Najmlađi najboljić Dorijan Lendvaj

Posted on by

Podržimo darovitog Dorijana Lendvaja, učenika 3. razreda osnovne škole iz Popovače, koji jako voli svoju obitelj i programiranje. Iznimno je vješt u programskim jezicima Logo i C++. On je najmlađi najboljić u povijesti državnih natjecanja iz informatike u Republici Hrvatskoj, no još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika.

Na posljednjem državnom natjecanju, u ožujku  2012., prema službenim evidencijama bio je peti, iako je zapravo bio prvi, a time i najmlađi pobjednik državnog natjecanja iz informatike u povijesti. Dorijan tako nije dobio zasluženo priznanje , a zabranjeno mu je sudjelovati na državnim natjecanjima dok ne upiše 5. razred, jer je nadležna Agencija naknadno izmijenila pravila ograničivši pravo na sudjelovanje učenicima nižih razreda.

http://www.laudato.hr/Novosti/Hrvatska/Najmla%C4%91i-najboljic-Dorijan-Lendvaj.aspx

Uskratili pobjedu malom informatičkom znalcu iz Popovače

Posted on by

Učenik trećeg razreda osnovne škole u Popovači Dorijan Lendvaj na informatičkom natjecanju bolji je od bilo kojeg petaša, ali mu to formalno ne može biti priznato.

Kako se vidi u donjem video isječku koji je objavio Zagrebački računalni savez, Dorijan je već prošle godine kao učenik drugog razreda pobijedio na natjecanju, ali je zbog administrativnih razloga dospio u grupu sa starijima zbog čega se računa da je osvojio peto mjesto, iz a četiri učenika petog razreda. Ove godine je Agencija za odgoj i obrazovanje izmijenila informatički pravilnik za natjecanja i smotre, zbog čega nije dobio priznanje za prošlogodišnji uspjeh, a ne bi smio ni sudjelovati na natjecanju dok ne dođe u peti razred. Unatoč tome, zajedno s godinu starijim Ivanom Jambrešićem iz Zagreba i ove je godine dobio poziv (na pripreme za) natjecanje koje se održalo 20. veljače, no izvan konkurencije. U kategorijama Logo i BASIC Pascal C C++ Dorijan je ostvario bolji rezultat od bilo kojeg učenika petog razreda, što znači da bi formalno bio prvi u starijoj skupini, no svejedno zbog zabrane Agencije neće biti nagrađen. S navedenom izmjenom 12 godišnje prakse koja je jako rastužila ovog učenika u međuvremenu su upoznata brojna nadležna tijela kako bi se opozvala besmislena zabrana.

http://www.rep.hr/vijesti/edukacija-i-dogadanja/uskratili-pobjedu-malom-informatickom-geniju-iz-popovace/5438/

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Posted on by

Prije tjedan dana pismom nam se obratila vrijedna profesorica koja je na državna natjecanja odvela više od sedamdeset programerki i programera. Vrsna matematičarka i programerka, autorica stotina zadataka u programskom jeziku Logo. Osoba koja je imala petlje učiti od najboljih natjecatelja, ne bi li kasnije mogla odgovoriti zahtjevima novih generacija. Koja je noćima učila kako bi idući dan na radionici mogla biti ukorak sa svojim budućim prvacima. Osoba koja je savladala sve tajne ovog iznimno kreativnog područja i koja programira brzinom i preciznošću najboljih osnovaca još iz generacije Gorana Žužića. Da, imala je od koga i naučiti, pa i od nas. Jedan od prvih učitelja davne zime 2004. bio joj je naš vrstan matematičar i programer Krešo Mišura, tada srednjoškolac. Kasnije je učila od Relje Medića, autora nenadmašnog LOGO EVALUATORA, zatim od Ivana Vučice, a onda i od majstora nad majstorima, Lovre Pužara olimpijskog zlata iz 2004., a palac gore za nju dignuo je i Luka Kalinovčić, duša našeg informatičkog olimpizma, neevidentirani mentor Goranu Žužiću i mnogim drugim medaljašima. Eto, sudbina je htjela, a možda je i Chuck Norris imao prste u tome, tko zna, da upravo ona bude prvi Logo i algoritamski učitelj i Lukinom mlađem bratu Lovri. Naša najbolja osnovnoškolska mentorica, izvanserijska Mihaela, nije mogla izdržati da se njeno ime pojavljuje u natjecanju u kojem se već nekoliko godina događaju ‘čudne’ stvari. U natjecanju u kojem su se, osim pogrešnih ljestvica poretka, odjednom dogodile i zabrane nezamislive i za jednog nižerazrednog logičara. U natjecanjima u kojima s tugom primjećuje da i izuzetno dobro organizirani matematičari imaju slične probleme.

Profesorica Piskač želi vjerovati u institucije i smatra da će jednom netko reagirati u korist istine i naših najmlađih darovitih učenika. Prenosima njeno pismo.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

–  n/p Predsjednik Vlade, g. Zoran Milanović

Trg svetog Marka 2, 10 000 Zagreb

Najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred!

Poštovani Predsjedniče Vlade!

Dana 2. studenoga 2011. u 10:21 obratila sam se podneskom putem e-maila Vašoj prethodnici, predsjednici Vlade Republike Hrvatske.

Namjeravala sam jednostavnim riječima ukazati na problem oduzetih Oskara znanja zbog pogrešno složenih rezultata. Budući da je problem nastao nakon završetka rješavanja zadataka iz informatike (programiranje),  i odnosio se na pogrešno administriranje rezultata koji za učenike nižih razreda nisu bili složeni ‘po razredima’, bila sam uvjerena da ću pomoći da se pogreške isprave i da se onda više neće ponavljati.

Znam da su o tome pisali i zlatni olimpijci i da isto tako nisu dobili odgovor kao ni ja.

Greške se nisu ispravile, nastavilo se postupati pogrešno, a broj zakinutih učenika nižih razreda se utrostručio.

I ne samo to, najmlađi učenici koji su zakinuti na prošlim natjecanjima, i još uvijek im nisu vraćeni oduzeti Oskari i priznanja, na kraju polugodišta su saznali da se ne smiju više ni natjecati dok ne upišu peti razred.

Zar je u modernoj Hrvatskoj zaista moguće da se pravilnici i Upute za sva natjecanja promjene u tajnosti, i da se iz natjecanja izbacuju državni prvaci (još nepriznati), učenici trećeg i četvrtog razreda, Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić? Zar je moguće da veliki broj kikića prije dva tjedna dođe na školsko natjecanje jer o promjenama pravilnika nitko nije bio službeno obaviješten, i da onda pročitaju na forumu sustava www.infokup.hr da se njihovi rezultati neće uzeti za ozbiljno i neće moći sudjelovati na državnom natjecanju. Osim toga, kako je moguće da se učenici nižih razreda (iz matematike i informatike) spremaju za natjecanje kao što su to do tada prijašnjih godina radili, i onda nakon više od 3 mjeseca truda, saznaju da su sve te pripreme bile uzalud, i da se ove godine ne mogu natjecati.

Prvo ih motiviramo, a onda demotiviramo.

Jednima su uskraćena priznanja i Oskari znanja, drugima je uskraćeno pravo da se natječu, a svima zajedno je uskraćeno pravo da izaberu (evidentiraju) mentora koji ih je pripremio za natjecanja.

U devet godina koliko se bavim programiranjem na državno natjecanje sam odvela više od sedamdeset učenika koji su osvojili po dvadesetak prvih, drugih i trećih mjesta.

A da ću ovako nešto doživjeti nisam se ni u snu nadala.

Ove godine sam odustala od pojavljivanja svoga imena na natjecanjima zbog svih događaja koji se opetovano ponavljaju iz godine u godinu, a na štetu su djeci.

Ne želim sudjelovati u natjecanjima na kojima se bilo tko može sjetiti i zatražiti od škole da odaberu nekog drugog mentora umjesto onog tko je djecu pripremio za natjecanje, a u protivnom se isti ti učenici neće moći natjecati, u natjecanju u kojem se iz roditelja pokušavaju napraviti obespravljene budale, a mentori padaju s Marsa i rastu k’o gljive poslije kiše, iako nisu pripremali učenike.

Opostite, ali nemam obraza biti na natjecanju na kojem je zabranjen pristup najmlađim državnim prvacima (Lendvaj, Jambrešić) ili novim talentima, na natjecanju na kojem kao mentori nisu upisani oni ljudi koji su djecu doista i pripremili za natjecanje.

Zašto se ne mogu natjecati mlađi i zašto ne mogu odabrati mentora koji je s njima stvarno radio? Zato što tako piše u pravilniku. S tim odgovorom smo svi upoznati. Ali zašto je pravilnik promjenjen na kraju polugodišta i što se time dobroga dobiva nitko ne zna odgovoriti. Glasine kruže da je problem sa financiranjem. To me ne mogu uvjeriti jer ne postoje razlike. Broj najecatelja se ne smanjuje niti povećava.

Ako zasluženo i po propisu nagradimo natjecatelje tako da ih svrstmo u svoje razrede, razlika je u dva tri Oskara znanja i ništa više, eto možda i dva tri ispisana priznanja. Ako upišemo stvarne mentore razlika je samo u imenu. Koji je onda razlog svih tih promjena?

Oprostite, ali čemu služi natjecanje koje je zabranilo svojim najboljim mentorima da budu evidentirani (samo zato jer nisu zaposlenici škola) i svojim najdarovitijim učenicima nižih razreda da, nakon trinaest godina pozitive i dobre prakse, te motoviranosti darovitih mlađih učenika prema kojem cilju težimo kao zemlja znanja, odjednom ne mogu u službenu konkurenciju sa svojim starijim kolegama.

