Inicijativa S.ISTINOM_NA.SUNCE zatražila ostavke čelnika AZOO I MZOS!

Previše je gafova i neznanja u nekim dijelovima Agencije za odgoj i obrazovanje, a osobito na čelnom mjestu i u informatici. Oni naprosto nisu dorasli projektiranju ičega. Vrednovati natjecanja iz programiranja s NULA bodova pri upisu u srednju školu uvreda je zdravoj pameti. Hrvatska je među najboljim zemljama svijeta u natjecanjima iz programiranja, svi nas hvale, ali nama samima (čitaj: AZOO i MZOS) to ne vrijedi ništa. Zato valja još jednom razmisliti o stavu nekih roditelja koji su kazali kako s Agencijom u provedbi informatičkih natjecanja može surađivati samo ‘poremećeni um’. I zaista, pomagati onima koji informatičke dosege vrednuju s nula bodova je javna sramota. Roditelji, javno vam se ispričavamo jer smo bili mekani i prepristojni bez razloga.

No jedan problem je danas posebno došao do izražaja na svečanoj podjeli priznanja, koju su AZOO i MZOS-a upriličili u NSK. S obzirom da u liste državnih pobjednika iz programiranja još uvijek nisu upisana imena i prezimena pobjednika iz 2010., 2011. i 2012., te s obzirom da su i ljestvice poretka zbog toga netočne, jer su neki učenici upisani kao četvrti, a bili su treći, ili su evidentirani kao treći, a bili su drugi, i slično, inicijativa S.ISTINOM_NA.SUNCE zatražila ostavke čelnika AZOO I MZOS!

Pismo inicijative pristiglo nam je danas te ga prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

obaviještavamo vas da je roditeljska inicijativa S ISTINOM NA SUNCE danas u 10:45 u NSK u Zagrebu podijelila 99 letaka sa zahtjevom za ostavkama ravnatelju AZOO i Ministru MZOS-a.
Letak su usnimile televizijske ekipe HRTV i NOVE TV.

Idući puta podijelit ćemo 999 letaka, a nakon toga na 9999 mjesta organizirati referendum s istim zahtjevom zbog nepoštivanja propisa i diskriminacije državnih pobjednika u natjecanjima iz programiranja.
Za svaku je osudu da državna Agencija uz pomoć brojnih službenika i vodstva MZOS-a ne zna i ne želi ljestvice poretka u natjecanjima iz programiranja napraviti ‘PO RAZREDIMA’ i da pritom vara našu djecu, učenike razredne nastave.
Nedopustivo je da odgovorni u lipnju 2012. izmišljaju za namlađe posebna priznanja, da bi im zatim, u prosincu 2012. zabranili da se natječu dok ne upišu peti razred!

Oni moraju odstupiti zajedno s državnim povjerenstvom za natjecanja u informatici.

Osim navedenog letka S ISTINOM NA SUNCE 8 6 2013 dostavljamo vam i pozive za središnju državnu svečanost koji su adresirani na voditelje informatičkih učionica i iz kojih je vidljivo da se primatelji (voditelji informatičkih učionica) mole da obavijeste ravnatelje.

Daroviti pojedinci, njihovi roditelji i stvarni mentori za AZOO i MZOS ne postoje, oni su samo broj, do kojeg se povremeno može tek slučajno doći.

O razini pismenosti ne bismo ni govorili, jer ako ne znaju što znači ‘PO RAZREDIMA’, logično je da se g. Filipović iz AZOO u svojem pismu (koje je namijenjeno za prosljeđivanje ravnateljima škola) obraća s “Poštovane ravnatelji i ravnatelji”!

Posebno presmiješno i do bola tragikomično je, kada daroviti pojedinac na “svečanosti” biva od tri dame vođen na pozornicu, pri čemu jedna križa na papiriću dovedenog pojedinca, i onda daroviti učenik dobije ‘Oskara znanja’ (bezimenu identičnu statuicu koju dobijaju pobjednici svih natjecanja) i onda mora pitati “A gdje je priznanje za mentora?”, pa ga ‘stjuardese’ pitaju “A tko je tvoj mentor”. Još tužnije je kada učenik osvoji dva ili tri prva mjesta i dobije samo jednog tzv. Oskara, pa mu se pri trećem izlasku kaže “Pa dobio si već Oskara!”.
Zamislite svečanost podjele filmskog Oskara u kojem višestruko nagrađeni autor ili glumac umjesto drugog ili trećeg Oskara, dobije rečenicu: “Smiri se Jack, pa već si dobio jednog Oskara!”.
Je li Ministar progledao, ne zanima nas, previše je vremena proteklo. Neka ode, vrijeme mu je jer umjesto da radi posao on se ionako samo svađa i maltretira Hrvatsku svojim davno propalim svjetonazorom.

Drage građanke i dragi građani, drage učenice i dragi učenici, dragi i predragi roditelji, drage mentorice i dragi mentori koji ste uistinu radili s darovitim učenicama i učenicima, drage vrijedne udruge koje potičete darovite, dragi zlatni programerski olimpijci bez kojih Hrvatska ne bi bila tako visoko u svjetskom olimpijskom pokretu, drage novinarke i novinari čija razina građanske etike ne dozvoljava da ovo prešutite, nama je stvarno DOSTA!

Poštovani zbognas.org nadamo se da ćete imati hrabrosti da ovu inicijativu objavite te da je proslijedite ostalim prestižnim medijima.

S poštovanjem,

Roditeljska inicijativa ‘S.ISTINOM_NA SUNCE’

S ISTINOM NA SUNCE 8 6 2013

Pismo smo prenijeli u cijelosti, a nad izjavom g. Filipovića,danoj na HRTV za središnji Dnevnik, kako ove godine najmlađi učenici nisu imali pravo natjecanja zbog recesije, smatramo vrhuncem njegovog, odavno prepoznatog licemjerja. Pravilnike su promijenili pred kraj polugodišta, ukupni broj natjecatelje ostao je isti, u informatici su čak pozvali 10-tak učenika više, mimo kriterija, i gospodin Filipović nam javno, oprostite na izrazu, laže, o recesiji. Štedilo se nije, a da se jest štedilo, onda se moralo štedjeti na svima jednako, od najmlađih do najstarijih.

