Agenciji za odgoj i obrazovanje je prema Aktu o osnivanju čl. 4, odnosno Zakonu o agenciji, propisano  sudjelovanje u organizaciji i provedbi natjecanja i smotri.

Dakle, ne obavljanje natjecanja i smotri nego sudjelovanje u njihovoj organizaciji i provedbi.

NE OBAVLJA – SUDJELUJE.

Treba li uopće pojašnjavati razliku ta dva oblika ostvarivanja zadaća?

Obavljanje je obilk samostalnog izvršenja neke zadaće propisane aktom o osnivanju.

A sudjelovanje?

To je oblik suradničkog, osnosno partnerskog izvršavanja neke zadaće propisane nekim aktom, u ovom slučaju Aktom o osnivanju AZOO?

I onda, kako su si ‘agenti’ iz Agencije uspjeli pribaviti moći da u stvarnosti samostalno sudjeluju u provedbi natjecanja?

Pa na sebi svojstven i već viđen način. Autentičnim izumom, naš info ormar, a i šire je višestruko kreativan!

Kao što su izmislili logičku besmislicu ‘kategoriju starije dobne skupine’ u svojoj radionici informatičkih bisera (podsjećamo: kategorije su podnatjecanja, a dobne skupine su skupine natjecatelja koji rješavaju identične zadatke), tako je iz njihova ormara ispao i kostur ‘samostalno sudjelovanje u organizaciji s partnerima koje se dovodi pred gotov čin’.

Samostalno se i može sudjelovati u natjecanjima, no to čine natjecatelji, škole, a do jučer i udruge.

No, baš ništa se ne može samostalno oganizirati u partnerstvu i bez dogovora i pristanka partnera!

Te mošti ima jedino naš ORMAR.

On je Svemogući osloboditelj.

ORMARČINA, skupocjena.

Demokratske promjene kod njih preko noći ispadaju iz ormara punog kostiju.

Što još proizlazi iz Akta o osnivanju aZOO, iz razlike u značenju termina ‘obavljati’ i ‘sudjelovati’.

Proizlazi eksplicite da ORMAR nema pravo samostalno obavititi istresanje svog kostura koji se zove Upute za sva natjecanja. Jer, termin sudjelovanje se odnosi i na način izrade Uputa, uz sudjelovanje partnera u organizaciji i provedbi svih smotri i natjecanja. Znači, iz ormara se moralo, zajedno sudjelujući u dogovoru s školama, udrugama, pače i s najboljim natjecateljima, partnerski i suradnički izvaditi pametne Upute i pravilnik – a nikako ne istresati kosture.

Čemu služi mijenjanje starih Uputa koje su u najvećoj mjeri imale prihvatljiv sadržaj i rješenja,  s novim katastrofalnim protuustavnim rješenjima koja derogiraju posebni Zakon o tehničkoj kulturi te su u suprotnosti i s međunarodnom deklaracijom o pravima djeteta?

I zaprečavaju slobodu odabira mentara te pravo na natjecanje učenicima nižih razreda.

E pa, ako niste znali, naš ormar jest skupocjen, jest da ga mi svi platismo i plaćamo, ali je sam sebi dovoljan, i ima kostura za izvoz. JLZ (jako lijepo i zanimljivo, J).

Da, oni svojim djelovanjem izmiču iz okvira odredbi  Zakona o agenciji iz 2006., potpisanom od predsjednika države i predsjednika Sabora. Oni sve obavljaju samostalno, ne pitajući nikog stvari od nacionalne važnosti za koje je propisano sudjelovanje, prave pomutnju u natjecanjima iz informatike, upravo u onom natjecanju gdje su Hrvati u svjetskim razmjerima najbolji.

A Upravno vijeće AZOO koje ima isključivu zadaći upravljati radom agencije – šuti. Pogledamo li njihov Statut, vidjet ćemo čak da i formulacija u vezi natjecanja netočno glasi: sudjeluju u izradi i provođenju natjecanja i smotri.

Čak i to ne znaju točno prepisati iz Zakona pa ih javno pozivamo da donesu ponovno Statut o izmjenama i dopunama Statuta AZOO i u njega u zakonskoj proceduri ugrade izmjenu i dopunu, i formulaciju ‘u  izradi’ neka promijene u ispravnu: ‘u organizaciji’.  (To neka učine u proceduri, a ne prekonoćnim friziranjima, kao što su to činili s propozicijama o informatičkim natjecanjima od 2010. Te Uputama.)

I ta sitnica je još jedan dokaz  da su oni rijetki nadnaravci. Iako su osnovani 2006. uspjeli su izraditi čak i natjecanje iz informatike koje je svoju dvadesetu godinu proslavilo 2011.