Što su skrivili i mali matematičari koji su se toliko trudili? Nakon godina i godina isto tako odlične prakse? Jedni se natječu, drugi se ne natječu jer je zabranjeno, a onda se šalju mejlovi, pa su se 11.2. naknadno u nekim županijama održala školska natjecanja i za četvrtaše, što je to? Je li zabranjeno ili nije zabranjeno? Ili za jedne jest, a za druge nije? Možda je najbolja riječ kaos?

Bit ću direktna: ako je u pitanju novac, čemu uvođenje novih natjecateljskih disciplina, kao npr. Osnove informatike, ako se zbog toga mora štedjeti na nečemu što je postojalo godinama, što je svjetski priznato i što je bilo dobro, i u čemu imamo najbolje rezultate? Jasno je  da ipak nije u pitanju novac jer su u pitanju zanemarive razlike, ili ih uopće ni nema.

Zbog aljkavosti sustava i prekasnog obavještavanja o promjenjenim pravilima velik broj učenika nižih razreda se ipak uspio prijaviti na natjecanje preko sustava. Kako je to moguće dozvoliti? Jedni se prijave, drugi ne. Ma samo su malo vježbali, a učitelji im onda trebaju objasniti da je za njih ovdje završilo natjecanje.

Darovitoj djeci ne trebaju dude varalice, treba im jednako pravo na natjecanje onoga časa kada su za to sposobni. Daroviti moraju imati tretman kao pojedinačne osobe bez obzira na dob, kao daroviti pojedinci, a ne kao potparagrafi pravilnika koje donositelji i sami ne razumiju.

Evo jednog  primjera dobre prakse. Prije 7 godina predloženo je uvođenje nove inačice programskog jezika. Organizatori su to odbili jer nije bilo uvedeno u pravilniku. Rekli su da je to moguće tek iduće godine. I iduće godine je to uvedeno. Išlo se naprijed. Na bolje. Uvodilo se novo, a dobro je ostajalo.

Primjer zadnjih nekoliko godina.

Najprije su tumačili da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a odredbu ‘po razredima’ nitko nije spominjao, iako je u pravilniku pisalo upravo ‘po razredima’. Tih nekoliko godina se pravilnik nije primjenjivao kako treba. Jednostavno, kao da se preskakala ta rečenica i uz uvjerenje da to nema veze.

A zatim su ti isti, koji su i vašu prethodnicu i Vas, i sve oko sebe, godinu i pol uvjeravali u pogrešno, iz pravilnika izbrisali odredbu ‘po razredima’ i umjesto nje umetnuli odredbu ‘po dobnim skupinama’.

I time pokušali pokriti svoje vlastite pogreške te izbjeći njihovo ispravljanje, pri čemu su usput zabranili djeci natjecanje.

Gospodine premijeru!

Molim Vas poduzmite sve što je u Vašoj moći da se vrati dignitet i smisao tom natjecanju i da se našoj djeci napokon vrate oduzeti Oskari znanja i uskraćena priznanja.

A ove takozvane ‘promjene’ koje vode unazad, i koje su pogodile ne samo informatičare nego i matematičare, žurno ukinite.

Svim najboljima mjesto je i u natjecanjima i u evidencijama, kako učenicima tako i mentorima, na čelu sa zlatnim olimpijcima i vrhunskim vanjskim suradnicima.

Svijet priznaje kreativna natjecanja poput programiranja, uočite to.

A greške se moraju ispravljati, zar ne?

Vjerujući u institucije, očekujem odgovor na moj podnesak i srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem,

Mihaela Piskač, prof. matematike i informatike

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Posted on by

Portali su se pokrenuli, počeli su istraživati. Naš jednogodišnji napor se isplatio. Nakon objave filma “Najmlađi najboljić”, krenulo je još snažnije. Jučer smo dobili obavijest o tome da je portal Dnevno.hr zamolio za odgovore na nekoliko pitanja osobe iz udruge koja je i dosad spremno izlazila roditeljima ususret. Znamo da se roditelji, možda i s pravom, ponekad ljute na njih jer ‘ne vise’ medijima za vratom, želeći uporno probleme rješavati kroz institucije. Mi zbognas.orgovci znademo da su obje strane u pravu. Na roditeljima je da se bore, a na udrugama da prvenstveno rade svoj posao, ali da pritom ne okreću leđa onima zbog kojih postoje. Kako su to činili neki drugi.

Donosimo vam izvorni razgovor Dnevnog.hr s predstavnikom naše vrijedne udruge koja se ne boji vlastitog mišljenja,  ni rada za dobro djece, uostalom kao ni neki vrlo važni čimbenici izvršne vlasti kojima skidamo kapu za njihovo djelovanje.

Poštovani,

Budući da smo na portalu Dnevno.hr upoznati s pričom telentiranog Dorijana Lendvaja, učenika trećeg  razreda iz Popovače i državnog prvaka kojemu je uskraćeno zasluženo prizanje za rezultate, postavila bih Vam nekoliko pitanja. Budući da bi članak o talentiranom Dorijanu trebao biti objavljen što ranije, ja bih Vas molila odgovore u što kraćem roku.

1. Obzirom na inzistiranje o uvođenju zdravstvenog odgoja, smatrate li da u skladu s tim informatički odgoj, koji je bitan i s kojim idemo u korak sa ostatkom svijeta, nema zaslužen tretman i pomalo je bačen u ‘out’?

Mi računalci ne bismo ulazili u problematiku zdravstvenog odgoja, ostavili bismo to najboljim hrvatskim zdravstvenjacima i kreativnim obrazovnjacima te zainteresiranoj javnosti. No možemo zagovoriti maksimalnu toleranciju i kvalitetan dijalog, osobito u situacijama gdje su razlike u stajalištima izraženije. Jer, što se manje slažemo u projektiranju nečega, moramo više razgovarati.

Informatički odgoj nikako nije bačen u ‘out’, postoje stotine i stotine izvrsnih učitelja i profesora koji rade odličan posao u nastavi. Konkretni slučaj malog Dorijana i devet učenika koji nisu dobili odgovarajuća priznanja za svoje rezultate na prethodna dva državna natjecanja, i koji su krajem polugodišta saznali da ne smiju pristupiti natjecanjima u programiranju te da osobe koje s njima rade ne smiju biti evidentirane kao mentori, jer nisu zaposleni u odgojno obrazovnoj ustanovi, je svakako jedinstven. No to je problem pojedinaca koji su se brzopleto i nemudro pozabavili specijalističkom problematikom koju uopće ne razumiju. Naravno, na kraju uvijek ispadne da je to i problem onih koji su im to dopustili. U ovom slučaju se vlasti mijenjaju, a problemi ne prestaju, nego se dramatično povećavaju.

2. Što mislite o informatičkom odgoju u hrvatskim školama? Kad bi se on po Vama trebao uvesti?

Informatika kao predmet već je odavno uvedena u naše škole. I, kao što je naglašeno, velika većina učitelja i profesora svoju predmetnu nastavu radi više manje odlično. Istina, roditelji i djeca ponekad se znaju žaliti da dobivaju čudne zadaće i da ih se tjera da ‘bubaju’ umjesto kreiraju. A oni najbolji natjecatelji ‘brundaju’ zbog toga što se previše prostora u natjecanjima dalo Osnovama informatike, i da zbog toga trpi najkreativniji dio informatičkih natjecanja – programiranje. I njihovi roditelji su nam o tome govorili još prije dvije tri godine, uspoređujući to na način kako bi izgledalo da se Blanka Vlašić, umjesto u skoku u vis, mora natjecati u Osnovama skoka u vis. I onda, umjesto da skače 210cm, učiti napamet debljinu i duljinu, krtost ili elastičnost letvice, debljinu i dimenzije strunjače, amplitude letvice dok se trese, itd. Iako to i nije baš u potpunosti tako, mada simpatično zvuči, svakako je važno znati, kada je riječ o informatici, jedino natjecanja u programiranju imaju i svoje međunarodne oblike, do olimpijada CEOI i IOI. I da su upravo Hrvati među najboljima u svijetu. Hoćemo li onda sužavati prostor najkreativnijem natjecanju u kojem smo iznimno zapaženi u svjetskim razmjerima, ili ćemo ipak, pa makar sa zakašnjenjem, uraditi sve da se to natjecanje vrati na potrebnu razinu i u stručne ruke onih koji su ga stvarali? Potpuno izravno, kao što se u matematičkim natjecanjima kao suorganizator pojavljuje nacionalno drštvo matematičara, tako i u informatičkim natjecanjima treba koristiti HSIN, nacionalni savez informatičara, sa svim vrhunskim bivšim natjecateljima koji najbolje znaju što je olimpijska razina, ne samo natjecateljski nego i organizacijski. U njihovo vrijeme, u vrijeme Luke Kalinovčića i ekipe izvrsnih mladih ljudi, nije bilo šanse da se dogodi ni najsofisticiraniji stručni problem, raspravljalo se o običnim smrtnicima nedokučivim nijansama zadataka, a ne o ‘brljanju’ ljestvica poretka.

3. Mislite da djeca u školama imaju odgovarajuće opremu za informatičko obrazovanje?

Pitanje opremljenosti škola je složeno, a precizan odgovor znaju oni koji imaju potpuni pregled situacije i koji skrbe o opremanju. Ima škola  koje su fantastično opremljene, a ima i onih koje su nešto lošije, a neke, čak i vrhunske, nemaju ni dovoljno prostora. S obzirom na sve okolnosti, i osobito teškoće poraća, na tom području se učinilo puno u zadnjih petnaestak godina.