Dakle, riječ je o diskriminaciji, gospođo Pravobraniteljice što čekate?

Pučki pravobranitelju, što čekate?

Sram vas bilo, gospodo obmanjivači.

Isto tako za RTL televiziju je izjavio kako je lijepo da u natjecanjima odlične rezultate postižu učenici iz malih mjesta, poput PUŠĆE! A upravo je gospodin Filipović, zajedno sa svojim ‘stručnim’ poslušnicima iz državnog povjerenstva, Nikolom Dmitrovićem i Vinkom Petričevićem te svojom odabranom tajnicom Knezović, uskratio dvije pobjede Dominiku Fistriću – iz PUŠĆE!

Ma sram vas bilo gospodine Filipoviću, a vama iz roditeljske inicijative S ISTINOM NA SUNCE, zahvaljujemo na točnim informacijama i povjerenju!

Da nam je samo saznati tko vas je postavio za ravnatelja, i tko vas je reizabrao.

Jadno, da ne može jadnije!

Kako je onda moguće da se na istoj ljestvici poretka zajedno nađu učenici različitih razreda, ako je u pravilniku ppisalo da se ljestvica poretka mora napraviti ‘po razredima’?

Ove događaje istražili su u jadnom dalmatinskom portalu.

Pogledjamo njihovu analizu:
Moguće je, jer Agencija priča svoje, a u Ministarstvu to ni ne pokušavaju razumjeti te su u pitanje doveli i svoje kolege u drugim ministarstvima koji su osjetljivi na zaštitu prava djece.

Dakle, iz AZOO-a su se očitovali pišući o svemu i svačemu, dopisujući rečenice kojih nema u pravilniku, samo nisu spominjali ova dva izdvojena retka gore. Sve oko sebe uvjeravali su u svoju ‘mantru’: da se ljestvica poretka morala napraviti PO DOBNIM SKUPINAMA (iako je pisalo PO RAZREDIMA). Neki su i povjerovali da to proizlazi iz rečenica, ne znajući da su ih ‘agenti’ dopisivali.

PROČITAJTE CIJELI ČLANAK

Informatička natjecanja moraju se vratiti onima koji su ih stvarali!

Početkom travnja 2012. netko se na sastanku u Ministarstvu oznanosti, obrazovanja i sporta usudio reći čelnicima Agencije da oni nisu pozvani birati suorganizatorsku udrugu za pripremu i provedbu natjecanja iz informatike putem javnih natječaja, jer to pravo pripada samo nacionalnoj udruzi, kao i u drugim područjima, poput matematike, zemljopisa i slično.
Bio je to tajnik ZRS-a, Zdravko Škokić.
Iako je sve bilo jasno izrečeno, iako su argumenti bivali sve jasniji, gospoda iz AZOO su se žalila da pritisak dolazi iz samo računalnog saveza, i nisu činila ništa tako da pomaka nije bilo.
Čak štoviše, pokušalo se umjesto nacionalne udruge instalirati neke sasvim druge ustanove koje s natjecanjima nemaju veze. Istina, pokušalo se isto tako ponovno zataškati slučaj uskraćivanja priznanja darovitim programerima, učenicima razredne nastave, koji su nakon trinaest godina pozitivne prakse, kao što su rekli neki roditelji, izbačeni iz natjecanja (dok ne upišu peti razred) u znak odmazde prema roditeljima koji su se žalili.
Mi zbognasovci u posjedu smo pisama svih dobronamjernih stručnih ljudi koji su se još prije dvije godine stavili u zašitu prava djeteta. Integralnu prpisku u periodu od ožujka do svibnja 2012. smo već donijeli u sklopu pisma predsjedniku Republike Hrvatske. Stoga ovdje izdvajamo jedno pismo roditeljima informatičkih natjecatelja, ministru MZOS-a, predsjedniku Vlade RH, zatim Predsjedniku države i zlatnim olimpijcima i mentorima te nekim natjecateljima, koje je, upravo u tim glavnim crtama, 5.4.2012. bilo izgovoreno i predano u MZOS-u radi lakšeg pamćenja izgovorenih rečenica.
Evo pisma:
datum: 8. svibnja 2012. 23:20
predmet: Re: Informatičko natjecanje
poslao/la: zrs.hr
Poštovani i dragi roditelji,

svi mi koji se bavimo poticanjem darovitosti u učeničkoj informatici i računalstvu moramo se uvijek i iznova pokloniti vama i vašoj djeci, darovitim informatičarima, i dosljedno činiti sve kako biste imali našu stvarnu potporu i kako bismo vam bili od barem neke posve mjerljive koristi.

Mi u Gradu Zagrebu i Zagrebačkom računalnom savezu činili smo to uvijek najbolje i najviše što smo znali i mogli. Stoga i ovog puta podržavamo sve vaše napore da se u natjecanjima u informatici osigura puno poštivanje učeničkih prava na priznanje za uistinu postignuti rezultat, kao prvi i najvažniji uvjet bez kojeg nema  potrebe za razmišljanje ni o kvaliteti zadataka, kao ni o drugim važnim aspektima stručne provedbe natjecanja.

S tim u vezi smatramo da najodgovorniji obnašatelji državne vlasti moraju brzo djelovati te smo i s naše strane učinili sve da im o tome već više puta iznesemo naše jasno stručno stajalište. Ako se bude uistinu brzo djelovalo onda se pogreške mogu i utvrditi i ispraviti u roku od nekoliko tjedana, a prije podjele ovogodišnjih Oskara znanja, i tako izbjeći nove nepotrebne probleme. Pritom valja uočiti i učiniti slijedeće:

1. Ustav RH nalaže da djecu moraju štititi svi, a posebno država (čl. 62, 64). Međutim, u natjecanjima iz programiranja u informatici (Primjena algoritama), u zadnje tri godine uskraćena su prava osmorici učenika (Dominik Fistrić i dr.), samo na državnoj razini. Bilo je i mnoštvo drugih propusta na svim razinama, pa je i javnost uočila da je natjecanje dotaknulo dno dna.