Da se slikovito izrazimo, nadređeni pijuni šute, a ‘konji crni i bijeli razletili se kud nisu smjeli’ i skaču uokolo kao da su lovci, topovi i kraljice.

Razumijemo ih.

Preskupi su državi za ono što daju i trebaju uzurpirati monopol na natjecanjima da bi opravdali svoje postojanje.

Ali, već zbog svega navedenog, davno su morali vijećati o svojem info ormaru, i udijeliti mu bar opomenu. Ako ne i crveni karton.

A nisu, zašto?

ORMAR ima, osim kostura, i nadnaravne moći.

Koje su opčinile ministra.

Dokle?

Gospodin Ministar MZOS-a, Željko Jovanović zabranio je da se u sustavu državnih natjecanja evidentiraju osobe koje svojim radom u najvećoj mjesri potiču darovitost mladih ptrogramera!  Razlog? Neki najbolji mentori nisu zaposlenici škola.

Evo unazađene točke 1.15. Uputa za natjecanja i smotre u školskom sustavu:

1.15       Ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).

Što to znači? Jednostavno. Briga ministra tko je stvarno radio, on je odlučio da priznanja za rad mogu dobiti isključivo zaposlenici škola. Što dakle čini naš ministar? Stavio se na čelo i počeo izgrađivati obrazovnu hobotnicu za ‘papanje’ istinitih podataka. A obećao je borbu protiv korupcije!

Obećao je jedno, a dana 14.11. odobrio je drugo! Odobrio je promjene Uputa koje potiču na krađu identiteta i prisvajanje rezultata na osnovu tuđeg znanja. Sve ovo je vidljivo iz odgovora tajnice DP-a jednom sudioniku jučerašnjeg školskog natjecanja, kojemu su prethodno nekoliko puta obrisani postovi, tj. prijekim sudom su smaknuta njegova, drugačija mišljenja. I ne samo njemu.

Evo što je nama naša borba dala:

Objavio/la ID » 20 Sij 2013, 09:23

Pozdrav ekipi koja nepriznaje ustavno i ljudsko pravo čovjeka na izražavanje vlastitog mišljenja pa briše postove. Da li je drukčije mišljenje od vašega nepoželjno mišljenje? 
U nastavku objavljujem moju komunikaciju sa AZOOom.

Poštovani gospodine!
Sve navedeno u prvom dijelu Vašeg e-maila proizlazi iz Uputa za provedbu natjecanja i smotri učenica i učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske u 2013. godini, na koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dalo suglasnost (KLASA: 602-01/12-01/00462, URBROJ: 533-21-12-0004 od 14. studenoga 2012.).
Prema točki 1.10. Uputa sudjelovanje na svim razinama natjecanja i smotri mora proizlaziti iz redovitog školskog programa i izvannastavnog rada koji se provodi tijekom školske godine i sastavni je dio godišnjeg plana i programa rada škole, kojim se na početku školske godine utvrđuje: broj skupina, vrste, vrijeme i mentori.
Slijedom navedenog, a sukladno točki 1.15. Uputa, ravnatelj škole imenuje mentora koji ima stručna znanja za pripremu učenika. Mentor učeniku natjecatelju može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik (učitelj, nastavnik ili stručni suradnik) zaposlen u školskoj ustanovi (osnovnoj školi, srednjoj školi ili učeničkom domu).
S poštovanjem,
Željka Knezović, prof.

Molimo odgovarajuće saborske odbore da provjere ove podatke.

Na sreću, ni ministar ni ravnatelja AZOO ne mogu zabraniti međusobnu suradnju najpametnijih Hrvata, onih koji su prošli put i onih koji dolaze, a niti izbrisati postignuti međunarodne rezulate (za razliku od domaćih). Ali lakoća s kojom se ‘zamračuje pamet’ i s kojom se vlastitoj državi uskraćuju precizni podaci o svim nacionalnim resursima, je nevjerojatna.

Umjesto da se država bori da prva privuče vanjske snage za poticanje darovitosti u programiranju jer ih u školama ima jako jako malo (ne može profa informatičar biti specijalistički sveznalica, nema takvih). Programiranje i jest  u svjetskim razmjerima iznimno prestižno zbog svoje kvalitete i visoke zahtjevnosti. Rijetki profesori mogu riješiti najteže zadatke s natjecanja za šeste, sedme i osme razrede, najviše troje u Hrvatskoj. A u srednjim školama nitko od profesora ne može sanjati da osvoji ni  30-40% bodova za 1. razred, a da o višima i ne govorimo.

I sada je naš dragi ministar podlegao čarima iz aZOO i već nakon nepune godine dana, misleći da isušuje močvaru, počeo isušivati darovitost. Ako tako nastavi, imat ćemo umjesto informatičkih Plitvičkih jezera  info-močvaru.