4. Kakva je budućnost talentirane djece u području informatike kada smo vidjeli kako država ne mari za učenike poput Lendvaja?

Država to smo mi svi, a državnu vlast čine najistaknutiji izabrani pojedinci i institucije. U ovom slučaju najodgovorniji obnašatelji državne vlasti najvjerojatnije izravno nisu ni čuli za slučaj Dorijana i njegovih mrvicu starijih prijatelja. Preciznije bi bilo reći država niti ne zna za problem, jer informacije često zaostanu u ladicama pojedinaca, nego li da država u cijelosti ne mari. Loše je što problemu žustro nisu pristupali oni koji su prvi pozvani, za razliku od nekih, pa i na visokim položajima, koji skrbe građanima ili o zaštiti djece, i koji su vrlo spremno stali u obranu dječjih prava i promicanja dobrobiti djece.

5. Što mislite o izmjenama informatičkog pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre o pravilima natjecanja?

Informatički pravilnik doživio je dvije promjene. U poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja, umjesto odredbice ‘po razredima’, nakon trinaest godina, ugrađena je nerazumna formulacija ‘po dobnim skupinama’. Namjena dobnih skupina u programiranju oduvijek je bila da unutar jedne dobne skupine svi natjecatelji rješavaju identične zadatke, a poslije natjecanja ljestvica poretka se, temeljem sada izbačene odredbice, izrađivala ‘po razredima’, što je bilo i normalno, i u najboljem interesu učenika.

I drugo, umjesto dobne skupine ‘do 5. razreda uključujući i peti’, gdje su iste zadatke rješavali petaši, ali i njihovi mlađi kolege poput Dorijana i Ivana, i mnogih drugih ranijih godina, sada je izbačena riječ ‘do’ te je ostala dobna skupina ‘5. razred’. Usput su i srednjoškolci, koji su oduvijek radi štednje na izradi zadataka, bili podijeljeni u dvije dobne skupine sada podijeljeni u četiri. Kakve su to novouvedene dobne skupine od petog osnovne do četvrtog srednje, u kojima je svaki pojedinačni razred postao jedna dobna skupina? Olimpijci i njihovi nasljednici umiru od smijeha kada to vide. Međutim, roditeljima i djeci oštećenih nije nimalo smiješno. Oni vide da su im dvije godine ‘objašnjavali’ da se poredak nakon natjecanja mora izrađivati ‘po dobnim skupinama’ iako je pisalo ‘po razredima’, da bi sada, umjesto da problem riješe, dokazano dobru formulaciju ‘po razredima’ izbacili, i umjesto nje uveli svoju smiješnu tvorbicu ‘po dobnim skupinama’ u kojoj više nema učenika razredne nastave (1. do 4. razred). Osjećaju se jadno, jer ne mogu doći do starih pravilnika na službenim stranicma nadležne agencije. I mi računalci smo u nevjerici jer je Hrvatska prekinula odličnu tradiciju u kojoj su programerski pobjednici još od 2001. bili i učenici nižih razreda. Neki od njih, poput Ivice Kičića, koji je pobijedio 2003., kao učenik 4.r, ili Marina Tomića koji je kao četvrtaš pobijedio dvije godine kasnije, u međuvremenu su osvojili i olimpijska zlata.

Upute za sva natjecanja i smotre doživjele su isto tako dvije izmjene pred kraj polugodišta i kao da su na neki način naknadno potcrtale promjene informatičkog pravilnika koje su objavljene tjedan dana prije toga. Učenicima razredne nastave tako je zapriječno sudjelovanje u državnim natjecanjima. Roditelji su ostali u čudu, jer su ih pola godine ranije obavijestili da su od prošle školske godine ‘uvedena’ posebna priznanja za učenike razredne nastave, a sada ih ‘izbacuju’. No to nije sve. Roditelji su po drugi puta ostali u čudu kada nisu mogli uz imena svoje djece kao mentore upisati osobe koje su njihovo dijete učinile državnim pobjednikom, nego neku zamjensku osobu, samo da je zaposlenik škole. Dakle, odjednom je prestalo biti važno tko je uistinu radio s djecom. To je bila druga izmjena Uputa za sva natjecanja, a je li itko iz natjecateljske zajednice, koja broji četrdesetak natjecanja i smotri, sudjelovao u pripremi Uputa nije poznato.
6. Što bi se moglo učiniti za talentiranu djecu poput Dorijana i ostalih?

Moglo bi se, i moralo, učiniti slijedeće. Prvo, ispraviti podatke u službenim evidencijama, tako da i premijer i predsjednik i ministar i cijela javnost vidi i zna da su državni pobjednici bili i Josip Klepec iz Vrbovca (kao učenik 4.r. 2010.), Dominik Fistrić iz Pušće (4.r., 2011.), zatim Dorijan Lendvaj iz Popovače, 2.r. , Ivan Jambrešić 3.r. iz Zagreba, Martin Josip Kocijan iz Čakovca, kao učenik 4.r. te ponovno Dominik Fistrić, kao učenik 5.r. (svi za 2012.). Ujedno ispraviti ljestvice poretka tako da se najednoj ljestvici poretka nalaze učenici jedno te istog razreda, a ne ‘smješanac’ od više razreda. Svim učenicima treba dati točna priznanja za rezultat koji su uistinu postigli, a pobjednicima i Oskare znanja.

Drugo, djecu nižih razreda valja dodatno zaštititi tako da im se organizira zamjensko natjecanje kako bi i oni mogli pokazati znanje na razini države. Oni koji su pokazali da su spremni zaštiti promicanje dobrobiti djece, mogli bi dati poticaj i za organiziranje zamjenskog natjecanja, u kojem ćemo rado pomoći.

I na kraju, zbog sve talentirane djece, uključujući i njihove roditelje ili skrbnike, mora se staviti van snage duboko pogrešna izmjena Uputa za sva natjecanja prema kojima mentor može biti samo odgojno obrazovni radnik. Upravo državna vlast mora inzistirati da se dosljedno u evidencije o darovitim pojednicima neizostavno upisuju potpuni i točni podaci. Kako će premijer ili ministar nagraditi osobe najzaslužnije za poticanje darovitosti u nekom području, ako u evidencijama nedostaju najbolji natjecatelji i ako je najboljim mentorima zabranjeno da budu evidentirani jer, eto, nemaju radnu knjižicu u učeničkom domu ili školi?

Za talentiranu djecu dužni smo učiniti sve što je u našoj moći te ih u svakoj prilici štititi. Dužni smo svjedočiti istinu o njihovoj darovitosti i rezultatima, te spremno i žurno ispraviti pogreške, ako se dogode. I u najvećoj ljubavi se pogriješi i ispriča, pa se ide dalje. Učenički rezultati ne zastarjevaju, a ‘smiješane’ rang liste nakon završenog natjecanja na kojima se, umjesto jednog, nalazi više pojedinačnih razreda, ne smiju poništiti učenički rezultat.

Zbog talentirane djece moramo dosljedno vjerovati i u sve insitucije, jer bez njih pogreške ne možemo ispraviti.

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

SADRŽAJ

Posted on by

S A D R Ž A J, broj 6

Zašto stvarati probleme?

ANTIPROPAGANDA NATJECANJA

Naslov: Inicijativa S.ISTINOM_NA.SUNCE zatražila ostavke čelnika AZOO I MZOS

Naslov: Najmlađi najbolji u povijesti ne smije, a Bukvićev s nula (0) bodova može!

BEZ ZRNA SOLI

Naslov: Oni se izravno obraćaju isključivo sami sebi, a hrvatskoj pameti preko                        posrednika!

‘DAROVITI’ URATCI

Naslov: Pismo ravnatelja AZOO: „Poštovane ravnatelji i ravnatelji!“

JE LI IMALO SMISLA

Naslov: Jadno, da ne može jadnije!

Naslov: Novi izum AZOO I MZOS: dvostruki pobjednik na državnom natjecanju na središnjoj državnoj svečanosti dobio samo jedno priznanje!

SVEMOGUĆI PRAVILNICI

Naslov: Pravobraniteljica u službi AZOO. Umjesto da zaštite djecu, potaknuli promjenu pravilnika kojom je djeci zabranjeno sudjelovati u natjecanjima dok ne upišu peti razred?

USKRAĆIVANJE UČENIČKIH PRAVA

Naslov: Uskratili pobjedu malom informatičkom geniju iz Popovače

Potaknite nas i pomozite

THINK POSITIVE

Naslov: Nemam obraza sudjelovati u natjecanjima u kojima je zabranjeno…

Naslov:

13.6.2012.: NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI.

     HVALA ŠTO NAS POTIČETE I POMAŽETE

Naslov: Informatička natjecanja moraju se vratiti onima koji su ih stvarali!

:  

OBJAVE U MEDIJIMA

Naslov: Najmlađi najboljić Dorijan Lendvaj

JESTE LI ZABORAVILI DA STE ZBOG NAS TU

Naslov: Ministar nije suzio prostor onima koji propuste zataškavaju!

Naslov: Pogled unazad: MLADIM PROGRAMERIMA, DRŽAVNIM POBJEDNICIMA, OPET SU USKRAĆENA PRIZNANJA I NE NALAZE SE NA LISTI DRŽAVNIH PRVAKA

UspuTalk!

Naslov:  Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Najava broja 6, Proglas medijima

Posted on by

Poštovani prestižni mediji,

hvala svima koji su nam se povremeno javljali na naša pisma.
Naša prethodna javljanja bila su tek uvod u sveobuhvatnu temu koja se zove uskraćivanje prava mladim informatičarima, prava na priznanje za postignuti rezultat, prava na slobodni odabir mentora, prava na istinitu evidenciju njihovog stvarnog uspjeha, prava na natjecanje.