2. Sve greške se moraju ispravljati, a ne prikrivati. Stvarni rezultati koje su učenici postigli, bez obzira na kasnije pogreške odraslih, ne zastarijevaju, tako da svi oštećeni učenici mogu i moraju naknadno dobiti sva zaslužena priznanja. Ustanove koje skrbe o djeci moraju sve činiti u njihovom najboljem interesu, a o čemu je već u konkretnim slučajevima morala biti upozorena AZOO.

3. MZOS treba odmah osnovati povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka i organizatora natjecanja s iskustvom, najboljih olimpijaca i najistaknutijih mentora. Zadaća povjerenstva treba biti da u roku od 10 dana utvrdi sve pogreške, osobito pogrešnih ljestvica konačnog poretka na svim razinama, ali i drugih mogućih propuste i nepravilnosti, uz istodobno predlaganje MZOS-u sasvim konkretnih mjera za njihovo otklanjanje od strane AZOO.

4. Ukoliko AZOO greške ne ispravi, MZOS ima na raspolaganju i mogućnost da ravnatelju AZOO odbije njegovo privremeno izvješće (14.2 Upute)

5. Prilikom imenovanja Državnog povjerenstva za šk.g. 2012./2013., MZOS treba dati suglasnost za suorganizatorsku udrugu samo onoj nacionalnoj udruzi koja ima potrebno iskustvo i reference, a to je jedino HSIN. AZOO ne treba objavljivati nikakve natječaje, niti ima logike da se na natječaje javljaju lokalne udruge, pa čak ni ZRS, bez obzira na naše sjajne rezultate. Na isti način na koji HMD suportira matematička natjecanja ili HGD geografska natjecanja tako i HSIN kao nacionalna udruga to treba činiti za natjecanja u informatici. Napokon, bilo bi dobro da svi već jednom naučimo da ‘igru’ vodi MZOS u sklopu Vlade RH i da u ovom slučaju u interesu nacionalnog informatičkog brenda trebaju donijeti jasnu odluku o tome da posao povjere upravo nacionalnoj udruzi koja je to natjecanje i počela stvarati prije gotovo dvadesetak godina. Ujedno, prilikom davanja suglasnosti na prijedlog imenovanja članova novog DP-a, za natjecanja u šk.god. 2012/13., treba voditi računa da se suglasnost može dati samo onim osobama koje u posljednje tri godine nisu sudjelovale u stvaranju ovakvog neodrživog stanja.

Uočavanje i ispravljanje grešaka je itekako dobar način za dokazivanje stvarne privrženosti i poštivanja obveze rada i djelovanja u najboljim interesu djece i mladeži.

Uz zahvalu zlatnim i srebrnim olimpijcima odnosno najboljim mentorima i mladim natjecateljima koji su izrazili solidarnost sa svojim mlađim kolegama i njihovim roditeljima, te osobito uz zahvalu roditeljima na povjerenju, srdačno vas pozdravljam.
S osobitim poštivanjem,

TAJNIK ZRS-a:
Zdravko Škokić, dipl.ing.

Oni koji ne rješavaju problema i nisu korektni prema darovitoj djeci i mladeži, zaboravili su da sve kad tad izađe na vidjelo.

Neka im je sa srećom.

 

 

Ministar nije suzio prostor onima koji propuste zataškavaju!

Imali su prilike uočiti i riješiti probleme. Prisjetimo se članka iz lipnja 2012. Poziv gospodinu Ministru Jovanoviću da uzi prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju nije urodio ničim. Gluhi i zagrljeni ostali su i gospodin ministar Jovanović i gospodin ravnatelj AZOO Filipović! A sve su imali na dlanu, gospodin Filipović tri godine, gospodin Jovanović barem godinu dana. Teško je za objasniti da novoimenovani dužnosnik nasijeđene probleme razmnoži, slušajuči slijepo one kojih su ih rješavali. Prisjetimo se kako je zemlje znanja imala šansu da ispravi greške ‘jednih te istih strukovnjaka’, ne samo 2011. u jesen nego i 2012. u ljeto.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx

A morali bi zbog sviju nas biti tu!

Zaboravili su.

Pogled unazad: MLADIM PROGRAMERIMA, DRŽAVNIM POBJEDNICIMA, OPET SU USKRAĆENA PRIZNANJA I NE NALAZE SE NA LISTI DRŽAVNIH PRVAKA

Donosimo pismo jednoj uglednoj novinarki s ciljem da javnost shvati da su problemi iznimno ozbiljni. Osim ugledne novinarke pismo smo istia dan, 14.6.2012., dobili i mi u portalu zbognas.org .

PISMO:

U tri godine uskraćena su priznanja za postignuti rezultat devetorici učenika, darovitih informatičara, najboljih mladih programera u državi..

Petorici natjecatelja uskraćeno je priznanje za pobjedu, a četvorici za drugo odnosno treće mjesto.

Kako im je uopće palo na pamet i uspjelo na ljestvicu poretka s petašima 2010. godine staviti Josipa Klepeca, tada učenika četvrtog razreda, pitanje je za koje obični smrtnici ne mogu naći odgovor.
Kako im je uspjelo istu stvar ponoviti 2011. s učenikom Dominikom Fistrićem, još je veća zagonetka.
A kako su to uspjeli napraviti s još trojicom malih genijalaca i ove godine, to je već zagonetka na kvadrat.

Niti četrnaest mjeseci nije bilo dovoljno da odgovorni za informatička natjecanja iz AZOO pogreške priznaju, i da ih saniraju i za njih se ispričaju.
A trebalo je samo ispraviti pogrešne ljestvice poretka, zatim učenicima podijeliti priznanja za one rezultate koje su zaista postigli, a one najbolje od najboljih – pobjednike, uvrstiti na liste državnih prvaka te im zatim svečano uručiti Oskare znanja.