Tko bi mogao i pomisliti da će čelni čovjek obrazovanja u Hrvata onemogućiti najbolje olimpijce u povijesti Hrvatske da budu mentori novim generacijama. Onemogućiti mnoge izvrsne mentore koji potiču programiranje u Hrvatskoj da budu evidentirani kao mentori, svojoj državi na ponos.

Naš ministar već godinu dana zna za problem nepoštivanja pravilnika pri čemu je u zadnje dvije i pol godine oštećeno devet najmlađih učenika, od čega dvije trećime otpada na njegov mandat. Umjesto da pomogne riješiti problem i da stane na stranu darovitih, da stane uz hrvatsku pamet, uz one najsposobnije, ministar im je uz pomoć aZOO odlučio oteti slobodu izbora.

Uzeti roditeljima i njihovoj djeci pravo na slobodni odabir mentora. Nitko od mladih informatičara za mentora ne smije prijaviti nekog fantastičnog olimpijca koji mu u stvarnosti pomaže, ili nekog našeg akademika, i slično. Ukoliko dijete ima specijalističko znanje u obiteljskom domu, za mentora ne može prijaviti ni svojeg oca, ni majku ili starijeg brata koji je možda i bivši olimpijac?

Mantra je slijedeća:

Vaše dijete ne može na državno natjecanje ukoliko za mentora ne prijave osobu koja je zaposlena u školi!!!

I što su roditelji mogli?

Potražili su zamjenske osobe dobre volje koje su se ‘smjele’ u sustav upisati kao da su mentori, jer imaju radnu kljižicu u školi, tako da djeca mogu pristupiti željenim natjecanjima.

Gospodinu ministru izgleda nije nitko savjetovao da svi podaci moraju biti istiniti, kako oni o državnim pobjednicima, tako i oni o istinskim mentorima. Prema ministru i ravnatelju AZOO mentor može biti ‘noćni portir’ ako radi u odgojno obrazovnoj ustanovi, no mentor nikako ne može biti najbolji olimpijac u povijesti, jer ne radi u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Kao što je u svojem otvorenom pismu napisao jedan vrhunski mladi mentor izuzetnog natjecateljskog i stvaralačkog opusa: da je tjelesno živ, ni Nikola Tesla Veličanstveni ne bi mogao biti mentorom.

Pa to je presmiješno! Slažemo se u potpunosti.

Umjesto da se radujemo i skupljamo podatke o svima koji znaju znanje i potiču hrvatsku darovitost, mi smo suočeni sa zabranama.

Zgodan je akcijski plan našeg ministra i njegovog aZOO. Jedni će raditi, a drugi će skupljati bodove iz ‘ormara s kosturima’.

Kako?

Neki radnici zaposleni u školskim ustanovama od ministra će dobiti mogućnost stjecanja dva, tri ili četiri boda za izvannastavni stručni rad temeljem rezultata učenika koji osvoje jedno od prva tri mjesta na državnom natjecanju ili jedno od prva tri mjesta na međunarodnom natjecanju, zato jer im je ministar dodjelio mentorstvo, koje im ne pripada. Omogućit će im javnu promociju na temelju tuđeg truda i rada jer će oni nepravedno biti navedeni u listama kao mentori kako u školi i u medijima. (Inače, takvih je mnogo i u dosadašnjim natjecanjima, osobito u najvećim srednjim školama)
Istovremeno, ministar će na taj način onemogućiti vrednovanje inovativnosti u udrugama koji upravo svojim programima najviše potiču darovitost! Poslat će zastrašujuću moralnu poruku da se uz njegovu pomoć mogu bez problema preuzimati tuđe zasluge. Zapravo, već ju je poslao.

Sve navedeno je još žalosnije kada se zna da nitko od vrhunskih vanjskih stručnjaka programera, koji dva desetljeća mentoriraju učenike, nikada nisu ni tražili niti ostvarili ikakva prava iz Pravilnika o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu. Niti im je to potrebno.
Javna je tajna da za rad sa srednjoškolcima ni jedan bivši olimpijac nije nikad ni bio evidentiran. Zašto onda dodatno na ovakav grubi način umanjiti vrijednost uloženog rada stručnjaka iz akademske zajednice, gospodarstva i strukovnih udruga, koji svoje slobodno vrijeme ulažu u edukaciju mladih naraštaja?

Zar ne bi bilo puno bolje da ih se koristi za još čvršće povezivanje obrazovanja i gospodarstva.

Zar ne bi bilo bolje da se poštuju hrvatski zakoni?

Ipak, samo znanje darovitim Hrvatima nitko ne može uzeti, pa ni ministar znanosti i obrazovanja udružen sa svojim omiljenim ravnateljem iz aZOO.

Utješno.