Evo i malo razrade.
Kako se može dogoditi da netko osvoji prvo mjesto i onda dobije priznanje da je bio peti ili treći?
Kako se može dogoditi da pravila propisuju da se ljestvica poretka mora napraviti PO RAZREDIMA, a gotovo tri godine se radi drugačije?
Kako je moguće da odgovorni još uvijek nisu ispravili protupropisno evidentirane rezultate, nevjerojatne evidencijske pogreške, kada su mape s rezultatima 2, 3. ili 4. razreda pomiješali s mapom rezultata za nepostojeći razred kojeg su nazvali ‘DO 5. razreda’?
Ako se pravi rang lista PO RAZREDIMA, kako se onda može pojaviti neki ‘kupus razred’, nazvan ‘DO 5. razreda’?
Pa valjda je svima jasno da svaki pojedinačni razred mora imati svoj jedinstveni redni broj!
Kako je moguće da odgovorni ne mare za Ustav RH koji nalaže da svi štitimo djecu, a poglavito država?
Kako je moguće da odgovorni ne mare za međunarodnu deklaraciju o pravima djeteta koja propisuje da se sve mora činiti i u najboljem interesu djeteta?
Kako je moguće da se roditelji moraju žaliti predsjedniku RH, i da predmet ni nakon dvije godine nije riješen od strane MZOŠ/S-a i AZOO?
Kako je moguće da se umjesto rješavanja problema i podjela uskraćenih priznanja, učenicima drugih, trećih i četvrtih razreda zabranjuje sudjelovanje na natjecanjima?
Kako je moguće da se to čini upravo onim učenicima s kojima se ravnatelj Agencije u proljeće prošle godine slikao da pokaže kako je na strani najmanjih, a zapravo je htio zamagliti događaje Pravobraniteljici za djecu i javnosti, te im je šest mjeseci kasnije zabranio natjecanja?
Kako je moguće da u natjecanjima iz programiranja, koja su najprestižnija te imaju i svjetske oblike do olimpijada, ministar zabranjuje da mentor bude najbolji hrvatski olimpijac u povijesti ili neki uvaženi akademik, samo zato jer nemaju radnu knjižicu u školi ili učeničkom domu?
Ono što je najboljem Hrvatu ili nekom drugom prestižnom svjetskom znalcu, bez obzira na spol, vjersko, nacionalno ili neko drugo opredjeljenje, zabranjeno, s druge je pak strane dopušteno bilo kojem ‘odgojno obrazovnom radniku’, samo zato jer ima radnu knjižicu u školi !?

Zašto je ministar dopustio da se broj učenika kojima su uskraćena priznanja utrostruči te na listu diskriminiranih po prvi puta doveo i učenike kojima je onemogućeno sudjelovanje u natjecanjima?

Kako je moguće da Ministar, iako je bio obaviješten o svemu, nije stao na stranu darovitih, nije djeci vratio uskraćena priznanja i Oskare znanja te ih upisao u državne evidencije, nego je dao suglasnost da se u evidenciju i dokumentaciju o darovitim učenicima ne smiju upisivati čak ni istiniti podaci o njihovim mentorima?

S obzirom da MZOS još uvijek nije učinio ništa, iako je bio prvi pozvan, s obzirom da nije stao u zaštitu promicanja dobrobiti djece, nego je dopustio da čini upravo suprotno, nije li time gospodin Ministar stao na čelo utajivača istine o darovitim učenicima i potaknuo osnivanje obrazovne hobotnice?
To su krucijalna pitanja za Hrvatsku kao društvo znanja, u protivnom ćemo imati društvo neznanja!
Pitanja koja smo detaljno obradili u našem roditeljskom portalu.

Informatičari imaju najbolje međunarodne rezultate,  a pogledajte što se događa novim naraštajima.

Nakon školskog i županijskog natjecanja, broje se žrtve i  unesrećena djeca, a suze su neizbrojive. Na viši rang natjecanja  slobodno se pozivaju učenici sa nula bodova, SA NULA % BODOVA, a učenicima koji su ekstremni primjer nacionalne darovitosti, poput malog Dorijana, Ivana i drugih zabranjuje se sudjelovanje u natjecanjima dok ne upišu peti razred!
A sve je počelo trivijalnim problemom koji se vuče kao trakavica dvije godine, i još uvijek nikom ništa!
Stoga nam pomozite još snažnije!

Veselimo se daljnim kontaktima i očekujemo vaše medijske poteze!

Daroviti pojedinci su najveći nacionalni resurs.

Zavrijedili su našu pažnju i pomoć!

S poštovanjem,

Uredništvo zbognas.org

Usna harmonika, matematika, informatika, kemija, gitara i još puno toga. To je on – ljudina i šampion!

Posted on by

Miran, spontan, običan i nepretenciozan. Prirodan do kraja i ne voli namještene situacije. Drugačiji i potpuno svoj, bolje rečeno svojeglav, a nimalo tvrdoglav. Dobitna kombinacija. Tuđe glave uistinu poštuje i izrazito jepozitivan. Zna uživati u smijehu i malim stvarima. To je on, Domagoj Ćevid.

Kemijom se počeo baviti čim ju je ugledao u sedmom razredu osnovne škole i pobijedio na svojem prvom državnom natjecanju. U osmom razredu je, unatoč oduzetim bodovima zbog rukopisa i koječega, zapisan kao drugi s pola boda iza pobjednika.

Matematikom se lagano počeo baviti već u četvrtom razredu. U šestom je prvi put prošao na županijsko, a u sedmom na državno natjecanje, no bez zapaženog rezultata.

Na jači rad potaknuo ga je prof. Radman te je u osmom razredu došao u društvo najboljih među najboljima i upisao svoju prvu matematičku pobjedu.

Uz matematiku i kemiju, nakon završenog osmog razreda u OŠ Nikole Tesle u Zagrebu, dobio je nagradni kamp za poticanje darovitosti Božo Težak na Silbi i zaljubio se u programiranje. U samo petnaestak dana, od početnika, dostigao je zavidnu vještinu programiranja u C++.

Bilo je samo pitanje vremena kada će se i sam žešće pozabaviti vrhovima natjecateljskog programiranja i izboriti za mjesto u olimpijskom timu, kao i u matematici u kojoj je 2011. godine dohvatio svoje prvo srebro. Ne prepoznajući njegovu pravu natjecateljsku narav, mnogi su prošle godine ostali iznenađeni kada je pobijedio na hrvatskoj informatičkoj olimpijadi. Jedina koja je slatko vjerovala u njega bila je torta sačekuša, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije Domagoj definitivno ušao u povijest.

Najprije je osvojio zlato na matematičkoj olimpijadi. Bilo je to prvo matematičko zlato u povijesti Hrvatske. Odmah potom osvojio je srebro na informatičkoj olimpijadi. Jasno, riječ je o srebru iz programiranja, a ne iz bubanja osnova informatike, koje se kod nas, umjesto još veće potpore programiranju, gotovo ‘kao korov’ razmnožilo i jede prostor za kreativne programerske cvjetiće.

Time je Domagoj po drugi puta upisan u povijest osobitih učeničkih postignuća. On je prvi Hrvat koji je spojio matematičko zlato i programersko srebro kao izvanserijsko postignuće, zbog čega je nedavno, u društvu sa svim zlatnim informatičkim programerskim olimpijcima, dobio ZRSovog Zlatnog CROCaliena.

Maturant je Pete gimnazije te svojim znanjem pomaže stasavanju novih mladih kemičara, matematičara i informatičara.

Sjećaš li broja bodova sa svoje prve pobjede iz matematike?

-Sjecam se. Bilo je 50.

A iz kemije?

-E to ne…nekih cca 75 %.

Sviraš gitaru, pjevaš, pušeš, bolje rečeno propuhuješ usnjaču. Od koga si naslijedio ljubav prema glazbi, i što najradiji slušaš?

-Ne bih rekao da sam ljubav naslijedio nego stekao usput i slušam svašta kvalitetno  🙂

Djeluješ izrazito sportski. Voliš li sport i koji sportovi te rekreativno privlače?

-Volim sport, iako se ne stignem ozbiljnije njime baviti. Mnogi me sportovi rekreativno privlače al rekao bih da ponajviše uzivam u nogometu i odbojci.

Pratiš li i svjetske majstore na gitari , koje su ti najdraže gitarske skladbe?

-Više manje pratim. Od klasičnih izvedbi su mi najdraze „Asturias“ od Isaaca Albeniza i Beethovenova Patetična sonata(iako je to originalno napisano za klavir, gitarska izvedba je jako zanimljiva) dok od modernijih skladbi volim puno skladbi Tommyja Emmanuela.

Odličan (5)

Koliko usnih harmonika imaš? Koliko rupica ima jedna usnjača?

-imam 5 usnih harmonika od kojih je jedna kromatska. Kromatska ima 12 rupa, dijatonska 10.

Najdraže pjesme na usnoj harmonici?

-A ima ih mnogo, odlična karakteristika usne harmonike je da se mnogo pjesama koje i nisu predvidene za harmoniku mogu svirati na njoj. Ali ako moram izdvojiti neke rekao bih Heart of gold i When the levee breaks.

Jesi li kada zamišljao ili možda sanjao kako bi lijepo bilo biti dirigentom nekog simfonijskog orkestra? Ipred tebe lijepe violinistice, prekrasne violice i Ana Rucner?

-Pa baš i ne…vise sam se zamišljao u nekom rock bendu nego u nekom simfonijskom orkestru.