Hoće li napokon najbolji programeri dobiti priznanja za rezultate koje su zaista postigli, hoće li odgovorni organizatori prestati petljati prikrivajući što znači obvezujuća odredba da se ljestvica poretka za kategorije natjecanja iz programiranja mora napraviti PO RAZREDIMA?
I napokon, hoće li se ravnatelj Agencije ispričati učenicima i javnosti zato što nije znao da se poredak učenika nakon natjecanja
određuje na temelju istoimenog poglavlja iz Pravilnika koje glasi Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja?

Hoće li smijeniti nestručne ili će i sam dati ostavku?

Četrnaest mjeseci je prošlo.
DOSTA NAM JE NESTRUČNOSTI!

S poštovanjem,

Zdravko Škokić, dipl.ing.

13.6.2012.: NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI.

Prošlo je gotovo godina dana kada smo se prvim malim proglasom obratili medijima. Uskoro ćemo naš novi, netom objavljeni proglas, uputiti na mnoge adrese, pa vrijeme je da se slučaj riješi.

A do tada evo našeg pisma iz lipnja 2012.:
Poštovani,

u situaciji kada daroviti programeri već tri godine ne mogu dobiti priznanja za stvarno postignute rezultate, jasno je da ne mogu sanjati ni o kvaliteti zadataka i svemu drugom što jedno natjecanje čini kvalitetnim.

Previše vremena je prošlo, a AZOO i MZOS-ovi savjetnici još nisu naučili propozicije natjecanja i shvatili da se po njima mora postupati, i da se sve greške moraju ispravljati.

Poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja ima pet redaka, a svaki prosječno obrazovani građanin zna da odredba “PO RAZREDIMA”
znači da se na ljestvicama poretka moraju nalaziti učenici razvrstani po POJEDINAČNIM RAZREDIMA, a ne po skupinama razreda ili drugačije!

No to ne znanju naši ‘obrazovnjaci’ u AZOO, koji dokazano ne rade ni sukladno pravilniku ni u najboljem interesu djeteta.

O svemu su obaviješteni i MZOS i Ured Premijera i Predsjednik RH.
Roditelji su nezadovoljni te su se pismom, kojeg uskoro donosimo, obratili predsjedniku države.

NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI
.

http://www.zbognas.org/u-tri-godine-uskratili-pet-prvih-dva-druga-i-dva-treca-treca-mjesta/

http://www.zbognas.org/prije-osam-godina-i-ja-sam-bio-proglasen-pobjednikom-za-cetvrte-razrede-a-taj-dio-propozicija-se-nije-promijenio/
http://www.zbognas.org/voditelj-natjecanja-ne-poznaje-propozicije/
http://www.zbognas.org/slucaj-dominika-fistrica/
http://www.zbognas.org/iz-izvrsnosti-u-prosjecnost/

Očekujući Vaš interes i povratni e-mail, srdačno Vas pozdravljam!

Uredništvo zbognas.org

Popvratni e-mail nismo nikad dobili, ali je nekoliko tjedana kasnije na naš idući upit reagirao INDEX.HR .

Adrese:

skolski_program@hrt.hr

pulshrvatske@hrt.hr

indeks@hrt.hr

hrvatska_uzivo@hrt.hr

dobro_jutro@hrt.hr

8kat@hrt.hr

znanstveni.program@hrt.hr

obrazovni@hrt.hr

urednik@t-com.hr

matija.babic@gmail.com

urednik@dalje.com

gl.urednik@vecernji.net

marijana.zrinjski@vecernji.net

branka.osmec@vecernji.net

jutarnji_gradska@yahoo.com

redakcija@24sata.hr

Najmlađi najboljić Dorijan Lendvaj

Podržimo darovitog Dorijana Lendvaja, učenika 3. razreda osnovne škole iz Popovače, koji jako voli svoju obitelj i programiranje. Iznimno je vješt u programskim jezicima Logo i C++. On je najmlađi najboljić u povijesti državnih natjecanja iz informatike u Republici Hrvatskoj, no još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika.

Na posljednjem državnom natjecanju, u ožujku  2012., prema službenim evidencijama bio je peti, iako je zapravo bio prvi, a time i najmlađi pobjednik državnog natjecanja iz informatike u povijesti. Dorijan tako nije dobio zasluženo priznanje , a zabranjeno mu je sudjelovati na državnim natjecanjima dok ne upiše 5. razred, jer je nadležna Agencija naknadno izmijenila pravila ograničivši pravo na sudjelovanje učenicima nižih razreda.

http://www.laudato.hr/Novosti/Hrvatska/Najmla%C4%91i-najboljic-Dorijan-Lendvaj.aspx

Uskratili pobjedu malom informatičkom znalcu iz Popovače

Učenik trećeg razreda osnovne škole u Popovači Dorijan Lendvaj na informatičkom natjecanju bolji je od bilo kojeg petaša, ali mu to formalno ne može biti priznato.

