnu reakciju i još snažniju potporu, dostavljam Vam tri zanimljiva linka:
http://www.zbognas.org/roditelji-informatickih-natjecatelja-zahtjevaju-zurnu-pomoc-nadleznih/
http://www.zbognas.org/umjesto-dodjele-nekoliko-godina-uskracivanih-priznanja-za-stvarno-postignute-rezultate-najbolje-programere-pozvali-da-im-daju-izmisljena-posebna-priznanja/
http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx ,
te Vas srdačno pozdravljam.

S poštovanjem,

u ime roditelja informatičkih natjecatelja: Vanda Jurković, dr.artis, akad.kipar”