 Jesi li siguran?  http://www.youtube.com/watch_popup?v=BNNFtlF9CDE

Tvoja olimpijska bilanca, iz rukava?

-1 zlato, 2 srebra, 1 bronca.

Opiši kratko svoj društveni život, dokolicu, izlaske, izbjegavaš li djevojke 🙂  …

-Djevojke nipošto ne izbjegavam, dapače…volim provoditi vrijeme u njihovom društvu. A i  volim otići sa prijateljima na pivo.

Jesi li ikad čuo za Luku Merćepa?

-Nisam.

Nisi čuo za Luku Merćepa, sramota?!?  To ti ije ovaj u sivoj majici na 2:20 pogledaj :))

Krajem ožujka počinje deseta sezona Informatijade BOŽO TEŽAK. Na njoj su pobjeđivali zlatni olimpijci Lovro Pužar, Goran Žužić, Ivica Kičić, Marin Tomić. S obzirom da je prof. Težak bio ne samo pionir informacijskih znanosti, nego i vrstan kemičar, hoćeš li pokušati dohvatiti i svoju prvu pobjedu juniorskom BOŽI (MASTERS LIGA za juniore)?

-Pa pokušat ću, iako je važno sudjelovati. A i to ću pokušati. 🙂

Voliš li poslušati onog tko različito misli ili bi radije čuo onog tko misli isto kao i ti?

-Ne vidim svrhu u istomišljenicima.

Ako želiš obrati se novim naraštajima i naciji s nekoliko rečenica.

– Pa eto…radite ono zbog čega ćete se osjećati bolje,zdravije,pametnije… to je ključ  🙂

Red je red, malo matematike pred kraj.

Bi li radije odmah zbrojio dva i dva ili ih pustio da u miru postanu četiri, ak’ im se prohtije?

-Dva i dva jesu četiri neovisno o tome jesam li ih ja zbrojio ili ne. 🙂

Znači, proglasio bi ih četvorkom i bez plusa između.

Za kraj rubrika 13 od 13, i nekoliko jednosekundnih blic pitanja, odgovaraš ‘kopiranjem’ jednog od ponuđenih odgovora.

1. Djeca cvijeća ili puna vreća?

– djeca cvijeća

2. Zlatno tele ili Vid i Drele?

-zlatno tele

3. Dobar dan ili luda noć?

-luda noć

4. Divlja svinja ili pitomi udav?

-divlja svinja (u vinskom umaku s njokima)

5. Žuta podmornica ili Crna magična žena?

-crna magična žena  http://www.youtube.com/watch?v=akEYBI4nA18

6. Momačka večer ili prva bračna noć?

-prva bračna noć (manje mamurluka)

7. Tajna u glavi ili moć u slavi?

-tajna u glavi.

8. Veliki prasak ili ljubavni časak?

-veliki prasak.

9. Najveći govor ili malo dobro djelo?

-malo dobro djelo.

10. Gitara na struju ili frigada na ulju?

-gitara na struju.

11. Kaj ili ča, ili oba dva?

-Što.

12. Sulejman veličanstveni ili ban Nikola Jurišić?

– Sulejman veličanstveni. (Hurem. Žena prije svega)  CENZURIRA SE!

13. Pošteno zginut ili muljažom se zbrinut?

-muljažom se zbrinut (mrtav ne možeš puno toga)

Hvala ti, bio si brz i relativno precizan te osvojio svih 9,5  od mogućih 13 bodova (dva pogrešna odgovora i skoro dva oduzeta boda zbog preslobodnog rukopisa – odgovor br. 4 i pola odgovora br. 6 se priznaju). Jedan odgovor ti je i skroz cenzuriran, teoretski.

E da, možeš li nam ukratko, za doviđenja, definirati tko i što su Osilbljatori?

-Izgubljeni plivači željni rekreacije.

Solidno, Domagoj. Evo prepune definicije, a film pogledaj za vikend na youtubekanalčiću: „Osilbljatori su dvoručna višenožna bića koja su u stanju žmirečke osvojiti srebrnu medalju na olimpijadi, svakakvoj. Iako plivaju bez glave, ne mogu potonuti, čak ni na Silbi.“

Usna harmonika, matematika, informatika, kemija, gitara, smijeh i još puno toga.

TO JE ON, LJUDINA I ŠAMPION!

 

Šljondro Fromzagi

Oni itekako razumiju da nemaju pravo nikom uskraćivati slobodu izbora, ali ih nitko ništa ne pita.

Posted on by

Informatičke olimpijade prepoznate su na svim svjetskim top institucijama i uspjeh na takvom tipu natjecanja puno je bolji pokazatelj raznih sposobnosti, nego li uspjeh u školi. A upravo informatičari imaju najbolje međunarodne rezultate.  Međutim, to im ništa ne vrijedi jer imaju probleme s neznanjem ‘dirigenata’ koji ne znaju sastaviti ni ljestvice poretka po pravilniku, a druge strane preko noći mijenjaju upute za sva natjecanja te najprije onemogućavaju darovite učenike nižih razreda da u njima sudjeluju, a potom zabranjuju da se u sustav natjecanja unose istiniti podaci o stvarnim mentorima, propisujući da mentor mora imati radnu knjižicu u školi ili učeničkom domu.

Posebna uloga namijenjena je ravnateljima škola, koji bi prema našim ‘agentima’ morali biti partijski komesari koji bi u ime ‘aZOO ormara’ morali uokolo naređivati tko će kome biti mentor te ih sveudilj i imenovati.

Najprije promotrimo članak 1.4. Uputa.

Njegova je bit da je definicija mentora da je to ‘osoba’ koja je učenika pripremila za natjecanje. Ta osoba može biti muško, žensko, nastavnik, učiteljica, stručni voditelj, Kinez, Žužić, Pavuna, roditelj, učenik sam sebi. Naglasak u članku je na dvije stvari: a) ‘u pravilu’ i b) ‘koji/a ga je pripremao/la za natjecanje ili smotru’.

Pogledajmo članak:

1.4.         Jednog ili više učenika/ca na natjecanju ili smotri u pravilu prati mentor/ica (učitelj/ica, nastavnik/ica ili stručni/a voditelj/ica) koji/a ga je pripremao/la za natjecanje ili smotru.

I to je sasvim korektna odredba, osim što iza riječi ‘mentor/ica’  treba dodati ‘menore/ice’, kako bi se naglasila mogućnot da se može evidentirati više osoba.

Jasno je svima osim ‘ormaru’ da iz ove definicije ne proizlazi nikakva isključivost. To se i vidi iz sadržaja donjeg  članka, a prije ‘demokratskih promjena’ koje su ispale iz ormara.

Pogledajmo članak prije ‘demokratskih promjena’:

1.15.       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. U pravilu to je radnik škole koji izvodi redovnu nastavu, izbornu nastavu i izvannastavne aktivnosti. Ako takvog radnika škola nema ili je maksimalno zadužen redovitom nastavom, ravnatelj škole može imenovati vanjskog suradnika koji ima stručna znanja iz odgovarajućeg područja.

U ovom članku je neprirodan samo glagol ‘imenuje ili imenovati’ jer bi umjesto njega moralo pisati ‘potvrđuje i evidentira ili potvrditi i evidentirati’. Uz to ima i isti singular umjesto plurala kod riječi ‘mentora’, trebalo bi pisati ‘mentora/e’ tako da se podrazumijeva mogućnost evedentiranja više osoba. Zašto ne evidentirati sve osobe koje stvarno potiču darovitost, u ovom slučaju kao istinski mentori? Vidljivo je da u točki 1.15. malo razrađen članak 1.4., i da nema  isključivosti koje su na mig ravnatelja Agencije u Upute odjednom ubačene 4.12.

No što se dogodilo s člankom 1.15. nakon što je ‘demokratskom promjenom’ ispao kao kostur iz info ormara?

Pogledajmo izmijenjeni članak nakon ‘demokratskih promjena’:

1.15.       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku    natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).

Pojavila se riječ ‘isključivo’ čime je članak 1.15 poništio smisao članka 1.4., umjesto da ga samo malo razradi, kao što je bio slučaj svih prethodnih godina. Mentor može biti i stručni suradnik zaposlen u školskoj ustanovi, a takvih suradnika sa specijalističkim programerskim znanjima i vještinama nema u Zakonu o odgoju i obrazovanju. Proizlazi da mentor može biti knjižničar, pedagog i slično. Pogledajmo članak 100, stavak (4) Zakona:
(4) Stručni suradnici u školskoj ustanovi su: pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko rehabilitacijskog profila.

Dakle, o čemu je riječ? O nesposobnosti, ili možda i o petljaniji i muteži?

Idemo sada malo razmišljati zdravim razumom obična čovjeka, obrazovnjaka, kulturnjaka, sportaša, novinara ili učenika i roditelja.

Tko sudjeluje u procesu mentoriranja? Ravnatelj, ministar, ‘agenti’ ili samo učenik i mentor(i).

Tko je jedina osoba koja nepobitno znade tko joj je mentor?

UČENIK! ( I njegov roditelj-skrbnik.)

Tko je osoba koja mora znati tko je učenik s kojim radi, priprema ga za natjecanja i mentorira?

MENTOR!

Ako učenik ‘Pero’ kaže da mu je menor osoba ‘Ždero’, i ako zatim osoba ‘Ždero’ izjavi da je za natjecanje pripremila učenika koji se zove ‘Pero’, je li jednoznačno utrvđeno tko je učenika pripremao za natjecanje?

JEST !

I šta onda, odnosno koga, treba ravnatelj ‘imenovati’?

Ništa i nikoga, on mora samo potvrditi i evidentirati točan podatak!