Kako se vidi u donjem video isječku koji je objavio Zagrebački računalni savez, Dorijan je već prošle godine kao učenik drugog razreda pobijedio na natjecanju, ali je zbog administrativnih razloga dospio u grupu sa starijima zbog čega se računa da je osvojio peto mjesto, iz a četiri učenika petog razreda. Ove godine je Agencija za odgoj i obrazovanje izmijenila informatički pravilnik za natjecanja i smotre, zbog čega nije dobio priznanje za prošlogodišnji uspjeh, a ne bi smio ni sudjelovati na natjecanju dok ne dođe u peti razred. Unatoč tome, zajedno s godinu starijim Ivanom Jambrešićem iz Zagreba i ove je godine dobio poziv (na pripreme za) natjecanje koje se održalo 20. veljače, no izvan konkurencije. U kategorijama Logo i BASIC Pascal C C++ Dorijan je ostvario bolji rezultat od bilo kojeg učenika petog razreda, što znači da bi formalno bio prvi u starijoj skupini, no svejedno zbog zabrane Agencije neće biti nagrađen. S navedenom izmjenom 12 godišnje prakse koja je jako rastužila ovog učenika u međuvremenu su upoznata brojna nadležna tijela kako bi se opozvala besmislena zabrana.

http://www.rep.hr/vijesti/edukacija-i-dogadanja/uskratili-pobjedu-malom-informatickom-geniju-iz-popovace/5438/

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Prije tjedan dana pismom nam se obratila vrijedna profesorica koja je na državna natjecanja odvela više od sedamdeset programerki i programera. Vrsna matematičarka i programerka, autorica stotina zadataka u programskom jeziku Logo. Osoba koja je imala petlje učiti od najboljih natjecatelja, ne bi li kasnije mogla odgovoriti zahtjevima novih generacija. Koja je noćima učila kako bi idući dan na radionici mogla biti ukorak sa svojim budućim prvacima. Osoba koja je savladala sve tajne ovog iznimno kreativnog područja i koja programira brzinom i preciznošću najboljih osnovaca još iz generacije Gorana Žužića. Da, imala je od koga i naučiti, pa i od nas. Jedan od prvih učitelja davne zime 2004. bio joj je naš vrstan matematičar i programer Krešo Mišura, tada srednjoškolac. Kasnije je učila od Relje Medića, autora nenadmašnog LOGO EVALUATORA, zatim od Ivana Vučice, a onda i od majstora nad majstorima, Lovre Pužara olimpijskog zlata iz 2004., a palac gore za nju dignuo je i Luka Kalinovčić, duša našeg informatičkog olimpizma, neevidentirani mentor Goranu Žužiću i mnogim drugim medaljašima. Eto, sudbina je htjela, a možda je i Chuck Norris imao prste u tome, tko zna, da upravo ona bude prvi Logo i algoritamski učitelj i Lukinom mlađem bratu Lovri. Naša najbolja osnovnoškolska mentorica, izvanserijska Mihaela, nije mogla izdržati da se njeno ime pojavljuje u natjecanju u kojem se već nekoliko godina događaju ‘čudne’ stvari. U natjecanju u kojem su se, osim pogrešnih ljestvica poretka, odjednom dogodile i zabrane nezamislive i za jednog nižerazrednog logičara. U natjecanjima u kojima s tugom primjećuje da i izuzetno dobro organizirani matematičari imaju slične probleme.

Profesorica Piskač želi vjerovati u institucije i smatra da će jednom netko reagirati u korist istine i naših najmlađih darovitih učenika. Prenosima njeno pismo.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

–  n/p Predsjednik Vlade, g. Zoran Milanović

Trg svetog Marka 2, 10 000 Zagreb

Najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred!

Poštovani Predsjedniče Vlade!

Dana 2. studenoga 2011. u 10:21 obratila sam se podneskom putem e-maila Vašoj prethodnici, predsjednici Vlade Republike Hrvatske.

Namjeravala sam jednostavnim riječima ukazati na problem oduzetih Oskara znanja zbog pogrešno složenih rezultata. Budući da je problem nastao nakon završetka rješavanja zadataka iz informatike (programiranje),  i odnosio se na pogrešno administriranje rezultata koji za učenike nižih razreda nisu bili složeni ‘po razredima’, bila sam uvjerena da ću pomoći da se pogreške isprave i da se onda više neće ponavljati.

Znam da su o tome pisali i zlatni olimpijci i da isto tako nisu dobili odgovor kao ni ja.

Greške se nisu ispravile, nastavilo se postupati pogrešno, a broj zakinutih učenika nižih razreda se utrostručio.

I ne samo to, najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred.

Zar je u modernoj Hrvatskoj zaista moguće da se pravilnici i Upute za sva natjecanja promjene u tajnosti, i da se iz natjecanja izbacuju državni prvaci (još nepriznati), učenici trećeg i četvrtog razreda, Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić? Zar je moguće da veliki broj kikića prije dva tjedna dođe na školsko natjecanje jer o promjenama pravilnika nitko nije bio službeno obaviješten, i da onda pročitaju na forumu sustava www.infokup.hr da se njihovi rezultati neće uzeti za ozbiljno i neće moći sudjelovati na državnom natjecanju. Osim toga, kako je moguće da se učenici nižih razreda (iz matematike i informatike) spremaju za natjecanje kao što su to do tada prijašnjih godina radili, i onda nakon više od 3 mjeseca truda, saznaju da su sve te pripreme bile uzalud, i da se ove godine ne mogu natjecati.

Prvo ih motiviramo, a onda demotiviramo.

Jednima su uskraćena priznanja i Oskari znanja, drugima je uskraćeno pravo da se natječu, a svima zajedno je uskraćeno pravo da izaberu (evidentiraju) mentora koji ih je pripremio za natjecanja.

U devet godina koliko se bavim programiranjem na državno natjecanje sam odvela više od sedamdeset učenika koji su osvojili po dvadesetak prvih, drugih i trećih mjesta.

A da ću ovako nešto doživjeti nisam se ni u snu nadala.

Ove godine sam odustala od pojavljivanja svoga imena na natjecanjima zbog svih događaja koji se opetovano ponavljaju iz godine u godinu, a na štetu su djeci.

Ne želim sudjelovati u natjecanjima na kojima se bilo tko može sjetiti i zatražiti od škole da odaberu nekog drugog mentora umjesto onog tko je djecu pripremio za natjecanje, a u protivnom se isti ti učenici neće moći natjecati, u natjecanju u kojem se iz roditelja pokušavaju napraviti obespravljene budale, a mentori padaju s Marsa i rastu k’o gljive poslije kiše, iako nisu pripremali učenike.