Međutim, što ako osoba  ‘MABA’ napiše da je za natjecanja spremila učenika koji se zove ‘ŽABA’, a učenik ‘ŽABA’ kaže da s njim ni minute nije radila ‘MABA’, što sad? U takvom slučaju bi ravnatelj najprije morao pozvati na red školskog informatičara i reći mu: što to radiš, dužan si mi osigurati istinite podatke o tome tko je mentor ‘ŽABI’! A zatim bi morao zatražiti roditelje da potpišu Izjavu o tome tko je uistinu njihovo dijete pripremio za natjecanje.

I nakon svega toga onda lijepo taj istinit podatak ‘potvrditi i evidentirati’.

Jasno, ako školski informatičar svoj posao obavlja kako valja, onda neće ni nastajati sporne situacije.

A što s Državnim povjerenstvom za informatička natjecanja i s onima koji su ovakve modificirane Upute uz znanje ravnatelja aZOO i suglasnost Ministra stavili na web stranicu Agencije 4.12.2012.?

Objavimo njihova imena, oni su nametnuli odredbe kojima nas sve zajedno vuku nazad!

Te odredbe mogu poslužiti isključivo za utaju stvarnih osoba koje su učenike pripremile za natjecanja. A ne ni za kakvo dobro!

I ne samo to, te iste osobe su u prethodnim godinama djeci oduzimale Oskare znanja i utajile Vladi RH točne podatke o državnim pobjednicima, dakle utajile su identitet izvanserijski darovitih najmlađih učenika u povijesti RH.

Navedene promjene i postupci ne samo da su protuprirodne i suprot Ustava RH, nego se i rugaju međunarodnim normama.

Kakva bi uloga ravnatelja prirodno bi morala biti? Što ravnatelj ne bi smio?

Ravnatelji osnovnih škola ne smiju imenovati (određivati) mentore.

Nitko ta prava ne može putem ‘kvazi uputa’ oduzeti darovitom učeniku ni roditelju.

Što bi ravnatelj morao?

Ravnatelj bi morao osigurati obrazovnoj zajednici UNOS TOČNOG I ISTINITOG PODATKA u sustav natjecanja, te po potrebi provjeravati jesu li podaci o mentorima koje je dostavio školski informatičar točni i istiniti.

On je dakle, nakon školskog informatičara prva karika u provjeri koja skrbi da svi podaci moraju odgovarti stvarnom radu i zaslugama, sukladno odgovarajućem zakonu.

On je taj koji mora narediti školskom informatičaru da pazi kako bi svi prikupljeni podaci bili točni.

A ne osobno naređivati i određivati (izabirati i imenovati) osobu koja će biti upisana kao mentor.

TKO IMENUJE MENTORA?

Mentora imenuje isključivo učenik u dogovoru s roditeljem, a ako željeni mentor ne može prihvatiti mentorstvo onda treba prema odabiru učenika eviedentirati drugonavedenog ili odabrati i potvrditi zamjenskog.

Pogledamo li kako su to godinama rješavali oni najbolji, vidjet ćemo da ima odličnih primjera, još iz 2005. Neki su tada uveli Natjecateljski list u kojem su postojala polja za upis predmetnog nastavnika, zatim osobe koja je učenika prijavila za natjecanje i zasebno polja za unos mentora gdje su se mogla unijeti minimalno dva mentora. Vidjet ćemo i da su se radile provjere upisanih podataka prije sedam osam godina. Nažalost, vidljivo je da je bilo i slučajeva kada je za mentora sama sebe upisivala osoba koja nije ni minute radila s učenikom. Slučajeva, kada su roditelji nakon takvih poteza, morali svojim potpisanim izjavama prokazali ‘obmanicu’ i onda imenovali istinskog mentora, što je i prirodno.

U središtu natjecanja uvijek mora biti učenik i njegova obitelj, oni su ti zbog kojih mi svi postojimo.

Mi njih opslužujemo, i slušamo njihov glas.

Mi smo zbog njih tu, a ne oni zbog nas.

Organizator niti jednog natjecanja nema pravi IMENOVATI odnosno određivati mentore, to pravo pripada natjecatelju!

A zašto poneki ravnatelj šutke provodi ‘čudne stvari’, sam Bog će znati. Na sreću za učenike,  u devedesetpostotnoj  većini  su oni oprezni i korektni ravnatelji koji zaobilaze te neprirodne odredbe, jer ne žele ići protiv svoje savjesti ni svojih učenika.

Oni itekako razumiju da nemaju pravo nikom uskraćivati slobodu izbora, ali ih nitko ništa ne pita. Nadamo se da neće biti razriješeni putem medija, ako stanu na stranu obrane učeničkih i roditeljskih prava. A oni rijetki, koji će se usuditi da mentore imenuju ili promjene bez dogovora i pristanka roditelja – oni će se sami staviti na stup srama, i otići. Njima je ravnateljevanje ionako samo usputni posao (glavni posao je preskakivanje u pobjednički politički tabor).

Bilo je i slučajeva kad su neki školski informatičari većih škola ili inzistirali kod ravnatelja ili prenosili učenicima navodne preporuke ravnatelja da se za mentora upišu isključivo predmetni nastavnici. I činili veliki obrazovni prijestup: utaju istinitih podataka i identiteta zaslužnih ljudi koji su učili darovite. Nažalost.

Ima primjera da su daroviti stariji učenici i bivši natjecatelji godinama mentorirali svoje nasljednike, a nagrade, pa i financijske dobijali su profesori.

Nije li to utaja?

Je li to za STUP SRAMA?

Ili za bodove i promaknuća koje su potom dobivali od našeg ORMARA s kosturima?

Vlasti se mijenjaju, a ormar s kostima je konstanta, negativna.

Opametimo se.

Hrvatsku naprijed može povući samo istina.

Poput one o Domovinskom ratu.

Iz života jednog skupocjenog ormara. (Slikali se s najmlađim sudionicima državnog natjecanja, ‘zamazali’ oči Vladi i Pravobraniteljici, a onda djecu izbacili iz natjecanja!)

Posted on by

Prije deset mjeseci na našem portalu smo objavili donji članak. Molimo da ga pažljivo pročitate nakon kratkog uvoda.

UVOD

U ožujku 2012. ravnatelj Filipović slikao se s Dorijanom Lendvajem iz Popovače i Ivanom Jambrešićem iz Zagreba učenicima 2. i 3. razreda, sudionicima državnog natjecanja, i napravio vijest za svoju web stranicu. 

(Valja se prisjetiti da je samo nekoliko mjeseci ranije g. ravnatelj aZOO bio prisiljen pisati četiri očitovanja tadašnjoj vladi zbog uskraćivanja priznanja za osvojeno prvo mjesto Dominiku Fistriću iz Zaprešića, a vezano s tim i Josipu Klepecu iz Vrbovca. Očitovanja nisu bila istinita na što su tadašnjeg ministra i ured premijerke upozorili roditelji, najbolji mentori i olimpijci te tajnik ZRS-a. Roditelji su bili podnijeli i prijavu Pravobraniteljici za djecu.)

Na ‘slikanje s najmlađim sudionicima’ reagirali smo odmah i donjim člankom ukazali javnosti da je riječ o zamagljivanju i jeftinoj promidžbi, i bili u pravu.

Tri mjeseca kasnije, u lipnju, samo dva dana prije središnje podjele priznanja državnim pobjednicima, ravnatelj AZOO je odaslao pozive učenicima razredne nastave da dođu preuzeti “novouvedena priznanja” za učenike razredne nastave.

Naravno, bila su to prijetvorna i neiskrena priznanja, na što su odmah upozorili roditelji, jer im nije bilo jasno kako se novouvedena prizananja mogu uvoditi nekoliko dana prije kraja školske godine.

Tako je prevaren i najmlađi državni pobjednik u povijesti. Dali su mu tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, napravili foto, no Dorijan Lendvaj još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika, iako je to prema tada važećim propozicijama bio.

Sva ta prijetvorna forografiranja i izmišljena prizanja pokazala su svu svoju raskoš  tamnoga sjaja na mnogo brutalniji način pola godine kasnije.

Naime, u prosincu 2012., neposredno prije idućeg natjecanja, ravnatelj Filipović, uz suglasnost ministra, toj dvojici učenika te mnoštvu drugih najmlađih programerskih poklonika poput trećaša Inkreta, ili četvrtaša Krešimira Nežmaha, Josipa Šareca, zabranio sudjelovanje na natjecanjima dok ne upišu peti razred.

Jedino što nismo bili u pravu jest ‘da je ravnatelj nasjeo’. Ravnatelj Agencije, gospodin Filipović je jahao na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Podsjećamo, kategorija do 5. razreda nije pojam iz Pravilnika, već posve proizvoljno piskaranje ravnatelja agencije. Kategorije su osnove informatike, zatim smotra softverskih radova te programiranje (primjena algoritama), koje se za osnovce dijele na Logo i BASIC/Pascal/C. Učenici koji suse natjecali u kategoriji programiranja očekivali su rangiranje po razredima koje je i te 2012. godine, kako i prethodinih godina.

PODSJEĆAMO NA NAŠ ČLANAK od 20. ožujka 2012.

Prije početka samog natjecanja, na dan otvorenja, na portalu AZOO pronašli smo slijedeći tekst:

Ove godine posebno treba istaknuti učenike koji su pozvani na državno natjecanje, a postigli su izvrsne rezultate na županijskoj razini u kategoriji LOGO do 5. razreda i najmlađi su natjecatelji u posljednjih nekoliko godina koji su svojim izvrsnim rezultatom stekli pravo dolaska na državno natjecanje. To su učenici Dorijan Lendvaj, učenik 2. razreda Osnovne škole Popovača u Popovači te Ivan Jambrešić, učenik 3. razreda Osnovne škola A. G. Matoša iz Zagreba. Na samom otvaranju 21. Državnog natjecanja iz informatike i računalstva (Infokup 2012) ovim učenicima, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović uručio je posebno priznanje.

http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3398:uenici-2-i-3-razreda-osnovne-kole-izborili-pravo-sudjelovanja-na-dravnom-natjecanju-iz-informatike&catid=307:informatika–raunalstvo

No što su tim potezom učinili odgovorni iz AZOO? Umjesto da postupe po propozicijama i pričekaju završetak natjecanja i onda proslave što imaju najmlađeg pobjednika u povijesti, učenika 2.r Dorijana Lendvaja, te Ivana Jambrešića, drugog trećaša u povijesti koji se je izborio za državno natjecanje, oni su odlučili unaprijed podijeliti priznanja koja ne postoje u propozicijama. Dvojici najmlađih učenika u povijesti koji su se uspjeli probiti na državno natjecanje na osnovu za njih nepovoljne jedinstvene liste pozivanja za učenike do 5. razreda, dali su „Priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom natjecanju u kategoriji Algoritmi – Logo do petog razreda“, i napravili vijest za svoj portal!

Inače, Uputama za sva natjecanja je predviđeno da se priznanja mogu podijeliti za postignuti rezultat (1.-3. mjesta), a pohvalnice i zahvale dijele se za sudjelovanje, pri čemu oznaka „do petog razreda“ u pravilniku označava natjecatelje koji rješavaju iste zadatke i koji se temeljem jedinstvene liste (na kojoj mogu biti i mlađi) pozivaju na državno natjecanje. Pa čemu onda učenicima prije natjecanja unaprijed dijeliti priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje i kršiti Upute, točka 12.1, a da na samom natjecanju nisu još ni sudjelovali niti ostvarili ikakav rezultat?

Razlog je jednostavan i lako čitljiv. Bio je to samopromidžbeni potez DP-a u koji se dao uvući i ravnatelj AZOO! Umjesto da se sačeka da natjecanje otpočne i pripremi se za slavlje, organizatori su se odlučili za ceremoniju unaprijed kako bi ublažili ili prikriti pogrešku počinjenu prošle godine, kada je učenik 4.r. Dominik Fistrić, proglašen trećim među petašima, umjesto prvim među četvrtašima. A morali su samo pričekati da natjecanje u kategoriji Primjena algoritama – Logo započne. Jer, čim je natjecanje otpočelo, i čim su mu pristupili Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić – Republika Hrvatska je imala dva nova najmlađa prvaka u programiranju! To bi bili razlozi za pravo slavlje, pa i komadić dodatne ceremonije!!!

Otac Ivana Jambrešića bio je i pononosan i zadovoljan, ali i nadasve ljut i razočaran. A tko ne bi bio, sin mu je dobio priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje prije samog natjecanja (!?!), i to za kategoriju natjecanja koja ne postoji, nije dobio priznanje za osvojeno prvo mjesto, iako je najbolji trećaš u državi, a ravnatelj AZOO se s njime unaprijed slikao.

„I sve unatoč propozicijama u kojima jasno piše da se priznanja za postignuti rezultat za kategorije natjecanja u programiranju moraju dati po razredima. Unatoč činjenici da postoje samo dvije kategorije za natjecanja u programiranju za osnovnoškolce: Algoritmi – Logo, u kojoj je sudjelovao moj sin Ivan, i Algoritmi – Basic/PASCAL/C“, nije krio svoje razočarenje. Uputio je pismo najodgovornijim obnašateljima državne vlasti nadajući se da će brzo reagirati i omogućiti da se sve greške isprave i zaštiti darovite programere te tako osigurati natjecanja dostojna njihove darovitosti.

Znaju li organizatori da ni razred ‘do 5. razreda’ ne postoji?

Sponzor BUG, koji je istu večer prije natjecanja žurno prenio identičnu vijest kao i AZOO, mogao se možda i više potruditi i stručno obraditi problem nepoštivanja propozicija.

A što možemo mi? Možemo se zgroziti postupcima i kritizirati ih jer nisu postupili ni po pravilniku ni u najboljem interesu djece.

Možemo se i našaliti i pohvaliti njihov štedljivi izum: DVA U JEDAN, pohvalnica i ‘priznanje’ na istom komadu kartona.

Pokušat će oni poklonit i Oskara ako treba, samo da prikriju pogrešku!

Ima li smisla sponzorirati one koji uskraćuju prava najdarovitijim učenicima?

O svemu i svačemu, samo ne o biti problema!

Posted on by

Povodom slučaja uskraćivanja Oskara znanja darovitim programerima (Domink Fistrić i Josip Klepec),  tijekom 2011 gospoda iz aZOO su četiri puta neistinito informirala svoje nadređene, uključujući i tadašnju premijerku. To su nastavili i u svoja dva svibanjska očitovanja MZOS-u. Osim opetovanih neistina bilo je prekomično gledati kako zamjenicu ministra oslovljavaju s pomoćnice, a pomoćnicu pak sa zamjenice. Vjerojatno su crpili snagu iz uvjerenja o posebno dobrom odnosu svojeg ravnatelja s novim ministrom, ili iz moguće bliskosti njihovih glasnogovornica, tko zna.

No, da netko može toliko puta davati očitovanja i ponavljati jedne te iste neistine računajući da im se nitko nikada neće posvetiti na nekoliko sati, zaista je pretužno. Uporno pisati o svemu i svačemu, što bi naši stari rekli ‘od majmuna do Avnoja’, a o biti problema niti jednog slova. To su oni, naš skupocjeni ormar. Djeci su ukraćena proznanja zbog nepoštivanja odrebe pravilnika koja je tada glasila: „Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja po razredima, za osnove informatike srednje škole po vrsti škole (prirodoslovno matematičke gimnazije, opće jezične i klasične gimnazije i strukovne škole)“. Da je bilo mogućnosti da MZOS nastavi ustrajavati na objašnjenjima iz aZOO, vjerojatno bi i sada, u svojem petom ovogodišnjem očitovanju morali spomenuti odredbu ‘po razredima’ te je onda nemušto pokušali povezati s dobnim skupinama. Otkada je natjecanja iz informatike dobne skupine su označavale grupe natjecatelja koje rješavaju identične zadatke. U počecima natjecanja su svi osnovci rješavali iste zadatke, a plasman je bio po razredima, zatim su bile dvije grupe zadatka (dobnih skupina, do 6. plus 7. i 8.). Srednjoškolci su uvijek imali dvije dobne skupine s istim zadacima (1. i 2. plus 3. i 4.), a poredak se utvrđivao PO RAZREDIMA. I kada su se odjednom, u šk.god. 2009/2010, novi početnici našli u situaciji kojoj nisu dorasli, počeli su naš nacionalni brend voziti nizbrdo. Najprije iz neznanja, a zatim iz ‘gluhoće i sljepila’.

Pogledajte što sve može napisati jedan visoki državni službenik s primanjima o kojima mogu sanjati oni koji ga plaćaju.

Agencija za odgoj i obrazovanje

Education and Teacher Training Agency

KLASA: 602-02/12-01/0040 URBROJ: 561-07/21-12/01 Zagreb, 23. svibnja 2012.

Donje Svetice 38, ioooo Zagreb, Croatia tel+385 (0)1 2785 000 | fax+385 (0)1 2785 001 WEB www.azoo.hr

MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I SPORTA n/p Marija Lugarić, pomoćnica ministra Donje Svetice 38 10 000 Zagreb

Predmet: „Umjesto odgovora na e-mail od 7.5. proslijeđen mi je dopis AZOO bez klase, pečata i potpisa u kojem dominira neistina i nepoznavanje pravilnika“

– odgovor, daje se

VEZA: e-mail Kristijana Burnika od 18. svibnja 2012. upućen MZOS-u

Poštovana,

Agencija za odgoj i obrazovanje više je puta davala očitovanja, između ostalog i Uredu bivše predsjednice Vlade Republike Hrvatske, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, pravobraniteljici za djecu, tajniku Zagrebačkog računalnog saveza (ZRS-a) gospodinu Zdravku Škokiću i mentoru učenika gospodinu Kristijanu Burniku u svezi provedbe državnog Natjecanja iz informatike- računalstva za školsku godinu 2010./2011. povodom pitanja proglašenja učenika 4. razreda državnim prvakom na navedenom Natjecanju. Isto tako, na istu tematiku, a povodom pitanja proglašenja učenika 2., 3. i 4. razreda državnim prvacima na navedenom Natjecanju za školsku godinu 2011./2012. već smo se očitovali Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta 11. svibnja 2012. godine.

U školskoj godini 2010./2011. radilo se o jednom učeniku 4. razreda, dok se ove školske godine 2011./2012. radilo o troje učenika i to po jedan iz 2., 3. i 4. razreda. Iako pod velikim pritiskom mentora učenika Kristijana Burnika te tajnika ZRS-a Zdravka Škokića na AZOO i Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja, a povodom ove problematike, i dalje tvrdimo kako se navedeno Državno povjerenstvo pridržavalo Posebnih uputa za provedbu Natjecanja. Državno povjerenstvo koje se sastoji od visoko obrazovanih ljudi, magistara i doktora znanosti, izradilo je navedene Upute te ih zasigurno i neosporno ispravno tumači i primjenjuje. Obrazloženje slijedi u daljnjem tekstu.