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Zašto se ne mogu natjecati mlađi i zašto ne mogu odabrati mentora koji je s njima stvarno radio? Zato što tako piše u pravilniku. S tim odgovorom smo svi upoznati. Ali zašto je pravilnik promjenjen na kraju polugodišta i što se time dobroga dobiva nitko ne zna odgovoriti. Glasine kruže da je problem sa financiranjem. To me ne mogu uvjeriti jer ne postoje razlike. Broj najecatelja se ne smanjuje niti povećava.

Ako zasluženo i po propisu nagradimo natjecatelje tako da ih svrstmo u svoje razrede, razlika je u dva tri Oskara znanja i ništa više, eto možda i dva tri ispisana priznanja. Ako upišemo stvarne mentore razlika je samo u imenu. Koji je onda razlog svih tih promjena?

Oprostite, ali čemu služi natjecanje koje je zabranilo svojim najboljim mentorima da budu evidentirani (samo zato jer nisu zaposlenici škola) i svojim najdarovitijim učenicima nižih razreda da, nakon trinaest godina pozitive i dobre prakse, te motoviranosti darovitih mlađih učenika prema kojem cilju težimo kao zemlja znanja, odjednom ne mogu u službenu konkurenciju sa svojim starijim kolegama.

Što su skrivili i mali matematičari koji su se toliko trudili? Nakon godina i godina isto tako odlične prakse? Jedni se natječu, drugi se ne natječu jer je zabranjeno, a onda se šalju mejlovi, pa su se 11.2. naknadno u nekim županijama održala školska natjecanja i za četvrtaše, što je to? Je li zabranjeno ili nije zabranjeno? Ili za jedne jest, a za druge nije? Možda je najbolja riječ kaos?

Bit ću direktna: ako je u pitanju novac, čemu uvođenje novih natjecateljskih disciplina, kao npr. Osnove informatike, ako se zbog toga mora štedjeti na nečemu što je postojalo godinama, što je svjetski priznato i što je bilo dobro, i u čemu imamo najbolje rezultate? Jasno je  da ipak nije u pitanju novac jer su u pitanju zanemarive razlike, ili ih uopće ni nema.

Zbog aljkavosti sustava i prekasnog obavještavanja o promjenjenim pravilima velik broj učenika nižih razreda se ipak uspio prijaviti na natjecanje preko sustava. Kako je to moguće dozvoliti? Jedni se prijave, drugi ne. Ma samo su malo vježbali, a učitelji im onda trebaju objasniti da je za njih ovdje završilo natjecanje.

Darovitoj djeci ne trebaju dude varalice, treba im jednako pravo na natjecanje onoga časa kada su za to sposobni. Daroviti moraju imati tretman kao pojedinačne osobe bez obzira na dob, kao daroviti pojedinci, a ne kao potparagrafi pravilnika koje donositelji i sami ne razumiju.

Evo jednog  primjera dobre prakse. Prije 7 godina predloženo je uvođenje nove inačice programskog jezika. Organizatori su to odbili jer nije bilo uvedeno u pravilniku. Rekli su da je to moguće tek iduće godine. I iduće godine je to uvedeno. Išlo se naprijed. Na bolje. Uvodilo se novo, a dobro je ostajalo.

Primjer zadnjih nekoliko godina.

Najprije su tumačili da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a odredbu ‘po razredima’ nitko nije spominjao, iako je u pravilniku pisalo upravo ‘po razredima’. Tih nekoliko godina se pravilnik nije primjenjivao kako treba. Jednostavno, kao da se preskakala ta rečenica i uz uvjerenje da to nema veze.

A zatim su ti isti, koji su i vašu prethodnicu i Vas, i sve oko sebe, godinu i pol uvjeravali u pogrešno, iz pravilnika izbrisali odredbu ‘po razredima’ i umjesto nje umetnuli odredbu ‘po dobnim skupinama’.

I time pokušali pokriti svoje vlastite pogreške te izbjeći njihovo ispravljanje, pri čemu su usput zabranili djeci natjecanje.

Gospodine premijeru!

Molim Vas poduzmite sve što je u Vašoj moći da se vrati dignitet i smisao tom natjecanju i da se našoj djeci napokon vrate oduzeti Oskari znanja i uskraćena priznanja.

A ove takozvane ‘promjene’ koje vode unazad, i koje su pogodile ne samo informatičare nego i matematičare, žurno ukinite.

Svim najboljima mjesto je i u natjecanjima i u evidencijama, kako učenicima tako i mentorima, na čelu sa zlatnim olimpijcima i vrhunskim vanjskim suradnicima.

Svijet priznaje kreativna natjecanja poput programiranja, uočite to.

A greške se moraju ispravljati, zar ne?

Vjerujući u institucije, očekujem odgovor na moj podnesak i srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem,

Mihaela Piskač, prof. matematike i informatike

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Portali su se pokrenuli, počeli su istraživati. Naš jednogodišnji napor se isplatio. Nakon objave filma “Najmlađi najboljić”, krenulo je još snažnije. Jučer smo dobili obavijest o tome da je portal Dnevno.hr zamolio za odgovore na nekoliko pitanja osobe iz udruge koja je i dosad spremno izlazila roditeljima ususret. Znamo da se roditelji, možda i s pravom, ponekad ljute na njih jer ‘ne vise’ medijima za vratom, želeći uporno probleme rješavati kroz institucije. Mi zbognas.orgovci znademo da su obje strane u pravu. Na roditeljima je da se bore, a na udrugama da prvenstveno rade svoj posao, ali da pritom ne okreću leđa onima zbog kojih postoje. Kako su to činili neki drugi.

Donosimo vam izvorni razgovor Dnevnog.hr s predstavnikom naše vrijedne udruge koja se ne boji vlastitog mišljenja,  ni rada za dobro djece, uostalom kao ni neki vrlo važni čimbenici izvršne vlasti kojima skidamo kapu za njihovo djelovanje.