– ni tijekom 2011., ni u svibnju 2012. oni još nisu znali točan naziv svojeg informtičkog pravilnika. Posebne upute za provedbu Natjecanja (kako ih oni zovu) nisu nikada postojale. Nikada ni jedno državno povjerenstvo nije izradilo Upute. Različita povjerenstva mogu tek izraditi prozicije za svoja natjecanja.

OCJENA (1)

Krenimo dalje:

Prema Posebnim uputama za provedbu Natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup 2012) koje su objavljene na intemetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje i temeljem kojih je Natjecanje provedeno, ističemo sljedeće:

Učenici 2., 3. i 4. razreda osnovnih škola koji su postigli izvrsne rezultate na županijskoj razini i time stekli pravo dolaska na državnu razinu u ovoj školskoj godini 2011/2012., pripadali su prvoj dobnoj skupini natjecatelja koju čine učenici do petog razreda uključujući peti razred i sukladno tome na državnom Natjecanju osvojili odgovarajuća mjesta. Učenici su se natjecali u ovoj skupini počevši već od školske, preko županijske do državne razine.

– svi najmlađi učenici pripadali su prvoj dobnoj skupini natjecatelja koju čine učenici do petog razreda uključujući peti razred i sukladno tome na državnom Natjecanju su rješavali zadatke namijenjene toj dobnoj skupini, a ne “osvojili odgovarajuća mjesta“, kako iz aZOO non-stop podmeću svim vladama. Natjecatelj odgovarajuća mjesta mogu postići prema poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja (odredba PO RAZREDIMA).

OCJENA (1) I UKOR RAZREDNIKA ZBOG VARANJA

Slušajmo dalje naše mudrace:

Navedeni natjecatelji bili su jedini učenici iz 2„ 3. i 4. razreda koji su sudjelovali na državnoj razini Natjecanja u kategoriji primjena algoritama uporabom programskih jezika LOGO i BASIC/PASCAL/C/C++, što ne znači da su isti mogli automatski bili proglašeni državnim prvacima navedenog Natjecanja za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole jer takva kategorija, odnosno dobna skupina Natjecanja ne postoji. Iz navedenog razloga učenici su se natjecali u skupini učenika do petog razreda uključujući i peti razred. Napominjemo kako je ova dobna skupina namijenjena prvenstveno učenicima petog razreda jer se uosnovnim školama, sukladno Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, Informatika kao izborni predmet uči od 5. do 8. razreda.

– “bili su jedini, …, što ne znači da su isti mogli automatski bili proglašeni državnim prvacima”. Ponovno možete uočiti primitivno muljanje prosječnog džepara. Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja ta natjecanja iz programiranja određuje se temeljem ljestvice poretka ‘po razredima’. Nigdje nije pisalo koliko najmanje ili najviše učenika smije/mora biti u bubnju. Ali je važno da se nešto napiše, nije važno što jer ‘ovi gore’ to ne kuže, a tri od četiri tajnice i savjetnice u MZOS-u su ioniako ‘njihove’ pa će ih pokriti. A narod neka plaća, kada postane gusto prešaltat će se kod smjene vlasti.

OCJENA (1), UKOR NASTAVNIČKOG VIJEĆA

Idemo dalje:

Inzistiranje na tome da se učenici proglase prvacima navedenog državnog Natjecanja za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole značilo bi svjesno kršenje propisanih Posebnih uputa za provedbu Natjecanja i propisane procedure donošenja uputa za provedbu učeničkih natjecanja i smotri.

– znači, naš ormar je podmetnuo MZOS-u da bi postupanje u skladu s pravilnikom zapravo bilo “svjesno kršenje” propozicija, te ujedno svi koji traže da se greške isprave te da se pravilnici poštuju, zapravo “inzistiraju da se svjesno krše propisi“.

OCJENA (1), OPOMENA NASTAVNIČKOG VIJEĆA PRED IZBACIVANJE IZ ŠKOLE

Nije li to već previše, a ima toga još? Što nam dalje piše ormar:

Učenicima drugog i trećeg razreda, uz donošenje odluke i suglasnost ravnatelja AZOO-a, dodijeljeno je posebno priznanje kao najmlađim natjecatelj ima za postignut izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom Natjecanju iz informatike – računalstva (Infokup 2012), a koje su osobno potpisali ministar znanosti, obrazovanja i sporta i ravnatelj AZOO-a.

– navedeno “posebno priznanje kao najmlađim natjecatelj ima za postignut izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom Natjecanju iz informatike – računalstva” ne postoji, niti se ikakva priznanja mogu dijeliti prije početka natjecanja, kada bi i postojala. Iako još nije utvrđeno kako je moguće da natjecatelji postignu izvrstan rezultat prije početka natjecanja, malci su dobili ‘papiriće’ potpisane od našeg obrazovnog dvojca. Priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje.

AZOO IZUM – DVA U JEDAN (o tome smo pisali u lipnju 2012.)

Uopće nije važno da se priznanja mogu dati po završenom natjecanju za osvojeno 1.,2. ili 3.mjesto, a pohvalnice se dijele svim ostalim natjecateljima. Žalosno je gledati kako noge posatju sve kraće!

OCJENA (1), UKOR NASTAVNIČKOG VIJEĆA PRED IZBACIVANJE IZ ŠKOLE

Idemo dalje, vidimo što dalje pišu:

“Međutim, unatoč činjenici da smo se dosljedno držali propisanih Posebnih uputa za provedbu Natjecanja, Agencija će u konkretnim slučajevima napraviti presedan u interesu učenika Dorijana Lendvaja, Ivana Jambrešića i Martina Josipa Kocijana i na adekvatan način nagraditi ih za njihov izniman uspjeh na Natjecanju iz informatike u šk. god. 2011./2012. na način da će im biti dodijeljeno posebno priznanje za postignut uspjeh – Oskar znanja.“

– u zemlji znanja moraju se poštovati pravila, a presedeni se ne smiju činiti niti podvaljivati kukavičja jaja. Zamislite, oni koji su napravili nezabilježeni presedan u hrvatskoj natjecateljskoj povijesti te učenicima uskratili Oskare znanja te ispravna priznanja za njihove rezultate (devet učenika je oštećeno), sada su ispod stola ponudili: smilovat ćemno se i dati Oskara. Ali kakvog Oskara – kao posebno priznanje.Opet, neistina iz aZOO, jer Oskar znanja je statua koja se može dodijeliti samo državnim pobjednicima. Oskara znanja mogu dobiti samo evidentirani državni pobjednici. (Ista stvar ponuđena je ocu od Dorijana Lendvaja, ali je taj dopis išao pomoćnici i bio naslovljen sa ‘zamjenice’. Usmenu ponudu koja se odnosila na Dominika Fistića dobio je i tajnik ZRS-a od gospođe savjetnice te joj kazao da je jedino ispravno da se sve riješi prema pravilniku i da sve učeničke rezultate najprije ispravno evidentiraju, a onda da se svi zajedno zbog ispravljene pogreška provesele na središnjoj državnoj svečanosti.)

OCJENA (1), IZBACIVANJE IZ ŠKOLE ODGOĐENO ZBOG NOVE ŠKOLSKE GODINE

I na kraju, oni pišu kao da se ništa nije dogodilo, jer su svemogući:

Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja iz informatike-računalstva i Agencija za odgoj i obrazovanje za školsku godinu 2011./2012. tijekom, ali i nakon državnog Natjecanja odgovorilo je pisanim putem na sve žalbe poslane e-mailom. Iako u svom dopisu gospodin Burnik generalizira i preslikava navedeni „problem“ na sve mentore činjenica je da su upravo Kristijan Burnik i Mihaela Piskač, kao mentori, ali i suradnici ZRS-a, jedini mentori koji neprestano e-mailom upućuju žalbe istog sadržaja na navedenu temu i ne prihvaćaju obrazloženje članova Državnog povjerenstva kao stručnih i visoko obrazovanih ljudi imenovanih od strane AZOO-a uz odobrenje MZOS-a za provedbu Natjecanja, iako je Državno povjerenstvo koje je i donijelo Posebne upute za provedbu Natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup 2012) jedino kompetentno i ovlašteno tumačiti iste. Još jednom napominjemo kako je Natjecanje iz informatike u školskoj godini 2011/2012. provedeno prema propisanim Posebnim uputama, a članovi povjerenstva na svim razinama pridržavali su se istih što smo detaljno naveli i u svojem prethodnom očitovanju povodom istog pitanja.

– u lipnju 2012., na podjeli Oskara znanja mladi gospodin Kristijan, koji se dosljedno zalaže da se ovaj problem riješi, doživio je vrlo neugodne verbalne prijetnje od strane gospodina Filipovića. Na prijetnje nije uzvraćao, tek je napomenuo da će prestati pisati kada se ovaj problem riješi.

Imaju li daroviti programeri pravo da im se postignuti rezultat vrednuju temeljem važećih pravilnika, ili će se podjela Oskara znanja i odgovarajućih priznanja i dalje vršiti na osnovu stavova ‘rekla – kazala’?

Je li netko uočio da su krajem studenog osvanule iznenadne promjene pravilnika u kojima se glavna izmjena odnosi na poredak učenika nakon natjecanja i priznanja: umjesto odredne PO RAZREDIMA, ubačena je odredba PO DOBNIM SKUPINAMA.

Mogu li se nove promjene pravilnika, kreirane na relaciji AZOO-MZOS, iskoristiti kao pokriće za prikrivanje starih pogreške!

Ha ha ha. Svi marš na ples!

Pitanje je za najodgovornije ljude u ovoj državi – hoćete li stati na kraj ovom marifetluku nezabilježenom u našoj natjecateljskoj povijesti?