Poštovani,

Budući da smo na portalu Dnevno.hr upoznati s pričom telentiranog Dorijana Lendvaja, učenika trećeg  razreda iz Popovače i državnog prvaka kojemu je uskraćeno zasluženo prizanje za rezultate, postavila bih Vam nekoliko pitanja. Budući da bi članak o talentiranom Dorijanu trebao biti objavljen što ranije, ja bih Vas molila odgovore u što kraćem roku.

1. Obzirom na inzistiranje o uvođenju zdravstvenog odgoja, smatrate li da u skladu s tim informatički odgoj, koji je bitan i s kojim idemo u korak sa ostatkom svijeta, nema zaslužen tretman i pomalo je bačen u ‘out’?

Mi računalci ne bismo ulazili u problematiku zdravstvenog odgoja, ostavili bismo to najboljim hrvatskim zdravstvenjacima i kreativnim obrazovnjacima te zainteresiranoj javnosti. No možemo zagovoriti maksimalnu toleranciju i kvalitetan dijalog, osobito u situacijama gdje su razlike u stajalištima izraženije. Jer, što se manje slažemo u projektiranju nečega, moramo više razgovarati.

Informatički odgoj nikako nije bačen u ‘out’, postoje stotine i stotine izvrsnih učitelja i profesora koji rade odličan posao u nastavi. Konkretni slučaj malog Dorijana i devet učenika koji nisu dobili odgovarajuća priznanja za svoje rezultate na prethodna dva državna natjecanja, i koji su krajem polugodišta saznali da ne smiju pristupiti natjecanjima u programiranju te da osobe koje s njima rade ne smiju biti evidentirane kao mentori, jer nisu zaposleni u odgojno obrazovnoj ustanovi, je svakako jedinstven. No to je problem pojedinaca koji su se brzopleto i nemudro pozabavili specijalističkom problematikom koju uopće ne razumiju. Naravno, na kraju uvijek ispadne da je to i problem onih koji su im to dopustili. U ovom slučaju se vlasti mijenjaju, a problemi ne prestaju, nego se dramatično povećavaju.

2. Što mislite o informatičkom odgoju u hrvatskim školama? Kad bi se on po Vama trebao uvesti?

Informatika kao predmet već je odavno uvedena u naše škole. I, kao što je naglašeno, velika većina učitelja i profesora svoju predmetnu nastavu radi više manje odlično. Istina, roditelji i djeca ponekad se znaju žaliti da dobivaju čudne zadaće i da ih se tjera da ‘bubaju’ umjesto kreiraju. A oni najbolji natjecatelji ‘brundaju’ zbog toga što se previše prostora u natjecanjima dalo Osnovama informatike, i da zbog toga trpi najkreativniji dio informatičkih natjecanja – programiranje. I njihovi roditelji su nam o tome govorili još prije dvije tri godine, uspoređujući to na način kako bi izgledalo da se Blanka Vlašić, umjesto u skoku u vis, mora natjecati u Osnovama skoka u vis. I onda, umjesto da skače 210cm, učiti napamet debljinu i duljinu, krtost ili elastičnost letvice, debljinu i dimenzije strunjače, amplitude letvice dok se trese, itd. Iako to i nije baš u potpunosti tako, mada simpatično zvuči, svakako je važno znati, kada je riječ o informatici, jedino natjecanja u programiranju imaju i svoje međunarodne oblike, do olimpijada CEOI i IOI. I da su upravo Hrvati među najboljima u svijetu. Hoćemo li onda sužavati prostor najkreativnijem natjecanju u kojem smo iznimno zapaženi u svjetskim razmjerima, ili ćemo ipak, pa makar sa zakašnjenjem, uraditi sve da se to natjecanje vrati na potrebnu razinu i u stručne ruke onih koji su ga stvarali? Potpuno izravno, kao što se u matematičkim natjecanjima kao suorganizator pojavljuje nacionalno drštvo matematičara, tako i u informatičkim natjecanjima treba koristiti HSIN, nacionalni savez informatičara, sa svim vrhunskim bivšim natjecateljima koji najbolje znaju što je olimpijska razina, ne samo natjecateljski nego i organizacijski. U njihovo vrijeme, u vrijeme Luke Kalinovčića i ekipe izvrsnih mladih ljudi, nije bilo šanse da se dogodi ni najsofisticiraniji stručni problem, raspravljalo se o običnim smrtnicima nedokučivim nijansama zadataka, a ne o ‘brljanju’ ljestvica poretka.

3. Mislite da djeca u školama imaju odgovarajuće opremu za informatičko obrazovanje?

Pitanje opremljenosti škola je složeno, a precizan odgovor znaju oni koji imaju potpuni pregled situacije i koji skrbe o opremanju. Ima škola  koje su fantastično opremljene, a ima i onih koje su nešto lošije, a neke, čak i vrhunske, nemaju ni dovoljno prostora. S obzirom na sve okolnosti, i osobito teškoće poraća, na tom području se učinilo puno u zadnjih petnaestak godina.

4. Kakva je budućnost talentirane djece u području informatike kada smo vidjeli kako država ne mari za učenike poput Lendvaja?

Država to smo mi svi, a državnu vlast čine najistaknutiji izabrani pojedinci i institucije. U ovom slučaju najodgovorniji obnašatelji državne vlasti najvjerojatnije izravno nisu ni čuli za slučaj Dorijana i njegovih mrvicu starijih prijatelja. Preciznije bi bilo reći država niti ne zna za problem, jer informacije često zaostanu u ladicama pojedinaca, nego li da država u cijelosti ne mari. Loše je što problemu žustro nisu pristupali oni koji su prvi pozvani, za razliku od nekih, pa i na visokim položajima, koji skrbe građanima ili o zaštiti djece, i koji su vrlo spremno stali u obranu dječjih prava i promicanja dobrobiti djece.

5. Što mislite o izmjenama informatičkog pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre o pravilima natjecanja?

Informatički pravilnik doživio je dvije promjene. U poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja, umjesto odredbice ‘po razredima’, nakon trinaest godina, ugrađena je nerazumna formulacija ‘po dobnim skupinama’. Namjena dobnih skupina u programiranju oduvijek je bila da unutar jedne dobne skupine svi natjecatelji rješavaju identične zadatke, a poslije natjecanja ljestvica poretka se, temeljem sada izbačene odredbice, izrađivala ‘po razredima’, što je bilo i normalno, i u najboljem interesu učenika.

I drugo, umjesto dobne skupine ‘do 5. razreda uključujući i peti’, gdje su iste zadatke rješavali petaši, ali i njihovi mlađi kolege poput Dorijana i Ivana, i mnogih drugih ranijih godina, sada je izbačena riječ ‘do’ te je ostala dobna skupina ‘5. razred’. Usput su i srednjoškolci, koji su oduvijek radi štednje na izradi zadataka, bili podijeljeni u dvije dobne skupine sada podijeljeni u četiri. Kakve su to novouvedene dobne skupine od petog osnovne do četvrtog srednje, u kojima je svaki pojedinačni razred postao jedna dobna skupina? Olimpijci i njihovi nasljednici umiru od smijeha kada to vide. Međutim, roditeljima i djeci oštećenih nije nimalo smiješno. Oni vide da su im dvije godine ‘objašnjavali’ da se poredak nakon natjecanja mora izrađivati ‘po dobnim skupinama’ iako je pisalo ‘po razredima’, da bi sada, umjesto da problem riješe, dokazano dobru formulaciju ‘po razredima’ izbacili, i umjesto nje uveli svoju smiješnu tvorbicu ‘po dobnim skupinama’ u kojoj više nema učenika razredne nastave (1. do 4. razred). Osjećaju se jadno, jer ne mogu doći do starih pravilnika na službenim stranicma nadležne agencije. I mi računalci smo u nevjerici jer je Hrvatska prekinula odličnu tradiciju u kojoj su programerski pobjednici još od 2001. bili i učenici nižih razreda. Neki od njih, poput Ivice Kičića, koji je pobijedio 2003., kao učenik 4.r, ili Marina Tomića koji je kao četvrtaš pobijedio dvije godine kasnije, u međuvremenu su osvojili i olimpijska zlata.

Upute za sva natjecanja i smotre doživjele su isto tako dvije izmjene pred kraj polugodišta i kao da su na neki način naknadno potcrtale promjene informatičkog pravilnika koje su objavljene tjedan dana prije toga. Učenicima razredne nastave tako je zapriječno sudjelovanje u državnim natjecanjima. Roditelji su ostali u čudu, jer su ih pola godine ranije obavijestili da su od prošle školske godine ‘uvedena’ posebna priznanja za učenike razredne nastave, a sada ih ‘izbacuju’. No to nije sve. Roditelji su po drugi puta ostali u čudu kada nisu mogli uz imena svoje djece kao mentore upisati osobe koje su njihovo dijete učinile državnim pobjednikom, nego neku zamjensku osobu, samo da je zaposlenik škole. Dakle, odjednom je prestalo biti važno tko je uistinu radio s djecom. To je bila druga izmjena Uputa za sva natjecanja, a je li itko iz natjecateljske zajednice, koja broji četrdesetak natjecanja i smotri, sudjelovao u pripremi Uputa nije poznato.
6. Što bi se moglo učiniti za talentiranu djecu poput Dorijana i ostalih?

Moglo bi se, i moralo, učiniti slijedeće. Prvo, ispraviti podatke u službenim evidencijama, tako da i premijer i predsjednik i ministar i cijela javnost vidi i zna da su državni pobjednici bili i Josip Klepec iz Vrbovca (kao učenik 4.r. 2010.), Dominik Fistrić iz Pušće (4.r., 2011.), zatim Dorijan Lendvaj iz Popovače, 2.r. , Ivan Jambrešić 3.r. iz Zagreba, Martin Josip Kocijan iz Čakovca, kao učenik 4.r. te ponovno Dominik Fistrić, kao učenik 5.r. (svi za 2012.). Ujedno ispraviti ljestvice poretka tako da se najednoj ljestvici poretka nalaze učenici jedno te istog razreda, a ne ‘smješanac’ od više razreda. Svim učenicima treba dati točna priznanja za rezultat koji su uistinu postigli, a pobjednicima i Oskare znanja.

Drugo, djecu nižih razreda valja dodatno zaštititi tako da im se organizira zamjensko natjecanje kako bi i oni mogli pokazati znanje na razini države. Oni koji su pokazali da su spremni zaštiti promicanje dobrobiti djece, mogli bi dati poticaj i za organiziranje zamjenskog natjecanja, u kojem ćemo rado pomoći.

I na kraju, zbog sve talentirane djece, uključujući i njihove roditelje ili skrbnike, mora se staviti van snage duboko pogrešna izmjena Uputa za sva natjecanja prema kojima mentor može biti samo odgojno obrazovni radnik. Upravo državna vlast mora inzistirati da se dosljedno u evidencije o darovitim pojednicima neizostavno upisuju potpuni i točni podaci. Kako će premijer ili ministar nagraditi osobe najzaslužnije za poticanje darovitosti u nekom području, ako u evidencijama nedostaju najbolji natjecatelji i ako je najboljim mentorima zabranjeno da budu evidentirani jer, eto, nemaju radnu knjižicu u učeničkom domu ili školi?

Za talentiranu djecu dužni smo učiniti sve što je u našoj moći te ih u svakoj prilici štititi. Dužni smo svjedočiti istinu o njihovoj darovitosti i rezultatima, te spremno i žurno ispraviti pogreške, ako se dogode. I u najvećoj ljubavi se pogriješi i ispriča, pa se ide dalje. Učenički rezultati ne zastarjevaju, a ‘smiješane’ rang liste nakon završenog natjecanja na kojima se, umjesto jednog, nalazi više pojedinačnih razreda, ne smiju poništiti učenički rezultat.

Zbog talentirane djece moramo dosljedno vjerovati i u sve insitucije, jer bez njih pogreške ne možemo ispraviti.

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.